Sukob u Sudanu

[A ti sine Brute]

Uhuru Kenyatta,kenijski predsjednik je u ime zemalja istočne Afrike pozvao sukobljene strane u Sudanu na pregovore i rekao da neće podržati nasilnu promjenu vlasti.
Predsjednik Južnog Sudana,Salvo Kiir,dobio je podršku,kada su sukobe izazvali pristaše ljetos smijenjenog potpredsjednika Rieka Machara,pripadnika naroda Nuer.
Oni su ustali protiv predsjednika Salva Kiira,iz većinskog naroda Dinka.
Do sada je poginulo 1.000 ljudi,a izbjeglo je oko 100.000.
Ova kriza ako se ne smiri,izazavat će jaču nestabilnost regije.
Ali tko će to riješiti?
UN neće intervenirati?NATO također?Amerikanci isto tako?Tko će spriječiti sukobe?
Sudanci će ostati prepušteni sebi,a od toga može biti samo dosta loše.

[flumen-day]

Vezano uz ovu temu, samo bi dobronamjerno skrenuo pozornost kako je autor očigledno imao na umu sukobe na području države Južni Sudan, a koja je zasebna od države Sudan. Oni jesu bili dio Sudana, no dana 09.07.2011. postali su nezavisnom državom, a što je priznala i službena vlast Sudana sa sjedištem u Khartoumu.

Ovaj sukob, očigledno nema veze sa Sudanom, tj. ne radi se o sukobima na pograničnom području između dvije države, a nema niti naznaka da se Sudan miješa u unutarnje poslove Južnog Sudana, podržavajući npr. jednu stranu u sukobu.

Stječe se dojam kako je Južni Sudan, umjesto da krene u razvoj za koji ima sve prirodne potencijale, u prvom redu izvanredno bogata nalazišta nafte i plina, krenuo u, nažalost, tako tipične afričke međusobne sukobe, praktično u građanski rat, a koji je doveo, kako stvari stoje, do prekida proizvodnje i izvoza nafte. Očigledno je kako se radi o osobnim interesima, kako samog Kiira, tako i Machara, a čiji su klanovi toliko zasljepljeni stjecanjem kontrole nad potencijalno velikim južnosudanskim bogatstvom, da im sudbina ne samo već preko 1000 poginulih, već i preko 8 milijuna stanovnika te zemlje, izgleda uopće ništa ne znači.

Mogu reći da sam donekle popratio dosta okolnosti oko Južnog Sudana i u jednom me trenutku doslovno zaprepastio stav Kine, koja je inače spremna ići i u prilično rizične poslovne poduhvate u Africi, a koja je odbila načelnu ponudu južnosudanske vlasti za dolaskom na aktualna i potencijalna naftna polja s ciljem eksploatacije istih. Sada vidim i zašto jer su očigledno raspolagali sa podacima o krajnje nestabilnom stanju u ovoj još vrlo mladoj državi.

Što se pitanja o tome tko bi mogao spriječiti sukobe tiče, osobno mislim kako nema baš nikoga previše voljnog, a da baš previše riskira, kako novce, tako i ljudstvo, tako da će se, po mojem mišljenju, krenuti u jedan duži ili kraći set pregovora, a koji se već zakazuju u etiopskoj Adis Abebi, a koji bi trebao rezultirati formiranjem nekakve vlade nacionalnog jedinstva. Mislim da nema drugog izlaza jer ako ovaj sukob u Južnom Sudanu preraste u međunacionalni, onda je to kraj ove mlade države u njenom funkcionalnom smislu. Dosadašnje jedinstvo koje su temeljili na zajedništvu kako bi se otcijepili od većinski arapsko/muslimanskog Sudana, moglo bi se raspasti, a svaki narod zatražiti svoj "land", poput Dinkalanda, Zandelanda... Sve ovo, nažalost, moglo bi početi mirisati na sukobe Tutsija i Hutua u Ruandi i Burundiju, a gdje isti žive izmješani i na istim područjima, za razliku od južnosudanskih naroda koji imaju zasebne jezike, napučuju različita područja i slično tome...

Sada ću izreći jednu svetogrdnu izjavu, koja nije suštinski najispravnija jer time negiram prava brojnih naroda Južnog Sudana, no od samih sam početaka bio protivnikom otcjepljenja ove države od Sudana jer sam se pribojavao upravo međuetničkih trvenja, pače i građanskog rata među njima samima... Uglavnom u samom Sudanu, iako su kao kršćani i pripadnici poganskih vjeroispovijedi bili manjina i u određenom smislu stanovnici koji i nisu mogli utjecati na suštinu politike koja se donosila u Khartoumu, zbog svojeg su bogatstva imali daleko bolje perspektive unutar te države, a da ne kažem kako bi takva situacija spriječila pojave ove vrste koje mogu eskalirati čak i do genocida... No, nadam se da u vezi ovog posljednjeg nisam u pravu!

[Michael Collins]

Južni Sudan, inače ima dosta informacija o sukobima, ali slabo o razlozima sukoba

[flumen-day]

Nastavlja se tužna stvarnost u Južnom Sudanu, najmlađoj državi na svijetu.

http://news.yahoo.com/south-sudan-re...000907525.html

Usprkos mirovnim pregovorima u etiopskom glavnom gradu, Adis Abebi, borbe na području Južnog Sudana ne jenjavaju. Izvori izvješćuju o nekoliko tisuća ubijenih i preko 200 000 raseljenih osoba. Glavnina borbi odvija se u južnosudanskoj saveznoj državi Jonglei, čiji se položaj može vidjeti na ovoj karti:

http://z15.invisionfree.com/Thee_Company/ar/t161.htm

Uglavnom, postoji više razloga koji se navode kao razlozi za ovu eskalaciju nasilja i praktično jedan oblik začetka građanskog rata. Jedan od razloga, a kojeg navode pobunjenici odnosi se na zarobljavanje 11 pripadnika struje sklone bivšem južnosudanskom predsjedniku Rieku Macharu, a koje pod svojim kontrolom, u glavnom gradu Jubi, drže snage odane predsjedniku Salva Kiiru.

