Dragi moji,
evo da se i ja oglasim nakon godina sutnje i za buduce citatelje ostavim update svoje obiteljske i pravne situacije- Cisto da oni koji su trenutno u ocaju znaju u kojem smjeru treba krenuti...
Evo nase price:
- Rastala se od nevjencanog supruznika 3/2007, nakon 7 godina veze i 2 mlt djece
- cekala par mjeseci da vidim ima li znakova normalnog dogovora a onda 07/2077 ipak predala zahtjev za odredjivanje skrbnistva i alimentacije
- usljedila je godina pljuvanja i vrjedjanja na sudu, uz sve moguce protuoptuzbe koje je mogao smisliti; od zlostavljanja djece, do toga da sam ovisna o kavi?
-trazio je i imovinu i ja sam tad pomislila da me imovina nece usreciti pa sam lijepo posudila kombi na poslu i sve mu odvezla sto je postojalo u stanu (osim djecje sobe koju nisam dala dirati).
- to mu nije bilo dosta pa je dosao opet traziti da se iscupa radna ploca i odvode u kuhinji iz zida koji su njegovi. I to sam mu dala bilo mi je svejedno kad kuhinju ionako nisam imala. Vodjena politikom "bog je dao, Boj je uzeo, Bog ce opet dati ako treba biti"... sve sam mu dala i mjesec dana poslije pocela shvacati, da sve sto je on meni ostavio su dugove. Sve skupa njih 50.000Kn. kreditne kartice speglane, racun prazan, cak je polog digao kod najmodavca, a ostavio dug za neplacene stanarine i regrst rezija. Svugdje oko mene bilo su ljudi koji su me proganajli zbog dugova koje je ostavio . cak i obiljznja ljekarna, pizzeria i seoski ducan su imali zalbe. Ja sam digla kredit, prodala svoj auto i sve lijepo otplatila (kredit otplacujem i danas). Ali bog je uzeo, Bog ce i vratiti, sigurna sam u to - danas opet imam mali skromni autic
- skrbnistvo, susreti i alimentacija ipak su odredjeni bar privremeno u 7/2008
- naravno da unatoc tome sto privremeno rjesenje ne odgadja placanje i dalje nije placao ali se bar drzao susreta
- 6 mjeseci poslije uslijedilo je i konacno rjesenje o susretima, skrbnistvu i alimentaciji (nakon sto sam doslovce gnjavila i suca i pisarnicu i besplatnog odvjetnika... dok su mi svi rekli da ce oni placati samo vise da ih ostavim na miru
- tada sam bacila tulum od srece, ALI ...naravno da mi nitko nije rekao da odluka mora postati pravomocna.
- uslijedila je njegova zalba, i cekanje da se oglasi zupanijski sud.
- naravno cekanju nikad kraja pa sam i tamo primjenila taktiku telefonskog mobingiranja
. Zvala sam ih svaki tjedan u pon. i petak i gle cuda, nakon 3 mjeseca njegova zalba je odbijena.
- i eto opet onog ALI... zupanijski nije vratio spis pa opcinski nije imao na sta lupiti pecat pravomocnosti ....potrajalo je dodatnih 2 mjeseca....
- jednog dana citajuci zalbe novinara u dnevnom tisku o pravu informiranja javnosti i dosjetila se procitati zakon i pravilnike vezano na tu temu.
- lijepo se ja pocela prijetiti opcinskom i zupanijskom s raznim clancima koje sam tamo nasla (za svaki slucaj drzala šalabahter sa oznakama clanaka u novcaniku) te je situacija sa pecatom rijesena 2 mjeseca poslije. A onda je postalo veselo.....
prvih 6 mjeseci nista....
jos 6 mjeseci nista ....
jos 2 dana nista ..... i ja pukla ko hepo kocka i lijepo na drzavno odvjetnistvo, oni me poslali na zupanijsko, ti me poslali na CZSS, ti na policiju ... (sve sam to odradila u 2 dana uz tank goriva i puno motivacije koja je proizasla iz bijesa) i eto me me na opcinskom drzavnom odvjetnistvu.
