Haruki Murakami

[Hard-Boiled Wonderland]

Kela kaže:

Vidiš, meni recimo ti mali ljudi pak nisu neki značajan dojam ostavili, jako su me podsjetili na već neke druge scene iz njegovih knjiga

Na koje su te podsjetili ? Meni su prilično drukčiji od svih likova do sada, nekako arhetipski, ne uvlače se samo pod kožu već dublje, u podsvjest.

Ne znam koliko si zagrižen,

I mene spopadne glad, ali više ona metaforička, želja za slušanjem glazbe koju spominje. Iako se često zaletim u zid jer nisam veliki ljubitelj jazza i klasike.

Murakamijevi junaci često i tjesteninu pripremaju a što se edamame tiče, ima dosta sushi restorana u Zagrebu koji ih imaju u ponudi. Možda neki azijski dućan ?

[djemba]

Hard-Boiled Wonderland kaže:

Na koje su te podsjetili ? Meni su prilično drukčiji od svih likova do sada, nekako arhetipski, ne uvlače se samo pod kožu već dublje, u podsvjest.



I mene spopadne glad, ali više ona metaforička, želja za slušanjem glazbe koju spominje. Iako se često zaletim u zid jer nisam veliki ljubitelj jazza i klasike.

Murakamijevi junaci često i tjesteninu pripremaju a što se edamame tiče, ima dosta sushi restorana u Zagrebu koji ih imaju u ponudi. Možda neki azijski dućan ?

Ha ha ,drago mi je da nisam jedini koji "pada pod njegov utjecaj" .
Mene ne vuće na klopu nego na jazz koji mi je i inače ok ali ovaj noviji a on zna "vaditi "staru ekipu a o navlakuši na whiskey da ne govorim

Nije vas ponukao na isti ?

[Kela]

Hard-Boiled Wonderland kaže:

Na koje su te podsjetili ? Meni su prilično drukčiji od svih likova do sada, nekako arhetipski, ne uvlače se samo pod kožu već dublje, u podsvjest.

Nisu me podsjetili na likove, nego općenito na moment u njegovim knjigama u kojima dolazi do nadrealnog elementa. Odnosno, možda sam se krivo izrazila, nije da su mi bili "bezveze" nego su mi nekako za očekivati Npr, kao scena iz "Ovce" kad se pojavi onaj čovjek ovca i dođe u kolibu, pa scene u "Kafki na žalu", čak i "Tvrdo kuhana", "Ptica navijalica". Mislim, ti elementi meni jesu razlog (također) zašto ga volim, samo neke druge situaciju u knjizi su mi bile puno upečatljivije. Kažem, možda mi je to jednostavno bilo za očekivati kod njega.

Hard-Boiled Wonderland kaže:

I mene spopadne glad, ali više ona metaforička, želja za slušanjem glazbe koju spominje. Iako se često zaletim u zid jer nisam veliki ljubitelj jazza i klasike.

Murakamijevi junaci često i tjesteninu pripremaju a što se edamame tiče, ima dosta sushi restorana u Zagrebu koji ih imaju u ponudi. Možda neki azijski dućan ?

djemba kaže:

Ha ha ,drago mi je da nisam jedini koji "pada pod njegov utjecaj" .
Mene ne vuće na klopu nego na jazz koji mi je i inače ok ali ovaj noviji a on zna "vaditi "staru ekipu a o navlakuši na whiskey da ne govorim

Nije vas ponukao na isti ?

DA!
Ja puno razmišljam o hrani pa je to prvo što me povuče, ali općenito me privlači "način života" Murakamijevih junaka.
Nisam jako od jazza, ali uživam kad neki njegov lik upali ploču ili sjedi u baru i sluša jazz, stvarno zaželim da sam na njegovom mjestu. Na primjer.
Ili da se bolje izrazim - on jako lijepo opisuje samoću i zen koji proizlazi iz činjenice da si u svom "brlogu" i uživaš u jednostavnim datostima na koje se, zbog užurbanosti, više toliko ne obaziremo, kao što je upravo to slušanje glazbe, priprema hrane, pijenje viskija.



