Zašto je toko ljudi u Depresiji? Ali stvarno zašto?

[kikakm]

Orlandia kaže:

...komunikacija uglavnom jednosmjerna iako se čini da je dijalog.

Nakon nekog vremena ova ideja postane sasvim smislena

Orlandia kaže:

....nego si koristio najprimitivnije komentare koji me ne mogu uvrijediti, pa da ih sad ponoviš još stotinu puta. Eto tebi kvočke i babetine pa vidi gdje stanuju u tvom unutarnjem svijetu....

Problem je što si dopustila emocije da te prevladaju, te si sad burno reagirala. Samim time se povećava vjerojatnost da će osoba kojoj je upućena poruka (Vordas) krivo protumačiti ovu tvoju poruku nakon njegove poruke i moguće reagirati samoobranom. Koristiti više JA poruka, a manje TI poruka. npr. [I]umjesto ti si glup jer ne razumiješ, kažeš ja se osjećam loše kad me napadaš, kritiziraš i sl. Aktivno slušanje (čitanje) i asertivnost.

descender kaže:

Zamislimo i "normalne, nevješte, nespecijalizirane..".. koji npr, bez obzira na to što puno rade s ljudima, iste uglavnom definiraju preko neke osude.. i/ili "normalne" koji se bez obzira na relativno kvalitetno odrađene postavljene si zadatke u svrhu "sreće, zadovoljstva..", opsesivno, ruminacijski mjere, prepoznaju, vide, osjećaju.. na eksternoj priznatosti kvalitete odrađenog.. i/ili (..but think (zanmislimo) twice.. well..) "normalne".........

Nije li da ako netko osuđujemo nečiju osudu da je i sami osuđivač?
Eksternoj priznatost kvalitete odrađenog?
btw. super pjesma.

[Vordas]

Orlandia kaže:

Vidiš kako ne razumiješ pročitano. Ti si pročitao ono što tvoj mozak na osnovu prijašnjih obrada i stečenih šablona percipira ali što se tu može. To je ono o čemu pišem i to je razlog zašto smatram da je komunikacija uglavnom jednosmjerna iako se čini da je dijalog. Ljudi gacaju po "govnima", što ne znači da jesu govna.
No, lijepo si me proglasio kvočkom, babetinom i ostalim epitetima što kao što si napisao iako nisam sigurna da si i razumio govori najviše o tebi samom.
Ne samo da nisi razumio što sam napisala nego si koristio najprimitivnije komentare koji me ne mogu uvrijediti, pa da ih sad ponoviš još stotinu puta. Eto tebi kvočke i babetine pa vidi gdje stanuju u tvom unutarnjem svijetu.
I btw. možeš se sramiti zbog ovih ispada.

Naš kaj kao prvo i ovo nema veze sa tobom. Živcira me ovaj forum iz profesionalnih razloga jer inaće se bavim webom i nepojmljivo mi je da se ovoliko ućitava jedan website sa jednog servera mene više ovo smeta vjeruj mi nego kaj si ti i svi vi tu napisali. mene smeta nepravda kao uzera i neznam fakat dal ću više dolazit tu ak se stvar ne poboljša ali dobro ovo je bilo off topic zato kaj meni vjeruj mi ne smetaju ljudi.

Ubiti sam sam čekao ovih je benih deset minuta da se ućita ova je bena stranica da ti se isprićam. Oprosti ali fakat oprosti ak sam te povrijedio ili iznio sram neću više i velim neznam dal ću ikad opet doć tu možda kroz par dana da vidim dal se situacija promjenila u vezi ovog foruma. Izvinjavam se ak sam te povrijedio. Sve dobro i tebi i tvojoj familiji. I ne mislim ja da si ti babetina već vidim da je i tebi teško i ubiti živciraju te kolko sam uspio proćitat banalne stvari koje muće ljude a ti ih rješavaš sa lakoćom odnosno ne obazireš se baš. Evo nisam znao dok nisi napisala.

kikakm kaže:

Problem je što si dopustila emocije da te prevladaju, te si sad burno reagirala. Samim time se povećava vjerojatnost da će osoba kojoj je upućena poruka (Vordas) krivo protumačiti ovu tvoju poruku nakon njegove poruke i moguće reagirati samoobranom. .

