Natrag   Forum.hr > Društvo > Filozofija

Filozofija Misaone teme lišene dogme

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 07.11.2017., 17:44   #1
Moralnost-prikrivanje duboko sebičnih motiva?

Gotovo svaki dan ljudi koriste riječ moral i donose moralne sudove no čemu to?

Za jedan čin uvijek će stotinu ljudi dati stotine moralnih sudova, neki će taj čin označiti kao amoralan dok će drugi taj isti čin smatrati potpuno ispravnim tako da je moral relativan pojam bez ikakve dvojbe.

Moralni sud se najčešće donosi jer proizlazi iz empatije, te osjećaja krivnje, no kad malo dublje analiziramo prirodu i mehanizam tih dvaju emocija možemo doći do zanimljivih zaključaka.

Recimo empatija, osjećanje i razumjevanje osjećaja drugih jest projekcija vlastitih emocija na drugu osobu tj. vidimo sebe i svoje osjećaje u drugima i tako doživljavamo emocionalne reakcije. Psiholozi tvrde da prilikom empatije uvijek projiciramo sebe i svoje emocije na drugu osobu, te da svaka empatija sadrži dozu projekcije. Dakle, prilikom empatije vidimo sebe u drugome, te suosjećamo i moralno djelujemo u skladu s time što je zapravo sebično jer moralno djelujemo zato jer osobu doživljavamo kao sebe.

Zatim osjećaj krivnje koji može biti iznimno destruktivan po psihu pojedinca izbjegavamo moralnim djelovanjem jer ne želimo osjećati krivnju. Dakle, opet činimo nešto kako bi se mi dobro osjećali.

Dalje imamo i religiozne moraliste koji čine dobro kako bi išli u raj što je opet egoistično.

No svega ovoga ljudi često nisu niti svjesni, već misle kako nešto rade dobro ne analizirajući zapravo dublje motive njihovog morala koji su često nesvjesni.

Što vi mislite, da li je moralnost zapravo maska za realiziranje svojih duboko sebičnih i ponekad nesvjesnih motiva?
Postoji li uopće čista(nesebična) moralnost?
Kentaurus is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.11.2017., 22:08   #2
Moral je oštar nož za dodijeljivanje emocija određenim događajima/odlukama u društvu. Nastaje iz kulture i odgoja i kao takva je uvijek relativna u odnosu na vrijeme i zajednicu. Neosporno je da su motivi nesvjesni, ali sebični...to je pomalo čudno pitanje.

Naime, ako definiraš sebičnost kao "rad prema vlastitom dobru" postavlja se pitanje je li to uopće dobra definicija? Ima li netko tko ne radi za vlastito dobro? Čak i altruisti rade dobre stvari jer se osjećaju bolje kad ih ne rade odnosno osjećaju se grozno ako ništa ne učine.

Što bi uopće bila nesebična moralnost? Mislim, čak i da odlučiš učiniti nešto jer je moralno to učiniti, ti sigurno imaš nešto od svega toga pa je jako teško ne biti sebičan bar malo. Osim ako ne definiraš sebičnost kao da nešto konkretno dobiješ. Ali uvijek dobiješ, priznanje, sreću, možda i neku pinku, teško je učiniti nešto i ništa ne dobiti zauzvrat
__________________
Apathy on the rise, no one cares.
pećina is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.11.2017., 22:48   #3
Na taj se način sve može promatrati sebičnim. Zamisli da si u situaciji da pred sobom imaš gumb. Pritiskom na gumb dobit ćeš milijardu eura, ali neka će random osoba umrijeti. Ne pritiskanjem gumba osoba će preživjeti, ali ti ćeš ostati praznih džepova. Slobodno ti nazoveš obje odluke sebičnima, ali to ne mijenja činjenicu da si u jednoj situaciji oštetio drugoga za svoje dobro, a u drugoj sebi uskratio milijardu eura za tuđe dobro. Te se dvije stvari nikako ne mogu staviti u istu ladicu koliko god to netko pokušavao. Proizlazi li sebičnost iz same činjenice da se radi o našem djelovanju? Ako da, onda ti je ta definicija za kurac jer si nesebičnost u samom početku definirao kao nešto što ne postoji. Ostaje ti isti problem sa kojim si i ušao u temu, samo ćeš morati izmisliti nove riječi kojima ćeš označiti ono što je trebalo biti označeno pojmovima sebičnost i nesebičnost.
__________________
And how can man die better than facing fearful odds, For the ashes of his fathers, And the temples of his Gods.
Alyosha is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.11.2017., 22:59   #4
Quote:
pećina kaže: Pogledaj post
Moral je oštar nož za dodijeljivanje emocija određenim događajima/odlukama u društvu. Nastaje iz kulture i odgoja i kao takva je uvijek relativna u odnosu na vrijeme i zajednicu. Neosporno je da su motivi nesvjesni, ali sebični...to je pomalo čudno pitanje.

