Argentina (opća tema)

[A stranger]

kuhinja kaže:

A ko je tu blesav?Zasto bi onda iko isa kupit njemacki 10y bond sa prinosom od 1.30 kad moze kuput isti talijanski sa prinosom od 2.80?

Pa da, tocno to. Treba kupiti talijanske obveznice s vecom kamatnom stopom i kasnije doci pa plijeniti talijanske drzavne sume, zgrade u vlasnistvu drzave i druge nekretnine, talijanske brodove, tenkove, zrakoplove..

Win-win. Rizik nula.

Fuerteventura kaže:

I Island je bio na rubu bankrota i nije vratio lovu Velikoj Britaniji

Ne sjecam se vise ali nije li to bila rijec ne o vanjskom dugu same drzave Islanda nego o tome da Island nije htio pokriti troskove banaka koje nije ni bio duzan pokrivati?

[Zek0slav]

Pa brod vjerojatno ne pokriva ni 1/100 duga. Vjerovnik je i dalje izgubio, sada samo skuplja mrvice koliko može. Više se radi o simboličnom gubitku za Argentinu nego dobitku za kreditore.

Prema vama bi svatko samo rekao da ne može vratiti dugove i nikome ništa.

Svaki sud na kojem su bili su izgubili i sada samo mogu plakati i kukati kako su banke zle i dugovi nepošteni.

[krcmije]

Fuerteventura kaže:

I Island je bio na rubu bankrota i nije vratio lovu Velikoj Britaniji,
Argentina kopira isti recept, samo u ovom slucaju prema SADu.

Tako treba.

Argentina se lako okrene Kini.

Brkaš dug države i dug propalih banaka. Argentina se ne može nikome okrenuti btw, jer im nitko neće posuditi lovu uz nekakve normalne kamate (kao što će i britanski i nizozemski štediše razmisliti bolje prije nego svoje ušteđevine prebace opet u islandske banke).

[Deere]

The Gipper kaže:

Prije nekog vremena su kreditori zaplijenili argentinski ratni brod koji se nalazio u nekoj afričkoj luci što je bila poprilična blamaža za Kirchnericu i ostale argentinske klaunove. Takvi slučajevi će se nastavit.

To je vijest iz 2012.
Zaplijenili ga, ali su ga morali pustiti, naime po nekoj povelji ratni brodovi se ne mogu plijeniti kao odšteta u slučaju novčanih tražbina prema nekoj državi. Brod isplovio sa argentinskom posadom u međunarodne vode. Bio je pokušaj zauzimanja dok su bili na vezu, ali mornari su obranili svoj brod.

Što se tiče lošeg investiranja ima fondova koji su se specijalizirali za ovakve situacije. Od vjerovnika kupuju dugove koje je teško naplatiti za mali dio nominalne vrijednsoti ('cent on a dollar') i onda pokušavaju to naplatiti ovakvim metodama i raznim drugim pritiscima, pa dokle ide. S obzirom da su relativno malo investirali mogu se suditi godinama i raditi neugodnosti sve dok im se dug ne isplati u cijelosti. Nešto slično se dogodilo i Grčkoj, većina je otpisala dobar dio dugova, dok su neki inzistirali na isplati u cijelosti. Svima nama to je škola kako se ponašati i što te može čekati ako se zadužuješ bez kriterija. Uglavnom ovdje vrijedi standardno pravilo da kada želiš u nekome steći neprijatelja - samo mu posudi novce.

[HugoAmigo]

Deere kaže:

Što se tiče lošeg investiranja ima fondova koji su se specijalizirali za ovakve situacije. Od vjerovnika kupuju dugove koje je teško naplatiti za mali dio nominalne vrijednsoti ('cent on a dollar') i onda pokušavaju to naplatiti ovakvim metodama i raznim drugim pritiscima, pa dokle ide. S obzirom da su relativno malo investirali mogu se suditi godinama i raditi neugodnosti sve dok im se dug ne isplati u cijelosti.

Ti fondovi imaju i svoj kolokvijalni naziv - vulture funds (lešinarski fondovi). U Argentinskom slucaju lešinare predvodi NML Capital koji je vec dugo u lesinarskom biznisu - glavni dionicar milijarder Singer, veliki donator Republikanaca.

