Natrag   Forum.hr > Društvo > Duhovnost

Duhovnost Slobodnim stilom...

Zatvorena tema
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 16.09.2008., 00:09   #41
Eich Gunter

Prekasno za skromnost

Pospremili smo kuću,
prozore ukrasili zavjesama,
u podrumima smo imali dovoljno zaliha
ugljena i ulja,
a među borama kože
sakrili smo smrt u ampulama.

Kroz odškrinuta vrata gledamo svijet:
Pijetla odsječene glave
kako trči po dvorištu.

On je satro naše nade.
Na balkone vješamo posteljinu
i predajemo se.
Marija10 is offline  
Old 16.09.2008., 23:50   #42
BAUDELAIRE Charles


OPIJAJTE SE

Opijen uvijek treba biti.
U tome je sve: pocetak i
svrsetak mudrosti.

Da ne osjecate strahovit
jaram Vremena, koji vam
tisti ramena i prigiba vas zemlji,
morate se bez daha opijati.

A cime?

Vinom, poezijom ili kreposcu -
kako vam drago. Ali opijajte se.

Pa ako se ponekad probudite
na stepenicama kakve palace,
na zelenoj travi jarka,
u sumornoj samotinji svoje sobe,
kad je pijanstvo vec malo popustilo
ili sasvim proslo,

pitajte
vjetar,
val,
zvijezdu,
pticu,
uru,

sve sto bjezi,
sve sto jeca,
sve sto putuje,
sve sto pjeva,
sve sto zbori,

pitajte koliko je sati.


I vjetar, val, zvijezda,
ptica, ura, odgovorit ce vam:

"Cas je da se opijate!

Da ne budete mucenici i
robovi Vremena, opijajte se
bez prestanka!

Vinom, poezijom ili kreposcu - kako vam drago".
Jelena Ivanjicki is offline  
Old 17.09.2008., 00:03   #43
O ludace divna pijanico
Kada razvalis svoja vrata i stanes
igrati budalu pred gomilom
Kada za jednu noc istreses kesu i
rugas se trezvenosti
Kada ides cudnim putevima i
igras se beskorisnim stvarima
Ne haj za sklad i pravo
Kada razvijes svoja jedrila na buri
i kormilo se krha na dvoje
Onda cu te i ja pratiti druze i
pijan u ponor poci.

Stratio sam svoje dane i noci
u drustvu trezvenih mudrih suseda
Mnogo znanja osedelo mi kosu,
mnogo bdenja pomutilo mi pogled
Godinama sam pobircio medju stvarima
i gomilao parcad i tralje :
Smrvi ih igraj po njima
i zavitlaj sve u vetar.
Jer znam da je najvisa mudrost :
pijan u ponor otici.

Ostavi neka se izgube sve krivudave sumnje,
ostavi da izgubim putanju svoju bez nade
Pusti besnu buru neka me otkine
sa mojih lengera.
Svet je naseljen dostojnicima i radnicima,
korisnim i pametnim.
To su ljudi koji su lako prvi i
ljudi koji skromno idu za njima
Ostavi ih neka budu srecni a i neka
rade na srecu drugih,a mene ostavi da
budem lud i nekoristan.
Jer znam da je kraj svakog rada :
pijan u ponor otici.

Ovoga se casa odricem svih prava da
me ubrajaju u redove cestitih ljudi
Necu se vise ponositi znanjem i
sudom svojim o dobru i zlu.
Razbicu sud secanja
prosucu poslednje kapi suza.
Okupacu se u peni rujnoga bisernog vina
i razvedriti svoj osmeh
I namerno cu razderati obrazinu
stalozenoga gradjanina.
I zavetovacu se sveto da cu bez
dostojanstva PIJAN U PONOR OTICI.

Rabindranath Tagore
__________________
"Things are not what they seem, nor are they otherwise."
soadfan is offline  
Old 17.09.2008., 00:12   #44
Jesi li to vidio ovu istu pjesmu koju sam prije desetak minuta ostavila na topicu lijepe misli o duhovnosti ili je ovo bizarna koicidencija i sinhronicitet da si istu pjesmu samo drugi prevod i ti stavio gotovo paralelno u isto vrijeme kao kao i ja?
Jelena Ivanjicki is offline  
Old 17.09.2008., 00:26   #45
^^ sinhronicitet
__________________
"Things are not what they seem, nor are they otherwise."
soadfan is offline  
Old 17.09.2008., 00:38   #46
Quote:
soadfan kaže: Pogledaj post
^^ sinhronicitet
Je li znaš šta kaže James Redfield u celestinskom prorčanstvu šta sinhronicitet znači? Sinhronicitet uvijek znači poruka iz nekauzalnog koja nam odgovara na trenutna pitanja koja su u glavi ... Drugim riječima ti meni i ja tebi nosimo odgovore na dileme.

u ovom slučaju - čini se sinhronicitet govori - ISTINA - tagore je u pravu

......jer znam da je najvisa mudrost :
pijan u ponor otici......


