Panični poremećaj

[Pringles]

Poziv na sudjelovanje u istraživanju za sve zainteresirane:

Panični poremećaj - sudjelovanjem u istraživanju osvojite besplatnu KB psihoterapiju

[itana]

hypnosis kaže:

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=14289 ovo je najbolji tekst koji češ ikada pročitati o panicnim napadajima i jedino učinkovito rješenje kako ih se rješiti... meni je ovo odlična stvar......uzet će ti 10 minuta vremena ali se isplati...naravno ako nisi vec čitala i probala...

E da....ajmo malo pročačkati..... što te najviše plaši ovak? Koja misao? A koja misao ili stanje ili emocija te stavi u odlčno stanje? Kad si najsretnija?

Tekst je ok,ali nikako se ne slazem sa gornjim dijelom gdje se navodi da uzroke ne treba traziti...dok to ne pronadjes,svi ovi alati su ti samo "vjezbice",ali nikako izljecenje od panicnog.samo odlicna psihoterapija te moze izlijeciti.prosla sam ju pa znam,a kognitivno- bihevioralna je igrica gdje psiholozi vjezbaju svoje znanje,malo pomogne,ali nista dugorocno.

[ray of light]

Panični poremećaj spada u tzv. anksiozne poremećaje koji uključuje sve bolesnike s kroničnom napetošću, pretjeranom brigom, čestim glavoboljama ili opetovanim napadima tjeskobnosti-

Kod paničnog napada osoba doživljava preplavljujući strah, prestravljenost, iščekivanje i osjećaj predstojeće nesreće, te obično misli da će umrijeti, doživjeti srčani udar, da će "poludjeti" ili izgubiti kontrolu.

cijeli članak

[tosamjaada]

Pozdrav ! Nisam sigurna pisem li u pravoj temi ili sam fulala,ako jesam oprostite slobodno maknite post negdje drugdje ili s ovog foruma uopce. Imam problem,prilican problem i moguce da je glupo sto trazim pomoc na forumu no treba me netko negdje uputiti a posto nemam nekoga ko ce mi to napraviti eto...nasla sam se tu. Uglavnom,imam 18 godina ovaj problem zadnjih 7,8 godina. Nekontrolirano se tresem u stresnijim situacijama (sto i nisu stresne situacije nego ih moj mozak tako zbog nekog razloga postavi). Cesti su mi i panicni napadaji koje toliko tesko kontroliram da me pocelo ozbiljno frustrirati. Primjeri, danas na prvoj pomoci u autoskoli trebam pred grupom pokazati kako bi ozivjela lutku,pogledam te ljude koji gledaju u mene pocnem se toliko primjetno tresti da je cura iza komentirala kako cu se rasplakat vjerovatno,nije mi bilo do toga. Onda, slikam na platnu,dode profesorica do mene da mi izvrsi korekturu no ja joj moram kraj nje pokazati obrisima sto i kako zelim postaviti sliku,ruke mi se pocnu tresti kao da me netko u struju ustekao i zatrokam sva,osjecam se ko debil i fejlam. Ovo su samo dva primjera od njih 50000 od kojih mi se 500 na dan dese. Cak mi je i profesorica predlozila da potrazim pomoc. Do sad ju nisam trazila,mislila sam da me pubertet,nesigurnost ili ne znam sto jebe ali ne znam do kad cu ovako. Osjecam se strasno kad vidim da je netko primjetio koliko se tresem,koliko cesto imam panicne napadaje zbog pizdarija i koliko ispadam psihicki nestabilna i pred drugima, a sto je najgore i pred samom sobom. Nesigurnost mi se iz dana u dan povecava sto kao sto sam rekla me ozbiljno pocelo frustrirati s obzirom da imam samo 18 godina i takve situacije me psihicki stave ispod dna. Ali,sve ima svoj uzrok. Tokom godina imala sam puno obiteljskih problema narocito s ocem koji je bio agresivni manijak pa je nekim nacinom usadio ogromnu kolicinu straha u mene da kad bi cula da zvoni na vrata bi dobila vec spomenuti napadaj i pocela se tresti u sobi i ostajala bez zraka.Takoder,mama mi je umrla a sestra u zatvoru tako da nisam imals nit imam ikog osim sebe da mi pomogne (jos jedan razlog zasto ovdje trazim pomoc). posljedice su ostale,i to velike i primjetne. Imam i imala sam ogromnih problema s depresijom,pokusavala sam sama sebi pomoci uzdizanjem uma iznad svih tih psihickih sranja koje su me gonile i jos uvijek daju. Cesto i sada kada mi se dese vec spomenute stvari pokusavam umom to srediti,smiriti se sama sebe uvjeriti da ja to mogu ali eto ne mogu i treba mi pomoc. Sada ne trazim tu od vas da me prosvjetlite i produhovite nego da me savjetujete i uputite u ono sto trebam napraviti. Tablete su cini mi se neizbjezne,vjerujte mi da sam tokom godina davala sama sve od sebe da prodem kroz to bez njih no sada shvacam da to nije bilo samo razdoblje i da se napokon po tom pitanju nesto treba poceti rijesavati makar to znacilo konjske doze na dan vise me uopce nije briga necu i ne mogu vise ovako. Jos jednom se ispricavam ako sam fulala temu! Hvala vam ns citanju a jos vise na odgovoru! Pozdrav!

