Djeca koja trebaju promjenu školskog programa (individualizirani, prilagođeni, poseban...)

[RIB]

Ali, imas slucajeve gdje roditelji nisu pristupili tom "predroku".
Oni su se pojavili na redovnim upisima. I upali. Zahvaljujuci ocjenama stecenim po prilagodjenom programu/individualiziranom pristupu.
Kuzis, roditelj nije da MORA nego , ako zeli, MOZE prijaviti svoje dijete s rjesenjem na predrok.
Ali ne mora.

[zelazny]

ukoliko imate dijete koje pohađa individualizirani program, kako to kod vas funkcionira? Mi smo odustali od SUVAGA (disleksija) zato što nam je škola osigurala logopeda.Ja sam vrlo zadovoljna sa školom i potrudila sam se upoznati sve, od logopedice, pedagogoce, ravnateljice, a ako je hitno, pošaljem razrednici mail i žena mi se javi isti ili sljedeći dan. Naporna sam već samoj sebi, ali ne odustajem. Moj sin je sada 6. razred i iako ima potpunu podršku od strane profesora u školi, 90% posla odrađujem ja. Ne učim s njim, ali provjeravam zadaće svakodnevno, ispitujem gradivo i nije lako....uopće, ali ne smijem mu popustiti, jer u suprotnom-od njega ništa. Sada je u pubertetu i to ne pomaže uopće, zaljubljen je, smotan, nervozan....Peti razred je završio s prosjekom 4.0 zahvaljujući mami mazgi...

[Wedding]

zelazny kaže:

ukoliko imate dijete koje pohađa individualizirani program, kako to kod vas funkcionira? Mi smo odustali od SUVAGA (disleksija) zato što nam je škola osigurala logopeda.Ja sam vrlo zadovoljna sa školom i potrudila sam se upoznati sve, od logopedice, pedagogoce, ravnateljice, a ako je hitno, pošaljem razrednici mail i žena mi se javi isti ili sljedeći dan. Naporna sam već samoj sebi, ali ne odustajem. Moj sin je sada 6. razred i iako ima potpunu podršku od strane profesora u školi, 90% posla odrađujem ja. Ne učim s njim, ali provjeravam zadaće svakodnevno, ispitujem gradivo i nije lako....uopće, ali ne smijem mu popustiti, jer u suprotnom-od njega ništa. Sada je u pubertetu i to ne pomaže uopće, zaljubljen je, smotan, nervozan....Peti razred je završio s prosjekom 4.0 zahvaljujući mami mazgi...

svaka cast tebi koja si tako uporna i radis sve za svoje dijete - eh kada bi samo 30 % roditelja takve djece postupalo samo upola kao ti sve bi bilo mnogo lakse i uciteljima i svima.

Moje djete nema disleksiju ali ga u tezim rijecima muci spajanje slova u rijec jer je malo tvrdoglav i kad upali mozak tada sve odradi savrseno ali kad nece onda ga mogu pilit do prekosutra bez pomaka tak da znam sto znaci svaki dan radit doma za djetetom a moj je tek prvi razred

U susjedstvu recimo imam djete koje je dislekticar, mali je vrlo bistar ali ga je to u startu dovodilo do problema a doma imam babuskaru od 65 godina koja samo gleda sapunice i mater koja dođe sa posla i "jako" (bolje da ne kazem gdje radi) umorna pa ne moze nista radit sa njime i njoj je bilo najjednostavnije trazit da se djete oslobodi vecine gradiva jer ona kao ne moze sve savladat . Inace mali je milina od djeteta ali je toliko zapusten i emocionalno i drustveno da je to sada strasno za gledat a sve zbog svoje obitelji