UPDATE s interlibera: kupila sam "I slon iščeznu" I išla sam do "Nove knjige", imaju par Murakamijevih djela, ali nisu imali "Muškarce bez žena" jer da, nije njihovo izdanje.

[djemba]

Kela kaže:

DA!
Ja puno razmišljam o hrani pa je to prvo što me povuče, ali općenito me privlači "način života" Murakamijevih junaka.
Nisam jako od jazza, ali uživam kad neki njegov lik upali ploču ili sjedi u baru i sluša jazz, stvarno zaželim da sam na njegovom mjestu. Na primjer.
Ili da se bolje izrazim - on jako lijepo opisuje samoću i zen koji proizlazi iz činjenice da si u svom "brlogu" i uživaš u jednostavnim datostima na koje se, zbog užurbanosti, više toliko ne obaziremo, kao što je upravo to slušanje glazbe, priprema hrane, pijenje viskija.

UPDATE s interlibera: kupila sam "I slon iščeznu" I išla sam do "Nove knjige", imaju par Murakamijevih djela, ali nisu imali "Muškarce bez žena" jer da, nije njihovo izdanje.

Jako dobro opisano , osim dijaloga njegovih junaka (koji su mi primjer kako bi ljudi po mom sudu trebali razgovarati) volim taj ugođaj koji stvara u "brlogu" .

[Kela]

djemba kaže:

Jako dobro opisano , osim dijaloga njegovih junaka (koji su mi primjer kako bi ljudi po mom sudu trebali razgovarati) volim taj ugođaj koji stvara u "brlogu" .

Možeš malo pojasniti na što misliš kad kažeš kako bi ljudi trebali razgovarati?

[djemba]

Kela kaže:

Možeš malo pojasniti na što misliš kad kažeš kako bi ljudi trebali razgovarati?

Hm ne znam da li sam htio da to netko pita ili se bojao da će netko pitati .
Već sam jednom u razgovoru na kavi to probao objasniti no nisam zicer da sam uspio ...pa sam malo obeshrabljen

NjegovI likovi i kažu što misle,nema šuma u komunikaciji , nema one pojave koja je česta kod nas -- gdje "ja" znam unaprijed što si ti mislila reći bez I da te slušam.
Njegovi likovi ispituju, imaju zdravu znatiželju ali i ti likovi daju suvisle ,konkretne odgovore.
Ako kažem da razgovaraju bez emocija koje "uništavaju "komunikaciju za moj pojam bio bi to najtočniji opis no nisam siguran koliko je razumljiv

[Kela]

djemba kaže:

Hm ne znam da li sam htio da to netko pita ili se bojao da će netko pitati .
Već sam jednom u razgovoru na kavi to probao objasniti no nisam zicer da sam uspio ...pa sam malo obeshrabljen

NjegovI likovi i kažu što misle,nema šuma u komunikaciji , nema one pojave koja je česta kod nas -- gdje "ja" znam unaprijed što si ti mislila reći bez I da te slušam.
Njegovi likovi ispituju, imaju zdravu znatiželju ali i ti likovi daju suvisle ,konkretne odgovore.
Ako kažem da razgovaraju bez emocija koje "uništavaju "komunikaciju za moj pojam bio bi to najtočniji opis no nisam siguran koliko je razumljiv

Misliš na mentalitet u kojem se "podrazumijevaju" stvari pa neke stvari ostaju neizgovorene (iz čega proizlaze brojne (ne)točne teorije jer zapravo nitko se ne usudi ništa pitati)? Ako na to misliš, onda se slažem.