Jelena Ivanjicki is offline  
Old 17.09.2008., 21:38   #47
Vasa djeca nisu vasa djeca.
Ona su sinovi i kceri ceznje zivota
za samim sobom.

Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.

Mozete im dati svoju ljubav,
ali ne i svoje misli,
Jer, ona imaju vlastite misli.
Mozete okuciti njihova tijela,
ali ne njihove duse,
Jer, njihove duse borave u kuci od sutra, koju vi ne mozete posjetiti,
cak ni u svojim snima.

Mozete se upinjati da budete kao oni, ali ne trazite od njih da budu poput vas.
Jer, zivot ne ide unatrag niti ostaje na prekjucer.

Vi ste lukovi s kojih su vasa djeca odapeta kao zive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonacnosti i
On vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.

Neka vasa napetost u Strijelcevoj ruci bude za srecu;
Jer, kao sto On ljubi strijelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.

Halil Dzubran

Zadnje uređivanje Dragan : 01.10.2008. at 21:32.
Dragan is offline  
Old 22.09.2008., 01:33   #48
Talking pedofilsko-duhovna :D

Oprosti, majko sveta, oprosti,
sto nasih gora pozalih bor,
na kom se, ustuk svakoj zlosti,
blazenoj tebi podize dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti,
sto ti zemaljski sagresi stvor:
Kajan ti ljubim preciste skute,
Santa Maria della Salute.


Zar nije lepse nosit' lepotu,
svodova tvojih postati stub,
nego grejuci svetsku lepotu
u pep'o spalit' srce i lub;
tonut' o brodu, trunut' u plotu,
djavolu jelu a vragu dub?
Zar nije lepse vekovat' u te,
Santa Maria della Salute?


Oprosti, majko, mnogo sam strad'o,
mnoge sam grehe pokaj'o ja;
sve sto je srce snivalo mlado,
sve je to jave slomio ma',
za cim sam cezn'o, cemu se nad'o,
sve je to davno pep'o i pra',
na ugod zivu pakosti zute,
Santa Maria della Salute.



Trovala me je podmuklo, gnjilo,
al' ipak necu nikoga klet';
stagod je muke na meni bilo,
da nikog za to ne krivi svet:
Jer, sto je dusi lomilo krilo,
te joj u jeku dusilo let,
sve je to s ove glave sa lude,
Santa Maria della Salute!



Tad moja vila preda me granu,
lepse je ovaj ne vide vid;
iz crnog mraka divna mi svanu,
k'o pesma slavlja u zorin svit,
svaku mi mahom zaleci ranu,
al' tezoj rani nastade brid:
Sta cu od milja, od muke ljute,
Santa Maria della Salute?



Ona me glednu. U dusu svesnu
nikad jos takav ne sinu gled;
tim bi, sto iz tog pogleda kresnu,
svih vasiona stopila led,
sve mi to nudi za cim god ceznu',
jade pa slade, cemer pa med,
svu svoju dusu, sve svoje zude,
-svu vecnost za te, divni trenute!-
Santa Maria della Salute.



Zar meni jadnom sva ta divota?
Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu zivota,
ta zlatna vocka sto sad tek zre?
Oh, slatka vocko, tantalskog roda,
sto nisi meni sazrela pre?
Oprosti meni gresne zalute,
Santa Maria della Salute.



Dve u meni pobise sile,
mozak i srce, pamet i slast.
Dugo su bojak strahovit bile,
k'o besni oluj i stari hrast:
Napokon sile sustase mile,
vijugav mozak odrza vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Maria della Salute.



Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od srece, lud,
utekoh od nje - a ona svisnu.
Pomrca sunce, vecita stud,
gasnuse zvevde, raj u plac briznu,
smak sveta nasta i strasni sud. -
O, svetski slome, o strasni sude,
Santa Maria della Salute!



U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezim sveti mi hram.
Tad mi se ona od onud javi,
k'o da se Bog mi pojavi sam:
U dusi bola led mi se kravi,
kroz nju sad vidim, od nje sve znam,
za sto se mudracki mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.



Dodje mi u snu. Ne kad je zove
silnih mi zelja navreli roj,
ona mi dodje kad njojzi gove,
tajne su sile sluskinje njoj.
Navek su sa njom pojave nove,
zemnih milina nebeski kroj.
Tako mi do nje prostire pute,
Santa Maria della Salute.



U nas je sve k'o u muza i zene,
samo sto nije briga i rad,
sve su miline, al' nezezene,
strast nam se blazi u rajski hlad;
starija ona sad je od mene,
tamo cu biti dosta joj mlad,
gde svih vremena razlike cute,
Santa Maria della Salute.


A nasa deca pesme su moje,
tih sastanaka veciti trag;
to se ne pise, to se ne poje,
samo sto dusom probije zrak.
To razumemo samo nas dvoje,
to je i raju prinovak drag,
to tek u zanosu proroci slute,
Santa Maria della Salute.