[patak3698]

imam djete u sedmom razredu. matematika i fizika mu nikako ne polaze za rukom i stvaraju nam mnogo problema. pohađa dopunske.sakupio je dosta jedinica i ja sam na svoju ruku zatražila timsku obradu u kukuljevićevoj. u nalazu doktrica predlaže da se nastavi školovanje prema redovnom programu i programu uz individualizaciju postupaka u nastavi (navela je pustupke u nalazu). Nije istakla za koje predmete. Nakon razgovora sa razrednikom nisam dobila neke konkretne upute. koliko sam shvatila iz razgovora sa razrednikom individualizacija bi išla njemu u korist.

kome da se obratim za individualizaciju da li šk. pedagogu ili defektologu?
tko donosi rješenje?
da li škola mora zatražiti timsku obradu?
da će moći izabrati sam školu u koju želi ići?

molim vas za odgovore, vjerujem da netko ima iskustva

[buditedobro]

patak3698 kaže:

imam djete u sedmom razredu. matematika i fizika mu nikako ne polaze za rukom i stvaraju nam mnogo problema. pohađa dopunske.sakupio je dosta jedinica i ja sam na svoju ruku zatražila timsku obradu u kukuljevićevoj. u nalazu doktrica predlaže da se nastavi školovanje prema redovnom programu i programu uz individualizaciju postupaka u nastavi (navela je pustupke u nalazu). Nije istakla za koje predmete. Nakon razgovora sa razrednikom nisam dobila neke konkretne upute. koliko sam shvatila iz razgovora sa razrednikom individualizacija bi išla njemu u korist.

kome da se obratim za individualizaciju da li šk. pedagogu ili defektologu?
tko donosi rješenje?
da li škola mora zatražiti timsku obradu?
da će moći izabrati sam školu u koju želi ići?

molim vas za odgovore, vjerujem da netko ima iskustva

Obrati se školskom liječniku. On pokreće postupak. Druga je opcija školski logoped ako ga škola ima. Poslat će vas na obradu izvan škole, vrlo jednostavan postupak, nimalo kompliciran za dijete.
Individualizirani pristup (IP) odobrava gradski ili općinski ured za odgoj i obrazovanje, a u školama postoje timovi za procjenu sposobnosti koji tim uredima daju mišljenje. Postupak traje mjesec-dva i ništa osobito ne iziskuje.

Ako dijete ima IP, upućuje se u osmom razredu na profesionalnu orijentaciju (u Zagrebu na primjer u Zavodu za zapošljavanje) gdje prolazi testiranje i razgovor sa psihologom. Nakon toga, zajedno s roditeljem i djetetom odabire se prikladna SŠ u koju dijete ima izravan upis. Najčešće se rukovode željom djeteta i pokazanim postignućima. Roditelj s djetetom bira nekoliko programa i u sve ima izravan upis, bez obzira na bodove. Tako je bilo ove godine. Za dalje, nikad se ne zna. Za prilagođeni program nije jednako. Tu postoje ograničenja.

[franka72]

Pozdrav svima,

molim za savjet. Dijete ide u 5. razred i nakon određenih poteškoća najviše u ponašanju i odnosu prema životu, meni i tati njegovom,koje sam uočila i obavijestila razrednicu, psihologicu, pedagogicu i ravnateljicu predložili su da suprug i ja razmislimo o individualiziranom pristupu. Dijete je bilo odličan učenik u prva 3 razreda oš (u 4. razredu je prošao 4,4 učiteljice mu nisu htjele pokloniti 5 da prođe s odličnim kao odgojnu metodu da se mora više potruditi za odličan uspjeh, s čim sam se i tad slagala (sad više ne jer očito da dijete nije moglo doseći tu razinu zahtjeva, a trudilo se) no nisam znala da će to biti okidač za neke druge stvari (napomena da je 4 imao iz obadva izborna predmeta a iz hr, mm, eng 5). No što je tu je sad, pokušavamo riješiti sve ostalo što će doći nakon toga...Uglavnom od tad a pogotovo je to sad izraženo u 5. razredu kad je i gradivo teže,+ pubertet (iako ne mozemo ga kriviti za sve) i dobio je nove profesore, od veselog društvenog dijeteta u 5. razredu je postao deperesivan, često plaće, mrzi školu i sve što je vezano za školu i iskreno pati zbog neuspjeha).

