Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Mali literarni kutić

Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 18.11.2003., 05:30   #101
Prava jubav

Od jubavi su jon se razmlozile oci, jubav je njegovo mlado tilo
pritvorila u bilu kolonu, visju od najviseg kampanila u gradu.
Tako ga je morala spazit.
Tako ga je morala spazit, i ako se bila savila u sedan bijac straja.
Bacila je u more jedno i drugo juvo samo da ga ne cuje.
Zaludu. Vitri su jon dragali jusne.
Bizala je. Sakrivala se. On je uvik bi do nje.
Ka' se izmorila o' bizanja, stala je i zagrlila njegov struk.
Odondar je njegov struk postaja sve manji, sve manji.
Posli nikog vrimena spoznala je u njemu covika, obisneg covika,
ca, ka i svi judi, jema stinu na srcu, obisne zalosne joci pod celon,
a liti nestaje u ladu najmanjeg kampanila.

Ma u noci, ol ka' bi sklopila joci, vidila bi njegovo lisce daleko,
daleko nigdi do najdaje zvizde. I poletila bi za njin, sritna,
i zaudobila bi sve tuge i nevoje. Sve tuge i nevoje.
A on je bi covik, obisan covik, ca liti nestaje u ladu
najmanjeg kampanila.
To je donapokon jednega dana i ona uvidila. Sasvin.
I odondar je uz svoju stinu na srcu ositila i njegovu. Stopro je
ondar ositila da je zena.
Judi su je gledali brez cudjenja, ka pravu zenu, ka nisto ca se
toliko vidi da se skoro i ne vidi.

Drago Ivanisevic
Mayflower is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2003., 06:02   #102
Vecernji vidik
Cmrok

Proljetno vece puno obecanja.
Gle jednom opet osjecam se mlad.
Pod silnim nebom, koje zvijezde sanja,
Rasirio se rasvijetljeni grad.

Nesto duboko, ko pjesma starine,
Pjevana altom u tisini mraka,
Tece u moje srce iz nizine,
Od nizova i hrpa svjetiljaka.

Ko da mi sapcu ta svjetla daleka:
Ne kloni! Nesto radosno te ceka!
U dublji zanos, ili ljubav novu -
Kuda me zovu?

D. Cesaric

(ova je ljubavna mome gradu, pa nisam mogla odoljeti, svidjale vam se Cesariceve rime ili ne )
Mayflower is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2003., 18:49   #103
Ovo nije ljubavna pjesma,ali je zato najljepše i najerotičnije ljubavno pismo koje sam procitala.nadam se da je ok što sam malo zanemarila šablonu ove stranice.