Ma ne neću. nemam kaj uzimat samoobranu. Ja sam bio u krivu i prihvaćam to. Nisam znao kaj žena misli i kak joj je dok se nije raspisala. Neznamo sve o svakome naroćito tu. Pozdrav i tebi @kikam

I možda sam opet sve krivo napisao ali nemožeš sve to zapamiti bar ne ja kad treba sa stranice na stranicu da se ućita i do pet minuta. tak da već izgubim misao. Isprićavam se ak sam opet nekog neš povrijedio. Želim vam svima ugodan i sretan dan. pozz

[descender]

kikakm kaže:

Nije li da ako netko osuđujemo nečiju osudu da je i sami osuđivač?

Nije li da ako netko osuđujemo? Je; ako netko osuđujemo, ili štogod da se čini u istoj, identičnoj formi, na koju se zapravo, fokusirano obraća; ouroboros je koji se bez obzira na migoljenje, okretanje, doba dana ili xyz moguće "drugačijeg izgleda".. opetovano pokušava uloviti za rep. Svugdje kružnice, ako me demencija dobro služi, primijetio bi možda Vordas. Razlika je.. ili nije; relativno bitno/nebitno, možda jedino u stajanju iza primijenjenog modela, ili najčešće smiješnom pokušaju negiranja istog kao takvog. "Ne ja, nisam ja to tako, krivo shvačeno, izvučeno iz konteksta; možda da, tako gledajući pomalo i djeluje, no.....".
Ponekad "provokacija" modelom, ne nužno bitnost (odabira metode) "provokatoru", služi ne bi li iskristalizirao "stajanje iza" ili "pokušaj eskivacije". Još jedan, smiješan zapravo, ouroboros, kružnica, petlja, loop.... "ali stvarno zašto", neke (od) nebitnosti. Provokacija statike, čačkanje učmalosti, namjerno glasno žvakanje ili mljackanje, la-la-la-la-la.. u sobi seanse zen bojanja bojanki, osoba uglavnom starijih od 40st.... Osobno uživanje u potenciranim trivijalnostima, bez obzira na potenciju i razvoj, sasvim različitim od mirisa, okusa, osjeta, manije depresije. Self-Hell-P interakcija "i to".... "Onaniranje".

kikakm kaže:

Eksternoj priznatost kvalitete odrađenog?

Po osobnoj, direktnoj nemogućnosti onaniranja u komforu introvertnosti.. potreba za pronaći neki eksterni model, koji će sobom biti zamjena za isto. Ako je društveno, priznati benefit, 2 u 1an. Dobar pronalazak. Ako je i financijski plodan, i ne zahtijeva preveliko odricanje na bilo psiho bilo fizičkoj razini.. 3,4,5.. u 1an. Zadovoljstvo, zadovoljenje, zadovoljština.... kao antidepresiv. Svrhovitost, bitnost, pozitivnost, humanost.. paketić oko onaniranja; zamjene za.... Bez za sebe, po sebi, pronađenog modela zamjene, sve više ljudi u depresiji. Antidepresivi kao često problematični za libido, 2 u 1an pljuska, za mentalnu sposobnost pronalaženja (za) sebe.. zamjene za ona-na-na-na-na...niranje.

[Muškica]

Čini mi se da su ljudi postali depresivniji radi iracionalnih i nerazumnih očekivanja od života. Samoobmanjuju sami sebe. Čovjek je UVIJEK živio i UVIJEK će živjeti "pod stresom". To je naša sudbina, jer života bez problema NEMA. Preporučivati ljudima da se klone stresa znači zahtijevati od ljudi da žive bez problema. Moje pokojne babe i dede nisu se žalile na stres već na život. Što se promijenilo? Nije stvar u tome da je život postao složeniji i teži jer je život oduvijek bio složen i težak.