Ovaj sudski spor je poseban i po tome da su na strani Argentine bile i vlade Francuske, Brazila i Meksika i jos znakovitije - IMF, ne bas prijatelj Argentine (Argentina je s IMFom prekinula sve odnose nakon krize 2001. za koju IMF snosi veliku odgovornost). Americka vlast je stala na stranu lešinara i zabranila IMFu da sudjeluje u sudskom procesu pa je americki sud presudio u korist lešinarskih fondova sto je jasno pokazivanje moći shadow bankarskog sektora. Stav IMF-a je da je odluka opasan presedan.

O bankrotu Argentine se sada govori ne zato sto Argentina nema novaca za servisiranje svojih dugova vec zato sto Argentina odlukom suda vise ne moze koristiti americki financijski sustav za isplatu. Zbog toga ce stetu, osim Argentine imati i svi bond-holderi koji su se prethodno nagodili s Argentinom o restrukturiranju duga (za ~30 centi za dolar). Vjerovnici koji su se nagodili drze 92% ukupnog duga, a lesinarski fondovi zbog kojih je cijeli sustav reprogramiranja duga stavljen on hold drze 1,5%!

Lesinari su obveznice pokupovali na sekundarnom trzistu nakon sto je Argentina proglasila bankrot (default) - obveznice su kupovali za ~25 centi na dolar sto znaci da im je garantiran profit cak i po restrukturiranoj cijeni obveznica, ali oni zele 100% isplate i u konacnom obracunu profit od 1300% ! Istim tim fondovima je americki financijski sustav upumpao milijarde bespovratnog i\ili jeftinog novca na stetu americkih poreznih obveznika sto prosjecnom bankster psihopatu nije dovoljan razlog da ne lesinari i na racun poreznih obveznika drugih drzava.

Nesto linkova sa vise info:
http://www.nytimes.com/2014/06/23/op...woop.html?_r=0
http://www.cepr.net/index.php/blogs/...u-need-to-know
http://www.cepr.net/index.php/blogs/...you-to-believe

Deere kaže:

Nešto slično se dogodilo i Grčkoj, većina je otpisala dobar dio dugova, dok su neki inzistirali na isplati u cijelosti. Svima nama to je škola kako se ponašati i što te može čekati ako se zadužuješ bez kriterija. Uglavnom ovdje vrijedi standardno pravilo da kada želiš u nekome steći neprijatelja - samo mu posudi novce.

Nije nebitno ni kako, kada i u cijem interesu je dug napravljen. Velik dio argentinskog duga je nastao za vrijeme argentinske vojne diktature. Od tih para je jako malo Argentinaca imalo koristi - koristi je imala hunta i malobrojna elita te multinacionalni kapital, ali vracanje duga se ocekuje od svih Argentinaca ukljucujuci i rodbinu onih 30'000 ubijenih i jos vise mucenih. Slicno je bilo i za vlasti Menema kada je od epske privatizacijske pljacke koristi imala ista skupina ljudi, a vecina Argentinaca je bila zrtva tog eksperimenta. Zbog toga su u Argentini brojni nezadovoljni sto su Kirchner vlade pristale i na isplatu 30% duga. Npr. Ekvador je negdje 2007-8 napravio medjunarodni audit svog duga i otpisao veliki dio kao neligitiman. Slicno je najavila i Syriza u Grckoj ako uspije doci na vlast...

[Deere]

Jel to Ekvador uspio dobiti onaj spor po kojem ne moraju vratiti dug, jer su uspjeli dokazati da država nije potrošila te novce iz zaduženja, nego su se ti novci prelili u privatne đepove? To je OK, ali to je jako teško dokazivo.

