Kada dođu djeca nestane seks?

[JustForFun]

Fielding po meni ne bi bilo isto samo sa linkom jer sa tekstom puno vise uvazavas sugovornika i pozivas ga na dijalog i dajes mu sansu da se uskladite u razmisljamju jer vjerojatno mislite slicno ili bar se mozete skuzit i obogatit vlastito znanje.
A samo link da prikeljis kao da si rekao evo gledaj, kad nemas pojma, dapace dalje te ne zanima sta ona ima dodat

[Fielding Mellis]

JustForFun kaže:

Fielding po meni ne bi bilo isto samo sa linkom jer sa tekstom puno vise uvazavas sugovornika i pozivas ga na dijalog i dajes mu sansu da se uskladite u razmisljamju jer vjerojatno mislite slicno ili bar se mozete skuzit i obogatit vlastito znanje.
A samo link da prikeljis kao da si rekao evo gledaj, kad nemas pojma, dapace dalje te ne zanima sta ona ima dodat

Ok. Super. Hvala puno. Ja sam isto tako nekako mislio.

Sad se samo još pitam da li sam mogao samo sa jednom rečenicom ili dvje postići isti ovaj efekt koji si navela (uvazavanje, poziv na dijalog i sl.). Ako mi netko vičan kratkoci, može dati samo jedan primjer kako bi to mogao, bio bih jako zahvalan. Onda cu dalje pokušati sam.

Znam da nije skroz OT, ali pokušavam u hodu nauciti i naći načina da mogu sudjelovati na forumu na način koji je prihvatljiv i dobrodosao, a i dalje moći izraziti svoje mišljenje i stavove. Ne trebate me opominjati ne namjeravam dalje kvariti temu ovakvim postovima.

Unaprijed zahvalan na toleranciji i razumijevanju.

[-honey-]

Fielding Mellis kaže:

Pa onda jos malo za medenu...

Pa ako danas znas zasto onda tako puno ljudi izabere nekog od koga ce se razvesti, ili nekog s kim ce biti nesretni do kraja zivota ili nekog s kim mogu ostati u braku samo ako ga varaju ili ako su cesto i dugo odvojeni?

Da, naravno mozes se predomisliti. Samo to kooosta. Ne znas cega vise, novca, vremena, emocija, zivaca. Pitanje je koliko si takvih predomisljanja mozes priustiti.

Većina ljudi ne bira a priori biti nesretna. Doduše, mnogi od njih svjesno ili podsvjesno znaju da nešto ne štima, ali zbog utjecaja okoline, godina, biološkog sata itd, biraju ulazak u brak. Baš je ovih dana aktualna tema na ŽUD-u vezano uz kriterije u kojoj se piše upravo o tome. Ubračiti se a znati da si nezadovoljan, nadati se da će se stvari promijeniti nabolje, očekivati od drugog da postane bolji, sve te utopije uz sugestije sa strane, utječu na to da ljudi odabiru život s nekim s kim im nije dobro. Ja ne bih stavljala znak jednakosti u kontekstu odabira kad osoba zna kakav je partner pa očekuje promjenu i kad osoba ne zna neke bitne stvari o partneru a koje se mogu pokazati kao kobne za brak.
Meni je žalosna činjenica da je novac često presudan, kako za ulazak u brak, tako i za izlazak iz braka.
Ako si netko treba nešto priuštiti, onda je to sretan život i to nema veze s novcem nego opet s osobnim izborom. Hoćeš li dopustiti da te netko maltretira i zlostavlja i biti talac zajedničkog novca ili ćeš se maknuti i biti sretan u svom miru nije stvar sreće nego izbora. Nekad nije bilo tih opcija pa se više radilo o sreći/nesreći da netko s nekim zaglavi i onda trpi.

Fielding Mellis kaže:

Prije si zapravo nekad znao bolje sto ces dobiti jer su uloge bile vise drustveno definirane i nisi imao previse prostora za odstupanja.

To ti misliš da nije bilo odstupanja jer o tome se nije javno govorilo. Samo jedan primjer- homoseksualnost. Mislim da dalje ne trebam govoriti. Jedno su rodne uloge koje su nametnute a drugo su spolne uloge koje se ne mogu nikome nametnuti. Da ne pišem o karakteru i drugim nepodudarnostima.

Fielding Mellis kaže:

Citao sam negdje da je ironija zivota da je po nekim istrazivanjima zapravo zadovoljstvo u dogovorenim brakovima u prosjeku jednako ili vece nego u ovim slobodno izabranim. Mislim da je uzrok bio u ocekivanjima, jer u ovim gdje sam izabires imas uglavnom ocekivanje da ces naci "savrsenu" osobu i pod pritiskom si da li si donio najbolju mogucu odluku i trebas li ostati ili otici. Nazalost ne sjecam se gdje sam to citao niti imam neki link. Da se ne shvati pogresno, ne zagovaram dogovorene brakove.

S ovim se mogu složiti, ali to ti samo dokazuje da su ugovoreni brakovi lutrija i da sve ovisi o sreći, s kim će ti to dogovoriti. Nekima ispadne raj a nekima pakao pa je u prosjeku neka sredina. Ali, oni kojima je pakao ne mogu iz toga van, nemaju pravo izbora kao što ga nisu imali ni ranije. Oni koji su svojim izborom ušli u nešto što se pretvorilo u pakao mogu van iz toga ako to odaberu.

Fielding Mellis kaže:

Naravno da su neke stvari individualne i specificne. Kod nekih nema problema sa seksom u braku ni nakon puno godina samo zato sto su neki toliko ocajni da ne prežu ni od cega i spremni su spavati cak i sa vlastitim muzem ili zenom.

Da, vjerojatno je kod nas takav slučaj očaja u pitanju.

Fielding Mellis kaže:

U jednom trenutku mi se danas desila ona situacija iz filmova i serija, kad se cuje zvuk kao da se nesto poderalo i dotada hekticna radnja odjednom potpuno staje i nastaje tajac. I cujem sebe kako polako govorim: Cek, cek, cek. Je li moguce da se to ja upravo skoro ozbiljno raspravljam sa dvije zene (trudnicom i rodiljom) koje nisu imale seksa neko vrijeme? I da to nisam skuzio zbog jebenog multitaskinga (jebo ga ko ga izmisli)?

Ja nisam napisala da se ne seksam, to je opet jedna od predrasuda. Nema nikakvih razloga za apstinenciju,dapače nakon nekih stvari koje sam prošla i koje su iza mene osjećam se zavodljivije nego ikad

Fielding Mellis kaže:

I onda se ja mislim, pa je li to lijepo, nitko ni i iz rezije ni iz publike da me kucne lagano po ramenu i onako ovlas kaze:"Ej bok Fielding, kako je, nista, nista, ne daj se ti smetati u svojoj maniji, nego ovaj, ne znam kako da ti kazem, ako nisi primjetio upravo raspravljas sa dvije zene (ne jednom, nego dvije), koje su vise-manje u drugom stanju. Ono, mislim, jesi dobro? Trebas mozda malo pauzu? Jesi siguran da i dalje zelis s njima raspravljati?"

I tako kad to sve skuzih odvalih se smijat onako, bas grohotom, a suze frcaju na sve strane. (nazalost potrosih limit za smajlije, ali ovdje bi sad islo 10 rofl-ija).

Ne trebaš ti raspravljati sa mnom, ali ja sam se ovom temom donekle osjetila osobno prozvanom i imala potrebu da demantiram neke predrasude, iako sam svjesna da nije kod svih osoba isto. Ti si se na to nadovezao ne znajući ove stvari o kojima sad pišeš ali ti mogu poslužiti da se izvučeš iz rasprave vjerojatno u stilu onih koji traže izgovor

[JustForFun]

Fielding, posto mi kratkoca nije vrlina, ne znam kako bih skratila tvoj post, mozda bi netko drugi sve sto si ti rekao, nasao nacin da kaze krace i brze, ali to je njegov stil, ne tvoj
Ako tebe tvoj sugovornik uvazava i zanima ga sta imas za rec, sigurno ce procitat do kraja, razumjet mozda i eventualno odg u svom stilu
Onaj koga ne zanima sta imas za rec, mozda ce preskocit, pricitat bez razumjevanja letimicno uz neki komentar tipa ovog od majice eto da nesto kaze, a ne zna ni ona zasto niti joj se da ista vise mada mozda ima sta i rec...

I za one koji ne znaju ovo nije offtopic, naime taj imperativ za kratkim postovima je odraz nase kulture i generalnog stila zivota. Svi bi nesto dobro za male pare uz minimum angazmana, daj, daj, brza hrana, brzi sex, brze misli, brzi postovi

Meni je logicno kad osobu bolje poznajes da je lakse skratit
Jedno "Hm?!" moze rec vise nego post od 1000 slova al na forumu to obicno podrazumjeva nesporazume, hiperreeprodukciju svadja i postova, skretanje s teme, zakljucavanje, baniranje i svima dosadi tema i kane je se

[JustForFun]

Fiekding, sinoc kad sam citala one oprecne poruke, kontam pa to je isto, ali stvarno nije. Kad koristim afirmirane poruke skoro da mogu i osjetit zahvalost, ali instiktivno mi izlaze ove druge i vuku brdo frustrirajucih emocija, ljutnju i svasta nesto. I kolko god kazes da imam izbor ja taj izbor jos ne sagledavam, automatizirano mi izlaze negacije, a ne afirmacije, ako me shvacas.

