Lovac u žitu - komentari

[Nica]

Knjigu sam pročitala u jednom poslijepodnevu, lagano je pisana i brzo se čita. Protagonist Holden Caulfield na mene je ostavio dojam jako neprilagođenog i nesretnog mladića. Nisam uspjela dokučiti je li smrt brata utjecala na njega u tolikoj mjeri ili je imao i drugih problema u obitelji s obzirom da nije pričao o svom djetinjstvu.

On odbija odrasti, odbija prihvatiti konceptualnost odgovornosti i odgovoriti na izazove. Pasivan je u svom osjećaju nepripadanja uvjeren kako su svi odrasli oko njega prljavi i licemjerni te da to i njega neminovno čeka jednom kad više ne bude dijete. Otuda i želja da postane "lovac u žitu", to bi bio njegov način vraćanja djece natrag u djetinjstvo ako bi pokušali odrasti – pasti u provaliju.

Obožava svoju sestru Phoebe i u njoj vidi sve ono što voli i što vrijedi. Njoj za ljubav odlučuje dati sebi još jednu priliku i vraća se kući umjesto da pobjegne od svijeta i izgubi se. To je, zapravo, njegovo prvo odraslo djelo, prvi znak zrelosti i odrastanja, iako on toga možda i nije bio svjestan.

Nema prijatelja, ali ima potrebu za ljudima. Ne zna komunicirati s njima i stoga ih mrzi, ili barem to tvrdi jer mu je tako lakše nego prihvatiti da nije zadovoljan sobom, jer misli kako su oni pokvareni i zli. Svejedno u svakom trenu traži nekoga za razgovor, nekoga s kim bi bio. Naziva ljude iz prošlosti, profesore, prilazi ljudima u klubovima, pokušava uspostaviti kontakt s bilo kim, samo da nije sam sa sobom.

Ovaj roman meni je bio tužan za čitati. Čak i pokušaji šale mi nisu izmamili osmijeh na lice. Nekako sam cijelo vrijeme svjesna žalosti koja njega obuzima i ne mogu ne osjetiti gorčinu u pokušaju zamagljivanja negativnih emocija. Pitam se je li saznao kamo odlaze patke iz Central parka kad se jezero zaledi...

[Parsley]

Nica kaže:

Knjigu sam pročitala u jednom poslijepodnevu, lagano je pisana i brzo se čita. Protagonist Holden Caulfield na mene je ostavio dojam jako neprilagođenog i nesretnog mladića. Nisam uspjela dokučiti je li smrt brata utjecala na njega u tolikoj mjeri ili je imao i drugih problema u obitelji s obzirom da nije pričao o svom djetinjstvu.

On odbija odrasti, odbija prihvatiti konceptualnost odgovornosti i odgovoriti na izazove. Pasivan je u svom osjećaju nepripadanja uvjeren kako su svi odrasli oko njega prljavi i licemjerni te da to i njega neminovno čeka jednom kad više ne bude dijete. Otuda i želja da postane "lovac u žitu", to bi bio njegov način vraćanja djece natrag u djetinjstvo ako bi pokušali odrasti – pasti u provaliju.

Obožava svoju sestru Phoebe i u njoj vidi sve ono što voli i što vrijedi. Njoj za ljubav odlučuje dati sebi još jednu priliku i vraća se kući umjesto da pobjegne od svijeta i izgubi se. To je, zapravo, njegovo prvo odraslo djelo, prvi znak zrelosti i odrastanja, iako on toga možda i nije bio svjestan.

Nema prijatelja, ali ima potrebu za ljudima. Ne zna komunicirati s njima i stoga ih mrzi, ili barem to tvrdi jer mu je tako lakše nego prihvatiti da nije zadovoljan sobom, jer misli kako su oni pokvareni i zli. Svejedno u svakom trenu traži nekoga za razgovor, nekoga s kim bi bio. Naziva ljude iz prošlosti, profesore, prilazi ljudima u klubovima, pokušava uspostaviti kontakt s bilo kim, samo da nije sam sa sobom.