Voljeni moj gospodine,
nemoj se bojati,nemoj se micati,ostani u tišini,nitko nas neće vidjeti.Ostani tako,želim te promatrati,toliko sam te promatrala,no ti nisi bio za mene,ali sada jesi,nemoj se približavati,molim te,ostani na mjestu,čitava je noć pred nama,a ja te želim gledati,nikada te nisam vidjela takva,čitavo tvoje tijelo samo za mene,tvoja koža,sklopi oči i miluj se,molim te,
pokušaj ne otvarati oči i miluj se,tvoje su ruke tako lijepe,tako sam ih često sanjala,a sada ih želim vidjeti,volim ih vidjeti na tvojoj koži,tako,nastavi,molim te,ne otvaraj oči,ja sam tu,nitko nas ne može vidjeti,a ja sam blizu tebe,miluj se,voljeni moj gospodine,
miluj svoj ud,molim te,polako,
lijepa je ruka na tvom udu,nemoj prestati,volim je gledati i gledati tebe,voljeni moj gospodine,ne otvaraj oči,ne još,i nemoj se bojati,ja sam blizu,osjećaš li? Ovdje sam,mogu te dotaknuti,svila je to,osjećaš li? Svila moje haljine,ne otvaraj oči i imat ćeš moju kožu,imat ćeš moje usne,kad te prvi put dotaknem ,bit će to usnama,nećeš znati gdje,odjednom ćeš na sebi osjetiti toplinu mojih usana,ne možeš znati gdje ne otvoriš li oči,nemoj ih otvoriti,osjetit ćeš moja usta tamo gdje ne znaš,iznenada,
možda na očima,prislonit ću usta na tvoje vjeđe i trepavice,osjetit ćeš kako ti toplina prodire u glavu,i moje usne na očima,u očima,ili možda na udu,prislonit ću svoja usta tamo dolje,rastvorit ću ih spuštajući se malo-pomalo,pustit ću da mi tvoj ud rastvori usta ulazeći među usne i gurajući mi jezik,moja će slina kliziti tvojom kožom sve do tvoje ruke,moj poljubac i tvoja ruka,jedan u drugoj,na tvom udu,
a na kraju ću te poljubiti u srce,jer te želim,ugrist ću kožu pod kojom ti srce lupa,jer te želim,i sa srcem među mojim usnama bit ćeš moj,uistinu moj,s mojim ustima na srcu bit ćeš moj,zauvijek,ako mi ne vjeruješ,otvori oči,voljeni moj gospodine,i pogledaj me,to sam ja,tko će ikada moći izbrisati ovaj trenutak,i ovo moje tijelo s kojeg je spala svila,tvoje ruke što ga dodiruju,i tvoje oči što ga promatraju,
tvoji prsti na mom spolovilu,tvoj jezik na mojim usnama,kliziš poda me,grabiš mi bokove,podižeš me,puštaš me da klizim po tvom udu,polako,tko bi to mogao izbrisati,ti što se u meni lagano gibaš,s rukama na mom licu,s prstima u mojim ustima,s ugodom u očima,tvoj glas,gibaš se polako gotovo mi nanoseći bol,kakvo zadovoljstvo,moj glas,
moje tijelo na tvojemu,tvoja leđa što me propinju,tvoje ruke što me ne puštaju,udarci u meni,slatka je to silovitost,vidim ti oči gdje traže u mojima,žele znati koliko mi boli mogu nanijeti,dokle god želiš,voljeni moj gospodine,nema kraja,neće prestati,vidiš li? Nitko neće moći izbrisati ovaj trenutak zauvijek ćeš zabacivati glavu unatrag,vičući,zauvijek ću sklapati oči dok se suze odvajaju sa trepavica,moj glas u tvojemu,čvrsto me pripijaš,nema više vremena za bijeg ni snage da se izdrži,morao je doći ovaj trenutak,i došao je,vjeruj mi voljeni moj gospodine,ovaj trenutak će ostati,od sada pa nadalje,ostat će,sve do kraja.

:-)
dolores_haze is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.11.2003., 22:30   #104
trag

trag

zelim
da posle snova
ne ostane
trag moj
na tvome telu

da poneses od mene
samo tugu i svilu belu
i miris blag
puteva zasutih liscem
svelim sa jablanova

(M. Crnjanski)
CrnaKraljica is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.11.2003., 01:23   #105
Vi u vecernjim kapijama, u sumracnim
ulicama,
Kraj sporednih izlaza, pored ograda
Od crvene opeke sa komadjem stakla,
Vi koji zagrljeni sanjate o mesecini
Upletenoj u krzno macke, iscezloj
U naborima zavese ili lavezu psa,

Vi dvoje, vi dvoje, sami u mraku, sami,
Uz poslednji stub bez svetiljke i bez sna.
Vi dvoje, negde u parku, na nekoj stazi,
Iza lisca i oblaka, izmedju dve kise,
Izmedju dva vetra na klupi vlaznoj od suza,
Bez icega za sobom sem jedne male sobe
Sa gvozdenim krevetom i knjigama na stolici
I jednim hladnim suncem iza zutih okana,
Vi sami, vi usamljeni, iako zagrljeni
Da istisnete to sivo krilo samoce
izmedju sebe,

Dok sapucete ono malo reci koje ste nasli
U ovim trenucima slucajne neznosti,
Sve reci koje su odavno rekli pre vas.
Vi dok idete gradskim ulicama koje su
Opustele posle poslednjih predstava
u bioskopima,
Vi koji zagrljeni idete
Ovom kisnom ulicom nestvarnijom od sna,
Dok su vam oci zatvorene a prsti cute,
Cujete li korak nekoga coveka iza sebe,
Cujete li rec njegovu izmedju svojih
saptanja,
Osecate li dodir njegov izmedju svojih
milovanja?
Jer uvek kada idete sami, misleci
Da nema nikoga da baci kamen svoga
glasa
U zamracenu vodu tisine izmedju vas,
Uvek budite svesni onoga koji uporno
Ide za vama i govori: Probudi se.

