Besmisao, praznina i zatvaranje ociju

[FlaFi]

Trebam napisati "sta mi je??". Na prvi pogled odlican zivot..na drugi pogled jako dobar zivot. Pogled kaze i da sam samouvjerena, odlucna, zadovoljna.
No vec nekoliko mjeseci osjecam se lose. Zasto? Ne znam bas.

Radoholicar sam. Volim svoj posao, (zivim u uredu, svojom voljom). Imam divnog decka, soon to be mm. Na ljubavnom i poslovnom planu sve ok.
(Koliko znam, jel)

Vjecno jurim nekud. Povremeno kad nadjem vremena za sebe. I kad ne ignoriram sama sebe, negdje duboko odjecam golemu tugu, ispraznost, besmisao zivota... Nekad sam bila jako optimisticno i veselo bice. A pretvorila sam se u osobu koja uvijek juri za necim idealnim.. Koja bi se najradje rasplakala od neke prevelike akumulacije tuge za koju ne znam ni odakle izvire. A cak i nisam "placko".

Pretvorila sam se u nesigurnu, zivcanu i povremeno (verbalno) agresivnu osobu.

Ne zelim biti ovakva, vise. Ne zelim biti opterecena raznim detaljima, posebno kad nisu bitni. Ne zelim da 'moram imati" kontrolu nad svim i svacim, uvijek.

Imam osjecaj kao da se ona "prava JA" izgubila na nekoj stranputici. Zelim se ponovo pronaci..

Ali kako?

[hullu]

Daj otkaz

[FlaFi]

Sto bi to cinila?

[KRIN1]

FlaFi kaže:

Trebam napisati "sta mi je??". Na prvi pogled odlican zivot..na drugi pogled jako dobar zivot. Pogled kaze i da sam samouvjerena, odlucna, zadovoljna.
No vec nekoliko mjeseci osjecam se lose. Zasto? Ne znam bas.
...

imaš sve sastojke,
za reklamirani recept,
ali to očito nije tvoj recept.

zapisuj želje.
pokazati će se put

[hullu]

Ne znam stara, ako si radoholicar idi na rehabilitaciju. Imas jedan zivot a ti ga provodis u uredu.

[blueees]

FlaFi kaže:

Trebam napisati "sta mi je??". Na prvi pogled odlican zivot..na drugi pogled jako dobar zivot. Pogled kaze i da sam samouvjerena, odlucna, zadovoljna.
No vec nekoliko mjeseci osjecam se lose. Zasto? Ne znam bas.

Radoholicar sam. Volim svoj posao, (zivim u uredu, svojom voljom). Imam divnog decka, soon to be mm. Na ljubavnom i poslovnom planu sve ok.
(Koliko znam, jel)

Vjecno jurim nekud. Povremeno kad nadjem vremena za sebe. I kad ne ignoriram sama sebe, negdje duboko odjecam golemu tugu, ispraznost, besmisao zivota... Nekad sam bila jako optimisticno i veselo bice. A pretvorila sam se u osobu koja uvijek juri za necim idealnim.. Koja bi se najradje rasplakala od neke prevelike akumulacije tuge za koju ne znam ni odakle izvire. A cak i nisam "placko".

Pretvorila sam se u nesigurnu, zivcanu i povremeno (verbalno) agresivnu osobu.

Ne zelim biti ovakva, vise. Ne zelim biti opterecena raznim detaljima, posebno kad nisu bitni. Ne zelim da 'moram imati" kontrolu nad svim i svacim, uvijek.

Imam osjecaj kao da se ona "prava JA" izgubila na nekoj stranputici. Zelim se ponovo pronaci..

Ali kako?