Iako moram priznati da nisam to toliko primjećivala u njegovim djelima, moguće zato što je dosta toga "drugačije", morala bih obratiti pažnju.
Ali je zanimljivo to što spominješ, jer Japanci (a mislim i velika većina ostalih Azijata) kao kultura baš imaju to "podrazumijevanje", odnosno često u svrhu ljubaznosti (forme) se ne daje konkretan odgovor, a sugovornik bi ga trebao biti svjestan bez izricanja.
Međutim, znamo da Murakami u pisanju nije striktno vezan uz japansku kulturu, pa je tako jedan prevoditelj sa Zapada pisao kako se iznenadio kad je išao njemu u posjet u Tokio, da Japan nije baš onakav kakvog ga možemo doživjeti kroz njegova djela. Evo, našla sam taj članak: http://www.nytimes.com/2011/10/23/ma...-murakami.html

[Hard-Boiled Wonderland]

Kela kaže:

Nisu me podsjetili na likove, nego općenito na moment u njegovim knjigama u kojima dolazi do nadrealnog elementa. Odnosno, možda sam se krivo izrazila, nije da su mi bili "bezveze" nego su mi nekako za očekivati Npr, kao scena iz "Ovce" kad se pojavi onaj čovjek ovca i dođe u kolibu, pa scene u "Kafki na žalu", čak i "Tvrdo kuhana", "Ptica navijalica". Mislim, ti elementi meni jesu razlog (također) zašto ga volim, samo neke druge situaciju u knjizi su mi bile puno upečatljivije. Kažem, možda mi je to jednostavno bilo za očekivati kod njega.

Da, ulazak u Murakamijevu odvojenu stvarnost je "očekivan" ali ne volim kad se baš doslovno ponavlja, čak do te mjere da upotrebljava iste riječi pa i rečenice kao u Bezbojnom Tsukuruu. Mislim da je Murakami pomalo istrošio tu posebnost izričaja; ili je stvar u meni, navikao sam se na njegove riječi, tok misli i osjećaja i sad tražim neke nove, snažnije emocije od njega.

on jako lijepo opisuje samoću i zen koji proizlazi iz činjenice da si u svom "brlogu" i uživaš u jednostavnim datostima na koje se, zbog užurbanosti, više toliko ne obaziremo, kao što je upravo to slušanje glazbe, priprema hrane, pijenje viskija.

Samoća je dostojanstvena kod Murakamija ali njegovi protagonisti su "muškarci bez žena", samci koji si sami kuhaju, sami jedu i slušaju glazbu. I ne bih rekao da je to zen, bar ne u onom školskom smislu, možda je to onaj zapadnjački način poimanja zena, opuštenost, jednostavnost, uživanje u malim stvarima. Samoća Murakamijevih likova je tek početak pustolovine. Oni su prihvatili zakonitosti samoće i njima je to uobičajena rutina dana i noći, prava pustolovina je ulazak u odvojenu stvarnost koja im pomaže nadilaženje trenutne inertnosti i preoblikovanje, rast njihove osobnosti.

[Hard-Boiled Wonderland]

djemba kaže:

Hm ne znam da li sam htio da to netko pita ili se bojao da će netko pitati .
Već sam jednom u razgovoru na kavi to probao objasniti no nisam zicer da sam uspio ...pa sam malo obeshrabljen

NjegovI likovi i kažu što misle,nema šuma u komunikaciji , nema one pojave koja je česta kod nas -- gdje "ja" znam unaprijed što si ti mislila reći bez I da te slušam.
Njegovi likovi ispituju, imaju zdravu znatiželju ali i ti likovi daju suvisle ,konkretne odgovore.
Ako kažem da razgovaraju bez emocija koje "uništavaju "komunikaciju za moj pojam bio bi to najtočniji opis no nisam siguran koliko je razumljiv

Djelomično se slažem. Ako misliš na komunikaciju riječima, jednostavnim rečenicama čak lišenim osjećaja, da. Japanci zaista tako pričaju. Osjećaji su nešto što se samo njih tiče, to je skriveno duboko u njima. Mislim da Japanci bolje mogu iskazati osjećaje posredno; kroz društvene ili socijalne konvencije, kroz različite oblike umjetnosti, nego izgovorenim riječima. Kad su osjećaji u pitanju, jednostavno im treba posrednost u komunikaciji.