Inaće se radi o dijetetu iznadprosječne inteligencije, iznimno senzibilnom koji želi biti perfektno u svemu (išli smo na obradu) . Kad nije uspjeh kakav si je on zacrtao tone i tone (iako tata i ja ga uvijek ohrabrujemo i govorimo da nisu ocjene najbitnije u životu). Napominjem i da je krenuo ranije u školu, ima problema s izgovoromL/r koje nije riješio (odlazili smo logopedu od njegove 6. god.) U razredu je omiljen, no toliko mrzi školu i učenje (kako on kaže) da bi najradnije prespavao cijeli žvot
Uglavnom, ova cijela godina nam je bila teška, hoću dijeteu pomoći i olakšati jer zbilja što vrijede ocjene ako imate nesretno dijete. Toliko smo svi skupa očajni da ga želimo prebaciti u drugu školu (ov au koju ide je i inace poznata kao zahtjevna). U školi su (moram priznati da je suradnja nakon što smo svi skupa uočili problem odlična no mislim ipak sa zakasnjenjem od 2 god.). Škola mi je predložila individualizirani pristup. Čitala sam o IP na Interentu, no htjela sam zamoliti ako imate bilo kakvog iskustva s individ. pristupom u školi d ami kažete u praksi što to znaći za dijete ? Hoće li mu olakšati, hoće li poslije biti problema kod upisa u srednju školu, ako se prebacimo u novu školu hoće li mu se dijeca rugati ( u ovom razredu u kojem ide ima 6 učenika s IP programom)? Hvala vam svim unaprijed....

[manchild]

evo tema https://www.forum.hr/showthread.php?t=822077&page=3

[chocolatecookie]

franka72 kaže:

s čim sam se i tad slagala (sad više ne jer očito da dijete nije moglo doseći tu razinu zahtjeva, a trudilo se


Inaće se radi o dijetetu iznadprosječne inteligencije

Kako dijete iznadprosječne inteligencije ne može proći četvrti osnovne s pet iako se trudi?

[pikuli]

individualizirani program se odnosi na drukčije prezentiranje gradiva kako bi ga lakše shvatio i drukčije ispitivanje uobičajenog gradiva kako djetetove poteškoće ne bi umanjile mogućnost da pokaže ono što zna. slabovidnoj djeci se povećava i mijenja font, ispituje više usmeno, ako je ustanovljeno da dijete ima disleksiju isto se više ide na usmeno ispitivanje i slično.

što misliš, na koj način bi tvojem djetetu mogli olakšati učenje i odgovaranje ako je problem samo u osjetljivosti i perfekcionizmu? tražiti manje, poklanjati ocjene? ne bi bilo fer prema onima koji znaju više ili su manje osjetljivi na ocjene, no i tvoj sin bi skužio da mu popuštaju i to mu ne bi diglo samopouzdanje. a to ni nije individualizirani pristup i to možeš dobiti prebacivanjem u lošiju školu.

koji predmeti mu štekaju?

moj ti je savjet naći dobrog psihologa i sama se okrenuti dalje od ocjena i više pratiti napredak u znaju, ne se fokusirati na brojke.

[princeskrafnica]

iznadprosječna inteligencija ne uvjetuje izvrsnost i odličan uspjeh.
iznadprosječna i darovita djeca se kategoriziraju kao djeca s posebnim potrebama jer je i njima, kao i djeci s teškoćama u razvoju, potreban individualizirani pristup. to znači da su nastavni sadržaji prilagođeni njihovim mogućnostima i potrebama, bile one iznadprosječne ili ispodprosječne.
osim toga, takva djeca često imaju problema sa socijalizacijom i poremećaje u ponašanju, što si i ti navela kao problem.

kontradiktorna mi je težnja perfekcionizmu, omiljenost u razredu koju navodiš i mržnja prema učenju i svemu vezanom uz školu.
dio problema vjerojatno leži i u tome što je prerano krenuo u školu i poteškoćama koje nisu riješene ni unatoč radu s logopedom.