Hmmm, zanimljivo mi je ovo bilo čitati jer sam nekad i sam imao dane kad sam se točno osjećao kao ti. Jako je teško odgonetnuti što je trigger svemu ovome.
Po nekim saznanjima do kojih sam ja došao, jer me stvarno to zanimalo pa sam se udubio u sve to dosta, razlozi su još u djetinjstvu, moguće da se radi - o nekakvom kompleksu kojeg nosiš još od malih dana
- o nekakvim traumama koji su ti prouzročili roditelji ili bliza rodbina
- o neispunjenim snovima ( nisi se uspjela samoaktualizirati onako kako si oduvijek htjela i sad imaš osjećaj da ti život prolazi a da se ti ne mičeš baš nigdje)

Po meni je nekako jedino rješenje sadržano u sljedećoj rečenici: Živi u trenutku.
Nemoj misliti što će biti sutra, nemoj misliti što je bilo, jer vrijeme ne možemo vratiti, a ne mozemo niti otici unaprijed da utječemo na stvari koje se još nisu ni desile.

Prihvati to gdje si sada, izvuci ono najljepše iz toga, voli ljude oko sebe, druži se što više sa svojim voljenima, mada voliš posao daj i dragim ljudima oko sebe priliku da te dodatno upoznaju, pronađi nešto što te ispunjuje.

I ono najbitnije: voli sebe i oprosti sebi za sve ( moguće je i da sew kriviš za nešto podsvjesno i da se zbog toga loše osjećaš). Reci sama sebi da si opraštaš sve, i moli se (onom Bogu u kojeg vjeruješ, ako vjeruješ) da ti da snage da izađeš na pravi put, jer s Njim sve počinje i završava (IMHO)

Još cu ti samo dodati da sam prije nekih 10 god kad sam jos bio tinejder u srednjoj, imao skroz drugačiju viziju gdje ću biti danas, ama bas nista mi se nije ispunilo kako sam tad zamišljao.

Bavim se poslom koji mi je nekad bio odbojan, od introverta sam postao ekstrovert i radim posao gdje svaki dan upoznajem 100injak novih ljudi, zavrsio sam skroz neki stoti fakultet od onog kojeg sam si ja bio zacrtao, počeo ici u teretanu koju sam mrzio iz dna duše, cure s kojom sam tad mislio provesti zivot vise nema, sad sam s drugom curom za koju uopće nisam imao pojma da cemo vec par godina biti skupa kad sam je tek upoznao, znači ništa mi "se nije posložilo" onako kako sam ja htio, ali znaš što: evo me tu sam, smijem se, sretan sam, uživam u svakom novom danu,
i u jdno sam siguran: imam savršeno nesavršeni život kojeg ne bi mijenjao za ništa na ovom svijetu

[Kymatica]

FlaFi kaže:

Sto bi to cinila?

Ljudi ti obicno to rjese nekom vecom kupovinom, tipa auto,stan i sl, pa s tim zabave um, ili najcesce ako nemaju para, napravis dijete, da se bave a tim. Samo da izbjegnu ovo sto prozivljavas, a to se zove rad na sebi.

[radical change]

FlaFi kaže:

Trebam napisati "sta mi je??". Na prvi pogled odlican zivot..na drugi pogled jako dobar zivot. Pogled kaze i da sam samouvjerena, odlucna, zadovoljna.
No vec nekoliko mjeseci osjecam se lose. Zasto? Ne znam bas.

Radoholicar sam. Volim svoj posao, (zivim u uredu, svojom voljom). Imam divnog decka, soon to be mm. Na ljubavnom i poslovnom planu sve ok.
(Koliko znam, jel)

Vjecno jurim nekud. Povremeno kad nadjem vremena za sebe. I kad ne ignoriram sama sebe, negdje duboko odjecam golemu tugu, ispraznost, besmisao zivota... Nekad sam bila jako optimisticno i veselo bice. A pretvorila sam se u osobu koja uvijek juri za necim idealnim.. Koja bi se najradje rasplakala od neke prevelike akumulacije tuge za koju ne znam ni odakle izvire. A cak i nisam "placko".

Pretvorila sam se u nesigurnu, zivcanu i povremeno (verbalno) agresivnu osobu.