Ipak, navodi se kako je ovaj razlog držanja 11 pripadnika sklonih Macharu samo izlika za međusobnu borbu za golu i banalnu prevlast između Machara i Kiira. Najgora stvar u cjelokupnoj priči je sadržana u tome da Machar i Kiir pripadaju različitim narodima. Machar je pripadnik naroda Nuer, a Kiir pripadnik naroda Dinka... Ova dva naroda, uglavnom dominantna u Južnom Sudanu, imaju i prethodnu nimalo dobrosusjedsku prošlost jer je i ranije dolazilo do krvavih obračuna u kojima su ginule stotine, pa čak i tisuće ljudi.

Dakle, ovaj sukob počinje dobivati konture međuetničkog sukoba, a što bi moglo voditi u eskalaciju nezamislivog nasilja, posebno iz razloga što je Južni Sudan država iznimno bogata naftom. Uostalom, zadnje najave idu za tim kako se sukobi događaju i u saveznoj državi Upper Nile, ključnoj za eksploataciju nafte.

U konačnici, a kao zlokobnu najavu nadolazećih dana, dodatno su zasolile postrojbe ranije stacionirane oko Jube i lojalne Salvi Kiiru, a koje su se odmetnule, formirale svoj vlastiti zapovjedni lanac i izgleda da se pripremaju za udare prema glavnom gradu Upper Nile savezne države, Malakalu, pa čak i za udar na sam glavni grad, Jubu.

Kako će svijet na to reagirati, nije još sasvim jasno, no ostaje činjenica kako se na tlu Južnog Sudana nalaze postrojbe Ugande, pridošle po pozivu vlade iz Jube, a koje trenutačno, navodno, nisu angažirane u sukobima. One osiguravaju ključni aerodrom u Jubi i još neka područja, a što bi činile u slučaju jačeg rasplamsavanja sukoba, ostaje nepoznanica.

U svakom slučaju, izgleda da je zlo sjeme loših međuetničkih odnosa trajno posijano među južnosudanskim etničkim skupinama... Nimalo dobre perspektive za stabilnost i razvoj ove zemlje...

[ArthurPendragon]

flumen-day kaže:

Nastavlja se tužna stvarnost u Južnom Sudanu, najmlađoj državi na svijetu.

http://news.yahoo.com/south-sudan-re...000907525.html

Usprkos mirovnim pregovorima u etiopskom glavnom gradu, Adis Abebi, borbe na području Južnog Sudana ne jenjavaju. Izvori izvješćuju o nekoliko tisuća ubijenih i preko 200 000 raseljenih osoba. Glavnina borbi odvija se u južnosudanskoj saveznoj državi Jonglei, čiji se položaj može vidjeti na ovoj karti:

http://z15.invisionfree.com/Thee_Company/ar/t161.htm

Uglavnom, postoji više razloga koji se navode kao razlozi za ovu eskalaciju nasilja i praktično jedan oblik začetka građanskog rata. Jedan od razloga, a kojeg navode pobunjenici odnosi se na zarobljavanje 11 pripadnika struje sklone bivšem južnosudanskom predsjedniku Rieku Macharu, a koje pod svojim kontrolom, u glavnom gradu Jubi, drže snage odane predsjedniku Salva Kiiru.

Ipak, navodi se kako je ovaj razlog držanja 11 pripadnika sklonih Macharu samo izlika za međusobnu borbu za golu i banalnu prevlast između Machara i Kiira. Najgora stvar u cjelokupnoj priči je sadržana u tome da Machar i Kiir pripadaju različitim narodima. Machar je pripadnik naroda Nuer, a Kiir pripadnik naroda Dinka... Ova dva naroda, uglavnom dominantna u Južnom Sudanu, imaju i prethodnu nimalo dobrosusjedsku prošlost jer je i ranije dolazilo do krvavih obračuna u kojima su ginule stotine, pa čak i tisuće ljudi.

Dakle, ovaj sukob počinje dobivati konture međuetničkog sukoba, a što bi moglo voditi u eskalaciju nezamislivog nasilja, posebno iz razloga što je Južni Sudan država iznimno bogata naftom. Uostalom, zadnje najave idu za tim kako se sukobi događaju i u saveznoj državi Upper Nile, ključnoj za eksploataciju nafte.

U konačnici, a kao zlokobnu najavu nadolazećih dana, dodatno su zasolile postrojbe ranije stacionirane oko Jube i lojalne Salvi Kiiru, a koje su se odmetnule, formirale svoj vlastiti zapovjedni lanac i izgleda da se pripremaju za udare prema glavnom gradu Upper Nile savezne države, Malakalu, pa čak i za udar na sam glavni grad, Jubu.

Kako će svijet na to reagirati, nije još sasvim jasno, no ostaje činjenica kako se na tlu Južnog Sudana nalaze postrojbe Ugande, pridošle po pozivu vlade iz Jube, a koje trenutačno, navodno, nisu angažirane u sukobima. One osiguravaju ključni aerodrom u Jubi i još neka područja, a što bi činile u slučaju jačeg rasplamsavanja sukoba, ostaje nepoznanica.

U svakom slučaju, izgleda da je zlo sjeme loših međuetničkih odnosa trajno posijano među južnosudanskim etničkim skupinama... Nimalo dobre perspektive za stabilnost i razvoj ove zemlje...

Mislim da će se Južni Sudan raspasti i postati poprište stvaranja prvih afričkih etničkih državica.

[Michael Collins]

ArthurPendragon kaže:

Mislim da će se Južni Sudan raspasti i postati poprište stvaranja prvih afričkih etničkih državica.

Neće se to dopustiti, svaka Afrička država je umjetna i u svakoj su potezom ravnala u nekom kolonijalnom uredu razdvojeni ili ugurani različiti narodi.
Raspad jedne bi pokrenuo kaos

[A ti sine Brute]

Da.Južni Sudan.Jedna promašena država.Moglo se riješiti pitanje i unutar Sudana kada je bio jedinstven.Sada će ovaj nezavisni(samo jedna riječ ispranog značenja)južni Sudan krvariti unutarnjim ratom i nitko mu neće pomoći jer nema političku moć.A možda i pola svijeta i ne zna da postoje.