Tu dolazimo do glavnog pitanja duga. Ako vjerovnik ne pristaje na smanjenje duga mislim da je ipak pravedno da se taj dug mora vratiti. Jer ipak ne može netko drugi odlučivati (u ovom slučaju preostala većina vjerovnika) o tuđoj imovini (vjerovnika koji nije spreman otpisati dugovanje). Ako bi to postalo pravilo - onda bi imali svjetsku premijeru predstečajne nagodbe u kojoj bi dužnici sami sebi otpisivali dugove. Opet imamo problem tko i na kakav način je imao korist od tog zaduživanja, ali tu bi odgovornost trebala nositi država (i njena pravna slijednica). Sa treće strane kada bi vjerovnici principjelno inzistirali na povratu cjelovitog duga, ono kada bi išli svi do kraja - sistem ovakvog dužničkog ropstva brzo bi propao. Sa ovakvim davanjem kredita nekompetentnim vlastima u siromašnim državama, cijeđenjem tih država kroz kamatarenje, pa djelomičnim opraštanjem dugova (samo da se nastavi sa daljnjim kamatarenjem) održava ovakve odnose na životu. Jer nema sistema dužničkog ropstva bez živućih robova koji su spremni uzeti kredit koji nisu u stanju vratiti i bez pažljivog (naknadnog) održavanja stanja dužnika na životu (doduše na aparatima, ali mora biti živ da se može eksploatirati). 'Opraštanje' dugova tako vodi ravno u održavanje postojećih dužničkih odnosa. Tu sada imamo sukob interesa, onih koji na stvar gledaju dugoročno (oni koji 'opraštaju') i onih koji imaju kratkoročni interes ('vulture funds').

[A stranger]

Deere kaže:

Tu dolazimo do glavnog pitanja duga. Ako vjerovnik ne pristaje na smanjenje duga mislim da je ipak pravedno da se taj dug mora vratiti. Jer ipak ne može netko drugi odlučivati (u ovom slučaju preostala većina vjerovnika) o tuđoj imovini.

Postoje odredjena pravila igre. Ako je drzava duzna ne moze kreditor traziti da ta drzava rasproda pola svog teritorija samo da namiri dug.

Tko ce meni dati novce ako ih ulozim u dionice a cijena dionica padne? Hocu li se moci obratiti americkom ili nekom drugom sudu? Imam li pravo konfiscirati zgradu T-Coma jer su im dionice pale i pri tome snosim gubitak?

Ovi strvinari u slucaju Argentine zele obecanje profita, i nula rizika. Pa gdje toga ima? U tom slucaju ljudi ne bi kupovali dionice nego drzavne obveznice. Nemoguce je izgubiti; u najgorem slucaju zaradis kamate.


Bankrot drzave je normalna stvar koja se periodicki dogadja:
http://en.wikipedia.org/wiki/Sovereign_default

[maki83_]

Initially, 19 countries will receive 100 percent cancellation of their eligible debt: Benin, Bolivia, Burkina Faso, Cameroon, Ethiopia, Ghana, Guyana, Honduras, Madagascar, Mali, Mauritania, Mozambique, Nicaragua, Niger, Rwanda, Senegal, Tanzania, Uganda and Zambia.

ovo je bilo 2006 godine od strane MMF,da se ne misli kako samo grebu sirotinju.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
the HIPC Initiative had identified 39 countries (33 of which are in Sub-Saharan Africa) as being potentially eligible to receive debt relief.[2] The 36 countries that have so far received full or partial debt relief [1]

[HugoAmigo]

Deere kaže:

Jel to Ekvador uspio dobiti onaj spor po kojem ne moraju vratiti dug, jer su uspjeli dokazati da država nije potrošila te novce iz zaduženja, nego su se ti novci prelili u privatne đepove? To je OK, ali to je jako teško dokazivo.

Nije to bio sudski spor nego suverena odluka Ekvadorskih vlasti da oforme komisiju za audit duga. Komisija je ustanovila da znacajan dio duga nije legitiman - skoro $10 mlrd:

In mid-2007 Ecuador established a public debt audit commission, the CAIC, with a mandate to review current debt arrangements. The commission’s December 2008 final report recommended that two major bonds be declared illegal: the Global 2012 and Global 2030. These bonds were the product of restructuring prior debt, which included debt assumed under military dictatorship as well as debt transferred from the private sector under the “sucretización” bailout process (CEPR)

U Latinskoj Americi je ovo skoro generalno pravilo - inicijalni dug je nastao za vrijeme 70-80 kada su (desnicarske) vojne hunte bile na vlasti u vecini tih zemalja i zatim dodatno ekspandirao za vrijeme neoliberalnih 'demokracija' i brojnih 'restrukturiranja' dugova sa lihvarskim kamatama. Malo je reci da taj dug nije legitiman, a proces nije uopce tesko dokaziv, dapace. Ekvadorski audit je zapravo pokazao put, samo treba donijeti takvu politicku odluku (sto nije uvijek lako).