[zoki89]

Vjerujem da ti je teško. Kakav je sada tvoj odnos s ocem? Ako se i dalje ponaša agresivno prema tebi, bilo bi dobro da se udaljiš prvom prilikom. Treba ti tvoj mir da se oporaviš.

Savjete za depresiju i panične napade poslao sam ti privatnom porukom. Javi se ako poželiš pričati.

[tosamjaada]

Ne,u zadnjih godini dana odnos se drasticno promijenio na bolje,malo sam odrasla i zauzela se za sebe ali eto kao sto sam rekla ostale su posljedice i voljela bi da ih preko noci mogu promijeniti iako sam pokusavala,neide...

[ray of light]

tosamjaada kaže:

Pozdrav ! Nisam sigurna pisem li u pravoj temi ili sam fulala,...

nemaš se za što ispričavati kao prvo, a drugo, zauzmi se za sebe i potraži stručnu pomoć
i nije katasrofa piti lijekove, no tebi bi nužno trebala i psihoterapija, pogledaj na temi o preporukama psihijatara, možda nađeš nekog tko bi ti odgovarao
sretno!

[feenian]

Potrazi obvezno strucnu pomoc..ovo nije nista strasno s obzirom na godine i sve se stigne u solidnom roku postaviti na svoje mjesto,ali cekajuci sve vise i vise zapadas u glib gubljenja samopouzdanja i vlastitog identiteta, sto za posljedicu ima ovakva stanja kakva si napisala.

takodjer uzimanje lijekova nije nikakava losa stvar i dosta ljudi u tvojoj okolini je na odredjenoj vrsti terapiji,ali je lose ako ih uzimamo na svoju ruku,a ne prepisanu od strane strucne osobe..a cak i one nekada ne pogode terapiju i moraju je prilagodjavati i mijenjati..

[tosamjaada]

Hvala vam puno na odgovorima! Potraziti cu strucnu pomoc. Ah,do sada sam sama sebi govorila kako bi bilo vrijeme da je pocnem traziti ali nisam mislila kako je krajnje vrijeme za to. Sada kada mi to netko drugi,s necije druge perspektive kaze osjecam se jos gore. Nema veze,potruditi cu se i nesto napokon promijeniti!

Nego,za posjet psihologu(?)/psihjatru(?) moram otici do svoje doktorice po uputnicu pa tek onda mogu? ili? Ispadam glupavo no nisam nikad bila pa ne znam bas sto i kako...


Thank you!!!

[ray of light]

tosamjaada kaže:

Hvala vam puno na odgovorima! Potraziti cu strucnu pomoc. Ah,do sada sam sama sebi govorila kako bi bilo vrijeme da je pocnem traziti ali nisam mislila kako je krajnje vrijeme za to. Sada kada mi to netko drugi,s necije druge perspektive kaze osjecam se jos gore. Nema veze,potruditi cu se i nesto napokon promijeniti!

Nego,za posjet psihologu(?)/psihjatru(?) moram otici do svoje doktorice po uputnicu pa tek onda mogu? ili? Ispadam glupavo no nisam nikad bila pa ne znam bas sto i kako...