što se tiče ruganja, ne, nitko mu se neće rugati jer se takve stvari ne razglase na sva zvona. takve stvari znaju isključivo roditelj učenika, učitelji/nastavnici i školska stručna služba.

[pikuli]

princeskrafnica kaže:

iznadprosječna inteligencija ne uvjetuje izvrsnost i odličan uspjeh.
iznadprosječna i darovita djeca se kategoriziraju kao djeca s posebnim potrebama jer je i njima, kao i djeci s teškoćama u razvoju, potreban individualizirani pristup. to znači da su nastavni sadržaji prilagođeni njihovim mogućnostima i potrebama, bile one iznadprosječne ili ispodprosječne.
osim toga, takva djeca često imaju problema sa socijalizacijom i poremećaje u ponašanju, što si i ti navela kao problem.

iznadprosječnoj djeci je potreban individualizirani pristup da bi dosegla svoj maksimum, ne da bi osnovnoškolsko gradivo savladali sa odličnim uspjehom.
da, neki imaju probleme sa socijalizacijom, rjeđe poremećaje u ponašanju, no to nikako nije pravilo.
u zadnje vrijeme primjećujem da se problematičnost izjednačava sa inteligencijom i iznadprosječnost se dijeli kapom i šakom pa eto ima učenika koji su kao iznadprosječno inteligentni ja osnovnoškolsku matematiku jedva savladavaju za dvojku.

pišem s pozicije majke prosječno inteligentnog djeteta bez problema koje s lakoćom niže petice.

[princeza sunca]

Procitala sam dva puta, ali i dalje ne shvacam po cemu ti dijete treba individualizirani pristup. Nekako mi se cini da se u posljednje vrijeme taj individualizirani pristup dijeli sakom i kapom i da je izgubio svoj stvarni smisao, a to je olaksati djeci koja imaju poteskoca da na svoj nacin prezentiraju usvojeno gradivo. IP nije osmisljen da bi bi dijete lakse dobilo 5,0 prosjek jer ga zarko zeli, a nema ga. Mozda ce zvucati grubo, ali nekako mi se cini da vama IP nije rjesenje, jer dijete nema problema sa ocjenama i da vas problem lezi u necemu drugome. Mozda socijalizaciji, odnosu prema drugim ucenicima, njegovim stavom o skoli opcenito i za to postoje neke druge sluzbe.
Kao majka disleksicara koji je 4 godine isao po IP ( sad zavrsava 6.) sama sam ga maknula sa IP cim sam osjetila da je postao spreman prezentirati gradivo i pismeno, ne samo usmeno kao sto je do tada imao pravo.

[Monstera]

pikuli kaže:

iznadprosječnoj djeci je potreban individualizirani pristup da bi dosegla svoj maksimum, ne da bi osnovnoškolsko gradivo savladali sa odličnim uspjehom.

debeli potpis.

buduci da dijete ne voli skoli, da se tamo lose osjeca, ja bih pobrojala djetetove potencijale i jacala ga u tom pogledu (sto u skoli, sto u nekim vannastavnim aktivnostima). i ponavljala da dijete ne mora imati iz svega petice. cak i ako je iznadprosjecno inteligentno.

@franka, iskreno, nisam sigurna da ce mu individualizirani pristup pomoci (osim ako se po preporuci obrade ne radi o tome da mu se preporuca usmeno/pisemeno ispitivanje, drukciji tip zadataka, cesce provjere znanja i sl) jer kolko sam ja shvatila iz tvog posta , a i kolko imam iskustva u radu sa darovitima, njima treba drugaciji pristup predavanja, a ne ispitivanja, za sto nase skole/kadar nisu pripremljene.
uz to, kod njih je jako bitno jacanje socijalnih kompetencija te razvijanje emocionalne inteligencije, sto tesko da cete dobiti u skoli i toplo preporucam strucnu pomoc u vidu socijalizacijskih grupa, psihoterapije itd.

a vezano uz obrazovanje, jbg, nemam ti bas neki savjet za udjeliti, eventualno da si zbrojite materijalne mogucnosti i razmotrite neku od privatnih skola
(koje imaju drugaciji pristup u poducavanju koji bi mogao odgovarati tvom djetetu, medjutim i jedan jakooooo veliki nedostatak u vidi populacije koja ih upisuje, naglasenog materijalizma i ocekivanja da se tamo djele petice, pa se i metode rada i znanje, po putu izgube....)