Kad pitas cega se nepoznatog bojim, jasno mi je da se bojim kakav ce svijet biti ako se rijesim te ovisnisti, makar i ne govorili o razvodu samo. Prije sam puuuno pusila i htjela prestat pa ovo pa ono, na kraju dođe da prezires sebe zbog svoje slabosti, a ne znas se izborit s tim. Tada sam citala knjigu koja me pogurala, mada je bila bitna i motivacija. Tada sam shvatila (samo sto je ovo bila blaza ovisnost) da zapravo se bojim prestat pusit jer se bojim kakav ce zivot biti bez toga, hoce li isti okus imat zivot, hrana, voda, zrak, hocu li se moc radovat.... Jer sam mislila da mi taj porok donosi smirenje, daje okus zivotu, boju, nesto... Kad sam se educirala naucila sam da ce sve bit isto i ljepse, samo sto ja to ne mogu zamislit i povjerovat, strah, strah i strah... I stvarno sve ono vazno nece se promijenit, kako si i nabrojao, ali eto osjecam neku bojazan da dio te strukture kad nestane kao da ce nesto bit prazno
Pretpostavljam da je zato bitno da vizualiziram sto vise detalja bez obzira hoce li to doista tako i bit, cisto da moj mozak povjeruje da mogu stvorit svoju vlastitu strukturu koja ce bit ugodna i zadovoljavajuca meni.
Sa razvodom bi se otvorile sigurno neke nove mogucnosti, da vise vremena provodim sama sa sobom i da se cesce okruzim prijateljima sa kojim djelim nesto zajednicko. Uvijek kad on negdje ode na par dana brzo mi prođe i uzivam u opustenosti, ne tolko sto mi on smeta kao osoba ( dobro nekad ) vec jer imam svo vrijeme za sebe i dijete, dijete ne percipiram kao smetnju, dapace ispada da bolje funkcioniramo na daljinu. Zanimljivo je da neke stvari koje si dozvolim tada (nista ilegalno) zakamufliram i ne djelim s njim jer znam da ce mi pametovat i filozofirat i nabije mi negativnost preko telefona
Ono cega se bojim da ce mi dosadit ta nova struktura, kad se izgustam da cu pozeljet vratit se u staru Mada sumnjam
Obicno poslje takvog jednog vikenda kad se trebamo sastat osjecam podvojene osjecaje, ono kako je brzo proslo joooj i neko olaksanje paralelno, i blazu nervozu jer kad dođe imat će na sve komentar sto me izluđuje pa mozda slijedi i svađa ili tko zna sta, vec sam se navikla pa onda sve poriktam da mi ne pije krv, ali nikad ne znas sta tog covjeka moze zagolicat
A ako je isao sa svojima, onda starci povratkom u rodni ktaj dobiju napade ludila, ti bi mogao znat jel postojo taj neki fenomen, kad su ovdje u priliku su normala, kad idu u rodni kraj gdje su se zbivale njihove drame, dobiju napade ludila, ona igra ulogu zrtve, a on zivcira sviju ajme majko, ja mrzim ic s njima jer postanu pravo naporni, a muz kad se vrati ako su bili skupa, stalno kuka kako su se prepirali, sta on, sta ona, kako su i njega ispizdili svojom sitnicavoscu itd i uvjek se zarekne da nikad s njima vise nece ic. Meni to slusat je pravo naporno, tocno osjecam kako me sjece po stomak neka nervoza, prije sam slusala a nekad kazem da to ne mogu slusat na sta se on naljuti na kraju zna ispast svađa i da se zrtva pokupi u dnevni, lupanje vratima, bjesno otpuhivanje i tako....
Da ja te price slusam prvi, peti ili deseti put, vec sto prvi i znam svima uloge, sta je tko rekao i kako se ponasao

Da se vratim razvodu, dugorocno bi mi omogucio da budem stvarno slobodna, sta god ta sloboda znacila, jer cini mi se ako se u ovoj sad strukturi razvijem do kraja da jednostavno ce postat puno tijesno, puno borbe za teritorij, sto bi zahtjevalo mjenjanje starih koje smo skupa uklesali u kamen tako rec, on i moja sjena Nekako mi se cini previse investicije, puno zrtava ne znam, ovako se cini lakse odsetat i pocet iz pocetka. S druge strane on bi bio izazvan da radi na sebi, a to bi ukljucivalo i moj angazman pa mi se cini da bih opet puno investirala za upitan ishod..

Za trazenje posla kolko sam poduzela mnogo toga, iskreno mozda i nisam sve. Nekako sam se ucahurila od srdzbe na njega, kao da njemu u inat necu da micem odavde Ali recimo ako je sve to tako malo manje u mojoj moci, pomoglo bi mi kad bih malo manje ispaljivala na zivce kad me ispizdi, kad bih mogla stat na loptu radi sebe i opcenito radi nas, jer te emocije i to ludilo me samo ometaju u svemu sto radim i sto mi je kotisno za svakodnevnicu a i za buducnost. Nekad imam osjecaj da me namjerno sabotira, iako sudjeluje po kuci namjerno kao da propusti nesto sto ce me saplest pa cu doc u situaciju da me jebe u mozak

Ovo rangiranje mi je bas taf part, moram malo skontat, kad sam prvi put rangirala ono 2-5 taman sam bila napisala post da mi ne ide kad mi je nadoslo i to su te pozicije, ali bas se moram potrudit

[Billko]

nije da nestane, nego je puno teže naći slobodnog vremena =P

[Incongruity]

Fielding Mellis kaže:

Zašto? Misliš da one žene koje su sretne zbog drugih razloga i na druge načine nego ti, nisu sretne? Njihovi osjećaji srece nisu jednako dobri, intenzivni, vrijedni, kvalitetni?

Naprotiv, mislim da su sretne ako se sretnima smatraju, ali da njihova (bilo čija tuđa) sreća za mene ne bi bila sreća. Ili ne bi bila (sa moje strane) prepoznata kao sreća.

Fielding Mellis kaže:

Kažeš da su životi ljudi koji su rođeni i žive u istim sistemima uporedivi? Što znači u istim sistemima? Sve žene koje su rođene i žive u Hrvatskoj u isto vrijeme kad i ti imaju iste kriterije za sreću? Ili pod sistemima misliš sve žene koje su rođene npr. u gradovima u RH imaju iste kriterije za sreću?

Opet, ne, ničije "sreće" nisu apsolutno međusobno uporedive, ali porediti nivoe sreće u potpuno drugačijim sistemima (npr. ugovoreni brakovi i brakovi "iz ljubavi") povlači dodatni red veličine besmislenosti.

Fielding Mellis kaže:

Želiš mi ozbiljno reći da sve žene u tvojoj zgradi imaju potpuno iste kriterije za sreću?

Ne. Ni ozbiljno, ni neozbiljno. Nemam pojma otkud ti takva ideja uopšte. Želim reći da je bilo kakvo razmatranje tuđe "sreće" i zasnivanje bilo kakvih gledišta ili, još gore, odluka, koje se odnose na tvoj život, na tome, uglavnom kombinacija "gorkog grožđa" i "slatkih limunova".

Fielding Mellis kaže:

Evo npr. Gabi i Maja se ne bi složile s tobom... http://youtu.be/ttgEjJL3zrM

P.S." Jedno stilsko pitanje, za mene osobno. Da li bi ova poruka bila jednako jasna i da sam stavio samo link na Gabi? Mozda je stvarno došlo vrijeme da i ja postanem kraći, samo ne znam kako, pa će mi trebati malo vježbe i po koji savjet. (Nećemo cjepidlaciti je li dobronamjeran ili ne)"

Meni ne bi bilo "jednako jasno", bilo bi mi jednako nejasno, jer mi nikako nije jasno ni kako si došao do zaključaka koji su gore objašnjeni na osnovu onoga što ja napisah o viđenju ženske sreće kod Nagiba Mahfuza.

[JustForFun]

Vezi mog i naseg odnosa prema ocekivanjima okoline, malo sam razmislila i stvarno tu sam, cini mi se skoro pa buntovnik, moguce da sam se priklonila tezama nekih mi dragih ljudi u nekom trenutku, mozda i nekoj "modi", ali u mnogim stvarima vezi mene same tu nisam puno podilazila
Ono nisam upisala faks koji su svi ocekivali, pa i izbor decka / muza je mnoge iznenadio, pa kad sam promijenila posao davne 2007 usudila sam se zagrist nesto sto ni jedan muskarac ne bi, ne ni jedan, ali rijetko koji, i tu sam mu zahvalna stvarno jer mi je bio podrska, nije me kocio i taj sam posao mogla pocet slobodno jer smo imali zaleđe u njemz, ono ako ne uspije dovoljno sam mlada i imamo njegovu placu ako zagusti
Onda vezi djece njemu se vise zurilo, dok je okolina bila uvjerena tko zna sto od toga da smo neplodni do toga da ja ne zelim dijete jer sam kao karijeristica, mi uopce nismo pokusavali zatrudnit prve 3 i pol god, a ovdje je to veliki bauk. Doduse kad smo krenuli s tim drustveni pritisak je dosao na naplatu

Ono kolko god imala neku frendicu sa kojom bi se zezala "muzevi ce mislit da smo lezbe' kolko smo bile bliske, kolko god pretresala vazna pitanja sa bliskim osobama, nekako zivim u uvjerenju da sam te mnoge izbore donjela unatoc ocekivanjina okoline
Nitko me nije "dirigirao" kao muz, ni roditelji, nikad mi nisu rekli u kolko da dođem doma s vanka (mozda jednom dvaput u srednjoj), nisu mi govorili kako da trosim zarađeni novac, cak su izbjegavali da me more sa uslugama samo sto sam ja takva da vazda "brinem", nikad nisam tolko malo sebe ostavila na slobodi kolko u vezi, cak na poetju veze kao da sam ja imala moc, ali kasnije sto mi je vise bilo stalo do njega, njemu sam dizala ego na ustrb sebe
Nikad se nisam bojala da bi me napustio, ni dan danas, ni da bi me prevario, u pocetku veze sam bila malo ljubomorna, ali ni blizu kao on, ali oboje smo to prerasli, isla bi po 5-6 dana na put sa raznim osobama, bićo je i muskih okolo, sastanci ruckovi, tim bildinzi, nije mi pravio probleme kad bi se jednom usuglasili oko toga, a to je nesto jako neobicno u mojoj sredini, zbog takvog odnosa sam mu manje zamjerala ovo sve sto ne sad vise gusi, sad kad ne vidim taj stil zivita vise, te neje gluposti i sizije dolaze mi glave
Isto vezi djeteta, nisam se ptiklanjala sredini, mada sam se priklannhala trendovima ali koji imaju upororiste u misljenju strucnih, tu je bilo razmjene misljenja s njim ko sto je ne bi malo u hodalicu itd ali ne i zbrke
A prijateljice sve kandidati za simbioze, neke sam ja doslovno "vodila", a neke su suptilno vodile mene
Nastavit cu

