Život u dvoje Prizori iz bračnog i izvanbračnog života. Podforumi: Vjenčanja, Rastave |
|
|
04.08.2017., 00:43
|
#1
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2009.
Postova: 181
|
Koliko zapravo volite svoje žene/muževe?
U braku sam. U zadnje vrijeme dosta razmišljam o tome koliko je stvarno moguće voljeti nekoga zauvijek. Negdje sam čitala da ljudi zapravo nisu monogamni/monoandrični ( po prirodi. Je li mučno ulagati trud u to da nekoga zauvijek voliš? Volite li svoje žene/muževe?
|
|
|
04.08.2017., 01:23
|
#2
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2013.
Postova: 2,455
|
Quote:
Mrs.Sepsa kaže:
U braku sam. U zadnje vrijeme dosta razmišljam o tome koliko je stvarno moguće voljeti nekoga zauvijek. Negdje sam čitala da ljudi zapravo nisu monogamni/monoandrični ( po prirodi. Je li mučno ulagati trud u to da nekoga zauvijek voliš? Volite li svoje žene/muževe?
|
Ti očito ne,kad se to pitaš...
|
|
|
04.08.2017., 01:30
|
#3
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2009.
Postova: 181
|
Quote:
starakrpa kaže:
Ti očito ne,kad se to pitaš...
|
Po čemu si to zaključila?
|
|
|
04.08.2017., 08:32
|
#4
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2007.
Postova: 420
|
Ja smatram da je moguće. Kad su dvoje ljudi u sretnoj i stabilnoj vezi nemaju potrebe imati više partnera. Možda ponekad imamo "napasti"...
Gledanje, ili više od toga, "okolo" može doći zbog lošeg stanja u vezi, da bi se povratio osjećaj željenosti, dobivanja pažnje, ushita itd. ali to nema veze s tim jesu li ljudi monogamni ili ne, nego s tim da smo u lošoj vezi, odnosno da smo nezadovoljni nečime, ili bolje reći partnerom, u toj vezi.
Ako se dvoje ljudi voli i poštuje, rade na vezi i misle o onom drugom više nego o sebi samome, bit će i monogamni i sretni.
|
|
|
06.08.2017., 13:49
|
#5
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2015.
Postova: 3,752
|
Quote:
Mito kaže:
Ako se dvoje ljudi voli i poštuje, rade na vezi i misle o onom drugom više nego o sebi samome, bit će i monogamni i sretni.
|
Zasto bih o njemu mislila vise nego o sebi? Nisam sebicna, ali ne podredjuejm sebe nikome, niti cinim ''sve '' za nekoga, niti mi je neko drugi vazniji od sebe.
Posle decenije i par godina, volim ga i dalje, nemam leptirice svakog dana, ali jedva cekam da se vidimo nakon posla, zelim ga cesto, ne zivim u rutini i navikama, volim da smo puno zajedno :-)
Da sam imala 1-2 partnera pre njega, sigurno ne bih izdrzala da ne mislim o drugima. Udaja za prvog-drugog decka mi se cini kao velika greska.
Orasku nedostaje puno paznje u zivotu, zato pise ovakve postove! Cim vidim njegov nick, preskacem post!
|
|
|
04.08.2017., 12:34
|
#6
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2013.
Postova: 2,455
|
Quote:
Mrs.Sepsa kaže:
Po čemu si to zaključila?
|
Pa po tome jer se pitaš te stvari. Znači da razmišljaš o nekom drugom kad se pitaš da li su ljudi uopće monogamni i da li je moguće nekog voljet zauvijek.
|
|
|
04.08.2017., 14:30
|
#7
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2009.
Postova: 181
|
Quote:
starakrpa kaže:
Pa po tome jer se pitaš te stvari. Znači da razmišljaš o nekom drugom kad se pitaš da li su ljudi uopće monogamni i da li je moguće nekog voljet zauvijek.
|
Naravno da ne. Nikada nisam nikoga prevarila i nikada niti necu. Ali to ne znaci da ne razmisljam i da ne analiziram svoj brak, te brakove oko sebe. I da se ne propitkujem..
Eto, ne mogu se oteti dojmu da nakon nekog vremena splasne tajosjecaj jake privlacnosti, valjda zaljubljenost i da s vremenom slabi taj osjecaj prema partneru. Ovo govorim vise o suprotnoj strani nego o sebi. Meni se dogadja to da kad osjetim da sam drugoj strani manje "vazna", tj.da treba ulagati puno razgovora, rada, truda da bi se ljubav odrzavala, e onda ja nekako pocnem osjecati da to nije to. I kolilo me god taj osjecaj boli, radje ne bih bila s nekim tko me voli polovicno nego nadnaravno.