[Michael Collins]

A ti sine Brute kaže:

Da.Južni Sudan.Jedna promašena država.Moglo se riješiti pitanje i unutar Sudana kada je bio jedinstven.Sada će ovaj nezavisni(samo jedna riječ ispranog značenja)južni Sudan krvariti unutarnjim ratom i nitko mu neće pomoći jer nema političku moć.A možda i pola svijeta i ne zna da postoje.

Nije ni u ludilu se mogao unutar Sudana, ili se mogao kao što se i išlo, genocidom nad par milijuna kršćana i animista.

Koliko god velike razlike bile u Južnom Sudanu, bome s Arapima na sjeveru nemaju ništa

[flumen-day]

Hajde, nemoj mi pričati... Stanovništvo Južnog Sudana, čitaj kršćani i animisti, rasli su po daleko većoj stopi nego muslimani, bilo Arapi ili druge nacionalnosti na sjeveru Sudana... Dakle, ove velike riječi, tipa genocid i ostalo, možeš ostaviti samo za osobnu uporabu... Nadalje, još dok je Južni Sudan bio dio nekadašnjeg Sudana, kršćansko-animistički narodi s područja današnjeg Sudana su se "voljeli" međusobno ubijati i to u solidnom broju... Za primjer, bijaše to godine 1991. kada Dinke snađoše vel`ke nevolje... Iz busije podiže se Nuer Machar i hoće Dinke da im reže vrat... Uspio je u tome Nuer Machar i 2000 Dinka završiše na međunacionalni oltar...

http://en.wikipedia.org/wiki/Dinka_p...Dinka_Massacre

No, da se ne zafrkavamo, mržnja među različitim južnosudanskim narodima je ogromna, posebno između Dinka i Nuera i tu sreće neće biti - nikada!!! Već sam naveo kako su i Kinezi odustali od planova za eksploatacijom ultra bogatih nalazišta nafte u Južnom Sudanu, upravo zbog nemogućnosti da se situacija drži pod kontrolom...

Općenito, priče, pa makar kakvi se veliki brojevi izvodili, o nekakvom nasilju Arapa sa sjevera naspram afričkih animističko-kršćanskih naroda, ne samo da su pretjerane, već su i lažne. I to ne samo zbog većeg rasta južnosudanskih, nemuslimanskih naroda, već zbog činjenice da to jednostavno nije bila istina. Istina je da su Južni Sudan kao državu, a koji NIJE imao nikakvog prava na otcjepljenje od Sudana, stvorile vlasti iz Tel Aviva zbog svojih strateških stremljenja u tom dijelu svijeta...

Sva sreća, sada će južnosudanski kršćani i animisti puno sretniji umirati jer će biti ubijeni od strane drugih kršćano-animista, a ne muslimana !

[ArthurPendragon]

flumen-day kaže:

Hajde, nemoj mi pričati... Stanovništvo Južnog Sudana, čitaj kršćani i animisti, rasli su po daleko većoj stopi nego muslimani, bilo Arapi ili druge nacionalnosti na sjeveru Sudana... Dakle, ove velike riječi, tipa genocid i ostalo, možeš ostaviti samo za osobnu uporabu... Nadalje, još dok je Južni Sudan bio dio nekadašnjeg Sudana, kršćansko-animistički narodi s područja današnjeg Sudana su se "voljeli" međusobno ubijati i to u solidnom broju... Za primjer, bijaše to godine 1991. kada Dinke snađoše vel`ke nevolje... Iz busije podiže se Nuer Machar i hoće Dinke da im reže vrat... Uspio je u tome Nuer Machar i 2000 Dinka završiše na međunacionalni oltar...

http://en.wikipedia.org/wiki/Dinka_p...Dinka_Massacre

No, da se ne zafrkavamo, mržnja među različitim južnosudanskim narodima je ogromna, posebno između Dinka i Nuera i tu sreće neće biti - nikada!!! Već sam naveo kako su i Kinezi odustali od planova za eksploatacijom ultra bogatih nalazišta nafte u Južnom Sudanu, upravo zbog nemogućnosti da se situacija drži pod kontrolom...

Općenito, priče, pa makar kakvi se veliki brojevi izvodili, o nekakvom nasilju Arapa sa sjevera naspram afričkih animističko-kršćanskih naroda, ne samo da su pretjerane, već su i lažne. I to ne samo zbog većeg rasta južnosudanskih, nemuslimanskih naroda, već zbog činjenice da to jednostavno nije bila istina. Istina je da su Južni Sudan kao državu, a koji NIJE imao nikakvog prava na otcjepljenje od Sudana, stvorile vlasti iz Tel Aviva zbog svojih strateških stremljenja u tom dijelu svijeta...

Sva sreća, sada će južnosudanski kršćani i animisti puno sretniji umirati jer će biti ubijeni od strane drugih kršćano-animista, a ne muslimana !

Kako to misliš nije imao nikakvog prava na otcepljenje??? Pa nije to Bogom dan deo Sudana. I da dodam da je Sudan bio prva zemlja koja je priznala Južni Sudan, koji im je bio smetnja da proglase Šerijat i Islamsku državu.

[ArthurPendragon]

Evo jednog zanimljivog teksta, doduše iz 2011.

ALEKSANDAR MEZJAJEV: ŠTA JE PORUKA RASPARČAVANjA SUDANA

Muslimanski sever Sudana nipošto nije prirodna teritorija naseljena muslimanima, već rezultat osvajanja, razaranja, trgovine robovima i nasilne islamizacije

Kao što je poznato, u januaru je u Sudanu sproveden plebiscit o samoopredelenju u obliku otcepljenja i stvaranja samostalne države. Već 7. februara obelodanjeni su zvanični rezultati, a 9. februara Savet bezbednosti UN dao je izjavu kojom je pozdravio „objavljivanje konačnih rezultata: 98,83 procenta učesnika referenduma glasalo je za nezavisnost" i pozvao „međunarodnu zajednicu da pruži punu podršku celokupnom sudanskom narodu u njegovim naporima u pravcu izgradnje mirne i prosperitetne budućnosti". Na taj način na mapi sveta uskoro će se pojaviti nova država, čije je zvanično proglašenje planirano za 9. juli. Do zvaničnog stvaranja nove države neophodno je rešiti niz međunarodno-pravnih i unutrašnjih pitanja, pored ostalog, pitanje o demarkaciji granica, o merama osiguranja bezbednosti, državljanstva, dugova i aktiva, monete, raspodeli bogatstava i upravljanja prirodnim resursima.