[Fielding Mellis]

-honey- kaže:

Većina ljudi ne bira a priori biti nesretna. Doduše, mnogi od njih svjesno ili podsvjesno znaju da nešto ne štima, ali zbog utjecaja okoline, godina, biološkog sata itd, biraju ulazak u brak. Baš je ovih dana aktualna tema na ŽUD-u vezano uz kriterije u kojoj se piše upravo o tome. Ubračiti se a znati da si nezadovoljan, nadati se da će se stvari promijeniti nabolje, očekivati od drugog da postane bolji, sve te utopije uz sugestije sa strane, utječu na to da ljudi odabiru život s nekim s kim im nije dobro. Ja ne bih stavljala znak jednakosti u kontekstu odabira kad osoba zna kakav je partner pa očekuje promjenu i kad osoba ne zna neke bitne stvari o partneru a koje se mogu pokazati kao kobne za brak.
Meni je žalosna činjenica da je novac često presudan, kako za ulazak u brak, tako i za izlazak iz braka.
Ako si netko treba nešto priuštiti, onda je to sretan život i to nema veze s novcem nego opet s osobnim izborom. Hoćeš li dopustiti da te netko maltretira i zlostavlja i biti talac zajedničkog novca ili ćeš se maknuti i biti sretan u svom miru nije stvar sreće nego izbora. Nekad nije bilo tih opcija pa se više radilo o sreći/nesreći da netko s nekim zaglavi i onda trpi.

Kao sto i sama kazes, postoje razni utjecaji zasto ljudi ulaze u brak. Ali onda se upravo postavlja ono pitanje koje sam ti rekao – koliko je to onda slobodan odabir?

Evo uzmimo za primjer nasu Dzejdzejfu. Procitala si kakav je bio njen zivot, u kojim je uvjetima odrastala, kakve je poruke dobivala, sto direktno, sto indirektno (ti si jaka, ti mozes, drugi su slabi, ti trebas pomoci; ideal ljubavi je brak bez sukoba). I to je ono sto ju je formiralo. Kakvog je onda stvarno slobodnog izbora imala ta Dzejdzejfa, kada je bila na pragu dvadesetih? Je li realno bilo ocekivati da ona razumije tada svoje obrasce, da je zrela, stabilna i samostalna osoba?
Ako je oko nje i bilo zrelijih osoba nego njen muz, da li bi ih ona uopce prepoznala? Ako i bi, zasto bi netko zreo (za te godine) usao u vezu s njom takvom ovisnom? Da li je ona realno tada imala mogucnost ili slobodu da izabere nesto drugacije?

Zasto ti je zalosna cinjenica da je novac cesto presudan? Imanje ili nemanje novca direktno utjece na mogucnost kvalitetnog zadovoljenja mnogih ljudskih potreba. Da, losa veza te kosta zivaca i zdravlja, ali po cemu je to opasnije po zdravlje nego posljedice zivota u neimastini i oskudici? Oboje su realne opasnosti po kvalitetu zivota osobe.

Ja se slazem s tobom da je sreca i sloboda vazna i da je stvar izbora sto ces uciniti. Ali ti hocu reci ovo – vec i jednom se razvesti nije lako, jer se tesko odluciti na to, naporno je u svakom pogledu i kosta, ali razvesti se dva ili tri puta je jos vece sranje. Ne samo sto mozda imas (ako si musko) jos vise alimentacije za placati, nego i ono sto pogadja oba pola – kako priznati sebi i drugima da opet nisi uspio naci nakog za sebe dobrog partnera i srecu, i cemu se uopce nadati nakon tog jos jednog "poraza"? Osjecas se kao budala, jer eto imas slobodu i izbor, a ti stalno krivo odabires. Onda mora da si budala i nesposoban./nesposobna. Plus kad pomislis na neku novu vezu, onda ti stomak odmah pocne se okretati jer pomislis, ne da mi se jos jednom prolaziti sva ta dobro poznata sranja.

-honey- kaže:

To ti misliš da nije bilo odstupanja jer o tome se nije javno govorilo. Samo jedan primjer- homoseksualnost. Mislim da dalje ne trebam govoriti. Jedno su rodne uloge koje su nametnute a drugo su spolne uloge koje se ne mogu nikome nametnuti. Da ne pišem o karakteru i drugim nepodudarnostima.

Kad sam govorio o odstupanjima mislim da su obicaji, rituali, ocekivanja bili puno strozi i od drustva snaznije nametani, tako da nije bilo puno prostora ni tolerancije za odstupanja. Oni koji su iskakali su bili brze, vise i jace sankcionirani od strane drustva nego sto je to danas slucaj. I zbog toga su onda ljudi manje dolazili u iskusenje da propitkuju svoj polozaj i da li nesto mogu/trebaju drugacije.

Patnja je razultat emotivne reakcije na razliku (gap) izmedju stvarnosti i tvojih ocekivanja. Dakle, sto je manji raskorak izmedju stvarnosti i tvojih ocekivanja ili sto je slabija tvoja reakcija na to, time je i patnja manja. Mislim da zbog onog sto sam gore naveo da su se ljudi vise mirili sa svojim polozajem u drustvu (dakle manji gap), a i taj polozaj tj. ocekivanja drustva u danom trenutku su bila jasnije izrazena.

Npr. Prije nego sto su zene pocele vise ulaziti na trziste rada (kao posljedica industralizacije itd.) se ocekivalo od njih da budu dobre kucanice i majke. Sve van toga je bilo necuveno i skandalozno.

Danas je normalno i svejedno sto god da odaberes, i drustvo te nece osudjivati toliko ni vrsiti takav pritisak kao prije. Hoces li biti samo kucanica, ili ces pokusati balansirati obitelj i posao, ili ces pokusati ostvariti neku karijeru. Stvar je tvog izbora. A sa tim izborom dolazi i ono prokletstvo koje sam ti spominjao. Sto je ispravno? Sto ako pogrijesim? Da li cu biti sretna ako izaberem ovo, a sta ako se onda desi ono. I sto god da izaberes stalno se preispitujes. Je li ovo bilo najispravnije, jesam li trebala drugacije, da li da ovo trpim jos ili da nesto mijenjam, mozda da mijenjam, ali sto. Ako ne vjerujes meni, samo pogledaj cijelu tu lepezu pitanja u postovima od JFF.

-honey- kaže:

S ovim se mogu složiti, ali to ti samo dokazuje da su ugovoreni brakovi lutrija i da sve ovisi o sreći, s kim će ti to dogovoriti. Nekima ispadne raj a nekima pakao pa je u prosjeku neka sredina. Ali, oni kojima je pakao ne mogu iz toga van, nemaju pravo izbora kao što ga nisu imali ni ranije. Oni koji su svojim izborom ušli u nešto što se pretvorilo u pakao mogu van iz toga ako to odaberu.

To je tocno i slazem se s tobom. Ono o cemu sam ja govorio, jeste da suprotno nasoj intuiciji i logici, se cini da je takav nacin sklapanja brakova rezultirao vecim postotkom zadovoljnih ljudi, nego u slucaju slobodnog odabira. Dakle ja sam govorio o onome kad se podvuce crta, sto je rezultat u konacnici.

Ali kao sto sam vec rekao nemam nikakav link, niti neki drugi podatak kojim bi to mogao potkrijepiti, niti sam strucnjak za tu materiju, tako da ne bi dublje ulazio u ovu temu jer stvarno ne znam vise od onog sto sam vec rekao. Bojim se da bi mogao zavrsiti skoro u poziciji da branim ili isticem ugovorene brakove kao neki pozeljan model ili rjesenje, a ne mislim to.

-honey- kaže:

Ja nisam napisala da se ne seksam, to je opet jedna od predrasuda. Nema nikakvih razloga za apstinenciju,dapače nakon nekih stvari koje sam prošla i koje su iza mene osjećam se zavodljivije nego ikad

Pa ne znam koliko si bila zavodljiva prije, ali evo mene si iz ovih stopa zavela. I nije to stvarno zbog toga sto toliko pricas o seksu, nego................zato sto ti postovi nekako bivaju sve duzi.

https://www.youtube.com/watch?v=JywK_5bT8z0

-honey- kaže:

Ne trebaš ti raspravljati sa mnom, ali ja sam se ovom temom donekle osjetila osobno prozvanom i imala potrebu da demantiram neke predrasude, iako sam svjesna da nije kod svih osoba isto. Ti si se na to nadovezao ne znajući ove stvari o kojima sad pišeš ali ti mogu poslužiti da se izvučeš iz rasprave vjerojatno u stilu onih koji traže izgovor

Ha! Kako si grozna! Nije meni sto me ovakvim jeftinim i prozirnim trikovima pokusavas navuci na raspravu, nego sad kad sam pao na tu foru, jos cu i ja ispasti jeftin i naivan! Sram i stid, da te bude.

Ali neka ti bude....Hm!...Zena, majka, umjetnica....Ja cu ti dati....

[Fielding Mellis]

Incongruity kaže:

...