A kad mi dodje da prsne glava
o mog zivota hridovit kraj,
najlepsi san mi postace java,
moj ropac njeno: "Evo me, naj!"
Iz nistavila u slavu slava,
iz beznjenice u raj, u raj!
U raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve ce se zelje tu da probude,
dusine zice sve da progude,
zadivicemo svetske kolute,
zvezdama cemo pomerit' pute,
suncima zasut' seljanske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della Salute.

(laza kostić)
kuc kuc imaliko is offline  
Old 22.09.2008., 02:26   #49
prosvjetljenje

kad ja budem imala najveći ego
postat ću, namah i izvjesno - guru,
svim manje svjesnima, neduhovnima
nametnuti ću moderaturu

pa ću ih pristrasno, protivu htjenja
voditi putem prosvjetljenja

moj ego kad dosegne visine
nekih poznatijih golemih ega
od mene po meni - boljih bit neće
činit ću si se poput snijega

ko pahulja koja zanosno blista
ma što činila, besprijekorno čista


Moj ego kad postane grandiozan
da ne vidim više ništa od njega
ja ću tad spremno svima drugima
spočitavati ogromnost ega


i činit će mi se k'o duhovna sića
ta prepotentna ništavna bića


za to će vrijeme, negdje drugdje
netko tko ego bildao nije
gledati zbunjen kako se egom
bitka za naj-duhovnjaka bije

i svakako neće reći ni riječi,
jer zna da se ego egom ne liječi





by kuc kuc imaliko
all rights reserved
enky is offline  
Old 23.09.2008., 22:51   #50
Povratak

Ko zna (ah, nitko, nitko nista ne zna,
Krhko je znanje!)
Mozda je pao trak istine u me,
A mozda su sanje.
Jos bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti velim,
Ali, ja ne znam da li da je zelim,
Ili ne zelim.

U moru zivota sto vjecno kipi,
Sto vjecno hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Mozda iste kapi -
I kad prodje vjecnost zvjezdanijim putem,
Jedna vjecnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naci
Neka ista usta.

Mozda ces se jednom uvece pojavit
Prekrasna u plavom,
Ne sluteci da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pisem srcem punim tebe
Ove cudne rime,
Oh, ja necu znati, ceznjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i dusa u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim ce glasom zaglusiti razum
Sve sto slutnja sapne;
Kod vecernjih lampa mi cemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vezu
Neki stari lanci.

No vrijeme se krece, no vrijeme se krece
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono sto je bilo:
I radost i tugu.
I sinut ce oci, naci ce se ruke,
I srce se dici -
I slijepi za stope bivseg zivota
Njima cemo ici.

Ko zna (ah, nitko, nitko nista ne zna.
Krhko je znanje!)
Mozda je pao trag istine u me,
A mozda su sanje.
Jos bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je zelim,
Ili ne zelim.


Dobrisa Cesaric
Dragan is offline  
Old 24.09.2008., 02:00   #51
Dobriša Cesarić, isto

TIHO, O TIHO GOVORI MI JESEN

Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada snježi, spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama.


Bez oproštaja

Ne, ja se nisam oprostio s njom
kad nestade na svoju stranu.
Sam slusah svojih nada lom
U jednom zabacenom restoranu.

Kako je bilo? Nije tesko reci!
U zamoru oglasila se trublja,
I vlak je krenuo obicno i lijeno,
Sa svime sto jos ljubljah.

Da l` misljase da u tom gradu
Ostavlja dusu njome bonu?
Da l` iskahu me njene oci
Pogledom ceznje po peronu?

Daleko negdje juri sada vlak,
Al sto to moje srce kuca jace?
Nije l` to mozda nada, tajni znak,
Da neko u daljini place?

Ah kakav plac! Uobrazenje, san!
Ta njene ceznje davno sve su
Vec ugasene. Ti si malko pjan,
A stvari jesu - kakve jesu.

Mozda zape koji svijetli tren
Na svome letu u njezinoj dusi;
A i taj spomen past ce kao list
Minulog ljeta, sto se susi.


Breze na ulici

Kraj bijelih breza svakog dana
Ja prođem srca razdragana.
(Oduvijek ima tajnih veza
Između pjesnika i breza.)

Od čega dršćete, vi breze?
Od slatkih slutnja ili jeze?
Zašto vam krošnja podrhtava
I onda kada vjetar spava?

Na ulicu, med svijet što viče,
Ko da ste izašle iz priče.
Nježne, treperave i čiste
Baš kao prva ljubav vi ste!


Jedne noći

Te noći pisah sjedeć posve mirno,
Da ne bih majci u susjednoj sobi
Škripanjem stolca u san dirno.

A kad mi koja ustrebala knjiga,
Sasvim sam tiho išao po sagu.
U svakoj kretnji bila mi je briga
Da staričicu ne probudim dragu.