Naime, ako definiraš sebičnost kao "rad prema vlastitom dobru" postavlja se pitanje je li to uopće dobra definicija? Ima li netko tko ne radi za vlastito dobro? Čak i altruisti rade dobre stvari jer se osjećaju bolje kad ih ne rade odnosno osjećaju se grozno ako ništa ne učine.

Što bi uopće bila nesebična moralnost? Mislim, čak i da odlučiš učiniti nešto jer je moralno to učiniti, ti sigurno imaš nešto od svega toga pa je jako teško ne biti sebičan bar malo. Osim ako ne definiraš sebičnost kao da nešto konkretno dobiješ. Ali uvijek dobiješ, priznanje, sreću, možda i neku pinku, teško je učiniti nešto i ništa ne dobiti zauzvrat
Quote:
Alyosha kaže: Pogledaj post
Na taj se način sve može promatrati sebičnim. Zamisli da si u situaciji da pred sobom imaš gumb. Pritiskom na gumb dobit ćeš milijardu eura, ali neka će random osoba umrijeti. Ne pritiskanjem gumba osoba će preživjeti, ali ti ćeš ostati praznih džepova. Slobodno ti nazoveš obje odluke sebičnima, ali to ne mijenja činjenicu da si u jednoj situaciji oštetio drugoga za svoje dobro, a u drugoj sebi uskratio milijardu eura za tuđe dobro. Te se dvije stvari nikako ne mogu staviti u istu ladicu koliko god to netko pokušavao. Proizlazi li sebičnost iz same činjenice da se radi o našem djelovanju? Ako da, onda ti je ta definicija za kurac jer si nesebičnost u samom početku definirao kao nešto što ne postoji. Ostaje ti isti problem sa kojim si i ušao u temu, samo ćeš morati izmisliti nove riječi kojima ćeš označiti ono što je trebalo biti označeno pojmovima sebičnost i nesebičnost.
Sebičnost sam tumačio u najširem smislu kao želju za postizanjem vlastite ugode. Ne mora biti nužno dobro ili loše. Ali postoji li moralno djelovanje koje nema za cilj postizanje vlastitog zadovoljstva? Po mom mišljenju nema.
Kentaurus is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2017., 00:36   #5
Quote:
Kentaurus kaže: Pogledaj post
Za jedan čin uvijek će stotinu ljudi dati stotine moralnih sudova, neki će taj čin označiti kao amoralan dok će drugi taj isti čin smatrati potpuno ispravnim tako da je moral relativan pojam bez ikakve dvojbe.
No dobro, a smatraš li da je moral baš skroz relativan ili ipak ima neke 'univerzalnosti' u sebi?

Quote:
Sebičnost sam tumačio u najširem smislu kao želju za postizanjem vlastite ugode. Ne mora biti nužno dobro ili loše. Ali postoji li moralno djelovanje koje nema za cilj postizanje vlastitog zadovoljstva? Po mom mišljenju nema.
Što točno podrazumijevaš pod sebično? Nešto što je korisno samo 'nama' kao pojedincima i nikome drugom ili kao nešto od čega i drugi mogu imati indirektne koristi, ali je prvenstveno u cilju vlastite koristi?