Ok. Mislim da smo se sad razumijeli...Cijela moja i tvoja rasprave je zapravo, "ja u spade, ti u kupe"....i zacas zavrsimo u raspravi gdje se ne razumijemo i ne znamo zbog cega raspravljamo.

Ja sam rekao...

Fielding Melish kaže:

...da je po nekim istrazivanjima zapravo zadovoljstvo u dogovorenim brakovima u prosjeku jednako ili vece nego u ovim slobodno izabranim. 

Ti tvrdis da to za tebe ne bi bila sreca i da ne treba odluke donosti na temelju toga sto druge cini sretnim.

Ako sam dobro skuzio sto ti tvrdis, onda se slazem s tobom.



P.S.:"Jebote traje mi duze i oznojih se sav dok napisem ove sazete postove. Mozda i ja necu biti sretan, samo zato sto su drugi sretni kad pisu kratke postove."

[JustForFun]

Fielding Mellis kaže:

Zašto bi se kanila ljubavi ikad? Kad nadjes sebe i krenes svojim putem, na tom putu ćeš vjerojatno naći odgovarajuću osobu. A ako je i ne nadjes nećeš biti ne retna. Dok god znas voljeti sebe.

Evo na ovo da odgovorim, a ujedno da se nadovežem na ono što si pričao sa Hony (koja btw odlično piše)
Možda pošto nemam dovoljno jasnu spoznaju u sebi, ali meni se čini da mi osobe, koje se malo ložimo na ove mehanizme moći i ega, nekako nikako do kraja ne možemo sazret, ako bih i otišla od muža i skroz prekinula ovisnost, bojim se da još nisam spoznala sve o sebi i da će uvijek bit dio mene koji će se hvatat za nešto u partnerskim odnosima što može bit opasno i destruktivno.
Ako je lutrija nać normalnu osobu, kolka je onda lutrija nać osobu koja će to demonsko u tebi okrenut na anđeosko i ono negativno u nešto pozitivno i sinergično, kolka je lutrija nać osobu koja neće iskoristit to nešto što te za nju veže, stvarno vjerujem da to postoji, ali nije baš da se takve osobe međusobno sapliću po putu… tolko o tome
Možda mi samo koncept voljenja sebe nije sjeo do kraja i ako nisam došla na taj level, možda ne mogu spoznat jednostavnost istog, sve je moguće

Fielding Mellis kaže:

Sto je danas za tebe ljubav? Brak? Sto ocekujes? Sto ti od toga nedostaje u braku trenutno?

Danas o ljubavi znam manje nego ikad do sada…mogla bih nabacat citata i nasrat markove konake, ali stvar je da više nemam pojma, naučila sam samo da ne mora bit obostrana niti je ikad ista, ljubav je ono što nosiš u sebi i bilo bi lijepo da je u harmoniji što druga osoba nosi u sebi
Tu harmoniju ne osjećam, i zaboravila sam kako izgleda
Ovdje mislim na partnerske veze
Prema djetetu osjećat ljubav tako je jednostavno i prirodno i baš kako sam napisala u nekoj harmoniji sa onim od druge strane - djeteta
A brak bi trebao biti praktični društveno uobičajeni obrazac u koji se smiješta ta ljubav, odnosno harmonija plus daje joj se praktična vrijednost što otežava i olakšava taj odnos, donosi neke stresore, ali i nove elemente sigurnosti i blagostanja itd itd … ono da nam bude lakše skupa, a ne teže
Da nam bude zaleđe, a ne živa rana
Kad zagusti da nas osnaži, a ne dokrajči
Da imamo nekog svog zauvijek
I ovo zauvjek kao što znam nije obično zauvijek, ali ja bih to ostavila tako jer davati rok trajanja nečem što je proširenje nas samih, malo mi je glupo
Ne da mislim da se brak ne treba razvrgnut ako je loš i destruktivan, ali uskratit mu u startu ovaj pridjev (tj prilog) po meni je u startu promašaj
Moguće da griješim…
Brak je obećanje da te neću ostavit nikada, da ću štitit tebe kao sebe, da ću komunicirat i radit u obostranom interesu, da ću izlazit u susret tebi i pomoć ti da izađeš i ti meni itd itd
Ja znam da se obećanja krše i da je malo tko održao sva ta obećanja, ali bez te nakane i iskrene volje da to bude, ne znam za mene to nije brak
S obzirom na realnost… vraćamo se na početak ovog posta, if no turn left
Fali svega po malo, i još više od toga
Ovako kad pišem vidim da stvarno nikad neću sazret (i to je ok) i stvarno više ništa ne očekujem, ne očekujem da se izađe u susret ovome svemu, a nekako se u tom segmentu ne mogu pomirit sa ničim manjim od 10, odnosno mogu, mirim se svaki dan, ali nikad se neću pomirit, ali odustat mogu
Ja se neću igrat https://www.youtube.com/watch?v=vedei3dXPGA

Edit:

Fielding Mellis kaže:

Zasto zalost? To je proces odrastanja, sazrijevanja, osamostaljivanja.

Ne znam, ali baš mi je žao što sam doživila to razočaranje, izdaju, to forsiranje koje nije bilo nikakva nužda (jer i bez toga imali smo „solidna“ primanja koja su nam mogla privremeno omogućit pristojan život, nije da je ovo pametno šta ću reć, ali masa četveročlanih obitelji preživljava s tim), bilo je dobrih vremena, bit će i loših i bilo ih je, ali nešto gdje sam se ja baš osjećala kao ja i željela da do maksimuma budem to što želim u tom trenutku, a ti ćeš me šutirat radi šake pare, možda jednog dana kad iz druge pozicije budem gledala, možda nađem neku zahvalnost u tome, otom potom, sadgovorim kako je sad
Ne znam jel bilo moguće da se nešto pozitivno desi i bez toga, ali to jest i bit će veliki kamen spoticanja iza nas, ja sam baš zlopamtilo, prešla sam preko 100 stvari, ali jedna ovakava stvar je nešto što teško opraštam, pogotovo ako se on ne kaje i nema svijesti šta je to meni predstavljalo

[-honey-]

Fielding Mellis kaže:

Kao sto i sama kazes, postoje razni utjecaji zasto ljudi ulaze u brak. Ali onda se upravo postavlja ono pitanje koje sam ti rekao – koliko je to onda slobodan odabir?

Uvijek je slobodan odabir. Osim ako se radi o prisili ali to je ništavo. Nema izgovora za utjecaje sa strane. Neki se izvlače na to da su ih drugi nagovorili, ali i to je bio njihov izbor da im to dopuste
Ja inače mislim da sam govorila o razlozima a ne o utjecajima ali nema veze sad.

Fielding Mellis kaže:

Evo uzmimo za primjer nasu Dzejdzejfu. Procitala si kakav je bio njen zivot, u kojim je uvjetima odrastala..

Nisam pročitala ali znam da odgoj utječe na nas više nego što smo toga svjesni. Pogotovo u bitnim stvarima. Ono što je post festum, zove se "preodgoj" ili prosvjetljenje kad osoba shvati da nije život ono što drugi pričaju nego ono što svatko sam od nas osjeća da od njega želi. I kad to osvijesti onda više nema razloga da se drži starih obrazaca. I tada ima izbor. Ja nisam isto razmišljala u raznim periodima života, ali slobodu izbora uvijek sam imala. Ako i pogriješim, odluka je bila moja i niti koga krivim niti se na koga ljutim. Nažalost, ljudima je oduvijek bilo važnije što će drugi reći, što će drugi misliti, nego što oni sami žele i u toj želji da udovolje drugima, uglavnom ne udovolje nikome a najmanje sebi. Ja nisam taj tip

Fielding Mellis kaže:

Zasto ti je zalosna cinjenica da je novac cesto presudan? Imanje ili nemanje novca direktno utjece na mogucnost kvalitetnog zadovoljenja mnogih ljudskih potreba. Da, losa veza te kosta zivaca i zdravlja, ali po cemu je to opasnije po zdravlje nego posljedice zivota u neimastini i oskudici? Oboje su realne opasnosti po kvalitetu zivota osobe.

Zato što ima jako puno žena koje imaju npr troje djece, financijski su ovisne o muževima koji ih zlostavljaju i novac je jedini razlog zbog kojeg ostaju u tim brakovima, jer nemaju kuda. Ako bi nešto i pokušale djeca bi im bila smještena u nekim ustanovama ili udomiteljskim obiteljima. Jednom sam na nekoj temi pitala - da dobijete na lottu jel bi ostali u braku i, iako sam znala da neki ne bi, i mene je iznenadilo koliko njih zapravo ne bi. Ostanak u takvom braku, isključivo zbog financijske ovisnosti naravno da narušava kvalitetu života i kako kažeš košta živaca i zdravlja. Imanje novca daje osim osjećaja neovisnosti i samopoštovanja koje je takvim ženama često narušeno, i mogućnost odlaska od takvih muževa.

Fielding Mellis kaže:

Ja se slazem s tobom da je sreca i sloboda vazna i da je stvar izbora sto ces uciniti. Ali ti hocu reci ovo – vec i jednom se razvesti nije lako, jer se tesko odluciti na to, naporno je u svakom pogledu i kosta, ali razvesti se dva ili tri puta je jos vece sranje. Ne samo sto mozda imas (ako si musko) jos vise alimentacije za placati, nego i ono sto pogadja oba pola – kako priznati sebi i drugima da opet nisi uspio naci nakog za sebe dobrog partnera i srecu, i cemu se uopce nadati nakon tog jos jednog "poraza"? Osjecas se kao budala, jer eto imas slobodu i izbor, a ti stalno krivo odabires. Onda mora da si budala i nesposoban./nesposobna. Plus kad pomislis na neku novu vezu, onda ti stomak odmah pocne se okretati jer pomislis, ne da mi se jos jednom prolaziti sva ta dobro poznata sranja.