Ovaj roman meni je bio tužan za čitati. Čak i pokušaji šale mi nisu izmamili osmijeh na lice. Nekako sam cijelo vrijeme svjesna žalosti koja njega obuzima i ne mogu ne osjetiti gorčinu u pokušaju zamagljivanja negativnih emocija. Pitam se je li saznao kamo odlaze patke iz Central parka kad se jezero zaledi...

Za početak, jako dobro kritika.

Za razliku od tebe, na neke od njegovih sarkastičnih primjedbi ja sam umirala od smijeha. To je jedna od rijetkih knjiga koju sam uživala čitati od samog početka do kraja, zbilja. U biti, Holden jest zreo. Razmišlja na zreo način iako su njegovi postupci upravo suprotni.
A čini mi se da je uvelike na njega utjecala bratova smrt, mada može biti da je on jednostavno tako osjetljiva osoba i da ga nepravda i licemjerje užasno smetaju.

Sve u svemu, Holden će mi zauvijek ostati u sjećanju kao književni lik s kojim se u puno toga poistovjećujem.

[Nica]

Parsley kaže:

U biti, Holden jest zreo. Razmišlja na zreo način iako su njegovi postupci upravo suprotni.

To je konflikt u njemu: neminovno sazrijevanje i borba da se to ne desi. On odrasta, a to ne želi, trudi se ostati dijete, a spoznaje da to ne može. Možda misli da će se kao odrasla osoba morati suočiti sa stvarnim životom, nesvjestan da on već živi pravi život.

Čini mi se kao da ga je prestanak djetinjstva izenadio, nije bio spreman na to. Pije, puši, uzima od zrelosti što mu paše, ali ne i seks. Imao je priliku s prostitutkom, ali ona mu se činila poput njegove vršnjakinje koja živi život odrasle osobe. Mislim da ga je to prepalo: vidio je odraslu osobu koja je njegovih godina.

A čini mi se da je uvelike na njega utjecala bratova smrt, mada može biti da je on jednostavno tako osjetljiva osoba i da ga nepravda i licemjerje užasno smetaju.

Vjerojatno kombinacija i jednog i drugog. Bio je dijete kad je izgubio brata, idealizirao ga je. Smatrao ga je tako savršenim zato jer je bio dijete, kao što to sada čini sa svojom sestrom. Djeca su čista i prekrasna, odrasli su zli i pokvareni.

[bktr]

Iako mi je knjiga na trenutke bila dosadnjikava, fascinirala me Holdenova rastresenost, nesigurnost, potištenost i raznorazne emocije koje su se izmjenjivale, a sve to zato što ja u životu (niti u vrijeme odrastanja niti sada) nisam osjetila što znači depresivnost, anksioznost i slična stanja te su ona za mene totalna enigma i zato mi je zanimljivo čitati o tome, iako se ne mogu pronaći u svemu tome niti se poistovjećivati…

Kad sam konačno došla do kraja (koji sam nestrpljivo priželjkivala) shvatila sam da mi se glavni lik uvukao pod kožu i da suosjećam s njim, (kao da se radi o nekome kog poznam), i tek na zadnjih 30 stranica sam postala svjesna onih prvih 230.

Pisana je stilom koji ne volim, ali sve u svemu neloša knjiga. Iako bih čitajući knjigu rekla za glavnog lika da me iritira na kraju mogu samo reći da mi je - nadasve simpatičan.

[srceko25]

Knjigu sam čitala u srednjoj školi i sjećam se da mi je tada bila super, ali sam zaboravila sve osim možda dvije scene iz knjige: onu kada priča o Jane i kako ga je ona držala za ruku onako normalno, bez pomicanja i milovanja kako inače druge cure rade i onu kada on lovi djecu u žitu da ne padnu u provaliju.