Smatraš li da je moguće da je moral istovremeno i sebičan i koristan (za sebe i okolinu) ili jedno isključuje drugo?
paklara is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2017., 01:02   #6
Quote:
Kentaurus kaže: Pogledaj post
Sebičnost sam tumačio u najširem smislu kao želju za postizanjem vlastite ugode. Ne mora biti nužno dobro ili loše. Ali postoji li moralno djelovanje koje nema za cilj postizanje vlastitog zadovoljstva? Po mom mišljenju nema.
Šta to znači? Ako si oženjen i nabacuje ti se neka mala koja nije tvoja žena, hoćeš li više zadovoljstva osjetiti ako spavaš s njom ili ne? Jesu li oba izbora sebična? Jesu li oba izbora odabrana radi vlastitog zadovoljstva? Ako jesu, što u tom kontekstu riječ "sebičnost" uopće znači? Znači li išta više osim toga da smo mi sami nešto odabrali, pa je taj odabir posljedično i sebičan? Nije li to malo blesava definicija sebičnosti?
__________________
And how can man die better than facing fearful odds, For the ashes of his fathers, And the temples of his Gods.
Alyosha is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2017., 02:17   #7
čovjek je po svojoj prirodi sebičan. U praksi to znači netko tko je škrt i svojata sve isključivo samo sebi.. dakle, iznad tog nekog materijalnog apekta, pridjev gubi svoje značenje i smisao
Kaidos is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2017., 09:18   #8
Quote:
Alyosha kaže: Pogledaj post
Šta to znači? Ako si oženjen i nabacuje ti se neka mala koja nije tvoja žena, hoćeš li više zadovoljstva osjetiti ako spavaš s njom ili ne? Jesu li oba izbora sebična? Jesu li oba izbora odabrana radi vlastitog zadovoljstva? Ako jesu, što u tom kontekstu riječ "sebičnost" uopće znači? Znači li išta više osim toga da smo mi sami nešto odabrali, pa je taj odabir posljedično i sebičan? Nije li to malo blesava definicija sebičnosti?
Sebično je i kad ubiješ čovjeka da mu uzmeš novac, a isto tako je i sebično kad dajemo novac u humanitarene svrhe kako bi postigli osjećaj vlastitog ponosa(opet ugoda).

Dakle, u obadvije situacije ako izuzmemo način izvršenja i vrstu zadovoljstva i apstrahiramo ono zajedničko a to je cilj za postizanje vlastitog zadovoljstva a to je sebičnost koja je u prvom primjeru loša a u drugome to nije.

Svi smo mi sebični(pod time mislim da težimo postizanju zadovoljstva bilo kakve vrste) što može a i ne mora biti loše.

Zato se pitam da li po vašem mišljenju postoji moralnost koja je apsolutno altruistična(bez postizanja vlastitog zadovoljstva bilo emocionalno ili nekako drugačije) kakva se propagira u društvu i u koju mnogi vjeruju?

Zadnje uređivanje Kentaurus : 08.11.2017. at 09:32.
Kentaurus is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2017., 09:25   #9
Quote:
paklara kaže: Pogledaj post
No dobro, a smatraš li da je moral baš skroz relativan ili ipak ima neke 'univerzalnosti' u sebi?


Što točno podrazumijevaš pod sebično? Nešto što je korisno samo 'nama' kao pojedincima i nikome drugom ili kao nešto od čega i drugi mogu imati indirektne koristi, ali je prvenstveno u cilju vlastite koristi?

Smatraš li da je moguće da je moral istovremeno i sebičan i koristan (za sebe i okolinu) ili jedno isključuje drugo?
Moralnost dolazi iznutra jer moralnost nametnuta izvana uopće nije moralnost.


Pod sebično smatram težnju pojedinca da postigne vlastita zadovoljstva(bilo novac, bilo da se bolje osjećaju ili nešto drugo) i to kao što rekoh ne mora biti po prirodi niti dobro niti loše.