I noć je tekla spokojna i nijema.
A tad se sjetih da je više nema.


Kad budem trava

Možda će onda bolje da bude
Kada se jednoga dana preselim
U crve i u zemne grude.

Ljuljat ću se u travama veselim,
Mjesečinom i suncem poliven,
Rasitnjen i dobro skriven.

Ništa mi neće ostat od uma,
Nijedna misao mrtvoga duha;
Ja neću imat ni uha ni sluha,
Da slušam tišinu svojega šuma.

Ako me kada stanu i kosit,
Neće mi bola nanijeti kosa -
Jedini teret koji ću nosit
U novom životu biti će rosa.


Noć tajanstva

Ja ćutim da sam nečim taknut.
Ko dahom. Ali ne znam čime.
Da l' za mnom, draga, pružaš ruke,
Ili si rekla moje ime?

U meni sada sve je tiho.
Ja čekam znak tvoj da se javi.
Ja čekam budno, čekam žudno;
Ja bdim u jednoj višoj javi.

Marina, to je noć tajanstva;
Čeznuća putuju po tmini,
I ovaj osmjeh na mom licu
Primit ćeš negdje u daljini.


Nadam se da nije suviše pjesama u jednom postu, ali eto jednom kad sam krenula pejstat jedva sam se zaustavila .... samo zato jer što se mene tiče sve što je napisao vrijedno je čitanja .......
Jelena Ivanjicki is offline  
Old 24.09.2008., 03:06   #52
Wink Kad može Psihomodopop, može i Šarlo Akrobata

Niko kao ja

Niko, niko
Kao ja
Nikad niko
Kao ja
I niko
I nikad
I niko

Ja!

Enchantress is offline  
Old 28.09.2008., 10:53   #53
Ima netko Veći
i moćniji i jači___
da svaki korak naš
čini se, ko da nije naš,
da svaki čin naš,
ko da nije začet u nama,
i naša Volja
kao da stoji pod nečijim, tuđim autoritetom:

Koji daje, da je sve
obratno
i protivno:
u nama,
izvan nas,
koji daje, da čovjek gleda,
kako mu i zadnje zdanje pada,
a opet da se nada...

Ima netko - moćniji i jači,
pod čijim autoritetom sva naša htijenja
postaju kao lutke
i naša volja - ko osuđeno roblje
šutke
sagiba šiju.

Ima nešto
vrh nas sviju!

Đ.Sudeta
Kama is offline  
Old 28.09.2008., 10:56   #54
ovo je jedna u koju sam stalno buljila u knjižici

Jedite na travi
Samo požurite
Jer kad-tad
Trava ce jesti na vama

(Jaques Prévert)
Kama is offline  
Old 30.09.2008., 01:01   #55
Samome sebi

O dušo, bezbrojnim jadima izmučena dušo,
Ponosna budi te se pred dušmaninom junački isprsi!
Junački sve zasjede njegove zamrsi!
Dušo, ohola mi nemoj u pobjedi biti,
A ni poražena nemoj samo tugu sniti!
U radosti se ne uznesi, u bolu se ne ponizi,
Sjeti se, kako vrijeme u promjeni k'o voda klizi.


Arhiloh
enky is offline  
Old 01.10.2008., 13:42   #56
I SPENT ALL MY MONEY ON DRUGS, AND COULDN'T AFFORD TO FLY
I TOOK A GREYHOUND BUS, YOU AND YOUR BRAT SAT NEXT TO ME
IT WOULDN'T SHUT UP, SO I LIT IT ON FIRE
FOR 30 SECONDS IT WAS LOUDER, THEN IT SHUT UP

I LIT YOU'RE, I LIT YOU'RE, I LIT YOU'RE BABY ON FIRE
I LIT YOU'RE, I LIT YOU'RE, I LIT YOU'RE BABY ON FIRE
I LIT YOU'RE, I LIT YOU'RE, I LIT YOU'RE BABY ON FIRE
I LIT YOU'RE, I LIT YOU'RE, I LIT YOU'RE BABY ON FIRE

YOU CAME BACK FROM THE BATHROOM, AND SMELLED SOMETHING BURNING
YOU REALIZED IT WAS YOUR BABY, AND I STARTED TO LAUGH
YOU ASKED THE DRIVER TO PULL OVER, BUT HE LAUGHED AT YOU TOO
YOU YELLED AT ME, SO I ROSTED SOME MARSMELLOWS ON YOU'RE KID



šala.. evo sad stvarno:

Rastanak sa sobom

Mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubljine noći


Sa zvijezdama i mi zapadamo


Mi stojimo već na krajnjem rubu sobe


Ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?


Zamakle su zvijezde
Ko od nas još može naslutiti sebe?