Eto, opet se provlači "sramota". Zašto se ljudi toliko brinu za to? Ne znam jel ti znaš da sam ja u trećem braku pa ti mogu reći da mi je prvi razvod bio teži od drugog, nema tu pravila, sve ovisi o okolnostima i osjećajima da sad ne ulazim u detalje. Mene bi bilo sram ostati s patološki ljubomornim mužem ili alkoholičarem, ali rastati se - ne. Dapače. Neke stvari koje pišeš ja ne razumijem, nikad nisam razmišljala o tome da nisam uspjela naći nekoga s kim ću biti sretna. Uvijek sam bila optimist i znala sam da hoću i iako tad nisam znala za uzrečicu "sreća prati hrabre" ispada da je tako. Ići linijom manjeg otpora i trpjeti, meni je najveći grijeh nad samim sobom. To je život u laži a meni je moj prevažan da bih ga tako provela. Pa što ako krivo biram? Ako nije problem u meni nego u drugoj osobi ili našoj nekompatibilnosti, to uopće nije važno. Jedino važno je da nitko koga se to tiče ne ispašta. Osobe koje se civilizirano dogovore oko svega kad shvate da nisu ono što su željeli biti, neće se osjećati kao budale niti će ih biti sramota. Ni ovaj zadnji dio ne razumijem jer nisam nikad imala vremena misliti o nekoj novoj vezi. Meni se ljubav desi. Ili ne. A da su ista sranja, to također nije točno. Znaš kako kaže Tolstoj "sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način". Ako pak uvijek prolaziš kroz identično onda zbilja nešto nije u redu. To su vjerojatno osobe koje biraju neki određeni tip ljudi koji im je istovremeno privlačan i poguban za njih.
Jučer sam pročitala na forumu jednu rečenicu s kojom se slažem i koju ću tu donekle citirarati- nekad mi je kriterij bio da mi klecaju koljena, a sad je da me nosi kao malo vode na dlanu.
Stari se, kaj ćeš

Fielding Mellis kaže:

Kad sam govorio o odstupanjima mislim da su obicaji, rituali, ocekivanja bili puno strozi i od drustva snaznije nametani, tako da nije bilo puno prostora ni tolerancije za odstupanja. Oni koji su iskakali su bili brze, vise i jace sankcionirani od strane drustva nego sto je to danas slucaj. I zbog toga su onda ljudi manje dolazili u iskusenje da propitkuju svoj polozaj i da li nesto mogu/trebaju drugacije.

Ne znam sad ni o kojem vremenu ni o kojem podneblju pričaš. Moja praprabaka je bila emancipirana prije sto godina i nije bilo ničeg od ovoga što kažeš. Kakve crne sankcije od društva?

Fielding Mellis kaže:

Patnja je razultat emotivne reakcije na razliku (gap) izmedju stvarnosti i tvojih ocekivanja. Dakle, sto je manji raskorak izmedju stvarnosti i tvojih ocekivanja ili sto je slabija tvoja reakcija na to, time je i patnja manja. Mislim da zbog onog sto sam gore naveo da su se ljudi vise mirili sa svojim polozajem u drustvu (dakle manji gap), a i taj polozaj tj. ocekivanja drustva u danom trenutku su bila jasnije izrazena.

To se slažem, ne bi škodilo ni danas, a možda baš pogotovo danas smanjiti očekivanja i uzdati se u sebe a ne u druge.

Fielding Mellis kaže:

Npr. Prije nego sto su zene pocele vise ulaziti na trziste rada (kao posljedica industralizacije itd.) se ocekivalo od njih da budu dobre kucanice i majke. Sve van toga je bilo necuveno i skandalozno.

Bojim se da je ponegdje i danas tako. Ali postoje neke prirodne sklonosti i ja ne bih zanemarila prirodu kod nametanja neke feminizacije. Žena koja nije dobra majka nije dobra osoba osim ako je bolesna. Ne vidim da se to treba mijenjati. Isto kao što se od muškarca očekuje da bude dobar otac. Kako će par podijeliti svoje uloge to je na njima, kako rekoh ovisno o sklonostima, ali ono što nam je priroda dala nema potrebe da se silom želi izopačiti. Ukratko, treba težiti ravnopravnosti ali ne i jednakosti.

Fielding Mellis kaže:

Danas je normalno i svejedno sto god da odaberes, i drustvo te nece osudjivati toliko ni vrsiti takav pritisak kao prije. Hoces li biti samo kucanica, ili ces pokusati balansirati obitelj i posao, ili ces pokusati ostvariti neku karijeru. Stvar je tvog izbora. A sa tim izborom dolazi i ono prokletstvo koje sam ti spominjao. Sto je ispravno? Sto ako pogrijesim? Da li cu biti sretna ako izaberem ovo, a sta ako se onda desi ono. I sto god da izaberes stalno se preispitujes. Je li ovo bilo najispravnije, jesam li trebala drugacije, da li da ovo trpim jos ili da nesto mijenjam, mozda da mijenjam, ali sto. Ako ne vjerujes meni, samo pogledaj cijelu tu lepezu pitanja u postovima od JFF.

Ne znam jel to dođe s godinama takve paranoje ili je ziheraštvo prirođeno, ali nemam to u sebi. Ispravno je ono što osjećam a ako pogriješim kod izbora nije moja krivnja ako budem nastojala biti u skladu sa svojim moralnim načelima. Za drugu stranu ionako nema garancija. Nikad. Ni s 18, ni sa 60. Ni u prvom ni u desetom braku. Ja gledam svoju savjest i to mi je jedini orijentir. Ovo boldano je zbilja kao neko prokletstvo, ja sam ipak blagoslovljena što sam bez tih misli. Kako sam već rekla optimist sam i imam vjeru tako da me takve stvari nikad nisu mučile.

[-honey-]

Morala sam post podijeliti na dva dijela jer mi u jedan komentar nije sve stalo Prvi put od kad sam na forumu

Fielding Mellis kaže:

To je tocno i slazem se s tobom. Ono o cemu sam ja govorio, jeste da suprotno nasoj intuiciji i logici, se cini da je takav nacin sklapanja brakova rezultirao vecim postotkom zadovoljnih ljudi, nego u slucaju slobodnog odabira. Dakle ja sam govorio o onome kad se podvuce crta, sto je rezultat u konacnici.
Ali kao sto sam vec rekao nemam nikakav link, niti neki drugi podatak kojim bi to mogao potkrijepiti, niti sam strucnjak za tu materiju, tako da ne bi dublje ulazio u ovu temu jer stvarno ne znam vise od onog sto sam vec rekao. Bojim se da bi mogao zavrsiti skoro u poziciji da branim ili isticem ugovorene brakove kao neki pozeljan model ili rjesenje, a ne mislim to.

Svatko, ako želi, može "obraniti" model ugovorenih brakova. Nije to uopće sporno. Sporno je samo ako je prisila u pitanju, ali ne vidim neku razliku ako npr roditelji sugeriraju djetetu da je neka osoba podobna za nju i da se na kraju to pokaže ispravnim. Roditelji često najbolje vide što je dobro, ali djeca to još češće zanemaruju i na kraju se pokaju. Naravno, uvijek ima iznimaka. Jer, roditelji iako žele svojoj djeci najbolje, to ne znači uvijek da najbolje i rade.

Fielding Mellis kaže:

Pa ne znam koliko si bila zavodljiva prije, ali evo mene si iz ovih stopa zavela. I nije to stvarno zbog toga sto toliko pricas o seksu, nego................zato sto ti postovi nekako bivaju sve duzi.
https://www.youtube.com/watch?v=JywK_5bT8z0

Ah sry, nemam pojma zašto sam to napisala na forumu, ali što mogu kad je istina. Popunila sam se na nekim mjestima pa valjda zato a linija je slična onoj od prije. Tnx na linku, to su mi već stavljali ali uvijek mi je drago poslušati
A postovi su duži jer sad kad dođem budem samo na nekoj temi, a ne zjakam okolo po forumu i chatu jer nemam toliko vremena.

Fielding Mellis kaže:

Ha! Kako si grozna! Nije meni sto me ovakvim jeftinim i prozirnim trikovima pokusavas navuci na raspravu, nego sad kad sam pao na tu foru, jos cu i ja ispasti jeftin i naivan! Sram i stid, da te bude.
Ali neka ti bude....Hm!...Zena, majka, umjetnica....Ja cu ti dati....

Ne trebaš mi odgovoriti i sve pet
I nisi ispao ni naivan ni jeftin, baš naprotiv.

[JustForFun]

Honey, lijepo te čitati pametna ženo, a dužina postova se širi kao gripa
Mislim da je Fielding samo jednu stvar interpretirao pogrešno vezi mog slučaja, ja jako malo žalim za onim što je bilo, ali jako puno strepim nad onim što će bit, jer sam svjesna kolko opasne i dalekosežne posljedice ostanka u nezadovoljavajućem odnosu mogu bit i to mi je možda najveći motiv da radim na problemu kolko god bih se zavukla negdje pod deku i umirala u tišini, jednostavno ne mogu preuzet odgovornost za posljedice ostanka ako bi bile loše, a tu samosvjest o kojoj pričaš i čime si se vodila, doista nemam danas i ovdje u sebi, a nije ni čudno da je ti imaš ako ju je tvoja baba imala prije 100 godina (emanicipaciju), moja stvarno nije i to je dio razlike

Vezi dogovorenih brakova, ja bih rekla da je stvar da je u društvenom kontekstu u kojem su postojali ili postoje ti brakovi, u biti stvar da je evaluiranje "sreće" bilo drugačije determinirano i da su pojedinci u tom kontekstu pronalazili svoju sreću što u društvenom statusu što u rodnim ulogama itd itd...