Svakim moralnim aktom nastojimo kod sebe izazvati osjećaj pravednosti i ponosa kao i smanjiti osjećaj krivnje što je opet težnja zadovoljstvu.
Kentaurus is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2017., 09:28   #10
Quote:
Kaidos kaže: Pogledaj post
čovjek je po svojoj prirodi sebičan. U praksi to znači netko tko je škrt i svojata sve isključivo samo sebi.. dakle, iznad tog nekog materijalnog apekta, pridjev gubi svoje značenje i smisao
Ne gubi jer opet bez obzira na materijalno moralnim djelovanjem opet nastojimo izazvati pozitivne emocije u sebi i ne osjećati se krivim što je opet sebično(pod time mislim na težnju za postizanjem vlastitog zadovoljstva ne nužno dobro ili loše).
Kentaurus is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2017., 10:19   #11
Quote:
Kentaurus kaže: Pogledaj post
Svakim moralnim aktom nastojimo kod sebe izazvati osjećaj pravednosti i ponosa kao i smanjiti osjećaj krivnje što je opet težnja zadovoljstvu.
Quote:
Kentaurus kaže: Pogledaj post
Ne gubi jer opet bez obzira na materijalno moralnim djelovanjem opet nastojimo izazvati pozitivne emocije u sebi i ne osjećati se krivim što je opet sebično(pod time mislim na težnju za postizanjem vlastitog zadovoljstva ne nužno dobro ili loše).

Kad se sebičnost svodi na osobni doživljaj može se reći da je sve što činimo, pa i moralan čin, nešto subjektivno, i točno je kao i konstatacija da smo pomaknuli ruku onda kad smo je pomaknuli. Ruku smo pomaknuli jer smo je pomaknuli, a pomaknuli smo je jer smo mi početak djelovanja i imamo neki razlog za to.

Tako ima zadovoljstva i zadovoljstva.
Nesebičnim zapravo smatramo kad osobno zadovoljstvo (ili korist) podrazumijeva zadovoljstvo drugih. Takva zadovoljstva imaju višu vrijednost, kao društvo ih cijenimo više.
Illana is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2017., 10:25   #12
Mi naime ne možemo ući u tuđu kožu bez da osjećaje druge osobe prepoznamo kao tvoje što je i logično. Isto tako ćemo primjetiti da osoba koja nikad nije osjetila sličan osjećaj neće moći suosjećati sa drugom osobom već će joj reći da ne može razumjeti kako joj je jer to nikada ni sama nije osjetila. Što ne znači da neće pružiti pomoć, utjehu ili zagrljaj.. To je prirodno i lijepo opisuje onu izreku da sit gladnom ne vjeruje jer naprosto nikad nije došao u situaciju da bude tako gladan.

Sad malo o moralu i krivnju. Naime moral je društveno uvjetovano stajalište, ne odražava našu osobnu sliku uvjerenja već društveno prihvatljivu sliku. Ljudi su se oduvijek trudili prema van izgledati prihvaćeno pri tome potajno ili manje tajno izražavati svoje specifične individualne potrebe. Moral je nužnost, bez ikakvih moralnih kriterija društvo se raspada, jer niti jedno društvo nije sposobno zadovoljiti individualne želje i potrebe u potpunoj mjeri. Bez morala društvo je prepušteno individualnim slobodama koje su obično u sukobu (vjerski, politički, društveno, emocionalno, fiziološki..)i kao takvo ne može opstati. Potreba za zadovoljavanjem osobnih sloboda uzrokuje izrazito veliku kompleksnost sustava koju je jako teško održavati na životu, zahtjeva jako mnogo energije te se dolazi do točke neodrživosti sustava. Jedan od primjera je recimo proizvodnja tenisica gdje proizvođač pokušava zadovoljiti individualne želje pojedinca kroz boju, oblik, izgled pa se jedan model kreira u jako mnogo varijanti što čini proizvodnju kompliciranom i skupom. Ili drugi primjer, pravo na slobodu govora i izražavanja gdje nastaje bezbroj malih interesnih skupina koji se bore za svoja sitna individualna prava što sustav opet čini jako skupim i kompliciranim.
No mislim da je ova tema više bazirana na potrebu da se moral kao takav banalizira i osudi, učini ga se nečim što ograničava društvo i ljudske slobode. To je glupost, moral mora postojati i uvijek će postojati, kao što će postojati čovjek bez obzira što mu je tijelo sazdano od milijardu stanica od kojih svaka vodi svoju politiku. Tako i društvo, ne može postojati bez (promjenjivih i prilagodljivih) smjernica poželjnog i prihvatljivog. Krivnja ima veze s moralom jer svako kršenje pravila prirodno se percipira kroz osjećaj odgovornosti i osudu drugih, što ljudi percipiraju kroz krivnju. Krivnja odnosno osuda održava moral na životu odnosno tjera ljude na se prilagode postavljenim društvenim kriterijima, bar prividno odnosno prema van.
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2017., 10:42   #13
Quote:
Kentaurus kaže: Pogledaj post
Gotovo svaki dan ljudi koriste riječ moral i donose moralne sudove no čemu to?