Deere kaže:

Tu dolazimo do glavnog pitanja duga. Ako vjerovnik ne pristaje na smanjenje duga mislim da je ipak pravedno da se taj dug mora vratiti. Jer ipak ne može netko drugi odlučivati (u ovom slučaju preostala većina vjerovnika) o tuđoj imovini (vjerovnika koji nije spreman otpisati dugovanje). Ako bi to postalo pravilo - onda bi imali svjetsku premijeru predstečajne nagodbe u kojoj bi dužnici sami sebi otpisivali dugove. Opet imamo problem tko i na kakav način je imao korist od tog zaduživanja, ali tu bi odgovornost trebala nositi država (i njena pravna slijednica). Sa treće strane kada bi vjerovnici principjelno inzistirali na povratu cjelovitog duga, ono kada bi išli svi do kraja - sistem ovakvog dužničkog ropstva brzo bi propao. Sa ovakvim davanjem kredita nekompetentnim vlastima u siromašnim državama, cijeđenjem tih država kroz kamatarenje, pa djelomičnim opraštanjem dugova (samo da se nastavi sa daljnjim kamatarenjem) održava ovakve odnose na životu. Jer nema sistema dužničkog ropstva bez živućih robova koji su spremni uzeti kredit koji nisu u stanju vratiti i bez pažljivog (naknadnog) održavanja stanja dužnika na životu (doduše na aparatima, ali mora biti živ da se može eksploatirati). 'Opraštanje' dugova tako vodi ravno u održavanje postojećih dužničkih odnosa. Tu sada imamo sukob interesa, onih koji na stvar gledaju dugoročno (oni koji 'opraštaju') i onih koji imaju kratkoročni interes ('vulture funds').

Ovo ti je pomalo konfuzno - s jedne strane kazes da je nepravedno nevratiti kompletan dug (ako to vjerovnik trazi), a s druge da je inzistiranje vjerovnika na povratu 100% duga neodrzivo. Pa ispada da je neodrzivost pravde vec i sistemski kodirana? Ali ja se i ne slazem s tom definicijom pravde i da bi 'odgovornost trebala nositi drzava'. Jer takva 'odgovornost drzave' podrazumijeva odgovornost svih njenih gradjana za povrat duga iako u vecini slucajeva golema vecina gradjana nema nikakve veze sa stvaranjem tog duga - dapace cesto je taj dug stvoren u diktaturama i vojne hunte su se zaduzivale npr. na sredstvima odrzavanja represije, a vecina gradjana je nerijetko u tom periodu zaduzivanja dozivjela pad zivotnog standarda. Uzimajuci to u obzir dug prema Wall Street lešinarskim fondovima je pomalo neukusno nazivati pravdom, a s obzirom na pravo drzava na suvereni otpis duga ne mozemo to cak nazivati ni pravom (ako prenesemo logiku zakona o bankrotu koji postoji u npr. SAD na pravo drzava na bankrot, onda je to zapravo suprotno od prava). Takodjer ne mozemo zvati 'imovinom' 100% nominalne vrijednosti obveznica - investitorska imovina je samo papir, a isplata nominalne vrijednosti je samo obecanje, ne garancija. Argentina je sigurno imala vece kamate na svoje drzavne obveznice nego drzave sa manjim rizikom. Lose ulaganje prema trzisnim principima (u koje se veliki investitori najvise, lazno, kunu) podrazumijeva gubitak. Druga je stvar sto je SAD IMF-u zadao ulogu "credit community’s enforcer"-a koja radikalno krsi trzisna nacela u korist krupnog internacionalnog kapitala pa ucjenama pritisce zaduzene drzave da privatni dug pretvaraju u javni i garantiraju 100% povrata. Ako zemlja ne moze vratiti onda ju se podvrgava brutalnoj privatizaciji, stednji, 'restrukturiranju', liberalizaciji, reprogramiranju duga uz pomoc novaca poreznih obveznika zemalja kreditora i dr. neoliberalnim metodama. Konacni rezultat nije izvlacenje takve zemlje iz krize nego duznicko ropstvo i rastuci dug.
Pravi nacin za izvlacenje iz krize je suvereni otpis dugova sto je napravila Argentina, nakon cega je uslijedila recesija od 2-3 kvartala pracena sa najbrzim rastom ekonomije u hemisferi sljedecih 10 godina i 2/3-skim smanjenjem siromastva. To mi se cini nekako pravednije?