Ne zelim biti ovakva, vise. Ne zelim biti opterecena raznim detaljima, posebno kad nisu bitni. Ne zelim da 'moram imati" kontrolu nad svim i svacim, uvijek.

Imam osjecaj kao da se ona "prava JA" izgubila na nekoj stranputici. Zelim se ponovo pronaci..

Ali kako?

Dobro došla u moj svijet...
Život u uredu ti je čista control freak metoda da se zaštitiš u životu. Radiš i znaš ako radiš i što više radiš to ćeš postati uspješnija, zaraditi više para i tako dobiti osjećaj vrijednosti, smisla i svrhovitosti.. Tako je i kod mene, radim dva posla a osjećaj praznine i ona rupetina koju ništa ne može ispuniti i dalje ostaje u meni. Htio bih se rasplakati kao malo djete ali sam se toliko naučio kontrolirati da ne mogu plakati ni ako želiš, eventualno jedna ili dvije suze izađu van i dalje ne ide i točka..

Kad sve zbrojiš to je bijeg u safe zonu. Imaš te neke svoje confort i safe zone u koje se svakodnevno sklanjaš.. Zašto.. ?
Kod mene je tto pitanje emocionalne osjetljivosti, ranjivosti, straha od odbacivanja, idealiziranja kroz potragu za nečim što će me ispuniti, neko sretnije mjesto, neki sretniji život, neka uzbudljivija osoba... Kroz čitavo to traženje shvaćam da zapravo cijelo vrijeme bježim od sebe i suočavanja sa samim sobom.
Duboko u sebi vjerujem da sam loš, neuspješan, ne zaslužujem ljubav, da sam cijeli život odbacivan i slično...
Tu bol umjesto da sjedneš i razlučiš ju jednom za svagda (jer ne znaš kako, nikad to nisi radio, nisi naučio) ti jednostavno stavjaš krpe i zakrpe na tu trulu unutrašnjost.
Ne ide jebi ga, valjda će doći i taj dan kada ću smoći snage da se suočim sa svim tim smećem u sebi...no valja bitti realan i reći da taj dan nikada neće doći, jer da je suđeno već bi došao. I sama posmisao da takve stvari sebi priznam i njima se pozabavim mi je duboko porazna sama po sebi. Reći jsno i glasno sebi i drugima mene je strah tog i tog, mislim o sebi sve najgore, loš sam, daleko sam od uspješnog, istina je da sam u sebi zapravo nitko i ništa... Na egu sam izgradio sve što "imam" u životu, i posao, i karijeru, i fakultet, i brak.. odreći se ego značilo bi odreći se svega postignutog u životu...

[FlaFi]

Tnx svima na odgovorima. Slazem se, trebam raditi na sebi. Ali kako? Netko rece da zapisujem zelje. Ja uopce ne znam sto zelim. Ja zelim ugoditi svima oko sebi, roditeljima (mada nemoguca misija) sestrama i bratu, dragom... (Ne shvatiti ovo pogresno, ne dam da me se "gazi" il sta slicno, da oni traze nesto od mene; ja jednostavno zelim da su ljudi do kojih mi je stalo sretni i zadovoljni). Vjerojatno sam tu negdje izgubila sebe, potisnula se.

Kao sto radical kaze, i ja mislim da sam losa, nedovoljno dobra u svemu, da ne zasluzujem xy...bilo sto.

Odlucila sam napraviti neki iskorak, ne znam jos kako, ni u kojem smjeru.

Za veci dio napisanog ste u pravu, ali kako dalje?

Ima netko nekakvo stivo za preporuciti?

[Golden Circle]

FlaFi kaže:

Imam osjecaj kao da se ona "prava JA" izgubila na nekoj stranputici. Zelim se ponovo pronaci..

Ali kako?