Za jedan čin uvijek će stotinu ljudi dati stotine moralnih sudova, neki će taj čin označiti kao amoralan dok će drugi taj isti čin smatrati potpuno ispravnim tako da je moral relativan pojam bez ikakve dvojbe.

Moralni sud se najčešće donosi jer proizlazi iz empatije, te osjećaja krivnje, no kad malo dublje analiziramo prirodu i mehanizam tih dvaju emocija možemo doći do zanimljivih zaključaka.

Recimo empatija, osjećanje i razumjevanje osjećaja drugih jest projekcija vlastitih emocija na drugu osobu tj. vidimo sebe i svoje osjećaje u drugima i tako doživljavamo emocionalne reakcije. Psiholozi tvrde da prilikom empatije uvijek projiciramo sebe i svoje emocije na drugu osobu, te da svaka empatija sadrži dozu projekcije. Dakle, prilikom empatije vidimo sebe u drugome, te suosjećamo i moralno djelujemo u skladu s time što je zapravo sebično jer moralno djelujemo zato jer osobu doživljavamo kao sebe.

Zatim osjećaj krivnje koji može biti iznimno destruktivan po psihu pojedinca izbjegavamo moralnim djelovanjem jer ne želimo osjećati krivnju. Dakle, opet činimo nešto kako bi se mi dobro osjećali.

Dalje imamo i religiozne moraliste koji čine dobro kako bi išli u raj što je opet egoistično.

No svega ovoga ljudi često nisu niti svjesni, već misle kako nešto rade dobro ne analizirajući zapravo dublje motive njihovog morala koji su često nesvjesni.

Što vi mislite, da li je moralnost zapravo maska za realiziranje svojih duboko sebičnih i ponekad nesvjesnih motiva?
Postoji li uopće čista(nesebična) moralnost
?
Čovjek bez morala ili osjećaja za moralnost je ko auto bez goriva.
Nema ga, nema svrhu.

Odgovor na tvoje pitanje mora se dotaknuti i religioznosti.
Ljudi mogu drugima moralizirati (čak i opravdano) ali često ne vide da ni oni nisu bezgrešni.
U tom pogledu, zagovoram da čovjek mora svojim životom/primjerom prvo biti iskren i moralan sam sa sobom, zatim sa drugima....a onda drugi po njegovom primjeru mogu činiti isto.
Dakle,moralnost povlači veliku osobnu odgovornost i na neki način borbu sa vlastitom grešnosti.
Moje mišljenje je da je čovjek rođen grešan ali prirodno teži ka moralnosti (ako je normalan) i povratku (potrazi) k Bogu.
Vitalina is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2017., 10:47   #14
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Mi naime ne možemo ući u tuđu kožu bez da osjećaje druge osobe prepoznamo kao tvoje što je i logično. Isto tako ćemo primjetiti da osoba koja nikad nije osjetila sličan osjećaj neće moći suosjećati sa drugom osobom već će joj reći da ne može razumjeti kako joj je jer to nikada ni sama nije osjetila. Što ne znači da neće pružiti pomoć, utjehu ili zagrljaj.. To je prirodno i lijepo opisuje onu izreku da sit gladnom ne vjeruje jer naprosto nikad nije došao u situaciju da bude tako gladan.