[Sidon-Ospina]

maki83_ kaže:

Initially, 19 countries will receive 100 percent cancellation of their eligible debt: Benin, Bolivia, Burkina Faso, Cameroon, Ethiopia, Ghana, Guyana, Honduras, Madagascar, Mali, Mauritania, Mozambique, Nicaragua, Niger, Rwanda, Senegal, Tanzania, Uganda and Zambia.

Initially, 19 countries will receive 100 percent cancellation of their eligible debt:
U prijevodu znači da;...19 zemalja će dobiti 100 % odgodu plaćanja duga?

[A stranger]

HugoAmigo kaže:

iako u vecini slucajeva golema vecina gradjana nema nikakve veze sa stvaranjem tog duga - dapace cesto je taj dug stvoren u diktaturama i vojne hunte su se zaduzivale npr. na sredstvima odrzavanja represije, a vecina gradjana je nerijetko u tom periodu zaduzivanja dozivjela pad zivotnog standarda.

Vojne hunte ima smisla samo izdvajati ukoliko je drzavni vrh sebi strpao sve u dzep. Mislim da to obicno nije slucaj, jer su to ogromni novci; pa s time bi izgradio desetine palaca. Po cemu je dug u demokracijama bolji? Hrvatska se zaduzuje kako bi ovi na zavodu imali socijalu (dok istovremeno drzava ne kreira programe i postavlja se pasivno), kako bi se financirala ogromna i meni beskorisna (zapravo stetna) birokracija, meni beskorisni projekti tipa Muzeja suvremene umjetnosti (koji je uzas u usporedbi s Mimarom, bar izvana) ili barbarski stadioni. Financiraju se razne 'nevladine' udruge koje su skoro sve politicke i sluze za pranje novca, financiraju se politicke stranke, financiraju se TV i radio programi koji su potpuna katastrofa. Crkva. I mogu tako u nedogled.

I sad hipoteticki da ja sutra izvrsim coup d'etat i preuzmem vlast, sto da radim s drzavnim dugom? Da robujem desetak godina zbog prethodnih vlada? Sto sam ja imao od tog duga? Nista. Predao bi kreditorima u duznicko ropstvo sve koji su posudjivali i potpisivali taj dug, zajedno s njihovom imovinom, i rekao im da rade s tim osobama sto hoce ali da ja nemam veze s njihovim dugom.


Problem drzavnog duga je komplicirana stvar i to je nesto sto ce biti sve aktualnije kako se zapadne drzave priblizavaju defaultu.

[maki83_]

Sidon-Ospina kaže:

Initially, 19 countries will receive 100 percent cancellation of their eligible debt:
U prijevodu znači da;...19 zemalja će dobiti 100 % odgodu plaćanja duga?

ja taj tvoj engleski ne znam....o kakvoj odgodi pričaš?

[HugoAmigo]

A stranger kaže:

Vojne hunte ima smisla samo izdvajati ukoliko je drzavni vrh sebi strpao sve u dzep. Mislim da to obicno nije slucaj, jer su to ogromni novci; pa s time bi izgradio desetine palaca. Po cemu je dug u demokracijama bolji? Hrvatska se zaduzuje kako bi ovi na zavodu imali socijalu (dok istovremeno drzava ne kreira programe i postavlja se pasivno), kako bi se financirala ogromna i meni beskorisna (zapravo stetna) birokracija, meni beskorisni projekti tipa Muzeja suvremene umjetnosti (koji je uzas u usporedbi s Mimarom, bar izvana) ili barbarski stadioni. Financiraju se razne 'nevladine' udruge koje su skoro sve politicke i sluze za pranje novca, financiraju se politicke stranke, financiraju se TV i radio programi koji su potpuna katastrofa. Crkva. I mogu tako u nedogled.