Meni draga metoda je da odeš negdje u izolaciju. Ne nužno na pusti otok, ali negdje gdje si samo ti, nema drugih ljudi, nema tehnologije. Recimo, u prirodu na jedan dan. Puno stvari ispliva na površinu kad čovjek mora provesti dan sam sa svojom glavom. Nema posla da ti odvrati fokus, nema drugih ljudi, samo ti. Šetaš i pustiš glavu da te sama vodi.

[radical change]

FlaFi kaže:

Tnx svima na odgovorima. Slazem se, trebam raditi na sebi. Ali kako? Netko rece da zapisujem zelje. Ja uopce ne znam sto zelim. Ja zelim ugoditi svima oko sebi, roditeljima (mada nemoguca misija) sestrama i bratu, dragom... (Ne shvatiti ovo pogresno, ne dam da me se "gazi" il sta slicno, da oni traze nesto od mene; ja jednostavno zelim da su ljudi do kojih mi je stalo sretni i zadovoljni). Vjerojatno sam tu negdje izgubila sebe, potisnula se.

Kao sto radical kaze, i ja mislim da sam losa, nedovoljno dobra u svemu, da ne zasluzujem xy...bilo sto.

Odlucila sam napraviti neki iskorak, ne znam jos kako, ni u kojem smjeru.

Za veci dio napisanog ste u pravu, ali kako dalje?

Ima netko nekakvo stivo za preporuciti?

Ti se nisi nikad zapravo ni izrazila kao osoba. Prihvaćajući ulogu da udovoljavaš svima koji ti pokucaju na vrata kako bi oni bili sretni i zadovoljni u potpunosti si zanemarila sebe, i to si radila još od malena vjerojatno.
Najprije drugima je nemoguće udovoljiti a da ti ne govorim kolika je pokora sebi na leđa staviti odgovornost za tuđu sreću. Vjerujem da ti koji od tebe traže da ih usrećiš jako dobro znaju što žele i znaju se usrećiti, u suprotnom od tebe ne bi mnogo ni tražili zar ne? Oni najbolje znaju što žele i sami su odgovorni da potraže svoju sreću, ti nemaš što tu raditi.

Zašto pokušavaš udovoljiti drugima jest duboko ukorjenjeno u tvom negativnom odrazu vlastite vrijednosti. Konstantno tražiš potvrdu u očima drugih i njihov osmjeh na licima ti govori, da vrijedna sam, uspješna i vrijedna ljubavi. Zamisli kako je glupo oslanjati svoje viđenje sebe na osmjeh na tuđem licu, u životu ljudi čiji život n možeš živjeti čijim emocijama ne možeš upravljati.

No ti to želiš, to je naučeni obrazac ponašanja. U njemu najprije nemaš vremena za svoje želje, pod dva nemaš si "beneficiju" odabrati sebe umjesto drugog i pod tri nemaš vremena raditi na sebi, uživati, određivati sama svoj put jer misliš da tvoje želje nisu važne..
Kad se sve zbroji, ti nisi slobodna osoba u smislu da n živiš svoj život, rastrgana si između vlastitog ngativnog mišljenja o sebi i zadovoljavanja potreba drugih kako bi održala vlastitu vrijednost..

Činjenica..
Ništa se loše neće dogoditi ukoliko drugima kažeš ne, drugi će se snaći a ti ćeš napokon dobiti malo više vremena za sebe
Tvoje želje su važnije od drugih i ti jedina najbolje znaš što želiš, što ti paše i kakav život želiš živjeti
Kad se napokon okreneš sebi, što je dug i postepen proces, tada ćeš i naučiti prepoznavati što želiš
Kad otkriješ što želiš, nastoj to i ostvariti pod svaku cijenu
Osjećaš se loše i izgubljeno jer su svi tvoji osjećaji otisnuti, ne dopuštaš si pogrešku, ovisiš o drugima, i kad nešto želiš to zanemaruješ, ne dopuštaš sebi niti da se pošteno isplačeš, u sebi si stvorila hrpu negativnih emocija koje pokušavaju izaći van kroz nervozu, tugu, agresiju, mržnju prema sebi...