[buditedobro]

franka72 kaže:

Pozdrav svima,

molim za savjet. Dijete ide u 5. razred i nakon određenih poteškoća najviše u ponašanju i odnosu prema životu, meni i tati njegovom,koje sam uočila i obavijestila razrednicu, psihologicu, pedagogicu i ravnateljicu predložili su da suprug i ja razmislimo o individualiziranom pristupu. Dijete je bilo odličan učenik u prva 3 razreda oš (u 4. razredu je prošao 4,4 učiteljice mu nisu htjele pokloniti 5 da prođe s odličnim kao odgojnu metodu da se mora više potruditi za odličan uspjeh, s čim sam se i tad slagala (sad više ne jer očito da dijete nije moglo doseći tu razinu zahtjeva, a trudilo se) no nisam znala da će to biti okidač za neke druge stvari (napomena da je 4 imao iz obadva izborna predmeta a iz hr, mm, eng 5). No što je tu je sad, pokušavamo riješiti sve ostalo što će doći nakon toga...Uglavnom od tad a pogotovo je to sad izraženo u 5. razredu kad je i gradivo teže,+ pubertet (iako ne mozemo ga kriviti za sve) i dobio je nove profesore, od veselog društvenog dijeteta u 5. razredu je postao deperesivan, često plaće, mrzi školu i sve što je vezano za školu i iskreno pati zbog neuspjeha).

Inaće se radi o dijetetu iznadprosječne inteligencije, iznimno senzibilnom koji želi biti perfektno u svemu (išli smo na obradu) . Kad nije uspjeh kakav si je on zacrtao tone i tone (iako tata i ja ga uvijek ohrabrujemo i govorimo da nisu ocjene najbitnije u životu). Napominjem i da je krenuo ranije u školu, ima problema s izgovoromL/r koje nije riješio (odlazili smo logopedu od njegove 6. god.) U razredu je omiljen, no toliko mrzi školu i učenje (kako on kaže) da bi najradnije prespavao cijeli žvot
Uglavnom, ova cijela godina nam je bila teška, hoću dijeteu pomoći i olakšati jer zbilja što vrijede ocjene ako imate nesretno dijete. Toliko smo svi skupa očajni da ga želimo prebaciti u drugu školu (ov au koju ide je i inace poznata kao zahtjevna). U školi su (moram priznati da je suradnja nakon što smo svi skupa uočili problem odlična no mislim ipak sa zakasnjenjem od 2 god.). Škola mi je predložila individualizirani pristup. Čitala sam o IP na Interentu, no htjela sam zamoliti ako imate bilo kakvog iskustva s individ. pristupom u školi d ami kažete u praksi što to znaći za dijete ? Hoće li mu olakšati, hoće li poslije biti problema kod upisa u srednju školu, ako se prebacimo u novu školu hoće li mu se dijeca rugati ( u ovom razredu u kojem ide ima 6 učenika s IP programom)? Hvala vam svim unaprijed....

Mada nije jasno što je obrada pokazala i koje objektivne poteškoće ima dijete, vidim da ste svi skupa nesretni, a dijete osobito. To je zvono za uzbunu, alarm, i sigurno je da treba neku vrstu pomoći. Je li to baš individualizirani pristup, ne mogu znati. Ako ne želiš javno, možeš mi napisati pp pa mogu usporediti s djecom iz svoje škole.