Da bi se shvatili razlozi za ono što se dogodilo, neophodno je osvrnuti se na istoriju. Prvo, treba se setiti da je upravo „Sever" Sudana bio stvoren na veoma neobičan način - zapravo urušavanjem prosperitetnih tada hrišćanskih država Nubije od strane Arapa, koji su upali iz Egipta i Arabije. Na taj način muslimanski sever Sudana nipošto nije prirodna teritorija, naseljena muslimanima, već rezultat osvajanja, razaranja, trgovine robovima i nasilne islamizacije. Oružani separatistički pokret na Jugu Sudana počeo je još sredinom 50-ih godina, skoro odmah nakon postizanja nezavisnosti. Od tog vremena beleže se mnogobrojni i sve nauspešniji pokušaji rešavanja problema.

Odluka o nezavisnosti Sudana od kolonizatora doneta je 16. avgusta 1955. godine, a već 18. avgusta na Jugu je počeo ustanak za nezavisnost. Tek pošto je sever obećao da će predvideti federativno uređenje zemlje, 1. januara 1956. godine na mapi se pojavila nova suverena država - Republika Sudan. Tako je unutrašnji faktor bio od suštinskog značaja za najnovije rezultate. Međutim, ne bi trebalo zaboraviti ni na spoljni faktor, koji je, iskreno govoreći, u raspadu Sudana odigrao odlučujuću ulogu. Na primer, kurs u pravcu podele Sudana zauzeli su britanski kolonizatori još početkom 20. veka, kada se tvrdilo da bi „predstavljalo grešku (...) ako bi se stvorila jedinstvena država". U određenoj meri progoni hrišćana od strane Severa predstavljali su rezultat podstrekavanja na pobune, koje su sprovodili misionari na Jugu Sudana.

SMRT GARANGA Danas je situacija u Sudanu prilično složena. Nju karakteriše paralelno postojanje odjednom nekoliko konflikata, a mnogi od njih prete daljim raspadom zemlje. Istovremeno, ne možemo reći da je krivica jedino i isključivo na vlastima Sudana. Naprotiv, vlada Sudana iskazuje umnogome izuzetnu politiku ustupaka. Prvo, treba označiti usvajanje novog ustava kao glavnu inovaciju u stadijumu prelaska na federalni oblik teritorijalnog uređenja. Drugo, to predstavlja davanje južnim državama zemlje, koje čine teritoriju takozvanog „Juga Sudana" veoma široku autonomiju; imenovanje rukovodioca Narodnooslobodilačke armije Sudana Džona Garanga za potpredsednika Sudana. A i sam sporazum o sprovođenju referenduma, svakako, predstavlja ustupak. S druge strane, vlasti su dale ne mali doprinos da se prema njima raspiri mržnja, pre svega od radikalnih pokušaja da potčine stanovništvo Juga ili odnosom prema hrišćanskom stanovništvu. U takve pokušaje spada, na primer, 1983. godine uvođenje islamskog prava u odnosu na celokupno stanovništvo zemlje, uključujući hrišćane (što je i uopšte karakteristično za apsolutnu većinu muslimanskih zemalja, u kojima se šerijat smatra ličnim pravom). Uz to, malo ko veruje u slučajnu smrt Dž.Garanga samo šest meseci nakon njegovog imenovanja za potpredsednika. Praktično sve zemlje Afrike imaju približno jednako tragičnu istoriju razvoja, ali se baš sve ne raspadaju na delove pomoću UN-ovskih referenduma. Zato je ipak spoljni faktor odigrao mnogo veću ulogu nego unutrašnji, i stoga danas ne može biti govora o raspadu Sudana, već o njegovom rasparčavanju.

Skreće pažnju to što su rezultati referenduma bili objavljeni bez zvanično predviđenih mogućnosti zadrške - tojest, nija bila podneta ni jedna žalba. Štaviše, predsednik Sudana Omar-al Bašir je još pre zvaničnog saopštavanja rezultata priznao pobedu onih koji su se zalagali za otcepljenje Juga. S tim u vezi treba istaći da je verovatno uspeh odvajanja Južnog Sudana umnogome osiguran zahvaljujući samim vlastima Kartuma. Najverovatnije je vlada Sudana dala prednost rešavanju problema Juga putem njegovog odsecanja. Međutim, u suštini, u takvoj se odluci sagledava veoma određena logika. U godinama nezavisnosti Sudana u njemu se smenilo nekoliko desetina vlada, a praktično svaka smena vlasti u Kartumu bila je povezana upravo sa ratom na Jugu. Na taj način „radikalno rešenje južnog pitanja" može se tretirati od vlasti Sudana kao određena zaštita. Uzgred, u istoriji su već postojali presedani slične vrste. Od poslednjih događaja ovde se može navesti primer početka 90-ih godina, kada je tadašnji predsednik Bosne Alija Izetbegović bio spreman da odustane od teritorija Bosne na kojima su živeli Hrvati i Srbi u cilju stvaranja makar i male, ali isključivo muslimanske države. Odsecanje nemuslimanskog Juga daje Kartumu mogućnost da stvara zaista islamsku državu, bez za to značajne opozicije.

ISLAMSKA TERITORIJA Velike probleme referendum o Jugu Sudana stvara i sa aspekta daljeg razvoja međunarodnog prava. Glavni takav problem povezan je sa procedurom provođenja referenduma. Prvo, apsolutno je neobično provođenje referenduma ne samo u samom Sudanu nego i među Sudancima u inostranstvu, i to samo južnih Sudanaca. Drugo, još je neobičnije učešće na tom referendumu južnjaka, koji žive na severu zemlje, ali ne i severnih Sudanaca! Takav pristup u korenu protivureči do sada prihvaćenoj tendenciji, koja podrazumeva pravo na donošenje odluke stanovništva ne pojedinih delova zemlje, već celokupnog stanovništva države. Na primer, Vrhovni sud Kanade je u odluci o pitanju pokušaja odvajanja Kvebeka 1998. godine otvoreno ukazao da sličan referendum može imati snagu jedino u slučaju ako se za odvajanje ove ili one provincije izjasni većina stanovništva čitave zemlje. Odustajanje od principa u južnosudanskom slučaju stvara presedan, koji je podržan od UN. Određenu opasnost predstavlja i učešće ruskih posmatrača za vreme referenduma na Jugu Sudana, kao faktičko priznanje tih principa, na kojima se sprovodi referendum, kao međunarodno priznatih.