Ako u drzavni vrh ukljucimo i dominantni ekonomski sektor (oligarhiju) onda je trpanje sve u svoj dzep pravilo vojnih hunti, uz vrlo rijetke iznimke (mozda Peron, Velasco Alvarado i jos poneka iznimka). To je potpuno prirodni proces jer vecina tih hunti je na vlast dosla na poticaj i u interesu domace oligarhije i vrlo cesto stranih interesa (uglavnom SAD) pa dolaskom na vlast implementiraju program tih sponzora. Taj program je preraspodjela bogatstva u korist sponzora hunte, tj. trpanje skoro svega u svoj dzep.
Slucaj Hrvatske je vrlo razlicit od Argentine (i opcenito Latinske Amerike). U Hrvatskoj velik dio duga stvarno dolazi od kredita gradjana, financiranja golemog trgovinskog deficita i placa birokracije. Argentina ima trgovinski suficit, a dug je sasvim druge prirode...
Nelegitimni dug u demokraciji nije nista bolji od nelegitimnog duga u vojnoj diktaturi, tu se slazemo. Argentina ima duga iz obje te kategorije pa je i otpis dijela tog duga legitiman.

A stranger kaže:

I sad hipoteticki da ja sutra izvrsim coup d'etat i preuzmem vlast, sto da radim s drzavnim dugom? Da robujem desetak godina zbog prethodnih vlada? Sto sam ja imao od tog duga? Nista. Predao bi kreditorima u duznicko ropstvo sve koji su posudjivali i potpisivali taj dug, zajedno s njihovom imovinom, i rekao im da rade s tim osobama sto hoce ali da ja nemam veze s njihovim dugom.

I tu se uglavnom slazem, ali mislim da bi imao problema naci financijera za coup d'etat s takvim ciljevima, a ako bi ti udar ipak uspio morao bi dosta uloziti u vlastitu sigurnost

[The Gipper]

Deere kaže:

To je vijest iz 2012.
Zaplijenili ga, ali su ga morali pustiti, naime po nekoj povelji ratni brodovi se ne mogu plijeniti kao odšteta u slučaju novčanih tražbina prema nekoj državi. Brod isplovio sa argentinskom posadom u međunarodne vode. Bio je pokušaj zauzimanja dok su bili na vezu, ali mornari su obranili svoj brod.

Što se tiče lošeg investiranja ima fondova koji su se specijalizirali za ovakve situacije. Od vjerovnika kupuju dugove koje je teško naplatiti za mali dio nominalne vrijednsoti ('cent on a dollar') i onda pokušavaju to naplatiti ovakvim metodama i raznim drugim pritiscima, pa dokle ide. S obzirom da su relativno malo investirali mogu se suditi godinama i raditi neugodnosti sve dok im se dug ne isplati u cijelosti. Nešto slično se dogodilo i Grčkoj, većina je otpisala dobar dio dugova, dok su neki inzistirali na isplati u cijelosti. Svima nama to je škola kako se ponašati i što te može čekati ako se zadužuješ bez kriterija. Uglavnom ovdje vrijedi standardno pravilo da kada želiš u nekome steći neprijatelja - samo mu posudi novce.

Je, vijest je iz 2012. no ne mijenja na činjenici da su Argentinci tom zapljenom doživjeli pravu blamažu.

Inače treba spomenuti da se ovdje iznimno inzistira na pojmu lešinarski fondovi koji je PR pojam, cilj je oblatit i delegimitirati sasvim legitimne i legalne postupke. Zapravo radi se distressed debt investiranju.

[dernakamal]

A stranger kaže:

Meni je cijeli slucaj zanimljiv iz jednog drugog razloga, a to je ova Ponzijeva shema prisutna kod skoro svih zapadnih zemalja. Prije ili kasnije te zemlje ce se naci u situaciji Argentine. Tko bi od vas posudio svoje novce nekome a da znate da vam ih nikad nece moci vratiti? Eto, to rade kreditori danas, samo kalkuliraju da ce njihov duznik posuditi kasnije novce od drugog kreditora da njima vrati, i tako dokle ide.