Rušimo se vječno


Naš je put bez dna i padanje bez glasa

A.B.Šimić
__________________

"You Robbed a Sperm Bank Because You're a Cum Guzzling Fag"

Zadnje uređivanje Dragan : 01.10.2008. at 20:30.
nessie666 is offline  
Old 13.10.2008., 12:23   #57
JEDNA ZVIJEZDA NA VIDIKU

Tvoje noge u blatu, glava u tami.
O čovječe, kako jadan je položaj tvoj,
Sumnje što plaše, jadi što izjedaju,
I pamet i volja za borbu ti nedostaju.
Izgubljena je nada u srcu, vrijednost u radu
Nema zvijezde na vidiku.

Tvoji bogovi lutke svećenika postaju.
“Istina? Sve je relativno!“ znanost uviđa.
Sputan sa svojim životinjskim bratom,
Ljubav te muči, dok ljubavna nada umire,
I vjera u ljubav vene. Životnosti ni najmanje
Tamna zvijezda opažena.

Tvoja gmižuća strvina je drhtala i puzala,
Da sebi nađe odbačenu duplju u panju,
Tvoja bol je beskorisna bila; prestravljen
Besciljnom slučajnošću u svojoj agoniji
Kročiš, dok su prazna nebesa nadnijeta
Nad uzaludno zelenom poljanom!

Sve duše vječno postoje,
I svaka je osebujna, krajnja,
Savršena, i koprenu svaka sebi tvori
Da u umu i tijelu slavi
S nekom dvojnom maskom njihov vječni
Nezasitni pir.

Neke pijanice, ludujući za snom,
Očajavaju što on mora mrijeti, zamijenivši
Sebe za svoje vlastite sjene.
Jedna zvijezda probuditi ih može
K sopstvenosti; zvijezde duše što spokojno
Blistaju, na života mirnom jezeru.
Ono što je započelo, nikad prestati neće,
Jer sve stvari istraju zbog toga što jesu.

Čini što ti volja, jer svaki muškarac
I svaka žena je zvijezda.
Pan nije mrtav: on živi, Pan!
Kidaj okove!
Čovjeku ja dođoh, broj
Čovjeka je moj broj, Lava svjetlost;
Zvijer sam, čiji Zakon je Ljubav.
Ljubav pod Voljom, njegovo kraljevsko pravo –
Ugledaj unutra, a ne iznad,
Jednu Zvijezdu na vidiku!
LJUBAWOLJA is offline  
Old 17.10.2008., 17:02   #58
PROLOG NEROĐENOG



1. U moju samoću dopire

2. Zvuk flaute iz sjenovitih gajeva koji nastanjuju najviše brežuljke.

3. Oni se rasprostiru sve od široke rijeke pa do granica pustoši.

4. I ja ugledah Pana.

5. Snjegovi su vječni gore, u visinama

6. I njihov se miris izvija uvis do nozdrva zvijezda.

7. Ali što ja imam s tim?

8. Za mene je samo daleka flauta, trajna vizija Pana.

9. Na sve strane Pan, u očima, u ušima;

10. Panov miris me prožima,
ukus mi njegov usta ispunjava,
tako da se jezik u neshvatljiv i nakazan govor prolama.

11. Njegov zagrljaj draži svaki centar naslade i bola.

12. Dok šesto unutrašnje čulo plamti Njegovim najintimnijim sopstvom,

13. Ja sam se bacio u ponor bića,

14. Sve do bezdana, anihilacije.

15. Kraj samoće, kao i svega. Pan! Pan! Io Pan! Io Pan!


I
1. Moj Bože, kako Te volim!