Stvaranje nove afričke države osigurano je pod formalnim kišobranom UN od strane sasvim određenih država. Na primer, glasački listići štampani su u Britaniji. Takozvani „međunarodni sponzori" su za sprovođenje referenduma doznačili 58 miliona dolara. Da bi se osigurala bezbednost u toku referenduma, bilo je angažovano preko 20 hiljada policajaca. Međutim, to je bila tek završna etapa. Sve je bilo definitivno rešeno još u januaru 2005. godine potpisivanjem „Sveobuhvatnog mirovnog sporazuma". Njega su formalno potpisali vlada Sudana i Sudanska oslobodilačka narodna armija, tojest, spolja je to izgledalo kao čisto unutrašni politički dogovor.

Međutim, u suštini ispod sporazuma stoje potpisi vođstava niza evropskih zemalja, kao i potpis državnog sekretara SAD Kolina Pauela. Tehnički su se oni potpisali kao „svedoci", ali to, naravno, nikoga ne može obmanuti.

U izjavi od 9. februara Savet bezbednosti je posebno apostrofirao da taj „proces predstavlja kao takav isključivi slučaj i da sam po sebi ne stvara presedan". Takvo tvrđenje se čini veoma dvosmislenim jer se slični slučajevi stalno ponavljaju i ponavljaju, a UN sve vreme izjavljuje da su svi oni međusobno isključivi.

Sada je pažnja celokupne međunarodne zajednice usmerena prema novoj državi na teritoriji Juga Sudana. Ali ne treba zaboravljati na sudbinu samog Sudana. Na pomolu je problem države Abej. Prvi put u međunarodno-pravnoj istoriji spor između vlade zemlje i ustanika razmatrao je međunarodni sud. Na taj način internacionalizacija problema Abeja izaziva ozbiljne bojazni u pravičnost njegovog rešenja. Upućen je veoma jasan signal koji se odnosi na podršku odvajanju Darfura, koji se sada našao u „interesantnoj situaciji" - stisnut između sada slobodnog Južnog Sudana s jedne strane i Egipta, tek „oslobođenog" od predsednika Mubaraka. Najzad, uskoro će se održati „svenarodno razmatranje budućeg uređenja" u državama Gornja Namibija i Plavi Nil.

Treba podsetiti da, za razliku od apsolutne većine „naftnih" zemalja, Sudan izvozi ne samo naftu nego i naftne derivate. Vlada Al-Bašira je takođe zauzela kurs u pravcu postizanja prehrambene nezavisnosti zemlje. Upravo zato rasparčavanje Sudana će biti nastavljeno.

http://standard.rs/vesti/41-svet/660...a-sudana-.html

[flumen-day]

Moram priznati da sam se krivo izrazio u onom dijelu koji si ti podebljao... Naime, nemalo ljutit na stvarne razloge nastanka države Južni Sudan, a čiji su porkovitelji upravo nacije i silnice koje profesor Mezyaev navodi u svojem članku kojeg si stavio na forum, te videći u što se prometnulo odvajanje istoga od nekadašnje države Sudan, to sam više donio kao zaključak u stilu, bilo bi bolje da otcjepljenja i nije bilo... Jasno, ništa što čovjek radi nije vječno, pa tako niti Sudan, a niti bilo koja druga država na ovom svijetu, tako da Južni Sudan jest imao načelno pravo na osamostaljenje, no svatko tko ovo čita mora znati da je odvajanje Južnog Sudana jedan od opasnijih presedana u tom smislu i da ovakvom događaju mogu slijediti brojni drugi sa nesagledivim posljedicama. Ne toliko što će nastajati nove države i slično, lako za to, već zato što takvi događaji mogu imati itekako osjetne "danke u krvi"!

Inače, profesor Mezyaev je odličan geostrateg i ne prestaje se baviti tematikom Južnog Sudana, a ovo je njegov tekst koji je objavljen 31.12.2013.:

http://www.strategic-culture.org/new...come-from.html

Upravo u tom članku i osvrtu na aktualnu situaciju u ovoj, sada to već možemo reći, zlosretnoj zemlji, progesor Mezyaev navodi kako nastanak nezavisnog Južnog Sudana uopće nije rezultanta ratnog sukoba na području nekadašnjeg juga nekadašnjeg Sudana, već isključivo djelo izvanjskih sila!

Isto tako, profesor Mezyaev ispravno navodi kako je u Južnom Sudanu trenutačno na djelu etničko čišćenje naroda Dinka s područja savezne države Jonglei, te ispravo ističe kako sam radi suštinski samo o ljepšoj riječi za - genocid. Osobno sam već stavio poveznicu u ranijim tekstovima na činjenicu da su se Nueri i Dinke ubijali i ranije i nevezano uz to da li će ili neće jug nekadašnjeg Sudana postati nezavisnom državom.

Dalje, u jućerašnjem izdanju The New York Timesa izašao je članak o situaciji u Južnom Sudanu, a koja je prozvana hororom:

http://www.nytimes.com/2014/01/18/wo...udan.html?_r=0

Naime, UN-ovom izaslanstvo je predvodio Ivan Šimonović, inače pomoćnih Glavnog tajnika UN-a za ljudska prava, a hrvatskoj javnosti poznat i kao nekadašnji zamjenik ministra vanjskih poslova Hrvatske, a i kao ministar pravosuđa. Sve u svemu, ono na što se svodi izvješće Ivana Šimonovića, nakon posjete Južnom Sudanu svelo se na masovna ubojstva, seksualno nasilje i novačenje djece u vojne postrojbe...