[JustForFun]

Evo još odgovora

Fielding Mellis kaže:

Znaci da si se pocela polako odvajati od ovisnosti o njemu ili ?

nemam pojma, moguće, nema faze ushićenja, ono normala, nakon teških svađa patim jer su teške i ružne i agresivne i svašta nešto, svatko bi patio, ali nisu mi misli tragične već realne,, ali kad dođe do seksa, nije to to poslije seksa, možda je i obostrano, ne bih rekla da je i on u zanosu nekom poslije
Sad smo duže vrijeme u nekoj mirnoj distanciranoj fazi, ali znam da to neće potrajat nema šanse, osjećam se baš uravnoteže, baš mi je ovo pomoglo puno

Fielding Mellis kaže:

To znas i sama, ali zasto ti to govorim sada i ovdje. Na mnoge od ovih stvari koje tebe muce i oko kojih ti ja pokusavam pomoci koliko znam, vec je napisano dosta kvalitetnih knjiga koje su i duze i dublje i korisnije nego moji dugii postovi.

Kontam, vidjet ću za tu knjigu, onako sad kad su mi se malo promijenile perspektive gledanja na problem, malo sam se trznula i znam da mogu napravit puno u okviru ove sad situacije koja je neka tranzicija.
Ne znam kako procijeniti terapeutkinju kod koje smo išli davno kad smo se bili rastavili . Jel normalno kad sam ja rekla da mi je majka rekla da mu ne bi nikad oprostila udarac, da je ova baš pokazala reakciju tipa ono, da nema moja majka ništa reć o tome, da ona ne zna bi li ga oprostila ili ne bi? Ako me kužiš… Malo je agresivno odreagirala na to . Mislim d abih i na uputnicu mogla doć do nje, jer radi i praivatno i u državnoj … inače je dosta pametna, djeluje mi dosta osvještena. Mislim da je mene tada procijenila da nisam spremna za ništa, nije to rekla ali to mi se sad nameće

Fielding Mellis kaže:

U principu tamo gdje bi bilo korisno doci je to da ne ocekujes od drugih da donose odluke za tebe, da preuzimaju odgovornost za tvoj zivot, da se ne bojis gresaka jer iz njih ucis i rastes, da se ne opterecujes pitanjima dobre i lose odluke, da ne posudzujes snagu izvana tj. od drugih, da ne trazis dopustenje od drugih za svoje postupke, da ih ne krivis, da ne zivis po tudjim pravilima i ocekivanjima nego da postavljas svoja mjerila i zakone. I prije svega da nadjes sklad izmedju svog tijela, svojih emocije/potrebe i svog razuma. Da se naucis osluskivati i tijelo i srce i razum, da steknes povjerenje u sebe i svoje odluke.

I to nije neka tocka u koju stizes i gdje se taj proces zavrsava. Tako da je svejedno gdje si sada i koliko ces ici i dokle ces stici za svoga vakta. To je tvoj put. Opusti se i uzivaj u putovanju.

Ok kuzim, hvala puno

Fielding Mellis kaže:

Moguce, ali čini mi se da se nisi izrazila, ako nije 10, koliko je to, s čim bi bila zadovoljna? Je li to 9, 8, 7? I kako tocno izgleda to? Probaj se zamisliti konkretno, a ne neodredjeno kako si opisala. Kako izgledas, kako si obučena, tko je 5 ljudi koji su najviše prisutni u tvom životu, s kojim se osjećajem budis, a s kojim lijezes. Ima li nekih mirisa, okusa, boja? Probaj bez algoritama, if den pickamater els idi u kurac. Je li hoćeš još jedno dijete ili nećeš?

Ovo mi je baš teško
Znači u partnerskom sam napisala samo bih mogla bit sretna kad bih bila u vezi sa samom sobom, s nekim tko je spreman sve ovo se pomučit kako sam se ja mučila sa njim, ne kažem da bi drugoj strani to doista takva muka bila (ali tko zna), ali ovaj model koji sam ja živila kolko bio nerealan, ja ne vidim ništa osim da je to to
A u drugim segmentima života, mogu se zamislit i u odjelu i u pidžami i u haljini, nekako sam se navikla prilagodit situacijama i dal je to dio moje ovisnosti ne znam ili karaktera
Mogu zamislit da svjetlost ulazi u sobu kad se budim i da se rastežem i da sam umjereno sretna, da se osjećam normalno i da mi se ne žuri da ustanem, ima puno drveta oko mene (kako se glupo osjećam sad kad ovo pišem). U ovoj viziji nema puno boja, ko u onim reklamama kao falan crno bijelo, samo sa žutkastom svjetlosti, ali nije skroz crno bijelo, već ima malo i boje, minimalistički
I čisto je nekako sve, uglancano, nema puno mirisa, možda samo miris neke svježine, čistog zraka
Posteljina je bijela
Liježem blago umorna, ali smirena i zadovoljna
Ne znam tko su ljudi, osim male i moje obitelji, još neki prijatelji koje ću upoznat ili znam ili će mi se vratit u život
Imam neki posao koji me ispunjava i mala ide u vrtić
Bila bih zadovoljna sa nekom 8icom, možda i sedmicom, mada je teško reć o tom rangiranju pravo mi apstraktno
Dijete želim, nikad nisam mislila da ću imat samo jedno, osim kad sam mislila da neću uspjet ni jedno, ali mogu prihvatit danas i da je to to, jer baš kako sam napisala sve da ostanemo u braku, sve da se stvari popnu i na 10 ne znam može li to moje tijelo izvest, od začeća nadalje jer bi bila rizična trudnoća, ne bih se htjela vezat uz taj cilj, mislim da bi popravak situacije tome pridonjeo jer bih bolje regulirala svoje probleme što je prvi uvjet, i ne bih se htjela hvatat u borbu sa neplodnošću, odluka bi bila ako ako
Ni pod koju cijenu ne bih se dovela u situaciju da ponovo prolazim sve ono teško poslije poroda šta mi je priuštio to neko odbacivanje bez kraja i početka, ne znam kojim čudom bi me mogao uvjerit da neće bit tako, ni sekunde ne žalim cijene koju sam platila da imam dijete - ni posao, ni zdravlje ni ništa, bila sam spremna bit i samohrana majka da smo se razišli, ali sad kad imam ovo dijete ostvarila sam tu ulogu, samo do neke 40te i prije planiram čisto u svojoj glavi zatvorit te opcije da se mogu posvetit drugim stvarima

Ja sam se malo ostavila planiranja, kako nakon dobro razrađenih i ostvarenih planova prije, poslje vjenčanja ništa nije išlo po plaui na raznim poljima i iako besciljnost nije sama sebi svrha nisam ono tip da planiram sve živo jer mi se to na kraju obije od glavu, puno me frustrira otežana implementacija

[Fielding Mellis]

-honey- kaže:

Uvijek je slobodan odabir. Osim ako se radi o prisili ali to je ništavo. Nema izgovora za utjecaje sa strane. Neki se izvlače na to da su ih drugi nagovorili, ali i to je bio njihov izbor da im to dopuste
Ja inače mislim da sam govorila o razlozima a ne o utjecajima ali nema veze sad.

Nisam pročitala ali znam da odgoj utječe na nas više nego što smo toga svjesni. Pogotovo u bitnim stvarima. Ono što je post festum, zove se "preodgoj" ili prosvjetljenje kad osoba shvati da nije život ono što drugi pričaju nego ono što svatko sam od nas osjeća da od njega želi. I kad to osvijesti onda više nema razloga da se drži starih obrazaca. I tada ima izbor. Ja nisam isto razmišljala u raznim periodima života, ali slobodu izbora uvijek sam imala. Ako i pogriješim, odluka je bila moja i niti koga krivim niti se na koga ljutim. Nažalost, ljudima je oduvijek bilo važnije što će drugi reći, što će drugi misliti, nego što oni sami žele i u toj želji da udovolje drugima, uglavnom ne udovolje nikome a najmanje sebi. Ja nisam taj tip

Sa dijelom se slazem, ali ne i sa onim o izboru.

Pricao sam jednom sa tipom koji (surprajz, surprajz) smatra da je tip koji ima gomilu zena ok., a da je zena koja je imala dosta tipova "losa". I pitam ja njega, kako je to moguce, ako ste oboje ljudi, zato bi se to gledalo razlicito. On kaze, da on isto misli da mozda tu ne bi trebalo praviti razlike, ali eto da "ljudi tako gledaju". I onda skuzim da u njegovom svjetu to stvarno jeste realnost. Njegova obitelj i prijatelji isto tako gledaju na stvari, i imaju generalno stav da postoji samo "ispravno" i "pogresno". Nema tolerancije po tom pitanju, pa da kazu, svatko moze misliti sto hoce.

I sada kakve bi posljedice bile kada bi on htio promijeniti kod sebe taj stav? On bi dosao u konflikt sa cijelom svojom okolinom. A oni bi ga napali zbog gore navedenog crno-bijelog iskljucivog gledanja na stvari. Jer ako je on u pravu sa tim tolerantnijim stavom, onda znaci da su oni u krivu. A taj osjecaj si ne mogu (tj. ne zele) dopustiti. S druge strane kod njega se aktivira onaj mehanizam uklapanja u krdo, a koji ljudi dijele sa nekim drugim zivotinjama, jer su ljudi socijalne zivotinje i nekad prije je biti izopcen iz grupe znacilo sigurnu smrt.

U takvoj situaciji iako i on nije uvjeren apsolutno u ispravnost tog stava, ipak ostaje priklonjen njemu da ne riskira sukob sa svojom okolinom. Da, i on ima izbor i mogao bi odluciti drugacije, i tebi svaka cast ako je tocno sve sto tvrdis za svoje zivotne odabire, ali mislim da je realno vecini ljudi u takvoj situaciji to tesko jer se boje posljedica i to je ljudski isto.