Thank you!!!

da, tražiš uputnicu

[bolesnik23]

Iman 18 g. prije par dana sam imao preskakanja srca oko 7 puta u 3 min toliko sam se prepo da sam mislio da cu se srusiti inace patim od panicnog poremecaja i anksioznog poremecaja.Sve je pocelo prije 4 godine sa smrti bliske osobe bio san okruzen negativnim stvarima i non-stop pod streson i iz toga se razvio strah od smrti, ukratko ljecio sam se zoloftom pa sam jedno vrijeme bio ok pa se nakon nekog vremena opet sve pocelo vracat. Bio sam po pustim pretragama srca, glave ... Sve je bio ok tada rekli su mi da je preskakanje srca normalno i to... Ali nakon ovog preskakanja prije par data opet sam upao u anksioznost razvio srazvio veliki strah bojim se da mi je to ostavilo posljedice na srce. Nekad osjecam probadanje na ljevoj strani oko srca puls mi je stalno ubrzan dok radim nesto i osjecam da mi srce jace lupa,a kad odem spavati puls mi nekad pada ispod 60 otkucaja u bahikardiju. Jednostavno iman osjecaj koda ce mi srce iskocit iz prsa ako nesto fizicki radim tako da sam se uvukao u kuću i totalno mi je otpala kondicija. Bojim se da nije neka bolest srca jer dosad kad san god radio Ekg bio je ok, radio san Ultrazvuk srca prije godinu i pol isto je bio ok, sad imam holder Ekg radit za par dana, ali sve ovo me pocelo zabrinjavati jer kad god doden u svoje doktorice ona kaze da mi je to sve zato sta oluskivam srce itd. i da nece bit nista. A i kad san smiren tako mi se srce ponasa , oni opet kazu da san ga previse uzbudio i da treba vremena da se smiri. Neznan stvarno sto cu napravit POMOC!!!

[Crna Morana]

Listam postove i gledam savjete koje pišete. Pojedincima bih savjetovala - nemojte to raditi.
'Bez tablete neće proći' i 'moraš hitno tražiti pomoć psihijatra inače se nećeš izliječiti' su dezinformacije.
Godinama sam patila od paničnog poremećaja, zajedno s agrofobijom, sociofobijom, svim ti fizičkim senzacijama, depersonalizacijom, derealizacijom i uspjela sam izaći iz tog začaranog kruga bez psihoterapija i tableta.
Načelno ne smatram kako je odlazak psihijatru nešto loše, kao ni uzimanje tableta, ali isto tako na ovih 200 i nešto stranica ispisane su riječi koje su netočne i poprilično štetne svima onima koji se nalaze u toj situaciji.

[ray of light]

http://mojterapeut.net/?p=66

[tetameri]

Evo i mene.uf...

[Novolice]

Ispricavam se ako upadam na krivo mjesto...Novi sam (danas se registrirao i nista ne kuzim) pa se nadam da necete zamjeriti ako je tako i da ce neko moci odgovoriti na pitanja i moje nejasnoce.
Dakle vec godinama se ja borim sa nekom vrstom vrtoglavica,odem pocetkom godina na bolnicko lezanje i pretrage,napravio sam dosta toga i bilo je sve ok...No meni se stanje prije cca 2mj. pogorsalo..Kako je pocelo.Bio sam dosta bolestan,temperatura,prehlada i nisam jeo 2 dana,nisam imao apetit u tom trenu se morao preseliti iz stana u drugi stan...Odem u Lidl i srusim se na blagajni,poslije toga je nekako bilo ok dosao sebi odmah,nakon par dana prosla prehlada...No nakon tjedan se javila jaka nesigurnost pri hodu,strah od ulaska u trgovunu,nervoza,prestao sam raiditi i odem kod dr. da mi uputnicu za psihijatra.Izrazito nezadovoljan psihijatricom ali ok,to je vec druga tema.Doticna mi prepise CITRAM.Prvo su bile cini mi se nuspojave ali ajde i to sam prosao,ali evo sad pijem CITRAM vec jedno mjesec i pol i nisam prijmetio da je bolje,cak suprtono.Posljednjih dana cak dostaa lose,opet osjecaj da cu se srusiti,peckanje u prsima,fleke pred ocima,preznojavanje ponekad,vecinom mokri dlanovi i tabani...Ponekad kao da nemam zraka kad udahnem,kao da imam osjecaj da ce mi se ruka oduzet,trnjenje ruku i lica nekada...Odem na hitnu prekjucer naprave mi EKG,slikaju pluca,izvade krv i sve je ok...No meni i dalje nije dobro.Nije mi jasno ako su ti panicni napadaji ne traju li oni samo par minuta?Meni je konstanstno lose uz blagu stagnaciju i dali bi CITRAM vec trebao djelovati? Sorry jos jednom ako sam upao bezveze. Hvala vam unaprijed.