E sad, prvo pitanje je zašto mi je knjiga u srednjoj bila tako super? Pretpostavljam da je to zato što se u to vrijeme možeš poistovjetiti s tim nevjerojatno brzim promjenama raspoloženja (hormoni), strahom od odrastanja, buntom protiv roditelja i društva, „ja sam najpametniji“ stavom, istovremenom mržnjom i ljubavi prema istoj osobi i istovremenom potrebom za biti sam i biti u uključen u društvo.

Drugo je pitanje zašto sam zaboravila radnju? Vjerojatno zato što je knjiga na momente dosadna i čak mi se čini da se to sve moglo napisati na manjem broju stranica. Najbolji dio knjige je upravo zadnji (možda je zato toliko popularna, kada se ljudi bolje sjećaju što su zadnje pročitali?!), kada ima nekoliko vrlo zanimljivih misli i junak nam postaje simpatičan i počnemo se povezivati s njim. S jedne strane mi se sviđa, jer obožava svoju obitelj, pogotovo braću i sestre, i ima osjećaj za pravdu i nepravdu, a s druge strane mi je iznimno antipatičan kao privilegirano dijete bogatih roditelja koje je buntovno ni samo ne znajući zašto.

Ukratko, ovo je drugi put da sam čitala tu knjigu i vidim da ju sada, kad sam 10-tak godina starija, gledam posve drugim očima. I ne, ne namjeravam ju čitati i treći put.

[chrissy]

Knjigu nisam pročitala kad se to moralo, ali eto, nikad nije kasno nadoknaditi nepročitanu lektiru...
Sjećam se da je mnogima to bila (i još je) najbolja knjiga koju su ikad pročitali - moram priznati da mi nije jasno čemu tolika fama oko te knjige, nije loša, ali da je najbolja koju sam u životu pročitala - nije ni blizu...
I meni je tek pred kraj Holden postao simpatičan (možda ne toliko simpatičan koliko mi ga je bilo na neki način žao), pa mi je knjiga dobila nekakav smisao...

Mislim da je na Holdena dosta utjecala smrt brata, te je zbog toga možda prerano sazrio, a s druge strane je još uvijek klinac koji ne želi odrasti... svi mu idu na živce, ali opet ne želi biti sam (ja sam zapamtila primjer onog susjeda iz doma, koji mu se čak i gadio, ali ga svejedno ne želi otjerati iz sobe kad ovaj dođe nepozvan), pa pomiješane emocije prema svemu i svima, i... ne zna on ni sam što hoće - kak veli srčeko - buntovan je a da ni sam ne zna zašto... uglavnom, sve ono zbog čega bi se sa 16 poistovjetila s njim, sad mi dođe ko poriv da ga isprašim po turu...

Bit će da sam ipak zaboravila kako je to kad si mlad...

[Mary Lee]

Pročitala sam Lovca u žitu prije nepunih godinu dana za lektiru. Kad sam još u osnovnoj školi provodila anketu među profesorima s pitanjem koja im je najdraža knjiga, zapanjilo me koliki broj njih se odlučio upravo za ovu knjigu. Od tada sam si govorila kako je moram pročitati, ali vjerojatno sam je nekako nesvjesno smetnula s uma, u strahu da ću se razočarati, kako to sa mnom ponekad biva.
Nisam se razočarala, niti malo. Uživala sam čitajući je, s Holdenom sam se u nebrojenim situacijama poistovjetila, a u meni je izazvao čitavu mješavinu emocija. Znao me razljutiti, nasmijati pa i rasplakati, a vrlo često sam samo poželjela biti kraj njega i utješiti ga. Definitivno me osvojio u svakom pogledu.
Zanimljivo mi je kako, usprkos tome što se bori s odrastanjem, zna cijeniti određene odrasle osobe i njihovu predanost (one časne sestre kojima je udijelio novac). Mislim da njegova želja da zauvijek ostane dijete ne proizlazi samo iz činjenice da su jedino djeca nevina, neiskvarena bića, već i zbog manjka samopouzdanja (čemu smo svjedočili u knjizi mnogo puta) i straha da se i jednog dana ne pretvori u one licemjere o kojima stalno govori. A toj njegovoj borbi s odrastanjem se definitivno može pripisati i simbolika naslova.
Sve u svemu, meni jedna jako draga knjiga. Uživala sam na ona dva sata lektire raspravljujući o njoj kao na nikojim prije.