Nisam ni za kakvo "popuštanje i poklanjanje" samo zato što netko želi peticu. Ako se radi o tome da ne radi dovoljno, a da pritom želi najbolji uspjeh, možda može pomoći uključivanje u neku radionicu, rad sa školskim psihologom, obiteljska radionica, psihološka igraonica izvan škole ili savjetovalište za roditelja gdje biste ti i muž dobili upute kao raditi s djetetom.

Zašto je, po tvom mišljenju, imao četvorke u 4. razredu? Predmet po predmet? Kakve ocjene ima sad, prije kraja 5. razreda, i zašto (prema tvom uvidu)?

Dislalija (nestandardan izgovor glasova kao primjerice r) ne može biti razlog IP-u. Spominješ ponašanje i odnos prema životu. To itekako može biti dovoljan razlog ako dijete boluje od depresije ili ako ima neki dr. psihološku ili psihijatrijsku smetnju.

Kako god bilo, dijete ne smije biti nesretno i depresivno zbog škole.

Privremeno, bez obzira što ne znam okolnosti i rezultate obrade, prihvatila bih IP. To nije nikakav trajni žig. U svakom trenutku Rješenje o primjerenom obliku školovanja može se ukinuti. Dosad su djeca kod upisa u SŠ (s IP-om) imala samo beneficije: izravan upis u SŠ prema preporuci Službe za profesionalnu orijentaciju (što se ne odnosi na prilagođeni program), dakle nema brige da bi imao probleme s upisima jer je SPP dosad poštivala mišljenje roditelja. (Hoće li se to promijeniti, ne mogu znati, no ako samo u 6. razredu ima IP, sigurno neće biti štete za upise.)

Sretno!

[franka72]

chocolatecookie kaže:

Kako dijete iznadprosječne inteligencije ne može proći četvrti osnovne s pet iako se trudi?

Upravo tako, to sam pitanje i ja sebi postavila a i skoli? Ako ja vidim da uci, ako dijete kad ga ispitam gradivo zna, i ako opet dobije lošu ocjenu (po njemu je sve što nije odličan nedovoljno i sad kad je vidio da bez obzira ucio ili ne uvijek dobije 2,3, skroz se pustio, svjedno mu je za sve, po njemu on misli da je to nepravda - u razredu ima 6 učenika (od nih 21) koji idu po prilagođenom/individul ) onda ili nešto nije u redu s njim, ili su kriteriji prestrogi (iz zadacnice je dobio 4. jer je napisao Viena s jednim n - i to ga frustrira). I sad kad sam pocela na svake informacije ici kod svakog pojedinačnog profesora jer mi je dijete radi toga "psihički kopni" predlažu individualni ? Ne razumijem... zato i pitam ovdje...

[franka72]

princeza sunca kaže:

Procitala sam dva puta, ali i dalje ne shvacam po cemu ti dijete treba individualizirani pristup. Nekako mi se cini da se u posljednje vrijeme taj individualizirani pristup dijeli sakom i kapom i da je izgubio svoj stvarni smisao, a to je olaksati djeci koja imaju poteskoca da na svoj nacin prezentiraju usvojeno gradivo. IP nije osmisljen da bi bi dijete lakse dobilo 5,0 prosjek jer ga zarko zeli, a nema ga. Mozda ce zvucati grubo, ali nekako mi se cini da vama IP nije rjesenje, jer dijete nema problema sa ocjenama i da vas problem lezi u necemu drugome. Mozda socijalizaciji, odnosu prema drugim ucenicima, njegovim stavom o skoli opcenito i za to postoje neke druge sluzbe.
Kao majka disleksicara koji je 4 godine isao po IP ( sad zavrsava 6.) sama sam ga maknula sa IP cim sam osjetila da je postao spreman prezentirati gradivo i pismeno, ne samo usmeno kao sto je do tada imao pravo.

upravo tako, hvala vam, ovdje na forumu sam potrazila misljenja roditelja koji imaju iskustva s tim, i mene je iznenadio poziv/prijedlog ravnateljice (+psihologice/pedagogice) kad su to ponudili i pitali sto mislilimo o tome
?!). On je depresivan zbog škole, a ja sam prvo mislila proći će ga , ond ami je tipa ned. ujutru poceo glumiti ili se zbilja razboli, i ono sve je crno crno (sve u vezi skole). Uf!!