Ukoliko ovo eskalira, a neke se afričke zemlje trude da se to i ne dogodi, poput Ugande, ono što se svojveremeno događalo u Ruandi i Burundiju, biti će događaj na puno nižoj skali svireposti! Evo, zato sam, znajući da se Južni Sudan nije smio dogoditi jer je stvoren samo zbog interesa vanjskih sila i predviđajući ovakav razvoj događaja, rekao kako isti NIJE imao pravo na otcjepljenje... Da, načelno je imao, dobio ga je iznudom i ucjenom koju su zapadne zemlje postavile pred suadanskog predsjednika, a sada se događa katastrofa. Katastrofa u razmjerima kakvi se nisu mogli niti sanjati dok je jug Sudana bio dijelom nekadašnjeg Sudana...

Ipak, nadajmo se nekom razvoju događaja koji bi smirio zaraćene strane i učinio da već postojeći građanski rat, suštinski međuetnički, ne eskalira do doslovno stotina tisuća mrtvih i milijuna raseljenih...

[markozzz]

koliko stanovništva ima južni sudan?
koliko sjeverni? (koliko od tog broja otpada na manjine u darfuru?)

[flumen-day]

Da ti budem iskren i ja sam se često pitao o navedenom, no precizne i nedvojbene podatke ne možeš nigdje naći. Postoje podaci iz popisa stanovništva nekadašnjeg cjelokupnog Sudana iz 2009. godine, no isti neke od grupacija osporavaju...

Uglavnom, ako uzmemo da je taj popis bio, hajdemo to tako reći, barem okvirno točan, tada bi ispalo da je cjelokupni bivši Sudan imao 2009. godine 39 154 490 stanovnika. Na području na kojem se nalazi današnji Južni Sudan, popisano je 8 260 490 odnosno 21% od sveukupnog broja stanovnika... Dakle, te godine je onaj dio koji sada čini Sudan imao 30 894 000 stanovnika.

Za usporedbu, prema procjenama CIA-e, danas Sudan (bez Južnog Sudana) ima 34 847 910, a Južni Sudan 11 090 104. Rast sudanske populacije je 1,83%, a južnosudanske 4,23% u čemu su 3. na svijetu!!!

https://www.cia.gov/library/publicat...k/geos/su.html
https://www.cia.gov/library/publicat...k/geos/od.html

Čitajući i druge izvore, nekako mi se čini da su ove brojke objektivne...

Dalje, što se Darfura tiče, za njega je još teže naći precizne podatke, no neki od kvalitetnijih izvora navode da ima oko 6 200 000 stanovnika. Procjene su inače od 5 do 7,5 milijuna.

Sad, od naroda koji su nearapski ili bolje reći nearabizirani, izvori navode njih troje, najbrojniji su Fur sa oko 750 000, potom Zaghawa 170 000 i Masalit 145 000.

http://www.culturalsurvival.org/publ...peoples-darfur

Pored navedena ključna tri nearapska naroda, tu je još oko 30-ak drugih etničkih skupina sa manjim brojem pripadnika. Sve u svemu, a ako su ovi podaci točni, dobivamo da je nearapskog stanovništva u Darfuru oko 1 100 000 ili oko 17,75%... Ostalo bi bili Arapi odnosno arabizirani afrički narodi, baš kao što je to i tipično i za arapski dio Sudana.

U ovu računicu se svakako moraju pribrojati i ljudski gubici koji su se nažalost dogodili tijekom Darfurskog sukoba, a koji variraju od procjene do procjene od 178 000 do 461 000 osoba, od kojih oko 80% od različitih bolesti a raseljenih 450 000 do 2 850 000.

Prema tome, sada je stvarno nezahvalno govoriti kakav bi etnički sastav Darfura bio da nije bilo sukoba jer npr. popisi navode kako je najbrojniji darfurski nearapski narod Fur, brojao 500 000, a 744 000 2004. godine... Dakle, imali su nedvojben rast, a opet su postradali u sukobu... Teško u svakom slučaju...

Nego, važno je znati da su praktično svi stanovnici Darfura muslimani, a što Darfur čini potpuno drugačijom pričom od današnjeg područja Južnog Sudana, a gdje su nedvojbeno dominirali animisti i kršćani... Još nešto, iz svih brojeva, ispada da su, ako se gleda Darfur sveukupno, Arapi već dugi niz desetljeća tamo u stvari većina uz jasno definirana područja koja su napučivali nearapski narodi, a što u na području današnjeg Južnog Sudana nije bio slučaj jer su tamo muslimani ipak solidna manjina.

Ne znam da li sam što doprinio, ukoliko sam iznio kakav krivi podatak, isprika jer mi nije bila nakana nešto krivo prezentirati, no biti ću zahvalan svakom tko ima neki utočnjeniji podatak, posebno što se Darfura tiče.

Još jedan koristan dodatak.... Skupina vrlo korisnih karata koje definiraju nekadašnje područje države Sudam danas razdijeljeno u dvije države:

http://southsudaninfo.net/2011/01/ma...an-referendum/

[markozzz]

flumen-day kaže:

Da ti budem iskren i ja sam se često pitao o navedenom, no precizne i nedvojbene podatke ne možeš nigdje naći. Postoje podaci iz popisa stanovništva nekadašnjeg cjelokupnog Sudana iz 2009. godine, no isti neke od grupacija osporavaju...

Uglavnom, ako uzmemo da je taj popis bio, hajdemo to tako reći, barem okvirno točan, tada bi ispalo da je cjelokupni bivši Sudan imao 2009. godine 39 154 490 stanovnika. Na području na kojem se nalazi današnji Južni Sudan, popisano je 8 260 490 odnosno 21% od sveukupnog broja stanovnika... Dakle, te godine je onaj dio koji sada čini Sudan imao 30 894 000 stanovnika.

Za usporedbu, prema procjenama CIA-e, danas Sudan (bez Južnog Sudana) ima 34 847 910, a Južni Sudan 11 090 104. Rast sudanske populacije je 1,83%, a južnosudanske 4,23% u čemu su 3. na svijetu!!!

https://www.cia.gov/library/publicat...k/geos/su.html
https://www.cia.gov/library/publicat...k/geos/od.html

Čitajući i druge izvore, nekako mi se čini da su ove brojke objektivne...

Dalje, što se Darfura tiče, za njega je još teže naći precizne podatke, no neki od kvalitetnijih izvora navode da ima oko 6 200 000 stanovnika. Procjene su inače od 5 do 7,5 milijuna.