Jovan Hristic
__________________
I can only say, there we have been: but I cannot say where...
http://momentomentalna.mojblog.co.yu/
Sylvia_Plath is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.11.2003., 11:04   #106
DVOJE

Ljubeci se od postanja
Kroz maglu svijeta dvoje bludi,
Sa cudnom ceznjom, da se nadju
U metezu stranih ljudi.

Razmisljaju o sebi cesto
I prevarit ce se kadikad,
Da su jedno drugo nasli,
A nece se naci nikad.

Pa ipak, on ce jednom doc
U sobu onoga hotela,
U kom je ona cijelu noc
Uz uzdisaje mora bdjela.

Pred zoru, kad u krevet legne,
Na onu mislec koju trazi,
Ni slutit ne ce, da mu jorgan
Pokrivase vec njene drazi.

I mozda ce u restoranu
Iz one case on da pije,
Na kojoj bjehu njena usta
Nekoliko dana prije.

D. Cesaric
__________________
Neem je dromen e's mee de dag in...
-=zErO-oNe=- is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.11.2003., 20:25   #107
Jedno popodne

Upucujem ovu lijenu popodnevnu misao,
nježnu i pohotnu
u ono dvoriste u kojem sam vas gledao,
draga susjedo
Tisucu devetsto pedeset sedme godine
Kada je bila jesen slicna ovoj
I kada su jos u moj san udarali prozori
Roditeljske kuce utopljene u sibenskoj jugovini
U gradu koji je postajao moja bolnica
A mojom napola razbudjenom glavom kolali prvi tramvaji
plavi i uspavani
Adresiram tamo ovu misao i kazem: Steta
Bili ste ljubavnica mog cimera od osam do jedanaest
svakog jutra
Kako ste se zvali; Ema, Selma, Alma, Adela
Da li je što izmijenilo Vaše lice, oci i trbuh
A kako sam Vam zavidio vracajuci se iz setnje
od osam do jedanest izjutra
Uz cetvrt kruha i mlijeko u jednom blijedom Pescenickom mljekarstvu
Svim je bojama vec moj prvi studentski rujan dodavao
malo crnog i malo tamnozelenog
I danas Vam iskreno kažem: Šteta, šteta
Vise vjerojatno i niste za takva šta
Ponovo ono dvoriste
Vrijeme je za nedjeljni ribolov i vas suprug odlazi
Vi znaci danas dolazite jos ranije u moju sobu - oko pola sedam
A ja baš izlazim - Steta
Jer moj je cimer mrzovoljan tako rano
I ja bih Vam vjerojatno pruzio vise
Ali ja idem u setnju
I setao sam tako godinu i drugu
I ne da Vam se hvalim - bilo je toga
Kakve sve zemlje, pica, kakva mora, gdje sam sve bio
Gdje sam sve ljubio i kakve zene
Jer vama otvoreno mogu reci
Kuda sam sve setao po kisi ujutro
Nekakav vlak je istruo u crnom proljecu u Poljskoj, blizu Rusije
Kakvu sam tamo ženu ostavljao, Isukrste
I kakva je mene ostavljala na sjeveru
Pijuci neko nerazgovjetno pice svog naroda
Daleko, daleko, kao u snovima
Opet netko ovdje u Zagrebu u Jurijevskoj
Pa oci providne i dragocjene jedne Cehinje iz Brna
Vozderkove
Premještene zauvijek u moju utrobu
A takav snijeg i sve što treba - bilo je, bilo
Ali ono dvorište u kojem sam Vas vidjao
Izmedju dva neodredjena stabla crna od vlage one jeseni
Vas tako obicnu i raskalasnu domacicu i mirisi koje ste ostavljali
U sezonama 1957,58 i sljedece
Steta, nepovratno steta

Niceg nema, niceg nema od tebe, od mene

Arsen Dedic
__________________
I can only say, there we have been: but I cannot say where...
http://momentomentalna.mojblog.co.yu/
Sylvia_Plath is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.11.2003., 23:13   #108
Kad umrem i u prah se pretvorim
niz planinu me prospi i
pusti da me vjetar do neba nosi.
Da letim s pticama i šumim s morem
da s visine gledam najdraže moje.