Svjesna sam da ne mozes uvijek biti zaljubljen 100 na sat, ali mene ta cinjenica da ljubav slabi, nestaje, nekako boli. Jer ja kad volim onda uglavnom volim zauvijek. Bez obzira na rutinu, svakodnevnicu, imam potrebu provoditi vrijeme s tom osobom, imati povezanost, osjecati da smo nesto posebno.
A mislim da je gotovo pravilo da takve stvari s vremenom nestaju. Ok,ljudi se zjedno, druze se, vjeruju da se vole, ali jesu li ludi za tom osobom, da li ih ta osoba uzdize, da li osjete bar ponekad trzaj u dusi, sjaj u oku?..
I da, imam dojam da zene nekako "lakse" vole tijekom dugo vremena, a da kod muskaraca taj osjecaj brze nestaje. Zato sam pocela citati znanstvena istrazivanja na tu temu i zaista naisla na to da nije prirodno biti monogaman. I eto, razmisljam o tome, vise onak filozofski..
Zapravo, bas su me zanimala misljenja muskaraca na ovu temu..:/
Zadnje uređivanje Mrs.Sepsa : 04.08.2017. at 14:45.
|
|
|
09.08.2017., 05:10
|
#8
|
U samoizolaciji
Registracija: Oct 2011.
Postova: 2,030
|
Quote:
starakrpa kaže:
Pa po tome jer se pitaš te stvari. Znači da razmišljaš o nekom drugom kad se pitaš da li su ljudi uopće monogamni i da li je moguće nekog voljet zauvijek.
|
Jer je brak tamnica u kojoj ne smijes niti razmisljati, niti sumnjati niti pogledati okolo a jos manje pitati se sto je ljubav i je li ljubav vjecna. Pa ako i nije, nemas sta. Potpisala si svoje i jebiga. To ti je to.
Jel tako?
|
|
|
04.08.2017., 08:51
|
#9
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2007.
Postova: 48,355
|
Sa mužem sam 10 godina, 8 u braku
Nikad, ali zaista nikad nisam pogledala nekog drugog muškarca sa mišlju: u ovaj je baš dobar, baš bi htjela da sam s njim
Gle, udavila bi svaki drugi dan ovog svog koliko me iznervira sa puno stvari, ali realno - ne privlače me drugi muškarci niti malo
10 godina je i malo i puno, ali za sada je ovako
__________________
Moj Zmajek je MPO beba :)
#nemrem
|
|
|
04.08.2017., 09:04
|
#10
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2009.
Lokacija: nedaleko
Postova: 13,994
|
12 godina smo skupa. To je trećina mog života. Odrasla sam s njim. Sve što imam(o) stvorili smo sami zajednički. Ne znam jel će mi doći, ili njemu, ikada misao "e, ne da mi se ovo više", ali uopće ne mogu zamisliti koji bi bio razlog za to. Sve nekako klapa, ne koljemo se više nego je normalno, želimo iste stvari, obitelj smo. To je ono što sam oduvijek htjela imati i hvala Bogu stvorili smo to
|
|
|
04.08.2017., 09:36
|
#11
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2011.
Postova: 6,725
|
Ne propitkujem samu sebe koliko ga i do kada ću ga voljeti. Volim ga.
Volim ga toliko da ne želim bez njega; a mogla bih. Eto, ne želim. Baš mi je divno živjeti s njime.
__________________
"pa koju picku materinu hoces nesto cega se bojis? ucini sebi uslugu i ostalima, makni se od pasa" by typhoid_mary
|
|
|
04.08.2017., 11:02
|
#12
|
Registrirani poslušnik
Registracija: Oct 2006.
Postova: 22,612
|
Ljubav je ionak odluka i komplicirana matrica ponasanja, a ne jedan osjecaj.
Sent from my D2403 using Tapatalk
|
|
|
04.08.2017., 14:33
|
#13
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2009.
Postova: 181
|
Quote:
Flat kaže:
Ljubav je ionak odluka i komplicirana matrica ponasanja, a ne jedan osjecaj.
Sent from my D2403 using Tapatalk
|
E s ovim se totalno slazem!
|
|
|
04.08.2017., 14:35
|
#14
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2009.
Postova: 181
|
I jos nesto. Mislim da se moj prvi post moze krivo shvatiti. Ja ne pisem o prevari, nego o tome-je li moguce biti cijeli zivot sretan s jednom osobom?