Čitala sam ju za lektiru prije dvije godine. Svi su nam govorili da će nam to bit najbolja lektira, da ćemo se oduševit i tako dalje, ali kod mene toga nije bilo. Knjiga mi je čak i tada bila dosadna, toliko nezanimljiva da se više ne sjećam velike većine. Sjećam se samo tog njegovog vječnog pitanja kamo odlaze patke iz Central parka. To me zaintrigiralo jer se ja toga nikad ne bih sjetila!
Većini moje generacije je to najbolja knjiga, ali mislim da je to zato što nisu ni čitali nešto izuzev lektire, ako su i lektiru pročitali pa im je izbor poprilično ograničen.

[xibalba]

Mazoretkinja kaže:

Većini moje generacije je to najbolja knjiga, ali mislim da je to zato što nisu ni čitali nešto izuzev lektire, ako su i lektiru pročitali pa im je izbor poprilično ograničen.

Uh, s ovim se ne bih složila. Ako se ne varam, današnji tinejdžeri većinom čitaju - ako uopće i čitaju - naslove vrlo upitne literarne vrijednosti koji se prodaju po 19,90 kn (razne krimiće i ljubiće) ili razne fantasy serijale o nadnaravnim bićima u kojima su glavni likovi srednjoškolke i vampiri/vilenjaci/anđeli/vukodlaci/demoni/itd. pa baš i ne vidim kako bi im (onima koji ne čitaju ništa osim lektire) čitanje takvih stvari maknulo Lovca s mjesta najbolje knjige.

Lovac u žitu nije bez razloga već 60 godina tolikom broju mladih ljudi tako dobar. Niti ga se bez razloga uvršta na razne popise 100 najboljih romana prošloga stoljeća.
Ne da je koplje iznad toga što većina današnje mladeži čita nego nije ni u istoj kategoriji. Ni na istom planetu. Gotovo pa ni u istom svemiru.

[fikipiki]

xibalba kaže:

Uh, s ovim se ne bih složila. Ako se ne varam, današnji tinejdžeri većinom čitaju - ako uopće i čitaju - naslove vrlo upitne literarne vrijednosti koji se prodaju po 19,90 kn (razne krimiće i ljubiće) ili razne fantasy serijale o nadnaravnim bićima u kojima su glavni likovi srednjoškolke i vampiri/vilenjaci/anđeli/vukodlaci/demoni/itd. pa baš i ne vidim kako bi im (onima koji ne čitaju ništa osim lektire) čitanje takvih stvari maknulo Lovca s mjesta najbolje knjige.

Lovac u žitu nije bez razloga već 60 godina tolikom broju mladih ljudi tako dobar. Niti ga se bez razloga uvršta na razne popise 100 najboljih romana prošloga stoljeća.
Ne da je koplje iznad toga što većina današnje mladeži čita nego nije ni u istoj kategoriji. Ni na istom planetu. Gotovo pa ni u istom svemiru.

ILI KAKO BO DZONI STULIC REKAO U PIJESMI " ai to sto citaju nista ne razumeju" knjiga je the best of the best jel ima tko iz grada SISKA?

[Gatita]

Mazoretkinja kaže:

Čitala sam ju za lektiru prije dvije godine. Svi su nam govorili da će nam to bit najbolja lektira, da ćemo se oduševit i tako dalje, ali kod mene toga nije bilo. Knjiga mi je čak i tada bila dosadna, toliko nezanimljiva da se više ne sjećam velike većine. Sjećam se samo tog njegovog vječnog pitanja kamo odlaze patke iz Central parka. To me zaintrigiralo jer se ja toga nikad ne bih sjetila!
Većini moje generacije je to najbolja knjiga, ali mislim da je to zato što nisu ni čitali nešto izuzev lektire, ako su i lektiru pročitali pa im je izbor poprilično ograničen.