Ali ako misliš na komunikaciju Murakamijevih likova, o tu tek ima šuma u komunikaciji, baš zbog tog neizgovorenog. Njegovi likovi su doslovno natjerani da počnu ispravno komunicirati. Stvaraju se čitavi unutrašnji svjetovi kako bi ih se trgnulo i izvuklo iz rupe ili bunara u koji su se sakrili.

[djemba]

Kela,Hard

Hard je bliži onom što sam probao razjasniti , dakle naoko jednostavan razgovor ,komunikacija s pitanjima i pod pitanjima .
Nema onog podrazumjevanja (najčešće ) krivog nego se jednostavno postavi pitanje i dobije odgovor.
Funkcionalan razgovor. Robotski ali ne negativnom smislu .

Hard -kako misliš da su njegovi likovi natjerani na ispravno komuniciranje ?

Kela --pročitah da japanci murakamijevi likovi i ovi drugi japanci nisu baš copy paste ,čak su mu zamjerali previše amerkanizma no kako su šanse da ću posjetit japan iznimno male ,držim se ovih japanaca iz njegovih romana .

Probati ću izdvojiti jedan primjer razgovora da to bolje dočaram.

[rokurota]

na sve ovo napisano pristojni Japanac bi rekao:

haiiiiiii :-)

ovaj "hai" ponekad izaziva glavobolju.

[Hard-Boiled Wonderland]

djemba kaže:

Hard -kako misliš da su njegovi likovi natjerani na ispravno komuniciranje ?

Ne doslovno Murakamijevi likovi se obično nađu u problemu komunikacije (muškarci ostanu bez žena) i onda žive tim poluživotom dok se ne počnu pojavljivati osobe koje ih izvlače iz tog stanja. Ne da su samo te osobe uključene u to već Murakami stvara odvojenu stvarnost, u koju glavni lik upadne i tada taj čitav izmaštani svemir počne raditi na njegovom "ozdravljenju".

[djemba]

Šteta što nema okruglog stola posvećenog njemu pa da u miru raspravimo naša viđenja murakamijevih djela ,naravno uz obavezni test whiskeya koje spominje

[Hard-Boiled Wonderland]

Geopoetika je izdala novu Murakamijevu knjigu, točnije, njen prvi dio. Radi se o romanu Killing Commendatore, kojeg su preveli kao Ubistvo komtura. Kritike su dobre, knjiga preko 400 strana. Čekamo odgovor V&R, možda za Interliber.

"Ako imate želju da počnete da čitate Murakamijeva dela, najbolje krenite od ove knjige." Asahi šimbun

Već je u ovom prvom delu romana jasno da je Murakami u Ubistvu Komtura uspeo da objedini gotovo sve glavne i prepoznatljive osobenosti svog pisanja uz duboke, slojevite i dalekovide opservacije o savremenom svetu.

Glavni junak je slikar, portretista na glasu, koji se posle razvoda povlači u vikendicu svog druga čiji je otac poznati slikar starije generacije. Jednog dana na tavanu pronalazi skrivenu sliku "Ubistvo Komtura", koja u tradicionalnom japanskom stilu prikazuje istoimenu scenu iz Mocartove opere Don Đovani. Njegov izolovan život u divljini biće od tog trenutka ispunjen brojnim misterijama, nesvakidašnjim susretima i čudesnim otkrićima.

Ovo je knjiga o vremenu – o naporu glavnog junaka da "dovede vreme na svoju stranu" u nameri da ono "postane njegov saveznik" – i o istini, odnosno o nemogućnosti da tragamo za istinom, jer je danas "istina predstava, a predstava je istina".

Možda ipak najznačajnije – ovo je knjiga o stvaranju i razumevanju umetničkog dela, o davanju i primanju, o razmeni. Pitanje za umetnike – Ima li umetničkog dela ako se "čuvamo u stvaranju"? A poruka za uživaoce umetnosti – "skrivena značenja i metafore ne treba objašnjavati rečima. Treba ih shvatiti". Da dodamo – treba se prepustiti. To upravo traži od čitaoca ovaj roman.

"Murakamijev novi roman je opčinjavajući."