[zoki89]

Novolice kaže:

Ispricavam se ako upadam na krivo mjesto...Novi sam (danas se registrirao i nista ne kuzim) pa se nadam da necete zamjeriti ako je tako i da ce neko moci odgovoriti na pitanja i moje nejasnoce.
Dakle vec godinama se ja borim sa nekom vrstom vrtoglavica,odem pocetkom godina na bolnicko lezanje i pretrage,napravio sam dosta toga i bilo je sve ok...No meni se stanje prije cca 2mj. pogorsalo..Kako je pocelo.Bio sam dosta bolestan,temperatura,prehlada i nisam jeo 2 dana,nisam imao apetit u tom trenu se morao preseliti iz stana u drugi stan...Odem u Lidl i srusim se na blagajni,poslije toga je nekako bilo ok dosao sebi odmah,nakon par dana prosla prehlada...No nakon tjedan se javila jaka nesigurnost pri hodu,strah od ulaska u trgovunu,nervoza,prestao sam raiditi i odem kod dr. da mi uputnicu za psihijatra.Izrazito nezadovoljan psihijatricom ali ok,to je vec druga tema.Doticna mi prepise CITRAM.Prvo su bile cini mi se nuspojave ali ajde i to sam prosao,ali evo sad pijem CITRAM vec jedno mjesec i pol i nisam prijmetio da je bolje,cak suprtono.Posljednjih dana cak dostaa lose,opet osjecaj da cu se srusiti,peckanje u prsima,fleke pred ocima,preznojavanje ponekad,vecinom mokri dlanovi i tabani...Ponekad kao da nemam zraka kad udahnem,kao da imam osjecaj da ce mi se ruka oduzet,trnjenje ruku i lica nekada...Odem na hitnu prekjucer naprave mi EKG,slikaju pluca,izvade krv i sve je ok...No meni i dalje nije dobro.Nije mi jasno ako su ti panicni napadaji ne traju li oni samo par minuta?Meni je konstanstno lose uz blagu stagnaciju i dali bi CITRAM vec trebao djelovati? Sorry jos jednom ako sam upao bezveze. Hvala vam unaprijed.

Kad su se počele javljati te vrtoglavice, što se zbivalo u tebi i tvom životu?

Odgovore na tvoja pitanja nemam, jer nisam liječnik. Ako ti oni ne mogu objasniti, meni je još teže. Ali, poslao sam ti privatnom porukom neke savjete za panične napade. Možda malo pomognu.

[nikoool]

Mene zanima ako netko zna da mi odgovori,koliko je često ili ne,da panični napadaji prelaze u psihoze?Odnosno kako je i dali to povezano?

Hvala!

[black_bitch20]

Pozdrav, nova sam ovdje te bih htjela podijeliti svoj problem s panikom s vama.

Imam 26 godina i prije dva mjeseca javio mi se napad panike koji je trajao oko 2 -3 sata, inače do tada me je ponekad na faksu hvatala kratkotrajna panika od možda 5 minuta maksimalno prije nekog većeg ispita.

Počelo me hvatati ulaskom u autobus. Jednostavno mi se zacrnilo pred očima i morala sam izaći van na sljedećoj stanici jer sam mislila da ću umrijeti. Kako mi je prestalo kada sam napokon došla doma, nisam previše obraćala pažnju na to te nisam posjetila doktora jer sam mislila da mi se više neće dogoditi. Kako mi se svaki dan od tada ponovilo otišla sam doktoru jer više nisam mogla izdržat. Dao mi je Asentru i Misar koje sam pila 5 dana jer su mi teško pali na želudac, zatim sam ponovo otišla k doktoru te mi je dao Eliceu s kojom mi se dogodila ista stvar- svakih 15 minuta sam morala na wc. U glavi mi je takav pritisak kao da će mi mozak izletjet kroz uši. Poslao me doktor na vađenje krvi, ali su nalazi bili u redu.