Stvar je u tome da se promijenio naš odnos prema životu. Povjerovali smo u civilizaciju u kojoj živimo i njezina lažna obećanja da je život moguć bez teškoća i nevolja. Vjera u lažno obećanje je ljude učinila slabijim, bespomoćnijim, ranjivijim. Sklonost brzoj predaji i lakom slomu.
Da li nam je obećano nemoguće? Život ispunjen lagodnim zadovoljstvima koji teče glatko, bez nevolja, problema i našeg naprezanja. Slogan: "Jer ja to zaslužujem"

Ako smo danas podložniji stresu, to nije zato jer je život postao zahtjevniji već zato jer su ljudi postali SLABIJI. A oslabljeni su pukim obećanjem da sve u životu ide glatko! Nije poanta u izbjegavanju problema jer je to nemoguće. Treba mijenjati svoj STAV prema životu: problemi i teškoće su sastavni dio života, a njihovo rješavanje jest izazov, umjesto prokletstvo ili muka!

Usprkos svim izbjegavanjima, kad - tad se suočimo sa podjelom unutar sebe, između onoga što jesmo i onoga što od sebe zahtijevamo. Između onoga što živimo i onoga kako smo si umislili da bismo trebali živjeti - i eto ti depre. :klap:

[fleur amour]

(Pre)velika mogućnost izbora također vodi u depresivno raspoloženje.
Ili bar iluzija da takav izbor postoji.
Tako je vječito neka praznina u čovjeku koju on ide popuniti banalnim i prolaznim užicima.
Ljudi su previše pred kompom i mobitelom.
Previše jedu i piju (kad čujem neke priče koliko je netko pojeo i popio, kosa mi se diže).
Dakle, sve banalni užici, koji štopaju protok energije i mogu odvesti u bolest.
Onda, mantra da čovjek može sve, samo ako to želi (servirano od medija). Opsjednutost materijalnim stvarima. Opsjednutost uspjehom.
Pa onda svi trebaju neku potporu drugih umjesto da nauče živjeti sami sa sobom.
Očekivanje da će netko drugi riješiti tvoje probleme, ili da ti rješenje padne s neba. Uvijek su drugi krivi jer ti je loše. Itd ...
Potrebno je osvijestiti negativne obrasce, zapitati što ja činim a nije dobro, i to početi ispravljati.

Napominjem da ovdje ne mislim na kliničku depresiju, koja je ozbiljna bolest. Zato sam i spomenula depresivna raspoloženja, da distanciram jedno od drugog.

[The_End]

Muškica kaže:

Čini mi se da su ljudi postali depresivniji radi iracionalnih i nerazumnih očekivanja od života. Samoobmanjuju sami sebe. Čovjek je UVIJEK živio i UVIJEK će živjeti "pod stresom". To je naša sudbina, jer života bez problema NEMA. Preporučivati ljudima da se klone stresa znači zahtijevati od ljudi da žive bez problema. Moje pokojne babe i dede nisu se žalile na stres već na život. Što se promijenilo? Nije stvar u tome da je život postao složeniji i teži jer je život oduvijek bio složen i težak.

Stvar je u tome da se promijenio naš odnos prema životu. Povjerovali smo u civilizaciju u kojoj živimo i njezina lažna obećanja da je život moguć bez teškoća i nevolja. Vjera u lažno obećanje je ljude učinila slabijim, bespomoćnijim, ranjivijim. Sklonost brzoj predaji i lakom slomu.
Da li nam je obećano nemoguće? Život ispunjen lagodnim zadovoljstvima koji teče glatko, bez nevolja, problema i našeg naprezanja. Slogan: "Jer ja to zaslužujem"

Ako smo danas podložniji stresu, to nije zato jer je život postao zahtjevniji već zato jer su ljudi postali SLABIJI. A oslabljeni su pukim obećanjem da sve u životu ide glatko! Nije poanta u izbjegavanju problema jer je to nemoguće. Treba mijenjati svoj STAV prema životu: problemi i teškoće su sastavni dio života, a njihovo rješavanje jest izazov, umjesto prokletstvo ili muka!