Dobro je što si se napokon odlučila na promjenu.. ako tako nastaviš vrlo brzo ti ne ginu antidepresivi.

Literatura?
Meni ništa posebno nije pomoglo, zapravo više mi je nekoliko filmića na youtubeu od životnih trenera pomoglo nego većina literature. Pokušaj pronaći uzrok svojih problema i informirati se koliko štetiš sebi takvim ponašanjem. Na internetu imaš jako mnogo filmića na tu temu, gledaj, obrazuj se, bilo kakve želje koje imaš, a uvijek ih imaš bez obzira kako malene bile zapiši na papir i pokušaj ostvariti. Vježbaj ljudima reći ne i promatraj kako se nakon toga osjećaš.. Pokušaj si zbrojiti sve pozitivne vrijednosti na papir da si stvoriš dojam koliko si u suštini uspješna, vrijedna i jaka osoba...

[Daracpoparac]

FlaFi kaže:

Trebam napisati "sta mi je??". Na prvi pogled odlican zivot..na drugi pogled jako dobar zivot. Pogled kaze i da sam samouvjerena, odlucna, zadovoljna.
No vec nekoliko mjeseci osjecam se lose. Zasto? Ne znam bas.

Radoholicar sam. Volim svoj posao, (zivim u uredu, svojom voljom). Imam divnog decka, soon to be mm. Na ljubavnom i poslovnom planu sve ok.
(Koliko znam, jel)

Vjecno jurim nekud. Povremeno kad nadjem vremena za sebe. I kad ne ignoriram sama sebe, negdje duboko odjecam golemu tugu, ispraznost, besmisao zivota... Nekad sam bila jako optimisticno i veselo bice. A pretvorila sam se u osobu koja uvijek juri za necim idealnim.. Koja bi se najradje rasplakala od neke prevelike akumulacije tuge za koju ne znam ni odakle izvire. A cak i nisam "placko".

Pretvorila sam se u nesigurnu, zivcanu i povremeno (verbalno) agresivnu osobu.

Ne zelim biti ovakva, vise. Ne zelim biti opterecena raznim detaljima, posebno kad nisu bitni. Ne zelim da 'moram imati" kontrolu nad svim i svacim, uvijek.

Imam osjecaj kao da se ona "prava JA" izgubila na nekoj stranputici. Zelim se ponovo pronaci..

Ali kako?

Dobro došla u svijet odraslih

[F.A.Q]

Daracpoparac kaže:

Dobro došla u svijet odraslih

bas .. uopce nije kako su pricali .. lagali su zlocesti bili i ostali .. djecu lagat

koliko moras bit jadan da uvjeravas djecu u lazi samo zato jer si .. jadan

i sta ce drugo ostati nego besmisao, praznina i tradicionalno zatvaranje ociju

nene .. prazne price .. preslikavanje obrasca .. sve do najslabijih se prenosi svo tradicionalno sranje

reci ce mudraci ima lijepih stvari .. ja citam ima lijepih lazi .. p aim kazem ali laz je laz bila ona lijepa ili ruzna .. de ti meni reci sto je istina .. zasto ne vjerujes svojim ocima i ostalim osjetilima ..

neznaju .. valjda od silne ljepote i ljubavi ne vide istinu

[Azz]

FlaFi kaže:

Slazem se, trebam raditi na sebi. Ali kako?

psihoterapija. to je bio moj put na kojem sam kopala po tome "imam sve, a prazna sam". put je dug i treba biti uporan ako se želi dobiti nekakav rezultat. no možda ti pronađeš neki drugi put...koji god bio, neće biti od danas do sutra promjena, niti će ga netko drugi odraditi za tebe.

vezano za literaturu, možda ti nešto bude značio E. Tolle..onako, zgodno štivo za promisliti o sebi..čitala sam ga davno, imam i njegove knjige koje ti mogu poslati, ali ako ćeš to javi mi na pp mail.

btw, ta rupa i praznina koju osjećaš nije ništa. tijelo ti poručuje da se pokreneš u nekom drugom smjeru.