-honey- kaže:

Zato što ima jako puno žena koje imaju npr troje djece, financijski su ovisne o muževima koji ih zlostavljaju i novac je jedini razlog zbog kojeg ostaju u tim brakovima, jer nemaju kuda. Ako bi nešto i pokušale djeca bi im bila smještena u nekim ustanovama ili udomiteljskim obiteljima. Jednom sam na nekoj temi pitala - da dobijete na lottu jel bi ostali u braku i, iako sam znala da neki ne bi, i mene je iznenadilo koliko njih zapravo ne bi. Ostanak u takvom braku, isključivo zbog financijske ovisnosti naravno da narušava kvalitetu života i kako kažeš košta živaca i zdravlja. Imanje novca daje osim osjećaja neovisnosti i samopoštovanja koje je takvim ženama često narušeno, i mogućnost odlaska od takvih muževa.

Sad si me malo zbunila. Pa zar nisi ti prethodno rekla da ne imanje novca ne bi trebao biti razlog za ostanak u braku? (vidi citat ispod). I sto je najbolje, ja se slazem s tobom, da sloboda i sreca nema cijenu, odnosno bolje receno, da su vrijedni cijene koju trebas za njih platiti.

-honey- kaže:

Ako si netko treba nešto priuštiti, onda je to sretan život i to nema veze s novcem nego opet s osobnim izborom. Hoćeš li dopustiti da te netko maltretira i zlostavlja i biti talac zajedničkog novca ili ćeš se maknuti i biti sretan u svom miru nije stvar sreće nego izbora.

-honey- kaže:

Eto, opet se provlači "sramota". Zašto se ljudi toliko brinu za to? Ne znam jel ti znaš da sam ja u trećem braku pa ti mogu reći da mi je prvi razvod bio teži od drugog, nema tu pravila, sve ovisi o okolnostima i osjećajima da sad ne ulazim u detalje. Mene bi bilo sram ostati s patološki ljubomornim mužem ili alkoholičarem, ali rastati se - ne. Dapače. Neke stvari koje pišeš ja ne razumijem, nikad nisam razmišljala o tome da nisam uspjela naći nekoga s kim ću biti sretna. Uvijek sam bila optimist i znala sam da hoću i iako tad nisam znala za uzrečicu "sreća prati hrabre" ispada da je tako. Ići linijom manjeg otpora i trpjeti, meni je najveći grijeh nad samim sobom. To je život u laži a meni je moj prevažan da bih ga tako provela. Pa što ako krivo biram? Ako nije problem u meni nego u drugoj osobi ili našoj nekompatibilnosti, to uopće nije važno. Jedino važno je da nitko koga se to tiče ne ispašta. Osobe koje se civilizirano dogovore oko svega kad shvate da nisu ono što su željeli biti, neće se osjećati kao budale niti će ih biti sramota.

Ljudi se brinu za sramotu s razlogom. To je jedan od nacina kako grupe kontroliraju ponasanje pojedinaca. Drustvo (grupa) definira i namece odredjeni zajednicki standard misljenja ili ocekivanih ponasanja. Ako odstupas od toga namece ti se osjecaj srama, kako bi te se prisililo da se uskladis sa ocekivanjima grupe.

Zao mi je, ali obzirom da ne spadas u kategoriju "od ranije poznata organima gonjenja", nisam znao da si u trecem braku. Sad kad sam to cuo ne znam da li bih rekao da ti ti bakovi ne idu, ili da su te zapravo bas krenuli.

Jednom sam cuo neki citat, ali sad ga ne mogu naci. Uglavnom u njemu je receno da je netko trebao reci Elizabeth Taylor da se ne mora udati za svakog muskarca s kojim zeli imati seks. Ne zelim te ispitivati o necemu o cemu mozda ne zelis govoriti, ali ako zelis mene bi zanimalo zasto si se odlucila udavati toliko puta? Zasto nakon prvog ili bar drugog razvoda, nisi odabrala da jednostavno zivis s nekim koga volis godinama, bez da se udas ili prije nego se udas?

Razumijem te skroz. U mnogim stvarima je prvi put najteze, a kasnije sve lakse, jer vec znas kako ide. Kazem da se ponekad teze odluciti na taj korak, a provedba je vjerojatno laksa.

Ja razumijem da ti ne razumijes neke stvari koje sam ti napisao, ali i sama si rekla u vise navrata da ti nisi mozda kao mnogi ljudi odnosno ne razmisljas kao oni. Ja se osobno u mnogo cemu slazem s tobom, ali mozemo li se sloziti da ima dosta ljudi koji razmisljaju i ponasaju se drugacije nego ti?

-honey- kaže:

Ni ovaj zadnji dio ne razumijem jer nisam nikad imala vremena misliti o nekoj novoj vezi. Meni se ljubav desi. Ili ne. A da su ista sranja, to također nije točno. Znaš kako kaže Tolstoj "sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način". Ako pak uvijek prolaziš kroz identično onda zbilja nešto nije u redu. To su vjerojatno osobe koje biraju neki određeni tip ljudi koji im je istovremeno privlačan i poguban za njih.
Jučer sam pročitala na forumu jednu rečenicu s kojom se slažem i koju ću tu donekle citirarati- nekad mi je kriterij bio da mi klecaju koljena, a sad je da me nosi kao malo vode na dlanu.
Stari se, kaj ćeš

Interesantno, ali tocno neki dan sam razmisljao kako je ova njegova poznata recenica, koja tako dobro zvuci, zapravo netocna.

Naravno da ima raznih varijacija kad ides u detalje, ali zene su u pravilu nesretne ako je muz ne postuje (pokusava dominirati i biti diktator, nema ravnopravnosti), ako je ne primjecuje, ako ona ima osjecaj da je on slab i da mu je ona majka, ako je on idealizira, ako on ima neku ovisnost (alkohol, kocka, droga, seks), ako je on nasilan. Muskarci su nezadovoljni ako nema seksa, ako ga zena stalno optuzuje da ne valja i da bi se trebao promijeniti, ako mu ne priznaje njegov doprinos braku, ako ga stalno ili cesto vara, ako ga puno gnjavi da dugo i cesto slusa njene price/jadikovke, ili da idu negdje gdje ona hoce, ako mu ne da ponekad mira i slobode.

Ako mislis da ima jos puno nekih drugih razloga van ovih molim te navedi par primjera.


Ljudi cesto prolaze kroz slicne obrasce veza, dok god ne nauce to sto trebaju iz toga nauciti. Ako ti tako brzo ucis, svaka cast, ali moram priznati da sam malo skeptican. Sto je bilo zajednicko svim tim tvojim muskarcima u braku i vezama? Kakav tip osobe su oni bili, a kakav tip u vezama si ti, odnosno kako ste uloge podijelili? Harpy je jednom cini mi se napisala da je ona dobra, ali da na kraju uvijek popusi. Jesi li ti npr. ona koja dominira, inicira, spontana, a oni oni koji vole paziti, vise organizirani, ili je mozda obratno? Koji su bili razlozi za raskide i tko je odlazio?

-honey- kaže:

Jučer sam pročitala na forumu jednu rečenicu s kojom se slažem i koju ću tu donekle citirarati- nekad mi je kriterij bio da mi klecaju koljena, a sad je da me nosi kao malo vode na dlanu.
Stari se, kaj ćeš

Sto se tice ove recenice, ovo je tipicna recenica za zene koje su nakupile nesto godina i par losih veza/brakova iza sebe. To je ziheraski pristup onih koji su se par puta opekli. Sve te price padaju uvodu kad nalete na tipa koji ih zna protresti i doprijeti do njih. Nema zamjene za onaj osjecaj kad znas da je takav tip u blizini. Prije nego sto ga ugledas osjetis povjetarac, zavjese se pocnu njihati, papiri lete, prozori pocnu lupati. I kad te zgrabi onaj osjecaj, onaj grc u zeludcu, jer ti ne bi tako gubila kontrolu, ali to je jace od tebe i nervira te sto se ne mozes kontrolirati.

Ha, nista. Sto cu........... Morati cu onda naci neku jos mladju.

[Fielding Mellis]

-honey- kaže:

Ne znam sad ni o kojem vremenu ni o kojem podneblju pričaš. Moja praprabaka je bila emancipirana prije sto godina i nije bilo ničeg od ovoga što kažeš. Kakve crne sankcije od društva?

Cestitamo sretnoj dobitnici (a i praprabaki naravno), a svim ostalim zelimo vise srece u narednom krugu Reinkarnacije.

Pa npr. uzmi Dalmaciju 1915. Sto mislis gdje je vecina stanovnistva zivjela i koliko su mogle biti emancipirane zene po tim selima nakon zavrsena 4 razreda osnovne skole? Industrije nema, dakle nemas svoju platu. Zemlja ostaje braci, tako da nemas ni svoju zemlju. Ako kazes da ti nije dobro i da te muz tuce, mater ti kaze da je to tako normalno, da je i nju caca tukao i da ako ode od muza da njima ne moze doci i da ih sramoti. Izbor za naci nesto puno tipova po selu nemas, a ako se i skuzi da volis flertovati ili da ti je netko malo drazi, onda si odmah kurbaca. Pa ti sad vidi kakav i koliki ti je izbor.

I sad to uporedi npr. mozda sa unukom takve osobe koja je zavrsila srednju skolu poslije rata, gdje je cula da su zene i muskarci ravnopravni, da imaju ista prava. Koja onda zivi u malo vecoj sredini (npr. Kastel Zapizdica, Solinski Front ili Drogir), jer se obitelj preselila u grad jer u gradu ima industrije i vise posla. Pa onda ta unuka radi u Dalmacija Brokvi (ili Jugo Brokvi) sa gomilom drugih zena. Ima svoju platu za koju se navikla da raspolaze s njom. Na poslu dolazi u kontakt sa razlicitim zenama (slobodnim, udatim, razvedenim). Mislim da ne mozes sporiti da je takva osoba u puno boljoj poziciji, da ima realno veci izbor i manji pritisak okoline.