Ostaju li ljudi zajedno zbog drustvenih normi ili jer u sebi duboko, stvarno zele biti s nekim zauvijek?
|
|
|
04.08.2017., 14:46
|
#15
|
Registrirani poslušnik
Registracija: Oct 2006.
Postova: 22,612
|
Quote:
Mrs.Sepsa kaže:
I jos nesto. Mislim da se moj prvi post moze krivo shvatiti. Ja ne pisem o prevari, nego o tome-je li moguce biti cijeli zivot sretan s jednom osobom?
Ostaju li ljudi zajedno zbog drustvenih normi ili jer u sebi duboko, stvarno zele biti s nekim zauvijek?
|
Naravno da je moguce, ali to trazi stavljanje veze ne prvo mjesto u zivotu.
|
|
|
04.08.2017., 14:50
|
#16
|
.I.
Registracija: Oct 2010.
Lokacija: backstage
Postova: 8,509
|
Quote:
Mrs.Sepsa kaže:
Ostaju li ljudi zajedno zbog drustvenih normi ili jer u sebi duboko, stvarno zele biti s nekim zauvijek?
|
ostajati s nekim zbog društvenih normi baš i ne zvuči kao nešto što može završiti sretno, ali negirati svaki utjecaj na nas same od strane društva, vodeći se pri tome našom individualnošću, posebnošću, je jednako tako diskutabilno. postavlja se pitanje što je to ljudima prioritetnije, što moraju za sebe napraviti da bi se osjećali bolje, sigurnije, ispunjenije. moraju li zbog toga voljeti (i to zauvijek), moraju li zbog toga ispoštovati određene "društvene norme" ili će se bolje osjećati ako ih barem u nekom segmentu raskunu, promijene i daju vlastiti pečat.
u svakom slučaju, čini mi se da je na to pitanje moguće dobiti različite odgovore i razmišljanja, a sve ovisi o potrebama i prioritetima određene osobnosti.
__________________
Kad si sretan lupi glavom ti o dlan.
|
|
|
04.08.2017., 16:24
|
#17
|
09.06.2012.
Registracija: Aug 2009.
Postova: 4,641
|
5 godina braka, 8 ukupno.
Volim ga.
Kako znam?
Po tome što se veselim dolasku doma, veselim se vremenu provedenom s njim, u svakom je mom planu. On je moja mirna oaza i utočište od konfuzne, užurbane i stresne svakodnevice.
Kad sam s njim, sretna sam.
Ne zamaram se pitanjem da li je to zauvijek. Možda je, možda nije, tko to može znati.
U ovom trenu vjerujem da ovako može biti until the end of the world.
__________________
If I lay here
If I just lay here
Would you lie with me and just forget the world?
|
|
|
09.08.2017., 05:23
|
#18
|
U samoizolaciji
Registracija: Oct 2011.
Postova: 2,030
|
Quote:
Mrs.Sepsa kaže:
I jos nesto. Mislim da se moj prvi post moze krivo shvatiti. Ja ne pisem o prevari, nego o tome-je li moguce biti cijeli zivot sretan s jednom osobom?
Ostaju li ljudi zajedno zbog drustvenih normi ili jer u sebi duboko, stvarno zele biti s nekim zauvijek?
|
Uz respekt prema sudionicima rasprave, ovo je ipak forum.hr na kojemu imamo cast citati upise najvecih jebaca i jebacica (da ne promicemo nejednakost), najbogatijih investitora i pogodila si...najsretnijih bracnih drugova ciji muzevi i zene ne jebu okolo i koji nikad ne bi pozeljeli nesto drugo i koji nakon dvadeset godina imaju leptirice i osjecaju treptaje kada im muz/zena dojdu doma s posla, naravno, s buketom crvenih ruza u jednoj i buteljicom rumenog vina u drugoj.
Ne mozes ti opravdati sebe takvoj ekipi, ma koliko znanstvenih radova na tu temu procitala :-)
|
|
|
04.08.2017., 16:32
|
#19
|
'the bug' sings the blues
Registracija: Aug 2006.
Lokacija: in Kafka's café
Postova: 33,389
|
koliko god treba
|
|
|
04.08.2017., 16:34
|
#20
|
umiljata
Registracija: May 2011.
Lokacija: ITM
Postova: 43,348
|
"Samo mijena stalna jest."
Pametnom dosta
__________________
Osebujna
|
|
|
|
|
Tematski alati |
|
Opcije prikaza |
Hibridni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 15:25.
|
|
|
|