[F.A.Q]

Azzura kaže:

btw, ta rupa i praznina koju osjećaš nije ništa. tijelo ti poručuje da se pokreneš u nekom drugom smjeru.

definitivno je to simptom odnosno poruka - a ne dijagnoza!

[Daracpoparac]

Azzura kaže:

psihoterapija. to je bio moj put na kojem sam kopala po tome "imam sve, a prazna sam". put je dug i treba biti uporan ako se želi dobiti nekakav rezultat. no možda ti pronađeš neki drugi put...koji god bio, neće biti od danas do sutra promjena, niti će ga netko drugi odraditi za tebe.

vezano za literaturu, možda ti nešto bude značio E. Tolle..onako, zgodno štivo za promisliti o sebi..čitala sam ga davno, imam i njegove knjige koje ti mogu poslati, ali ako ćeš to javi mi na pp mail.

btw, ta rupa i praznina koju osjećaš nije ništa. tijelo ti poručuje da se pokreneš u nekom drugom smjeru.

Probao sam psihoterapiju, psihoterapija bi trebala biti više kao motivacija za krenuti naprijed, ali mislim da sve što u suštini saznaš na psihoterapiji nije ništa previše drukčije od onoga što već znaš, doduše nitko te ne može naučiti razmišljati niti bi trebao , ja sam u depri maltene od drugoga srednje razreda, sada ima 24 godine, u totalno zatupljenom stanju sam maltene već pune dvije godine,više nisam ni sam siguran da l i je to zbog tableta kojih pijem ili samoga stanja, psihiajtrica mi baš i ne pomaže budući da mi ne postavlja nikakva pitanja, drama, jako je žalosno kada se na psihu razboliš zato što ne posotji nikakvo sigurno rješenje, sve ovisi o tome hoćeš li ti pronaći izlaz ili ne, na znanje drugih se ne možeš osloniti jer se premalo zna o psihičkim bolestima

[Pasamaha Ahab]

Proizlazi li to pitanje iz luksuza,viška vremena ili si doista shvatio da si putem izgubio sebe...

Ako si doista izgubio sebe i imaš novca da se pronađeš,učini ono što si oduvijek htio...Odputuj tamo!

[F.A.Q]

Daracpoparac kaže:

... sve ovisi o tome hoćeš li ti pronaći izlaz ili ne, na znanje drugih se ne možeš osloniti jer se premalo zna o psihičkim bolestima

to si dobro rekao .. iz iskustva mogu potvrditi slicne zakljucke ... uzdaj se use i celici se u takvim okolnostima .. nema ti druge .. prezivljavanje i borba!

[Muškica]

FlaFi kaže:

Tnx svima na odgovorima. Slazem se, trebam raditi na sebi. Ali kako? Netko rece da zapisujem zelje. Ja uopce ne znam sto zelim. Ja zelim ugoditi svima oko sebi, roditeljima (mada nemoguca misija) sestrama i bratu, dragom... (Ne shvatiti ovo pogresno, ne dam da me se "gazi" il sta slicno, da oni traze nesto od mene; ja jednostavno zelim da su ljudi do kojih mi je stalo sretni i zadovoljni). Vjerojatno sam tu negdje izgubila sebe, potisnula se.

Kao sto radical kaze, i ja mislim da sam losa, nedovoljno dobra u svemu, da ne zasluzujem xy...bilo sto.

Odlucila sam napraviti neki iskorak, ne znam jos kako, ni u kojem smjeru.

Za veci dio napisanog ste u pravu, ali kako dalje?

Ima netko nekakvo stivo za preporuciti?

Ček.
Kakvo štivo ako ti je jedina misija ugoditi drugima.? Ali ipak nisi sretna u toj misiji. Znači kriva misija.
Misli na sebe. Kako?
Dan po dan. Polako.
Za početak doznaj ono što ti želiš.
To ne može nitko osim tebe