Kako su bili blagdani, bila sam u svom rodnom gradu te su me ti napadaji pustili. Sve je bilo dobro do danas dok nisam sjela u vlak. Jedva jedvice sam izdržala da dođem do stana.

Pročitala sam par postova i vidjela sam da dosta vas ima problema sa socijalizacijom, kod mene je suprotno. Jedva čekam da odem nekuda da se družim samo da ne mislim na to i sigurnije se osjećam. Svjesna sam toga da mi je od stresa i situacije na poslu i da bi se trebala maknuti od tamo, ali si jednostavno ne mogu priuštiti da budem starcima na grbači.

Kupila sam si Persen, ali mi se čini da su slabe te tinkturu Valerijane koju sam pila prije spavanja, ali mi jednostavno ne pomaže.

Imate li možda neke druge tablete na biljnoj bazi za preporučiti ili neki drugi biljni pripravak?

[Mali grad]

Patim od napadaja panike već 15 godina i dijagnosticiran mi je panični poremećaj. Imala sam svakodnevne napadaje panike i nisam mogla nigdje otići, a da me ne uhvati panika. Tablete su pomagale trenutno, ali kada bi ih prestala piti ubrzo bi se sve vratilo na staro. Najviše mi je pomogao razgovor s psihologom i prijateljima i vježbanje. U početku mi je jako teško bilo počet vježbati jer mi je cijelo tijelo bilo u grču i stalno sam imala osjećaj gušenja. Već pola godine nisam imala niti jedan napadaj panike, a i tjeskoba je popustila. Većinu vremena se osjećam dobro iako sam svjesna da me veliki stresovi u životu mogu opet vratiti u taj začarani krug. Samo želim reći da neće uvijek biti tako loše i može postati bolje

[Nino81]

Pozz, svima..

Ovak imao sam prošlu godinu 2x panična atakka zbog kojih sam završio na hitnoj 180/90-122 tlak i puls i drugi put 170-100- 140, prvo sam dobio terapiju vermapilom, no nisam ga dobro podnosio pa sam otišao privat obaviti sve pretrage, ekag, ultrazvuk, ergometriju, ultrazvuk abdomena i štitnjače, sve uredno izuzev nadraženog želuca..

Simptomi; znači počne mi ubrzano lupat srce, kao osječaj gušenja, smrtni strah, na terapiji sam trenutno concorom 1.25 ( s početka sam bio na 2.5 ali nisam podnosio) 1x misar 0.5 ujutro, i 1x xanax 0,25 uveče, ovo terapiju mi je dala internistica koja me je malo dublje odradila, rekla je da sam malo previše senzibilan, i preplašen ( mjerim si tlak po 10x dnevno) te mi je rekla da se moram dovest u red..

Na ovoj terapiji sam 2 mjeseca, manje više mi se je popravila situacija, i probao sam sada 3 večeri da ne uzimam xanax, jer mi se spava uveče pa mi je bilo bezveze, ali sam se nočas u 4 probudio i uhvatil me je panični, odmah sam cuknul xanak i i primirilo mi se je..

Znači organski nemam očito problema nakon svih pretraga, več je evidentno da me jebe anksioznost i panični napadi ( u dvije godine 5 puta sam ih imao), i nakon svakog treba mi par dana da zaboravim na njih i dođem k sebi..

Zanima me, dal mislite dal bih trebao tražiti internisticu radije neki anksiolitik + antidepresiv, ili da ostajem na ovoj terapiji, ili možda da odem psihijatru..

Inače 34godine, situiran, radim, ok financije, žena i malo dijete, nemam nekih životnih problema, izuzev možda malo stresa na poslu ( ali tko ih nema..)



Isprika na podužem postu, znači po vama dal ići na AD ili ostat na ovoj terapiji, naime ne bih volio da se nakačim na neki lijek koji budem moral gutat cijeli život..

PS ako sam na krivom topicu molim da mi mod prebaci post..