2. Sa pomamnom glađu zvijeri gonim Te Svemirom.

3. A Ti kao da stojiš na vrhu kule na rubu nekog utvrđenog grada.
Ja sam bijela ptica, i obrušavam se na Tebe.

4. Ti si Moja Ljubav:
vidim Te kao nimfu bijelih udova ispruženu pored izvora.

5. Izležava se na mahovini; i nema nikoga osim nje:

6. Zar Ti nisi Pan?

7. Ja sam On.
Ne govori, O Bože moj! Neka se ovo djelo dovrši u tišini.

8. Neka se moj bolni krik iskristalizira u malo bijelo lane, i zbriše u šumu!

9. Ti si kentaur, O Bože moj,od ljubičica, kojima si okrunjen sve do konjskih kopita.

10. Ti si tvrđi od kaljenog čelika. Ne postoji dijamant tvrđi od tebe;

11. Zar ne dadoh tijelo i dušu?

12. Milujem te, a bodež mi se pod grlom nalazi.

13. Neka mlaz krvi utaži Tvoju žeđ za krvlju, O moj Bože!

14. Ti si mali bjeli zečić u jazbini Noći.

15. Ja sam veći i od lisice i od jazbine.

16. Daj mi Tvoje poljupce, O Gospode Bože!

17. Sijevnu munja i liznu malo stado ovaca.

18. Eno jezik i plam; vidim taj trozubac koji se morem valja.

19. To je glava feniksa; niže su dva roščića. Oni probadaju slabog i griješnog:

20. Ja ću probosti Tebe, O Ti mali sivi bože, ne budeš li se čuvao!

21. Od sivoga ka zlatnom; od zlata do onoga što nadmašuje i zlato Ofirsko.

22. Moj Bože! Ali ja Te volim!

23. Zašto si šaputao tako dvosmislene stvari?
Da se nisi uplašio, O Ti jarčevih kopita, O Ti Rogati, O stupu munje?

24. Sa munje padaju biseri; sa bisera crne mrlje ništavila.

25. Utemeljio sam sve na jednome, a jedno na ničemu.

26. Plovi eterom, O moj Bože, moj Bože!

27. O Ti veliko prikriveno sunce sjaja, odreži ove očne kapke!

28. Priroda će izumrijeti; ona me skriva,
strahom zatvara moje očne kapke,
ona me skriva od Mog uništenja, O Ti oko otvoreno!

29. O Ti vječno uplakani!

30. Ne Izida moja mati, ni Oziris moje jastvo;
već rodoskrvni Horus predat Tifonu, takav neka budem!

31. Tu je misao; a misao je zlo.

32. Pan! Pan! Io Pan! I to je dovoljno.

33. Ne padaj u smrt, O dušo moja!
Zamisli da je smrt postelja u koju padaš!

34. O kako Te volim, O Bože moj!
Postoji jedna naročita paralelna luč iz beskraja,
loše prelomljena u magli ovog uma!

35. Volim Te!

Volim Te!

Volim Te!

36. Ti si divota, bijelja od žene u stupu ove vibracije.

37. Poletio sam uvis poput strijele, i postao ono Gore.

38. Ali to je smrt, i plamen lomače.

39. Uspni se u plamenu lomače, O moja dušo!
Tvoj Bog je poput hladne praznine najvišeg neba u kojem ti zračiš svoju malu luč.

40. Kada me budeš spoznao, O prazni Bože,
moj plam će konačno zgasnuti u Tvom velikom N.O.X.-u.

41. Što češ Ti biti tada, moj Bože, kada prestanem da Te volim?

42. Crv, ništa, nitkov kukavni!

43. Ali Oh! Ja Te volim.

44. Bacio sam milion cvijetova iz košare Onostranog pred Tvoja stopala,
pomazao sam Tebe i Tvoj štap uljem i krvlju i poljupcima.

45. Pobudio sam Tvoj mramor u život - da! U smrt.

46. Ubijen sam zadahom iz Tvojih usta, koja nikad ne piju vino, već život.

47. Kako rosa Univerzuma bijeli te usne!

48. Ah! kapajući toku zvijezda Vrhovne majke, prestani!

49. Ja Sam Ona koja treba doći, Djevica svih ljudi.

50. Ja sam dječak pred Tobom, O Ti satir-Bože.

51. Ti češ dosuditi kaznu zadovoljstva - Sada! Sada! Sada!

52. Io Pan! Io Pan! Ja Te volim. Ja Te volim.

53. O moj Bože, poštedi me!

54. Sada! Učinjeno je! Smrt.

55. Uskliknuo sam riječ - i to posta moćna čarolija za vezivanje Nevidljivog,
čarolija za razvezivanje vezanog; da, za odvezivanje vezanog.
LJUBAWOLJA is offline  
Old 17.10.2008., 17:03   #59
II

1. O moj Bože! Uzmi me opet, ponovo, uvijek. Zauvijek! Zauvijek!

2. Ono što iz Tebe dođe kao Vatra iz mene izlazi kao voda;
neka me zato Tvoj Duh obuzme, a moja desnica munju neka otpusti.

3. Putujući svemirom,
vidio sam sukob dviju galaksija koje su stremile jedna na drugu
i probadale se poput bikova na zemlji. Bio sam uplašen.

4. Tada one prestaše da se bore i ustremiše se na mene,
i ja ostadoh zgažen i raznesen.

5. Više bih volio da me je pregazio Slon Svijeta.

6. O moj Bože! Ti si moja mala pitoma kornjača!

7. Ipak Ti podupireš Slona Svijeta.

8. Zavlačim se pod Tvoj oklop kao ljubavnik u krevet svoje drage;
uvlačim se unutra, i sjedam u Tvoje srce, što ljepše i udobnije mogu.

9. Ti me štitiš, pa ne čujem trubljenje tog Slona Svijeta.

10. Ne vrijediš ni koliko jedan obol od agore;
ipak Tebe nije moguće kupiti ni po cijenu čitavog Univerzuma.

11. Ti si poput prelijepe nubijske robinje
koja je naslonila svoj nagi purpur
na zelene mramorne stupove kupališta.

12. Vino šiklja iz njenih crnih bradavica.

13. Trenutak prije pio sam vino u kući Pertinaksovoj .
Dopadoh se Peharniku i on mi natoči pravi slatki Čian.

14. Bijaše tu i jedan momak Doranin, obučen u snazi i junaštvu, atleta.

Pun mjesec ljutito nestade u magli.