Mene isto nikad nije oduševila. Nisam ga uspjela shvatiti, poistovjetiti se s njime, ući u njegove filozofije. Za mene on predstavlja samo još jednog buntovnog, mušićavog tinejdžera, kakve odrasli ljudi inače gledaju s prezirom. Nikako nisam uspjevala dokučiti što njega točno muči, protiv čega se on to bori, prema čemu je njegov bunt usmjeren.

Općenito sam dobila dojam da previše vremena provodi analizirajući, kukajući, filozofirajući, umjesto da nešto napravi od tog svog života. Možda ne može spasiti patke iz Central parka, niti djecu od provalije, ali od svoga života svakako može napraviti više od lutanja i opijanja, samo kad bi prestao ''izigravati'' neshvaćenog pojednica. Svakako je lakše kukati npr. kako je usamljen, a istovremeno davati sve od sebe da osobe koje se igrom slučaja i nađu u blizini otjera što je dalje moguće.

Može biti da ga ne mogu smisliti jer mene pubertet nije lupio na takav način. Ako roman nekad ponovno pročitam, ne vjerujem da će me niti tada dirnuti ili da ću ga shvatiti. Ali probat ću mu dati priliku za par godina.

[bktr]

Niti ja ga nisam mogla shvatiti jer nikad nisam imala takvu briju u glavi kao on, ali ipak ne bih gledala na njega s prijezirom jer pozadina njegovog razmišljanja i ponašanja vjerojatno leži u gubitku brata.

[LouReeth]

Knjigu sam pročitao ka' 15godišnji klinac. Kad bih ju danas čitao, vjerojatno bih zamislio protagonista ka' bubuljičavog ter iritantnog klinca, prestao bih čitati nakon deset strana... ali, čitao sam kad sam i sam bio iritantni ter prištavi klinjo, poistovjetio se s njim (koliko se može poistovjetiti?!) i istinski uživao. Jeans proza koja me naučila voljeti knjige. Ako budem imao djece, čitat će ovo u isto vrijeme kad i ja -- ni godinu prije, ni godinu poslije.

U mojoj okolini ne čitaju, zato sam to napisala. Znam da ima dosta mladih koji čitaju, dosta njih čita i kvalitetne knjige, ali ne i u mojoj okolini. Za njih sam ja luđakinja što trošim toliko vremena na čitanje. Na takve sam mislila u svom postu!

Evo banalan primjer, prošle godine na izbornoj nastavi iz hrvatskog nas je bilo 14, ove godine nas je 6 samo zato što smo morali pročitat pokoju knjigu. I sad nam je zadala da pročitamo Goetheovog Fausta i četvero od ovih šest traži premještaj.

[nee_postojim]

Knjigu sam čitala kad sam bila na faksu i kako je netko već rekao, ne sjećam se baš radnje jer je knjiga u nekim dijelovima bila objektivno dosadna. Ono što mi je ostalo u sjećanju je to da se lik tijekom cijele radnje knjige nešto, oprostite na izrazu, "kurči", on bi to ovako, on bi to onako, ljudi su ovakvi, onakvi, on će...pokoriti svijet, maltene, a onda na kraju dolazi do obrata, pokrije se po ušima i ne napravi ništa od toga jer je običan ŠUPAK. Kao većina ljudi koji radi u državnoj upravi,u svojoj glavi živi uzbudljive živote, a u stvarnosti 30 godina udiraju jedan žig na isto mjesto u nekom dokumentu i tako potroše život.

Malo me knjiga asocirala na Kafkinu struju. Kao što vidite ja sam to shvatila totalno filozofski :-) Pročitala sam vaše komentare i pitam se jel mi pričamo o istoj knjizi :-) Baš ću ju uzeti u knjižnici da provjerim jel bi ju i sad tako doživjela ili drugačije.