Algemajne cajtung

[djemba]

Hard-Boiled Wonderland kaže:

Geopoetika je izdala novu Murakamijevu knjigu, točnije, njen prvi dio. Radi se o romanu Killing Commendatore, kojeg su preveli kao Ubistvo komtura. Kritike su dobre, knjiga preko 400 strana. Čekamo odgovor V&R, možda za Interliber.

Grabim je na sajmu u Beogradu ,tko će čekati naše a i na sjamu se nadam nekom popustu

[Nazif aranžman]

Osim što su jeftinija, Geopoetikina izdanja su direktan prijevod sa japanskog, za razliku od V&R-a.

[Hard-Boiled Wonderland]

Nije baš uvijek tako, Vojo Šindolić ponekad za V&R prevodi s japanskog.

[sputnica]

Murakamijeva prva knjiga koju sam procitala bila je Dance,Dance,Dance.Tek nakon nekoliko godina sam shvatila da je trebalo prvo da procitam Ovcu,ali,avaj prva mi je tada bila u ruci.Inace sam za Murakamija saznala upravo od japanca kojeg sam upoznala na jednom projektu u Rusiji.Privlacile su me oduvek druge kulture,i da im dam sansu a najbolje je se znalo dati kroz knjizevnost.
Medjutim,Murakami svakako nije bio tipican put do spoznaje japanske kulture,kao sto neko ovde rece pre bih rekla da je covjek kosmopolit.

U njegovim djelima ima ono sto meni posebno prija,dualizam kroz mjesanje snova i stvarnosti gde je granica cesto toliko labava da se pretvara gotovo u jedan fluid gde se i ne poznaje.Tu crtu murakamija sam posebno zavolela gde su mu dela igra uma i duse,apstraktnog i realnog.Upravo igra,koju sam pisac delima igra od samog pocetka a citalac svojim prisustvom postaje neminovno deo nje.

Procitala sam sva djela prevedena u izdanju Geopoetike i na kraju sam ove poslednje.U njoj je onaj covek,individualac,kao vecita tema Murakamija tako lijepo obradjen kroz dva muska lika.Necu biti spojler jer vidim da mnogi ovdje nisu to djelo citali,ali bicu rada za djeljenje utisaka kada za to dodje momenat.

I da dodam,posebno me privlaci njegovo davanje znacaja nekim svakodnevnim ritualima,sto je karakteristicno za japance.

[djemba]

Hard-Boiled Wonderland kaže:

Geopoetika je izdala novu Murakamijevu knjigu, točnije, njen prvi dio. Radi se o romanu Killing Commendatore, kojeg su preveli kao Ubistvo komtura. Kritike su dobre, knjiga preko 400 strana. Čekamo odgovor V&R, možda za Interliber.

Srbi izbacili i drugi dio. Uskoro šoping.

[Nevera]

Hard-Boiled Wonderland kaže:

Murakami je pisac nadrealizma, neka njegova djela su lakša, druga teža. O tebi ovisi što ćeš prije (ili upće) početi čitati.

lakši Murakami

Norveška šuma
Južno od granice, zapadno od sunca
Moj slatku sputnik
Kad padne mrak

teži Murakami

Lov na divlju ovcu
Pleši pleši pleši
Kafka na žalu
Ljetopis ptice navijalice
Tvrdo-kuhana zemlja čuda i kraj svijeta

Inače, što je bilo sa onim najavama da će prva knjiga 1Q84 izaći ovog ljeta a ostale na Interliberu. Ljeto je na izmaku..

Iskopala ovaj post jer mi je zanimljiv,eto ja sam očito više za težeg .Iako ,meni su sva ova njegova dijela šta sam pročitala dosta onako laganini štivo, je sve između stvarnosti i mašte te ima dosta dodira sa ljudskom psihom ,ali opet mi fali neke dubine.

Unatoč tome mi je jedan od dražih autora,dosta dobre glazbe i hrane , lijepe atmosferične priče , solidnu maštu -kao da knjigama zadovoljava svoje bolesne fetiše