Ah! a mi smo se smijali.

15. Bio sam mrtav pijan, O moj Bože! Pa ipak me Pertinaks odvede na svadbu.

16. Kruna od trnja beše sav moj miraz.

17. Ti si poput roga jarca iz Astora, O Ti Bože moj, čvornat i iskrivljen i vraški snažan.

18. Hladnije no sav led svih ledenjaka Nage Planine
bilo je vino što se točilo za mene.

19. Divlja zemlja i opadajući mjesec.

Oblaci jure nebom.

Kolo omorika, i iznad stasitih tisa: ti u sredini!

20. O sve vi žabe i mačke, uživajte! Vi ljigavci, ovamo!

21. Igrajte, plešite za Gospoda našeg Boga!

22. On je on! On je on! On je on!

23. Zašto moram dalje?

24. Zašto? Zašto? Začu se najednom cerekanje milion đavolčića pakla.

25. I smijeh se nastavi.

26. Ali ne zasmeta Univerzumu; niti uzdrma zvijezde.

27. Bože! Kako Te volim!

28. Hodim nekom ludnicom; I muškarci i žene oko mene, svi su ludi.

29. Oh ludilo! Ludilo! Ludilo! Poželjno si!

30. Ali ja Te volim, O Bože!

31. Ovi muškarci i žene bjesne i urlaju; lupetaju gluposti.

32. Počinjem se plašiti. Nemam sigurnosti i kontrole; ja sam sam. Sam. Sam.

33. Pomisli, O Bože, kako sam sretan u Tvojoj ljubavi.

34. O mramorni Pane! O lažljivo, pohotno lice!
Obožavam Tvoje mračne poljupce, krvave i smrdljive!
O mramorni Pane!
Tvoji su poljupci poput sunčeva svjetla na plavom Egeju;
njihova krv je krv sunčevog zalaza nad Atenom;
njihov zadah je poput vrta Ruža Makedonskih.

35. Sanjao sam zalazak sunca, ruže i vinograde;
Ti si bio tamo, O moj Bože, odjeven kao atenska kurtizana, a ja sam Te volio.

36. Ti nisi san, O Ti koji si previše lijep i za san i za javu!

37. Razgonim ludi narod zemlje; sam šetam vrtom sa

svojim lutkicama.

38. Imam Gargantuovski stas;
ona galaksija tamo samo je oblačić dima moga mirisa.

39. Zapali Tvoje čudno bilje, O Bože!

40. Momci, pripremite mi magično piće pogledima vašim!

41. Duša se sama opila.

42. I Ti si opijen, O moj Bože, od mojih poljubaca.

43. Univerzum tetura; Ti si ga pogledao.

44. Dvaput, i sve je učinjeno.

45. Dođi, O moj Bože, i zagrlimo se!

46. Lijeno, žudno, strasno, istrajno; tako ću raditi.

47. I biće Kraj.

48. O Bože! O Bože!

49. Lud sam što Te volim; Ti si okrutan, Ti se suzdržavaš.

50. Priđi mi sad! Ja Te volim! Ja Te volim!

51. O dragi, moj dragi - Poljubi me! Poljubi me! Ah! Još.

52. Snu, uzmi me! Smrti, uzmi me! Ovaj život je prepun; zadaje bol, ubija, prevrće.

53. Pusti me da se vratim u svijet; da, vratim u svijet.
LJUBAWOLJA is offline  
Old 17.10.2008., 17:04   #60
III

1. Bio sam Amon-Raov svećenik u Njegovom hramu u Tebi.

2. Ali dođe Bakhus pjevajući sa svojom družinom djevojaka odjevenih u vinovu lozu,
djevojaka u tamnim plaštevima; a Bakho u sred njih poput laneta!

3. Bože! Kako sam samo jurnuo u bijesu i rastjerao taj hor!

4. Ali u mom hramu stajaše Bakhus kao svećenik Amon-Raov.

5. Stoga sam bijesno otišao sa djevojkama u Abisiniju; i tamo smo živjeli i uživali.

6. Neizmjerno; da, uistinu!

7. Ješću zrelo i nezrelo voće u slavu Bakhusa.

8. Terase od hrastovine, sa stepenicama od oniksa i opala i sardoniksa vode do hladovitog zelenog trijema od malahita.

9. U njemu je kristalna školjka nalik na ostrigu - O veličanstvenosti Prijapa!
O ljepoto Velike Boginje!

10. U njoj je biser.

11. O Biseru! Ti potičeš od strahotnog veličanstva Amon-Raovog.

12. Tada sam ja, svećenik, ugledao postojano blistanje u srcu bisera.

13. Toliki sjaj da je nepodnošljiv! Ali gle!
Krvavo-crvena ruža na križu od sjajnog zlata!

14. Tako sam obožavao Boga! Bakhuse! Ti si ljubavnik mog Boga!

15. Ja koji sam bio svećenik Amon-Raov,
koji sam gledao kako Nil protiče tokom mnogih mjeseci,
tokom mnogih, mnogih mjeseci, ja sam mlado lane sive zemlje.