Inače, primjetila sam da se ta knjiga jako sviđa ljudima koje ja u stvarnom životu doživljavam kao teške pasivce, povučene, tihe..mislim da je to zato što se oni prepoznaju u toj knjizi, vjerojatno, kao nekom svom "glasu"....

[bktr]

nee_postojim kaže:

...jer je običan ŠUPAK. Kao većina ljudi koji radi u državnoj upravi,u svojoj glavi živi uzbudljive živote, a u stvarnosti 30 godina udiraju jedan žig na isto mjesto u nekom dokumentu i tako potroše život.

Tak znači. Ljudi u državnim službama su obični šupci. Nisam u državnoj upravi, ali sam u gradskoj "službi" referent i između ostalog lupim štambiljem na ono što sam napravila, misliš da sam običan šupak?? Ili da spadam u onu manjinu koja nisu šupci? A nakon što potratim tih bijednih 8 sati na poslu pokušavajući u glavi stvoriti uzbudljiv život, jer jadna ga u stvarnosti nemam - a sve zato što radim posao koji radim, što misliš da radim onih preostalih 8 sati do spavanja?? Ma bravo - ništa, jer ipak sam ja običan šupak iz gradske firme i vjerojatno ću se skoro ubiti jer moj život je taaaaakoooo neuzbudljiv.
Mislim da se idem odmah ubiti.

Moj komentar nema veze s knjigom, to je samo osvrt na tvoju vrlo kulturnu primjedbu o određenim ljudima.

[nee_postojim]

Žao mi je što si se prepoznao. Ja sam govorila o knjizi.

[haralampije]

nee_postojim kaže:

Knjigu sam čitala kad sam bila na faksu i kako je netko već rekao, ne sjećam se baš radnje jer je knjiga u nekim dijelovima bila objektivno dosadna. Ono što mi je ostalo u sjećanju je to da se lik tijekom cijele radnje knjige nešto, oprostite na izrazu, "kurči", on bi to ovako, on bi to onako, ljudi su ovakvi, onakvi, on će...pokoriti svijet, maltene, a onda na kraju dolazi do obrata, pokrije se po ušima i ne napravi ništa od toga jer je običan ŠUPAK. Kao većina ljudi koji radi u državnoj upravi,u svojoj glavi živi uzbudljive živote, a u stvarnosti 30 godina udiraju jedan žig na isto mjesto u nekom dokumentu i tako potroše život.

Očito si bila prestara i prezrela kad si čitala ovu knjigu, a čini se i prekruta da bi mogla imati razumjevanja za adolescenta koji se, užasnut svijetom odraslih, opire odrastanju. Ne znam kakva si ti bila u tom periodu svog života i možeš li se još uopće sjetiti sebe u Holdenovoj dobi, svojih razmišljanja i strahova, želja i očekivanja.

Nisu svi poput Holdena, ali većina klinaca na pragu odrastanja u njemu pronalazi barem dio sebe, vjeruju da će oni biti drugačiji, pa i da mogu promijeniti svijet i to je ono što ovu knjigu čini posebnom i zbog čega je ona tako svježa i danas, najdraža knjiga mnogih šesnaestogodišnjaka koji je i nakon što ih život u odrasloj dobi lupi po glavi i pokori, pamte kao jednu od najboljih knjiga koje su čitali.

Holden na kraju ne poduzme ništa jer je samo klinac, a ne šupak. Što je bilo dalje s njim i u kakvog se je čovjeka pretvorio, ne možemo znati jer knjiga ne ide tako daleko, a pretpostavljati možemo bilo što, sve je moguće.

Usporedba s državnim službenicima je potpuno neprimjerena. Usput, većina ljudi potroši veliki dio svog života na nekom dosadnom poslu, većina ih u svom životu ne napravi ništa doista značajno, ne ostavi za sobom trag u povijesti, ali to ne znači da nisu imali ili nemaju zanimljive i uzbudljive živote, da su šupci. Da bi se to shvatilo, treba odrasti.