predam ja prijedlog tuzbe a oni ga odbiju, jer je bivsi donio neke racune za djecju robu (koju ja nikada nisam ni vidjela) i tvrdio da placa u naturi (sto je naravno protuzakonito)
- nema veze pomislih, idemo dalje i umjesto odvjetnistva krenula u napad na CZSS i policiju. obilazila ih svaki tjedan jednom sa zalbom da ne placa, da se ne drzi susreta, da se dere i prijeti i meni i djeci, da ih ne vozi na treninge .... sve istinito ali ga najvjeroatnije nikada ne bi tuzila zbog toga da je samo jednom platio skolske knjige ili neku predstavu- no taj se zakleo da mi nikada nece dati ni kune za djecu.
....
mnogo vremena i zivaca je potroseno i ma da jos uvijek nisam vidjela niti jedne kune (nema ga se naravno za sto ovrsiti jer se vodi kao nezaposlen, iako 20 godina radi na crno i odlicno zaradjuje, niti ima imovine jer je sve prepisao na rodbinu i sportsku udrugu gradjana koja se ne moze ovrsiti jer nije njegova vec je on tamo samo predsjenik) .... ipak smo dosli do nekog napretka:
- 11/2010 napokon je krivicno osudjen zbog neplacanja alimentacije, s uvjetnom kaznom od 11 mjeseci zatvora i obvezom da plati 40.000 kn duga (ne bi vjerovali ali priznali su mu racune za djecju odjecu, hranu i ice koje je naime kupovao djeci a koje NIKADA NITI JA NITI DJECA NISMO VIDJELI) + obezu da u buduce svaki mejsec redovito plati 2500 kn alimentaciju za njih dvoje skupa, jer u suprotnom je pocinio novo kazneno djelu
- proslo je evo i od toga 1 godina, i dalje nije nista platio, i dalje se ne drzi susreta, i dalje je na slobodi. sad jos ima i kafic i cak imovinu ali nitko ne mari - iskreno ne marim ni ja vise za novce iako djeca imaju pravo na njih
-ALI... probudio se u meni ponovo poriv hepo kocke i sad me vodi bijes protiv pravosudja pa sam sad lijepo obavijestila i sud i CZSS i policiju i odvjetnistvo i susjeda... i predala prijedlog za ukidanje uvjetne kazne
- a CZSS? nebiste vjerovatli!!!!
kad sam isla kod njih rece mi tamo pravnica da je svakako obavijestim kako ce se spor zavrsiti jer u svojih 8 godina rada u CZSS kao jos nikada nije odzivila da je netko doista otisao u zatvor zbog neplacanja
- sad bi se mozda trebala rasplakati ali NE! Ne dam se ja demotivirati! ne odustajem! ne predajem se! prekrsio je moralna nacela! prekrsio je zakon! ostavio nas je da gladujemo !!! (da bilo je i takvih situacija kada nismo imali za jesti, ili gdje za skuhati i oprati.
- da slucaj ne bi bio zaboravljen, lijepo svaki tjedan nazvah sud, pod nekom izlikom trazim sudkinju i evo sam je napokon dobila prije 3 dana na telefon i obecala je da ce sazvati komisiju i da ce mu ukinuti uvjetnu
U medjuvremenu, ja i djeca smo dobro. Nitko vise nije bolestan, dugova skoro vise da i nemamo (ali imamo potrazivanja
), veseli smo i sretni iako zivimo skromnije nego sto bi zapravo trebalo biti. Ali ne zalimo se previse. Gledamo pozitivno i tako biste trebali i svi vi.
Jos malo i ukinuti ce mu uvjetnu kaznu i onda ce usljediti cekanje na pravdu jer prvo trebaju napraviti mjesta u zatvora da ga uopce imaju gdje primiti.