16. Ja ću zaplesati na vašem tajnom skupu,
i moje tajne ljubavi će biti slatke među vama.

17. Imačeš i jednog ljubavnika među gospodarima sive zemlje.

18. On će tebi donijeti to, bez čega je sve uzalud;
jedan čovječji život prosut tebi za ljubav na Mojim Oltarima.

19. Amen.

20. Neka to bude, što prije, O Bože, moj Bože!
Bolujem za Tobom, lutam usamljen među ludim ljudima u sivoj zemlji pustoši.

21. Ti češ postaviti tu užasnu pustu Stvar pokvarenosti.
Oh koje li radosti! Položiti taj kutni kamen!

22. On će stajati uspravljen na visokoj planini; samo će moj Bog opštiti sa njim.

23. Sačiniću ga iz jednog rubina; vidjeće se izdaleka.

24. Dođi! Potpalimo kazane zemlje; oni će destilirati čudesno vino.

25. Ono raste pod mojim rukama: prekriće cijelo nebo.

26. Ti si iza mene: vrištim luđačkom radošću.

27. Tada reče Ithuriel snažni: obožavajmo i mi ovo čudo neviđeno.

28. Tako i učiniše, a arhanđeli pojuriše nebom.

29. Čudan i mističan,
poput žutog svećenika koji priziva moćna jata velikih sivih ptica sa Sjevera,
tako ja stojim i prizivam Te!

30. Neka ne zamrače sunce vikom i krilima svojim!

31. Ukloni oblik i sve što ga prati!

32. Miran sam.

33. Ti si poput čaplje u rižinim poljima,
ja sam veliki crni pelikan u vodama sunčeva zalaza.

34. Ja sam poput crnog evnuha; a Ti si sablja.
Odrubio sam glavu onog svijetlog, što lomi kruh i sol.

35. Da! Ja udaram - a mlaz krvi stvara zalazak sunca na lapis lazuliju Kraljeve Ložnice.

36. Udaram. Čitav svijet je nestao u moćnom vjetru,
a glas urliće jezikom kojim ljudi ne znaju govoriti.

37. Poznajem taj strašni zvuk iskonske radosti;
poletimo na krilima oluje sve do svete kuće Hatorine;
ponudimo pet kravljih dragulja na njen oltar!

38. Ponovo taj neljudski glas!

39. Propinjem svoj divovski stas u čeljustima oluje, udaram je i obuzdavam, prenosi me preko mora.

40. Postoji jedan čudan blijedi Bog, bog bola i smrtne pokvarenosti.

41. Moja vlastita duša ugriza samu sebe, poput škorpiona okruženog vatrom.

42. Tom blijedom Bogu sa licem obrnutim,
tom Bogu finoće i smijeha,
tom mladom dorskom Bogu, njemu ću služiti.

43. Jer kraj te službe je patnja neizreciva.

44. Veća usamljenost od velikog sivog mora!

45. Ali zlo zadesi narod sive zemlje, moj Bože!

46. Dopusti mi da ga ugušim ružama svojim!

47. Oh Ti Predivni Bože, osmijehu zlobni!

48. Otkidam Te, O moj Bože, kao purpurnu šljivu sa sunčeva drveta.
Kako se samo topiš u mojim ustima, Ti posvećeni šećeru Zvijezda!

49. Svijet je sav siv pred mojim očima; poput stare pohabane kože za čuvanje vina.

50. Svo vino iz nje je na usnama ovim.

51. Začeo si me na mramornom Kipu, O Bože moj!

52. Tijelo je ledeno od hladnoće miliona luna;
tvrđe je od dijamanta vječnosti. Kako ću izaći na svjetlost?

53. Ti si On, O Bože! O moj dragi! Dijete moje!
Igračko moja! Ti si kao grupa djevica, kao mnoštvo labudova na jezeru.

54. Osjećam suštinu nježnosti.

55. Ja sam čvrst, snažan i muževan; ali Ti dođi! I biću nježan, nemoćan i ženstven.

56. Ti ćeš me zgnječiti u vinskoj preši Tvoje ljubavi.
Moja krv će poprskati Tvoja vatrena stopala litanijama bolne ljubavi.

57. Nići će novi cvijet u poljima, nova berba u vinogradima.

58. Pčele će novi med sakupiti; pjesnici novu pjesmu ispjevati.

59. Steći ću Bol Jarca kao nagradu; a Bog koji sjedi na ramenima Vremena će zadrijemati.

60. I tada će sve ovo što je zapisano biti ispunjeno: da, ispuniće se.
LJUBAWOLJA is offline  
Zatvorena tema


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 14:52.