Ono što se Holdenu vrti po glavi i njegova zapažanja, sve je to vrlo točno. Odrasli ljudi su upravo onakvi kakvima ih on opisuje, a oni koji mu se i nakon adolescencije odupiru, odbijaju se uklopiti i skliznuti u tu licemjernu, sebičnu močvaru odraslosti, suoćeni s vlastitom nemoći, imaju velike šanse završiti na psihijatriji. Možda je to bio jedan od razloga zbog kojih je Selinger imao psihičkih problema i napisao Lovca u žitu, jedino njegovo djelo koje se smatra vrijednim i navodno odskače od svega drugoga što je napisao.

Malo me knjiga asocirala na Kafkinu struju. Kao što vidite ja sam to shvatila totalno filozofski :-) Pročitala sam vaše komentare i pitam se jel mi pričamo o istoj knjizi :-) Baš ću ju uzeti u knjižnici da provjerim jel bi ju i sad tako doživjela ili drugačije.

Obrati pažnju na ovaj post:

LouReeth kaže:

Knjigu sam pročitao ka' 15godišnji klinac. Kad bih ju danas čitao, vjerojatno bih zamislio protagonista ka' bubuljičavog ter iritantnog klinca, prestao bih čitati nakon deset strana... ali, čitao sam kad sam i sam bio iritantni ter prištavi klinjo, poistovjetio se s njim (koliko se može poistovjetiti?!) i istinski uživao. Jeans proza koja me naučila voljeti knjige. Ako budem imao djece, čitat će ovo u isto vrijeme kad i ja -- ni godinu prije, ni godinu poslije.

Inače, primjetila sam da se ta knjiga jako sviđa ljudima koje ja u stvarnom životu doživljavam kao teške pasivce, povučene, tihe..mislim da je to zato što se oni prepoznaju u toj knjizi, vjerojatno, kao nekom svom "glasu"....

Vrlo površno zaključivanje. Da bi mi se neka knjiga svidjela, ne moram se poistovjetiti s glavnim likom. Dapače, intrigantniji su mi likovi koji su potpuno drugačiji od mene i moram se potruditi da bih mogla shvatiti njihov mentalni sklop.

bktr kaže:

Tak znači. Ljudi u državnim službama su obični šupci. Nisam u državnoj upravi, ali sam u gradskoj "službi" referent i između ostalog lupim štambiljem na ono što sam napravila, misliš da sam običan šupak?? Ili da spadam u onu manjinu koja nisu šupci? A nakon što potratim tih bijednih 8 sati na poslu pokušavajući u glavi stvoriti uzbudljiv život, jer jadna ga u stvarnosti nemam - a sve zato što radim posao koji radim, što misliš da radim onih preostalih 8 sati do spavanja?? Ma bravo - ništa, jer ipak sam ja običan šupak iz gradske firme i vjerojatno ću se skoro ubiti jer moj život je taaaaakoooo neuzbudljiv.
Mislim da se idem odmah ubiti.

Moj komentar nema veze s knjigom, to je samo osvrt na tvoju vrlo kulturnu primjedbu o određenim ljudima.

Nemoj se ubiti, propast će nam klub.

nee_postojim kaže:

Žao mi je što si se prepoznao. Ja sam govorila o knjizi.

Bktr se nije prepoznala u tvom generaliziranju, zato je reagirala.

Barem ja sam stekla dojam da ti nisi govorila o knjizi koje se, po vlastitim riječima, slabo sjećaš nego da si iz nekog razloga nabrušena na službenike u državnoj upravi.

[srceko25]

haralampije kaže:

....oni koji mu se i nakon adolescencije odupiru, odbijaju se uklopiti i skliznuti u tu licemjernu, sebičnu močvaru odraslosti, suočeni s vlastitom nemoći, imaju velike šanse završiti na psihijatriji.

Damn, haralampije, ovo ću si na zid u uredu naljepit.....

[nee_postojim]

@haralampije - da mama, da tata. HA HA HA HA