Sad malo o moralu i krivnju. Naime moral je društveno uvjetovano stajalište, ne odražava našu osobnu sliku uvjerenja već društveno prihvatljivu sliku. Ljudi su se oduvijek trudili prema van izgledati prihvaćeno pri tome potajno ili manje tajno izražavati svoje specifične individualne potrebe. Moral je nužnost, bez ikakvih moralnih kriterija društvo se raspada, jer niti jedno društvo nije sposobno zadovoljiti individualne želje i potrebe u potpunoj mjeri. Bez morala društvo je prepušteno individualnim slobodama koje su obično u sukobu (vjerski, politički, društveno, emocionalno, fiziološki..)i kao takvo ne može opstati. Potreba za zadovoljavanjem osobnih sloboda uzrokuje izrazito veliku kompleksnost sustava koju je jako teško održavati na životu, zahtjeva jako mnogo energije te se dolazi do točke neodrživosti sustava. Jedan od primjera je recimo proizvodnja tenisica gdje proizvođač pokušava zadovoljiti individualne želje pojedinca kroz boju, oblik, izgled pa se jedan model kreira u jako mnogo varijanti što čini proizvodnju kompliciranom i skupom. Ili drugi primjer, pravo na slobodu govora i izražavanja gdje nastaje bezbroj malih interesnih skupina koji se bore za svoja sitna individualna prava što sustav opet čini jako skupim i kompliciranim.
No mislim da je ova tema više bazirana na potrebu da se moral kao takav banalizira i osudi, učini ga se nečim što ograničava društvo i ljudske slobode. To je glupost, moral mora postojati i uvijek će postojati, kao što će postojati čovjek bez obzira što mu je tijelo sazdano od milijardu stanica od kojih svaka vodi svoju politiku. Tako i društvo, ne može postojati bez (promjenjivih i prilagodljivih) smjernica poželjnog i prihvatljivog. Krivnja ima veze s moralom jer svako kršenje pravila prirodno se percipira kroz osjećaj odgovornosti i osudu drugih, što ljudi percipiraju kroz krivnju. Krivnja odnosno osuda održava moral na životu odnosno tjera ljude na se prilagode postavljenim društvenim kriterijima, bar prividno odnosno prema van.
Naravno da je moral nužan to nema dvojbe.

Ova tema je više bazirana na prodiranje u srž morala jer koliko vidim svako moralno djelo čini osobu zadovoljnom(osjećaj ponosa i pravednosti) ili ako ne to onda barem izbjegava osjećaj krivnje ili stid.

Apsolutno altruistična moralnost ne postoji, barem prema mom mišljenju.
Kentaurus is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2017., 10:57   #15
Quote:
Vitalina kaže: Pogledaj post
Čovjek bez morala ili osjećaja za moralnost je ko auto bez goriva.
Nema ga, nema svrhu.

Odgovor na tvoje pitanje mora se dotaknuti i religioznosti.
Ljudi mogu drugima moralizirati (čak i opravdano) ali često ne vide da ni oni nisu bezgrešni.
U tom pogledu, zagovoram da čovjek mora svojim životom/primjerom prvo biti iskren i moralan sam sa sobom, zatim sa drugima....a onda drugi po njegovom primjeru mogu činiti isto.
Dakle,moralnost povlači veliku osobnu odgovornost i na neki način borbu sa vlastitom grešnosti.
Moje mišljenje je da je čovjek rođen grešan ali prirodno teži ka moralnosti (ako je normalan) i povratku (potrazi) k Bogu.
Kako se osjećaš kada učiniš dobro djelo? Vjerojatno doživljavaš pozitivne emocije u vezi toga.

Ako učiniš suprotno(nemoralno)?
Vjerojatno ćeš osjećati krivnju i stid ili negativne emocije zbog suosjećanja sa osobom a nisi joj pomogla.

Dakle, u oba dva slučaja činiš ili ne činiš nešto kako bi se osjećala bolje ili izbjegla loše(osjećaj krivnje).

Postavlja se pravo pitanje da ne dobivaš unutarnju satisfakciju za moralno djelovanje(osjećaj pravednosti i ponosa) i da ne dobivaš unutarnju sankciju(osjećaj krivnje, stid, negativne emocije zbog empatije jer nisi pomogla osobi) da li bi i tada bila moralna?
Kentaurus is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2017., 11:06   #16
Quote:
Kentaurus kaže: Pogledaj post
Ova tema je više bazirana na prodiranje u srž morala jer koliko vidim svako moralno djelo čini osobu zadovoljnom(osjećaj ponosa i pravednosti) ili ako ne to onda barem izbjegava osjećaj krivnje ili stid.