By: sir Oliver
 
Odgovori s citatom
Old 28.11.2003., 20:46   #109
HOMMAGE Á HALIL DŽUBRAN

Ljubavi, pijuć sa tvoga zdenca ne ugasih žeđ,
već ožeđah jače.
Istino, tragajuć za tobom ne umorih se,
već nastavih put.
Svjetlosti, tražeći tebe, mrak nalazim
bljesku zore vapeći.
Čovječe, a tebe tražeć, uđoh u tvoj labirint
i još uvjek lutam ne gubeći nadu
da čekaš me;
zajedno s istoga zdenca da pijemo,
K Istini da krenemo
vjere puni da Istina smo mi.

Samo mi, od Ljubavi satkani,
k svjetlosti kročimo!

Đurđa Jandriš-Parać
Eraser is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.11.2003., 19:55   #110
Moj prijatelj prica

Probdismo noc. U svitaj zore
Sa brodom ponese je more.

A kad u dalji nesta broda,
Ostadoh samo ja, i voda.

Nad vodom trak se dima vio.
Zasto sam stajo? Sto sam htio?

D. Cesaric
Mayflower is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.12.2003., 15:11   #111
SLUTNJA

Idem u susret nekoj nepoznatoj.
Da li je blizu ili je daleko,
Ja ne znam. Ali da ti oci sjaju,
Dosta je znati da te ceka neko.

U strahu za ljubav ispitujem srce.
Sto ima za nju? Ima, ima dosta.
Ja joj se smijesim nekud u daljinu:
Docekaj spremna svoga gosta


D.C.
__________________
Neem je dromen e's mee de dag in...
-=zErO-oNe=- is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.12.2003., 21:37   #112
Overs

Why don't we stop fooling ourselves?
The game is over,
Over,
Over.

No good times, no bad times,
There's no times at all,
Just The New York Times,
Sitting on the windowsill
Near the flowers.

We might as well be apart.
It hardly matters,
We sleep separately.

And drop a smile passing in the hall
But there's no laughs left
'Cause we laughed them all.
And we laughed them all
In a very short time.

Time
Is tapping on my forehead,
Hanging from my mirror,
Rattling the teacups,
And I wonder,
How long can I delay?
We're just a habit
Like saccharin.

And I'm habitually feelin' kinda blue.

But each time I try on
The thought of leaving you,
I stop. . .
I stop and think it over.


Paul Simon
Mayflower is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.12.2003., 15:52   #113
I poslije ponoći

Od sazviježđa nad ostrvima režem češljeve za tvoju kosu,

pa, ako te uspava more, i poslije ponoći
blistat ćeš na porubima svih grebena.

Ante Cettineo
Mayflower is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.12.2003., 19:54   #114
GDE NAM JE DOM

Savila sam gnezdo u tvom levom oku
da siđem sa slikom sveta do srca
Peku me sunca i vetrovi u toku
i svaka moja reč u tvom mesu grca

Gde nam je dom da uđemo u nj svetli
i vrata da im ljubimo jedini prag
da svučemo noć sa sebe kad petli
ulaze nam u sluh i dan blag?

Gde nam je prozor otvoren do neba
cvetovima reči da kitimo vidik plavi
Prolaznost ljubavi iz ugla nas vreba
i nikada nećemo reći ovo je život pravi

Jer svet raste a mi sve manji po danu
sa sivilom grada nestajemo trošni
Dom nam je samo u krvi. I banu
vidici da nas vode kud nismo prošli

Ni porekla ni potomstva u našoj krvi
ja tvoje ruke ti mene celu
Šta ćemo ako je ovaj život pravi
i poslednji? I nemamo za njega kuću belu?


Florika Štefan
bipolar2000 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.12.2003., 10:14   #115
Igraš se svakog dana svjetlošću svemira.
Posjetilice nježna,stižeš u cvijetu i vodi.
Više si nego bijela glava koju stežem
rukama,poput grozda,svakoga dana.

Nikome nisi slična otkako te volim.
Dopusti da te prostrem između žutih vijenaca.
Tko piše tvoje ime slovima od dima između južnih zvijezda?