Sad, od naroda koji su nearapski ili bolje reći nearabizirani, izvori navode njih troje, najbrojniji su Fur sa oko 750 000, potom Zaghawa 170 000 i Masalit 145 000.

http://www.culturalsurvival.org/publ...peoples-darfur

Pored navedena ključna tri nearapska naroda, tu je još oko 30-ak drugih etničkih skupina sa manjim brojem pripadnika. Sve u svemu, a ako su ovi podaci točni, dobivamo da je nearapskog stanovništva u Darfuru oko 1 100 000 ili oko 17,75%... Ostalo bi bili Arapi odnosno arabizirani afrički narodi, baš kao što je to i tipično i za arapski dio Sudana.

U ovu računicu se svakako moraju pribrojati i ljudski gubici koji su se nažalost dogodili tijekom Darfurskog sukoba, a koji variraju od procjene do procjene od 178 000 do 461 000 osoba, od kojih oko 80% od različitih bolesti a raseljenih 450 000 do 2 850 000.

Prema tome, sada je stvarno nezahvalno govoriti kakav bi etnički sastav Darfura bio da nije bilo sukoba jer npr. popisi navode kako je najbrojniji darfurski nearapski narod Fur, brojao 500 000, a 744 000 2004. godine... Dakle, imali su nedvojben rast, a opet su postradali u sukobu... Teško u svakom slučaju...

Nego, važno je znati da su praktično svi stanovnici Darfura muslimani, a što Darfur čini potpuno drugačijom pričom od današnjeg područja Južnog Sudana, a gdje su nedvojbeno dominirali animisti i kršćani... Još nešto, iz svih brojeva, ispada da su, ako se gleda Darfur sveukupno, Arapi već dugi niz desetljeća tamo u stvari većina uz jasno definirana područja koja su napučivali nearapski narodi, a što u na području današnjeg Južnog Sudana nije bio slučaj jer su tamo muslimani ipak solidna manjina.

Ne znam da li sam što doprinio, ukoliko sam iznio kakav krivi podatak, isprika jer mi nije bila nakana nešto krivo prezentirati, no biti ću zahvalan svakom tko ima neki utočnjeniji podatak, posebno što se Darfura tiče.

Još jedan koristan dodatak.... Skupina vrlo korisnih karata koje definiraju nekadašnje područje države Sudam danas razdijeljeno u dvije države:

http://southsudaninfo.net/2011/01/ma...an-referendum/

puno hvala, bio si preczian i jasan...možda je vlast u kartumu dala južnom sudanu odriješene ruke što se tiče nezavisnosti upravo zbog stope rasta stanovništva u južnom sudanu

[A ti sine Brute]

flumen-day kaže:

Da ti budem iskren i ja sam se često pitao o navedenom, no precizne i nedvojbene podatke ne možeš nigdje naći. Postoje podaci iz popisa stanovništva nekadašnjeg cjelokupnog Sudana iz 2009. godine, no isti neke od grupacija osporavaju...

Uglavnom, ako uzmemo da je taj popis bio, hajdemo to tako reći, barem okvirno točan, tada bi ispalo da je cjelokupni bivši Sudan imao 2009. godine 39 154 490 stanovnika. Na području na kojem se nalazi današnji Južni Sudan, popisano je 8 260 490 odnosno 21% od sveukupnog broja stanovnika... Dakle, te godine je onaj dio koji sada čini Sudan imao 30 894 000 stanovnika.

Za usporedbu, prema procjenama CIA-e, danas Sudan (bez Južnog Sudana) ima 34 847 910, a Južni Sudan 11 090 104. Rast sudanske populacije je 1,83%, a južnosudanske 4,23% u čemu su 3. na svijetu!!!

https://www.cia.gov/library/publicat...k/geos/su.html
https://www.cia.gov/library/publicat...k/geos/od.html

Čitajući i druge izvore, nekako mi se čini da su ove brojke objektivne...

Dalje, što se Darfura tiče, za njega je još teže naći precizne podatke, no neki od kvalitetnijih izvora navode da ima oko 6 200 000 stanovnika. Procjene su inače od 5 do 7,5 milijuna.

Sad, od naroda koji su nearapski ili bolje reći nearabizirani, izvori navode njih troje, najbrojniji su Fur sa oko 750 000, potom Zaghawa 170 000 i Masalit 145 000.

http://www.culturalsurvival.org/publ...peoples-darfur

Pored navedena ključna tri nearapska naroda, tu je još oko 30-ak drugih etničkih skupina sa manjim brojem pripadnika. Sve u svemu, a ako su ovi podaci točni, dobivamo da je nearapskog stanovništva u Darfuru oko 1 100 000 ili oko 17,75%... Ostalo bi bili Arapi odnosno arabizirani afrički narodi, baš kao što je to i tipično i za arapski dio Sudana.

U ovu računicu se svakako moraju pribrojati i ljudski gubici koji su se nažalost dogodili tijekom Darfurskog sukoba, a koji variraju od procjene do procjene od 178 000 do 461 000 osoba, od kojih oko 80% od različitih bolesti a raseljenih 450 000 do 2 850 000.

Prema tome, sada je stvarno nezahvalno govoriti kakav bi etnički sastav Darfura bio da nije bilo sukoba jer npr. popisi navode kako je najbrojniji darfurski nearapski narod Fur, brojao 500 000, a 744 000 2004. godine... Dakle, imali su nedvojben rast, a opet su postradali u sukobu... Teško u svakom slučaju...

Nego, važno je znati da su praktično svi stanovnici Darfura muslimani, a što Darfur čini potpuno drugačijom pričom od današnjeg područja Južnog Sudana, a gdje su nedvojbeno dominirali animisti i kršćani... Još nešto, iz svih brojeva, ispada da su, ako se gleda Darfur sveukupno, Arapi već dugi niz desetljeća tamo u stvari većina uz jasno definirana područja koja su napučivali nearapski narodi, a što u na području današnjeg Južnog Sudana nije bio slučaj jer su tamo muslimani ipak solidna manjina.

Ne znam da li sam što doprinio, ukoliko sam iznio kakav krivi podatak, isprika jer mi nije bila nakana nešto krivo prezentirati, no biti ću zahvalan svakom tko ima neki utočnjeniji podatak, posebno što se Darfura tiče.