Smatram s jedne strane da drzave moraju snositi posljedice za prekomjerna zaduzenja, a s druge strane treba i ovakve kreditore kazniti jer strvinare, pa je dobro da nekad izgube novce.



Pa to uopce nije ratni brod. Brod u vlasnistvu argentinske mornarice, da, ali nije ratni brod.

Situacija je bitno drugačija Ameri se duže u svojoj valuti cijeli dug mogu riješit u pet minuta tako a oštamapju 15.000 miljaradi dolara i prebace ih na račun vjerovnika koji su strani tako da neće doć do velike inflacije oni će sa njima kupit naftu.

[sorin]

A stranger kaže:

Pa da, tocno to. Treba kupiti talijanske obveznice s vecom kamatnom stopom i kasnije doci pa plijeniti talijanske drzavne sume, zgrade u vlasnistvu drzave i druge nekretnine, talijanske brodove, tenkove, zrakoplove..

Win-win. Rizik nula.



Ne sjecam se vise ali nije li to bila rijec ne o vanjskom dugu same drzave Islanda nego o tome da Island nije htio pokriti troskove banaka koje nije ni bio duzan pokrivati?

Što misliš da su Talijani mamlazi kao mi. Tko im dođe išta plijeniti može samo metak popiti.
A kako znaš da Island nije bio dužan ulagačima iz Britanije i Nizozemske išta pokrivati? Zašto su se bunili onda u tim zemljama?
Island kada je bio u moru problema, i to zato što su im ulaganja u Americi propala dolaskom recesije htio je u EU.
Sada prošla muka, je.i se Đuka!

[sorin]

dernakamal kaže:

Situacija je bitno drugačija Ameri se duže u svojoj valuti cijeli dug mogu riješit u pet minuta tako a oštamapju 15.000 miljaradi dolara i prebace ih na račun vjerovnika koji su strani tako da neće doć do velike inflacije oni će sa njima kupit naftu.

Zato je Gadafi i ubijen - ne zato što je bio diktator (koji je onom kepecu i redikulu Sarkozyju financirao predizbornu kampanju, pa ga je iz zahvalnosti ubio), već zato što je htio uvesti zlatni dinar kao platežno sredstvo.

[The Gipper]

Lupetaš.

[A stranger]

sorin kaže:

A kako znaš da Island nije bio dužan ulagačima iz Britanije i Nizozemske išta pokrivati? Zašto su se bunili onda u tim zemljama?

Pobunili su se iz istog razloga kao i kreditori Argentine. Oni bi nula rizika i maksimalni profit / kamate. Zasto ti Nizozemci i Britanci nisu ulagali u vlastite banke? Zato jer su htjeli veci profit, eto zasto.

Naravno da ce tajkuni traziti od drzave da pokriva njihove privatne firme. Isto se dogadjalo i u Americi. Mozes imati privatnu firmu, ostvarivati maksimalni profit uz rizik, a ako se desi rizik onda se obratis drzavi jer si "too big to fail". Politicare potkupis, pardon, lobiras - i oni usmjere drzavna sredstva u tvoju privatnu firmu i jos ti uspijes zadrzati vlasnistvo.

A glede Islanda:
http://www.thisismoney.co.uk/money/s...pensation.html


Ukratko, sada na Zapadu imamo zanimljivu situaciju gdje postoji kapitalizam kad je rijec o profitu, a komunizam kad je rijec o riziku. Tvrtka je u privatnom vlasnistvu i privatnik ostvaruje profit, a ako dodje do rizika tada drzava besplatno krpa da tvrtka ne propadne.

dernakamal kaže:

Situacija je bitno drugačija Ameri se duže u svojoj valuti cijeli dug mogu riješit u pet minuta tako a oštamapju 15.000 miljaradi dolara

Da se to tako moze onda bi to radila svaka drzava sa konvertibilnom valutom.

[The Gipper]

Čuj ovog - tajkuni?! Znaš li uopće tko su najveći investitori u svijetu? Mirovinski fondovi!
Ponudio si samo još jednu seriju istih prežvakanih ljevičarskih fraza.