Naravno.
Igrati tenis s prijateljem ili ga sasjeckati na komadiće, svaki se čin da opisati i kao neutralan akt svodeći ga na mozak, kemiju i lampice.
Illana is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2017., 11:15   #17
Quote:
Illana kaže: Pogledaj post
Naravno.
Igrati tenis s prijateljem ili ga sasjeckati na komadiće, svaki se čin da opisati i kao neutralan akt svodeći ga na mozak, kemiju i lampice.
S emocionalog stajališta(izuzevši psihopate) većini nas sve to predstavlja jednu drugu sliku koja ne mora nužno biti logična, ali je bitno da se ne narušava naš emocionalni svijet jer to može dovesti do ozbijnih problema u psihi.

S racionalnog stajališta te emocije predstavljaju mehanizam za očuvanje morala, s racionalnog stajališta to je prihvatljivo s emocionalnog nije jer kao što rekoh narušava nam sliku idealnog emocionalnog života.

Upravo zbog toga često nećemo priznati sebi mnoge stvari jer nam emocionalni um koristi mehanizme obrane a to je opet s racionalnog stajališta biološki opravdano radi očuvanja mentalnog zdravlja.
Kentaurus is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2017., 11:31   #18
Quote:
Kentaurus kaže: Pogledaj post
Upravo zbog toga često nećemo priznati sebi mnoge stvari jer nam emocionalni um koristi mehanizme obrane a to je opet s racionalnog stajališta biološki opravdano radi očuvanja mentalnog zdravlja.
Ovisi o čemu se radi, nije uvijek u pitanju samo emocionalno zdravlje.

Imam dojam da ti je na umu nešto konkretno, kulturološki, što nailazi na osudu društva i želiš reći da je to samo konstrukcija.
Illana is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2017., 11:54   #19
Quote:
Illana kaže: Pogledaj post
Ovisi o čemu se radi, nije uvijek u pitanju samo emocionalno zdravlje.

Imam dojam da ti je na umu nešto konkretno, kulturološki, što nailazi na osudu društva i želiš reći da je to samo konstrukcija.
Teško je nositi se s negativnim emocijama a pod utjecajem istih može doći do narušavanja slike o sebi, pa i različitih poremećaja(bilo koje prirode).

Zato postoje mehanizmi obrane koji će potisnuti emocije ili dati našem emocionalnom umu ,,razumne" argumente koji nisu ili su manje prijeteći po psihu pojedinca.
Kentaurus is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2017., 12:16   #20
Quote:
Kentaurus kaže: Pogledaj post
Naravno da je moral nužan to nema dvojbe.

Ova tema je više bazirana na prodiranje u srž morala jer koliko vidim svako moralno djelo čini osobu zadovoljnom(osjećaj ponosa i pravednosti) ili ako ne to onda barem izbjegava osjećaj krivnje ili stid.

Apsolutno altruistična moralnost ne postoji, barem prema mom mišljenju.
Ne, moral nema veze sa zadovoljstvom, ili nema neke važne poveznice. Mi naprosto moral držimo kao normalno stanje stvari, kao dio naše svakodnevice, kao ono što svakodnevno treba činiti kako bi se uopće funkcioniralo u složenom društvu. Nemoralni čin osuđujemo jer smatramo da ugrožava našu egzistenciju i prirodni red stvari (preljub, krađa, zločin). Ljudi se ne trude biti moralni kako bi se osjećali ponosno (nebitno što je moral individualna kategorija naravno) oni svoj pojam svijeta pokušavaju uskladiti sa društveno prihvatljivim, zašto, zato što prirodno imamo potrebu za pripadnošću (vjeri, naciji, gradu, obitelji). Nemoralni čin se percipira ko remećenje ravnoteže, a osobe koje imaju potrebe van moralnih ogranićenja osjećaju nezadovoljstvo jer iste ne mogu izraziti. Altruizam je u suštini rijetka pojava jer je uglavnom obilježena skrivenim motivima usmjerenim na sebičnost (činiti dobro da bi se zaslužio raj ili prizanje ili uveličalo sebe u vlastitim ili tuđim očima) no altruisti svakako postoje jer duboko vjeruju u nesebičnost i činjenicu da je lijepo pomoći drugoma ako se zna i može bez da se traži nešto zauzvrat.
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 08:55.