[franka72]

pikuli kaže:

iznadprosječnoj djeci je potreban individualizirani pristup da bi dosegla svoj maksimum, ne da bi osnovnoškolsko gradivo savladali sa odličnim uspjehom.
da, neki imaju probleme sa socijalizacijom, rjeđe poremećaje u ponašanju, no to nikako nije pravilo.
u zadnje vrijeme primjećujem da se problematičnost izjednačava sa inteligencijom i iznadprosječnost se dijeli kapom i šakom pa eto ima učenika koji su kao iznadprosječno inteligentni ja osnovnoškolsku matematiku jedva savladavaju za dvojku.



pišem s pozicije majke prosječno inteligentnog djeteta bez problema koje s lakoćom niže petice.

ja bih bila presretna da je moj sin prosječno inteligentan i sretan (a ne sad iznadprosječno inteligentan i duboko nesretan) bez obzira na ocjene - no sto da radim - on svoju srecu poistovjecuje s uspjehom u skoli ( ne mogu vjerovati da dijete od 11. godina "mrzi" skolu niti jedan predmet ne voli ajde osim tjelesnog). Takva drastična promjena kod nejga od 4. do 5. razreda (s tim da se ništa nije dogodilo u našim životima što bi bilo uzrok (mislim sad na djecu na koju je utjecao razvod roditelja, smrt bliske osobe, preseljenje i druge životne okolnosti)

[franka72]

nosorog kaže:

debeli potpis.

buduci da dijete ne voli skoli, da se tamo lose osjeca, ja bih pobrojala djetetove potencijale i jacala ga u tom pogledu (sto u skoli, sto u nekim vannastavnim aktivnostima). i ponavljala da dijete ne mora imati iz svega petice. cak i ako je iznadprosjecno inteligentno.

@franka, iskreno, nisam sigurna da ce mu individualizirani pristup pomoci (osim ako se po preporuci obrade ne radi o tome da mu se preporuca usmeno/pisemeno ispitivanje, drukciji tip zadataka, cesce provjere znanja i sl) jer kolko sam ja shvatila iz tvog posta , a i kolko imam iskustva u radu sa darovitima, njima treba drugaciji pristup predavanja, a ne ispitivanja, za sto nase skole/kadar nisu pripremljene.
uz to, kod njih je jako bitno jacanje socijalnih kompetencija te razvijanje emocionalne inteligencije, sto tesko da cete dobiti u skoli i toplo preporucam strucnu pomoc u vidu socijalizacijskih grupa, psihoterapije itd.

a vezano uz obrazovanje, jbg, nemam ti bas neki savjet za udjeliti, eventualno da si zbrojite materijalne mogucnosti i razmotrite neku od privatnih skola
(koje imaju drugaciji pristup u poducavanju koji bi mogao odgovarati tvom djetetu, medjutim i jedan jakooooo veliki nedostatak u vidi populacije koja ih upisuje, naglasenog materijalizma i ocekivanja da se tamo djele petice, pa se i metode rada i znanje, po putu izgube....)