Za svali slucaj mi ovaj tjedan predajemo prijedlog za naplatu njegovih dugovanja od njegovih roditelja, koji su ga sve ovo vrijeme podrzali u njegovim nastojanjima da nam zagorca zivot. Doci ce dan kada cemo sjesti ili njemu ili njima na imovinu i naplatiti gotovo 100.000 kn koliko nam je duzan bez kamata do sada.
Znam da je ovo kutak za pravne price ali moram jos nesto obiteljsko naglasiti:
Kad sam se rastala mome sinu je bio jedva 1 godina a kceri 4. Oboje su bili u pelenama i zivjeli smo kao podstanari u iznamljenom stanu.
Dan kad sam se odlucila rastati i kad sam bivsem rekla da se iseli bio je dan kad sam sjedila nakon operacije svoje kceri na njenom krevetu u bolnici i plakala skupa s njom nad njenom boli.
To je ujedno bio dan kada se on trebao pobrinuti da odveze i pokupi naseg sina u jaslicama dok sam ja bdijela nad kceri u bolnici.
To je ujedno bio dan kada on NIJE odvezao naseg sina u jaslice jer se noc prije odlucio napiti i napuštiti i doci doma u 5 ujutro uz izliku da je morao raditi.
To je bio dan kada ja nisam stigla doci u bolnicu u 7 ujutro (nisam imala novca da platim apartman i budem s njom preko noc), jer sam cekala da se jaslice otvore (bivsi je bio tako oduzet da me molio da ja odvezem malog umejsto njega). Kad sam napokon dosla u bolnicu svoju 4 godisnju kcer sam nasla svezanu ispod kreveta (toliko je kricala od straha cijelu noc i iskakala iz kreveta da nisu imali izbora vec joj ispod krevetca staviti madrac i svezati je za nogu da ne pobjegne).
To je bio dan kada sam iz bolnice vozila sa djetetom u rukama preko autoputa natrag doma - vristala je i kidala si zavoje kad bi je ispustila iz ruku pa sam morala voziti s njom u krilu - a kad smo stigli doma u 2 popodne nasli smo gospodina kako mirne duse spava a mali i dalje i jaslicama.
To je bio dan kad sam ga probudila i rekla mu da ga njegova djeca trebaju i da se mora sabrati, a on se digao, otisao prvo na kavicu i kafic preko puta, pa lijepo doruckovao, pa se pozalio da ga boli zub kao nikada u zivotu i da bas taj tren mora kod zubara... i otisao je, ostavio me sa jednim djetetom koje je spavalo sa zavojima u svome krevetu, i drugom djetetu jos u jaslicama, obecajuci da ce se na vrijeme vratiti i pokupiti naseg sina.
To je bio dan kada sam preklinjala meni gotovo nepoznatu zenu koja je radila u obliznjoj ljekarni, da na pola sata zakljuca svoju radnju kako bi sjela ispred vrata naseg stana i pazila na usnulo bolesno dijete dok ja trknem po drugo u jaslice jer se tata naravno nije vratio na vrijeme....
To je bio dan kada sam se zaklela da ce zemaljska pravda za mene i moju djecu doci jednog dana, taman ja osobno pisala zakon i da nikada necu odustati!!!
I eto, danas 5 godina poslije, mi smo jedna mala sretna obitelj bez tate i uopce nam ne fali.
Jos uvijek smo podstanari ali kako vec rekog, dugova gotovo nemamo.
Djeca su sad dobro i potpuno zdrava. Vrijedna su paziljiva i puna ljubavi. Mala je odlikasica a mali se vrijedno priprema za upis u skolu. NJihova glavna zanimacija je slagati mini predstave za svoju mamu i izradjivati pisma i cestitke za nase prijatelje. Oni su moje najvece blago. Oni su moje sunce!
I gle cuda, dobro sam i ja! Zivimo svoj zivot i sretni smo
Toliko o nama.
A sad VI! Svi hrabro naprijed i borite se za svoju pravdu, jer cvrsto sam uvjerena da cemo je svi na ovaj ili onaj nacin jednog dana dostici
Linearni mod