Još jedan koristan dodatak.... Skupina vrlo korisnih karata koje definiraju nekadašnje područje države Sudam danas razdijeljeno u dvije države:

http://southsudaninfo.net/2011/01/ma...an-referendum/

Hvala ti na ovom iscrpnom uvidu.Ja sam nekako bio uvjeren da cijeli Sudan ima desetak milijuna stanovnika.

[Ljudi od Sforze]

135 milijuna $ donirat će Katar Sudanu za arheološka istraživanja

[flumen-day]

Kako god da netko na to gledao, na području Južnog Sudana nastavlja se horor koji prijeti postati jednim od najgorih u zadnjih 30 godina, točnije od završetka genocida u Ruandi, a gdje je ubijeno, već prema procjenama, između 500 000 i 1 000 000 osoba.

Naime, naoružane postrojbe odane bivšem dopredsjedniku Južnog Sudana, Rieku Macharu, u vojnoj su akciji tijekom ovog mjeseca potisnule, uvjetno rečeno, legalne postrojbe Južnog Sudana i zauzele su grad Bentiu, inače ključni i glavni grad savezne države Unity (Jedinstvo). Pri tome su pobili na stotine pripadnika ne-Nuer naroda. Izvjestitelji UN-a su naveli kako su im točne brojke nepoznanica, no kako je samo u lokalnoj džamiji ubijeno 200-injak osoba (ne radi se nužno o muslimanima, već o osobama koje su se tamo sklonile). Isto tako, ubojstva su se događala i u lokalnoj katoličkoj crkvi, no kao što to i inače biva u Africi, brojni su detalji ostali možda i trajnom nepoznanicom.

http://www.telegraph.co.uk/news/worl...massacres.html

Ovo zauzimanje grada Bentiu u državi Unity ima iznimnu stratešku važnost jer se neposredno sjeverno od navedenog grada nalaze ključna naftna polja Južnog Sudana i od tamo kreću naftovodi koji odvoze južnosudansku naftu prema Crvenom moru.

Sudbina grada Bentiu samo je još jedna koja se na isti način dogodila gradu Bor koji je glavni grad savezne država Jonglei. Prema navodima izvjesitelja, danas su gradovi Bor i Bentiu praktično dovedeni do statusa nepostojećih!

Pored ovog, u pretprošli petak se dogodio napad oko 350 naoružanih pripadnika pobunjeničke postrojbe na kamp UN-a koji se nalazi južno od gore spomenutog grada Bentiu i gdje su pri tome uspjeli ubiti 58 osoba, uključujući i djecu i to opet zato jer su napadnuti bili krive nacionalnosti:

http://www.telegraph.co.uk/news/worl...war-crime.html

Zemlja je u potpunosti disfunkcionalna, stvorilo se ono najgore, a to je krvavi antagonizam između dva ključna južnosudanska naroda, Nuera i Dinka koji se sada nalaze u, nažalost, vrlo uspješnoj fazi stvaranja trajne spurale nasilja, ubijanja, nesreće i bijede.

Da navedena bijeda nije samo floskula dokazuje i činjenica da se generalni tajnik UN-a, prije deset dana, obratio svijetu sa skoro katastrofičnom najavom da ukoliko se nešto žurno ne poduzme da bi se čak do milijun ljudi u Južnom Sudanu moglo naći u stanju ekstremne gladi:

http://www.belfasttelegraph.co.uk/ne...-30194204.html

Pored toga što bi u nadolazećim mjesecima mogli gledati kako ljudska bića umiru od gladi u prilično pretilom svijetu, dužnosnici međunarodnih organizacija upozoravaju kako već sada milijuni Južnosudanaca pokazuju ozbiljne znakove pothranjenosti. No, niti tome nije kraj budući da UNHCR navodi kako je zbog sukoba došlo so unutarnjih migracija, pa već sada imamo preko milijun raseljenih osoba:

http://www.bbc.com/news/world-africa-26798721

Ovo nije jednostavan problem jer tih milijun je preživljavalo od svojih skromnih usjeva i uzgoja stoke, no kako su sada ostali bez toga, em nema hrane za njih, a tako niti za urbani dio populacije koja nije imala svoju poljodjelsku proizvodnju.

U konačnici, sada se može zaključiti kako je projekt zvan nezavisni Južni Sudan skončao u krvi, neuspjehu i zločinu, a njegovi kreatori, primarno režimi iz Tel Aviva i Washingtona snose povijesnu odgovornost. Naime, ne treba zbrajati dva i dva, a da bi se znalo čije je Južni Sudan čedo i za čije je potrebe stvoren odnosno protiv koga.

Kako god, nama ostaje samo promatrati ovu tugu, nadati se boljem i po mogućnosti povremeno pomoći naporima koje ulaže dio svjetskih humanitarsnih organizacija kroz skromne donacije.

Napisao sam gore "u konačnici", no ipak ću nadodati kako je kratkovidna politika Tel Aviva i Washingtona spriječila da kršćanska i animistička komponenta Južnog Sudana, a koja je imala drakonski veću stopu rasta u odnosu na muslimansko stanovništvo ostatka Sudana, postane sve snažniji faktor na cjelokupnom području nekadašnje države Sudan. Ovako su samo dobili neizlječiv problem...

[ArthurPendragon]

Trudnicu osudili na smrt jer je prešla u hrišćanstvo!

Trudnu Sudanku Marijam Jahja Ibrahim (27), koja je već majka dvadesetomesečnog dečaka Martina, osudili su u njenoj zemlji na smrtnu kaznu vešanjem jer je iz islama prešla u hrišćanstvo kad se udala za Danijela Vanija. Ženi je najpre ponuđeno da se vrati u islam, ali kad je odbila, sudije su bile nemilosrdne, pritom je optuživši za preljubu zbog veze sa hrišćaninom.

http://www.kurir-info.rs/jezivo-trud...clanak-1371207

[ArthurPendragon]

http://www.dw.de/beznađe-u-najmlađoj...eta/a-17769527
http://www.dw.de/pod-maskom-etničkog...kta/a-17588772

Mislim da je Južni Sudan pravo područije za izvođenje jedinstvenog eksperimenta u Africi: Podela na države po etničkim granicama.