Ah,pusti me da se sjetim kakva si bila tada
kad još nisi postojala.

Odjednom vjetar urla i udara o moj zatvoreni prozor.
nebo je mreža skamenjena od sjenovitih riba.
Ovdje zamiru svi vjerovi,svi.
I svlači se kiša.

Ptice bježeći prolaze.
Vjetar.Vjetar.
Mogu se boriti samo protiv ljudske snage.
Nevrijeme skuplja tamno lišće
i odvezuje sve barke vezane noćas o nebo.

Ti si ovdje.Ah,ti ne bježiš.
Odgovarat ćeš mi sve do poslijednjeg krika.
Privini se uza me, kao da se plašiš.
Ipak ti ponekad čudna sjena dira oči.

Sada i sada,malena,donosiš mi kozju krv
i grudi su ti mirisne kao i ona.

Dok tužan vjetar juri ubijajući leptire
ljubim te i moja radost grize ti usta od šljive.

Mora da te boljelo da se na me privikneš,
na dušu mi divlju i samotnu,na ime od koga svi bježe.
Toliko smo puta vidjeli zvijezdu jutarnju kako gori
ljubeći jedno drugome oči
i sumrak što se nad nama gubi u lepezu što se vrti.

Milujući te kišile su na te moje riječi.
Odavno voljeh tvoje tijelo od osunčana sedefa.
Čak vjerujem da si vladarica svemira.
Donijet ću ti copihue,rdosno cvijeće s planina,
tamne lješnjake i šumske košare cjelova.
Htio bih s tobom učiniti
što proljeće čini sa trešnjama.
dolores_haze is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.01.2004., 14:31   #116
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva
junee is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.01.2004., 14:32   #117
Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina,
da osjetim nježnost što izmijeni moji sudbinu.

Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.

Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,

da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju
Neruda
junee is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.01.2004., 12:02   #118
Ljubim komad zemlje koji si ti,
jer u poljanama planetarnim
nema druge zvijezde.Ti ponavljaš
umnožavanje svemira.

Tvoje beskrajne oči svjetlo su koje imam
sjaja rasutih zvijezda,
koža tvoja drhti kao što drhte putevi
kojima meteor putuje u kiši.

Od mjeseca bijahuza me tvoji bokovi,
od sunca tvoja usta duboka,i njihova slast,
od toliko gorućeg svjetla ko med u sjeni

tvoje srce spaljeno dugim crvenim zrakama,
i tako prelazim vatru tvog oblika ljubeći te,
malu i planetsku,golubicu i geografiju.

(Pablo Neruda je u svakom slucaju najslojevitiji i naj svašta pjesnik ljubavne poezije.-in my humble opinion)
dolores_haze is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.01.2004., 12:08   #119
ti si kći mora i sestrična mažuranu,
od čiste je vode tijelo tvoje,plivačice,
kuharice,krv ti je kao živa zemlja
i tvoje su navike zemaljske i cvjetne.

k vodi ti idu oči i podižu valove,
zemlji tvoje ruke i skače sjemenje,
tvoji duboki posjedi,u vodi i zemlji
u tebi se sjedinjuju kao zakoni gline.

najado,tvoje tijelo siječe tirkiz
koji uskrsnuo ponovo cvjeta u kuhinji
tako da preuzimaš sve ono što postoji

i najzad spavaš okružena mojim rukama
što od sjenovite sjene odvajaju,da bi se odmorila,
povrće,alge i travejenu tvojih snova.

(neruda)
dolores_haze is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.01.2004., 12:12   #120
O ljubavi,o luda munjo grimizne prijetnje,
posjećuješ me i uzlaziš svojim hladnim stubama
dvorca koji je vrijeme okrunilo maglama,
blijedih zidova zatvorenog srca.

nitko neće znati da je jedino nježnost
sagradila kristale tvrde poput grdova
i da je krv otvarala tunele zlosretne,
a da ne sruši zima njeno kraljevstvo.

i zato ljubavi,tvoja usta,koža i svjetlo i tvoje boli
bijahu nasljedstvo života,sveti
darovi kiše i prirode

koja prima i uzdiže trudnoću sjemenja,
tajnu oluju vina u podrumima,
bljesak žita u tlu.

(neruda)
dolores_haze is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 10:10.