-honey- kaže:

To se slažem, ne bi škodilo ni danas, a možda baš pogotovo danas smanjiti očekivanja i uzdati se u sebe a ne u druge.

Da, ali kako ces smanjiti ta ocekivanja kad si u svim medijima bombardirana sa slikama osoba savrsenog tijela (koje su k tome jos obradjene), osoba na fejsu koje se kao ludo provode (isto supljak) i sl.? To imas stalno pred ocima i onda se nehoticno poredis, i u tom poredzenju redovno gubis. I onda gubis samopouzdanje, srecu, zadovoljstvo sobom i svojim zivotom.

-honey- kaže:

Bojim se da je ponegdje i danas tako. Ali postoje neke prirodne sklonosti i ja ne bih zanemarila prirodu kod nametanja neke feminizacije. Žena koja nije dobra majka nije dobra osoba osim ako je bolesna. Ne vidim da se to treba mijenjati. Isto kao što se od muškarca očekuje da bude dobar otac. Kako će par podijeliti svoje uloge to je na njima, kako rekoh ovisno o sklonostima, ali ono što nam je priroda dala nema potrebe da se silom želi izopačiti. Ukratko, treba težiti ravnopravnosti ali ne i jednakosti.

Izier sed den dan. Sto znaci dobra majka? Ona koja sve radi za djecu pa ih razmazi? Ona koja strepi stalno na njima, pa im prenese svoje strahove? Ona malo prakticnija i grublja, koja za sve kaze: nije to nista, vozi dalje, nemoj se peknjaziti? Ona koja stvara da imaju, ali joj ne dotekne vremena i energije da im posveti vrijeme, da toplinu, njeznost?

Ili mozda ona koja u svakoj situaciji reagira idealno, koja je puna ljubavi, ali zna i za red i principe, koja nikad nije zivcana, uvijek nasmijana? Koliko znas takvih osoba? Ako znas neku koja odgovara ovom opisu, molim broj mobitela na PM. To moram doci i vidjeti osobno. Da je stipnem i vidim je li stvarna.

-honey- kaže:

Ne znam jel to dođe s godinama takve paranoje ili je ziheraštvo prirođeno, ali nemam to u sebi. Ispravno je ono što osjećam a ako pogriješim kod izbora nije moja krivnja ako budem nastojala biti u skladu sa svojim moralnim načelima. Za drugu stranu ionako nema garancija. Nikad. Ni s 18, ni sa 60. Ni u prvom ni u desetom braku. Ja gledam svoju savjest i to mi je jedini orijentir. Ovo boldano je zbilja kao neko prokletstvo, ja sam ipak blagoslovljena što sam bez tih misli. Kako sam već rekla optimist sam i imam vjeru tako da me takve stvari nikad nisu mučile.

Ti znas da su optimisti sretniji, bas zato sto ne vide realno stvari (za razliku od depresivnih ljudi, od kojih su mnogi pesimisti)?

Ponoviti cu isto ono sto sam vec rekao. Cini mi se da ti imas prilicno zdrav stav, ali nisam siguran koliko je takvih ljudi u opcoj populaciji.

-honey- kaže:

Morala sam post podijeliti na dva dijela jer mi u jedan komentar nije sve stalo Prvi put od kad sam na forumu

Za sve postoji prvi put. I meni je prvi put da se nastojim drzati pravila i unutar granica.

-honey- kaže:

Svatko, ako želi, može "obraniti" model ugovorenih brakova. Nije to uopće sporno. Sporno je samo ako je prisila u pitanju, ali ne vidim neku razliku ako npr roditelji sugeriraju djetetu da je neka osoba podobna za nju i da se na kraju to pokaže ispravnim. Roditelji često najbolje vide što je dobro, ali djeca to još češće zanemaruju i na kraju se pokaju. Naravno, uvijek ima iznimaka. Jer, roditelji iako žele svojoj djeci najbolje, to ne znači uvijek da najbolje i rade.

Cime se opet vracamo na ono pitanje sto je dobra majka i dobar otac? Ako svi zele najbolje svojoj djeci i trude se najbolje koliko mogu, ali neki pri tom rade stetu, a ne kuze to, da li su oni isto dobri roditelji ili nisu? Da li su oni losi roditelji samo zato sto ne znaju bolje, a ne znaju jer nisu imali od koga nauciti?

-honey- kaže:

Ah sry, nemam pojma zašto sam to napisala na forumu, ali što mogu kad je istina. Popunila sam se na nekim mjestima pa valjda zato a linija je slična onoj od prije. Tnx na linku, to su mi već stavljali ali uvijek mi je drago poslušati
A postovi su duži jer sad kad dođem budem samo na nekoj temi, a ne zjakam okolo po forumu i chatu jer nemam toliko vremena.

Znaci sad ti je moto: "Bolje da ljulja nego da zulja!"

Kod mene je obratno. Ja ne stignem zjakati po forumu i chatu jer su mi postovi na jednoj temi dugi, pa ne stignem do drugih.

Pa ako volis takve stvari onda nastavljamo u revijalnom tonu, sa slicnim hitovima iz konditorsko-sladoledarskog opusa...https://www.youtube.com/watch?v=CCSg9imrmHo

-honey- kaže:

Ne trebaš mi odgovoriti i sve pet
I nisi ispao ni naivan ni jeftin, baš naprotiv.

Ok. Sad smo 1:1..........jer si i ti "pala" na moj "fishing for compliments".

[Fielding Mellis]

JustForFun kaže:

Fielding, posto mi kratkoca nije vrlina, ne znam kako bih skratila tvoj post, mozda bi netko drugi sve sto si ti rekao, nasao nacin da kaze krace i brze, ali to je njegov stil, ne tvoj

Hvala ti na ovome. Nazalost svi junaci nikom ponikose, i ja ne docekah moj primjer. Stvarno mi je zao, jer mi to ne pomaze osobni razvoj.

JustForFun kaže:

Honey, lijepo te čitati pametna ženo, a dužina postova se širi kao gripa

Suti sejtane, ne hvali je. Samo dolijevas ulje na vatru. Sutra ce osvanuti njen post u 4 dijela. Ako moze Fielding u 3, mogu ja u 4. I ne samo to. Ako mislis da je ovo sto je do sad napisala dobro, tek da vidis kad se stvarno potrudi i raspistolji. Pasces na dupe. A mozda ne samo ti.

JustForFun kaže:

Mislim da je Fielding samo jednu stvar interpretirao pogrešno vezi mog slučaja, ja jako malo žalim za onim što je bilo, ali jako puno strepim nad onim što će bit, jer sam svjesna kolko opasne i dalekosežne posljedice ostanka u nezadovoljavajućem odnosu mogu bit i to mi je možda najveći motiv da radim na problemu kolko god bih se zavukla negdje pod deku i umirala u tišini, jednostavno ne mogu preuzet odgovornost za posljedice ostanka ako bi bile loše, a tu samosvjest o kojoj pričaš i čime si se vodila, doista nemam danas i ovdje u sebi, a nije ni čudno da je ti imaš ako ju je tvoja baba imala prije 100 godina (emanicipaciju), moja stvarno nije i to je dio razlike

Posto moram vjezbati kratkocu reci cu ti samo ovo: "Onaj tko se boji umrijeti, taj se boji i zivjeti!".

Jedna zamolba i za tebe i za nju. Meni je osobno napornije citati kada je neki pasus duzi od 5-6 redova. Ako mozete ponekad ubaciti po koji red razmaka, bio bih neizmjerno zahvalan. Vama je to enter vise ili manje, a meni mnogo znaci.

Tebi cu poceti odgovarati na postove, kao i do sad, kad kazes da si ti odgovorila sve sto si htjela.

[JustForFun]

Mislila sam da sam sve rekla, ali pokusat cu jos nesto napisat danas ili veceras

[-honey-]

JustForFun kaže:

Honey, lijepo te čitati pametna ženo, a dužina postova se širi kao gripa

Jao vidim sad koliko je napisao, ne znam hoću li mu stići danas odgovoriti

JustForFun kaže:

Mislim da je Fielding samo jednu stvar interpretirao pogrešno vezi mog slučaja, ja jako malo žalim za onim što je bilo, ali jako puno strepim nad onim što će bit, jer sam svjesna kolko opasne i dalekosežne posljedice ostanka u nezadovoljavajućem odnosu mogu bit i to mi je možda najveći motiv da radim na problemu kolko god bih se zavukla negdje pod deku i umirala u tišini, jednostavno ne mogu preuzet odgovornost za posljedice ostanka ako bi bile loše, a tu samosvjest o kojoj pričaš i čime si se vodila, doista nemam danas i ovdje u sebi, a nije ni čudno da je ti imaš ako ju je tvoja baba imala prije 100 godina (emanicipaciju), moja stvarno nije i to je dio razlike

Nisam pročitala pa ne mogu komentirati, ali mogu općenito reći da ljudi uvijek trebaju biti svjesni svojih mogućnosti a isto tako i svojih ograničenja. Kad to osvijeste, tek onda mogu raditi na kohabitaciji s nekim drugim koji također ima svijest o istome. Odgovornost se ne može preuzeti samo za ono što nije u našoj moći, a sve ostalo je na nama.

JustForFun kaže:

Vezi dogovorenih brakova, ja bih rekla da je stvar da je u društvenom kontekstu u kojem su postojali ili postoje ti brakovi, u biti stvar da je evaluiranje "sreće" bilo drugačije determinirano i da su pojedinci u tom kontekstu pronalazili svoju sreću što u društvenom statusu što u rodnim ulogama itd itd...

A neki, nećeš vjerojavati, i u ljubavi, i tu je ona lutrija o kojoj sam pričala. Po zakonu vjerojatnosti nekima se i ona morala desiti