Hvala ti nosorog tako si ovo divno napisala, odnosno sve ono što je i psihologica uocila - ona isto kaze da njega sustav "ubija" i da je on za "kreativni pristup". Znamo svi dobro kakve su naše škole privatne - grozno je za reci, ali u njih ne moze ici onaj tko nema platiti, niti oni imaju nekakve stipendije - iskreno ne znam koja je kvaliteta tih skola kod nas... to nije kao vani. Drugo, mi si to ne mozemo priustiti bar ne za sad (no ako je ovako u oš što će tek biti u srednjoj?! tako da nam ostaje da se borimo sa sustavom). Duboko u sebi osjetim da je on neshvaćen (ja sam recimo prosjecne inteligencije i akademsko obrazovanje sam dobila iskljucivo napornim štrebanjem) a on tipa u nizim razredima zadatke iz mm bez po muke rješi i stalno je uciteljica govorila da on imam matematički um, no imam osjećaj da je njega sustav "zatukao" - ne okrivljujem profesore oni imaju svaju satnicu i program kojeg se moraju drzati i izrazito stresan posao za mala primanja, pa ostaju roditeljima da spasavaju ovakvu djecu. Ja bih sve dala samo da je on normalno prosjecno dijete koje se smije... vidjet cemo kad ga prabacimo u manje zahtjevnu skolu, ako ne bude nista bolje, zbilja cu razmisliti o nekoj privatnoj skoli .

[pikuli]

franka72 kaže:

u razredu ima 6 učenika (od nih 21) koji idu po prilagođenom/individul ) onda ili nešto nije u redu s njim, ili su kriteriji prestrogi

kvaka je u tome da se ip i pp počinju davati kapom i šakom kako bi učitelji lakše poklonili ocjene. tako nude i tvojem djetetu koje nema dijagnozu, već ne tako rijetke poteškoće u sazrijevanju karaktera. nemoguće je pravilno odraditi 6 ip/pp u jednom razredu, nemoguće je uopće obraditi gradivo s tolikom koncentracijom posebnih pristupa.

vodi ga psihologu, raspitaj se koji se bavi pretjeranom kritičnošću i blokadama zbog treme. ako voli sportove, obavezno ga upiši. ja sam čak i za strogog trenera koji gura dijete, ako nije skroz lud djetetu viša očekivanja koja su realna mogu ojačati karakter i mali će se imati čime ponositi pred prijateljima.

[princeskrafnica]

pikuli kaže:

iznadprosječnoj djeci je potreban individualizirani pristup da bi dosegla svoj maksimum, ne da bi osnovnoškolsko gradivo savladali sa odličnim uspjehom.
da, neki imaju probleme sa socijalizacijom, rjeđe poremećaje u ponašanju, no to nikako nije pravilo.
u zadnje vrijeme primjećujem da se problematičnost izjednačava sa inteligencijom i iznadprosječnost se dijeli kapom i šakom pa eto ima učenika koji su kao iznadprosječno inteligentni ja osnovnoškolsku matematiku jedva savladavaju za dvojku.

pišem s pozicije majke prosječno inteligentnog djeteta bez problema koje s lakoćom niže petice.

prije svega, budi sretna što ti je dijete dobro i, pretpostavljam, zadovoljno u školi.

poremećaji u ponašanju nisu isključivo agresivnost, a iznadprosječna, darovita djeca također mogu biti problematična.

odgojno - obrazovni sadržaji propisani nastavnim planom i programom su upravo takvi da ih svako prosječno dijete može, i mora, usvojiti s lakoćom, ali to ne znači da svi moraju imati isključivo petice.

kao što sam već rekla, iznadprosječna inteligencija nije uvijet da će dijete biti izvrsno u svemu, jer i ne mora biti. niti da će imati odlične ocjene.
pri individualiziranom pristupu nastavni sadržaji prilagođeni su učenikovim mogućnostima i potrebama, bile one iznadprosječne ili ispodprosječne. sadržaji će biti prilagođeni - prošireni i produbljeni ili pojednostavljeni, ovisno o potrebama učenika.
bez individualizacije u radu ovi iznadprosječni će se dosađivati, izgubiti interes i biti nezadovoljni u školi, bit će sputani i ukalupljeni u prosječnost. ispodprosječna djeca užasno se muče u školi i nesretna su ako roditelji ne žele prihvatiti dijagnozu i činjenicu da im djeca nisu "savršena".

i ne kažem da je prosječnost loša, ali ako dijete želi i treba više ili mu je potrebno više pomoći, potrebno mu je to i pružiti.
nažalost, naš je obrazovni sustav takav da vrlo često nema uvjeta za tako nešto.