Usprkos svim izbjegavanjima, kad - tad se suočimo sa podjelom unutar sebe, između onoga što jesmo i onoga što od sebe zahtijevamo. Između onoga što živimo i onoga kako smo si umislili da bismo trebali živjeti - i eto ti depre. :klap:

Nase bake i djedovi se nisu zalili u toj kolicini jer je bio takav mindset. To je bilo doba drugacijih ocekivanja od zivota, kad su ljudi bili navikli na znoj i bolove i u tome nisu vidjeli nista lose. Problem kod njih je bio takav sto sve dok hodas ok si, nemas mjestu zaljenju, sto je vec drugi par ekstrema koji meni nije normalan. Koliko li sam puta nazocio pricama nasih staraca gdje su pricali kako su odlazili od kuce u 7 ujutro i vracali se u 19 navecer, da bi sve to povezali s recenicom da u tome nema nista lose. Prijasnje doba nije doba individualizma nego patnickog kolektivizma pod svaku cijenu. Oni nisu imali vremena se brinuti o icem drugom osim o svojoj misiji koja je vodila k tome da delaju i osnuju obitelj, a onda delaju jos vise da bi istu prehranili. A na vrhu piramide svega toga je patnja i rad. Ako ti uspjesno uzdrzavas obitelj radeci cijeli dan, lomeci si kicmu, to je u redu. Pa kako da itko tak ziveci ima ikakve hobije, misli o icemu ili da ga ista drugo zanima u zivotu. To je ukratko o prijasnjim vremenima,

a o danasnjim gdje velis da smo povjerovali u lazna obecanja da mozemo sve postici bez nevolja. Tu se ne bih slozio. Ja ne mislim da je tu nevolja rijec koja je prikladna, mi znamo da nas cekaju nevolje. Problem je sto si ih previse kacimo na ledja jer pusimo nesto drugo, a to je da moramo postici sto vise toga, nije vise bitna kvaliteta nego kvantiteta. Svijet napreduje, a drustvo ga prati sa korakom manjka, stalno kaskamo, zato se stalno trudimo imati nesto vise. Pusimo marketinsku pricu koja je za nas skrojila posebni department specijaliziran samo za ljude koji traze novi prolazni smisao u zivotu, a oni tu uskacu.
Koliko puta srecemo osobe koji kazu joj odmah nakon posla imam teretanu, a sutra nakon posla imam usavrsavanje...treci dan ima svoju osobnu teretanu gdje trci u sumi, cetvrti dan uci jezik...itd. Ja takvih znam gro.
Nitko se od njih ne pita jel mu to treba, ali trend je takav da moras biti svugdje i svagdje, moras slijediti danasnje moderne tekovine bez obzira na bezvoljnost.

Takodjer se ne slazem da smo danas slabiji. Danasnje vrijeme je tesko, jako tesko. Prije si se bakcio s poslom, danas se bakcis s poslom na poslu, poslom doma, nitko ti ne jamci posao kao prije drzava, da bi dobio posao trebas proci usavrsavanja, sto prije posla sto tokom posla jer ti to uvjetuju da ga zadrzis ili dobijes povisicu.
Glavna je razlika sto je covjek umorniji danas. Psiho fizicki je razmontiraniji. Stvorili smo okolinu koja pase nasoj individualizaciji, ali smo precerali s time, pogubili smo se. Kao i inace u zivotu, covjek tezi vecemu, visemu, boljemu, a tu je tesko naci granicu. Zato mi i dalje tezimo bez da se pitamo cemu to sve. Nego jednostavno stvaramo vise hobija, poslova, materijalnih potrepstina, samo zato jer mozemo, to smo radili i jucer.

[ray of light]

Kakve puste babe i djedovi
Broj jedan odgoj
Broj dva konzumerističko društvo
Broj tri narcisoidno društvo
I utjecaj medija

[Azaleja]

rejoflajt kaže:

Kakve puste babe i djedovi
Broj jedan odgoj
Broj dva konzumerističko društvo
Broj tri narcisoidno društvo
I utjecaj medija

Broj jedan: utjecaj medija
Broj dva: konzumerističko društvo
Broj tri: odgoj
Broj četri:narcisoidno društvo

[ForrestCat]

fleur amour kaže:

(Pre)velika mogućnost izbora također vodi u depresivno raspoloženje.
Ili bar iluzija da takav izbor postoji.
Tako je vječito neka praznina u čovjeku koju on ide popuniti banalnim i prolaznim užicima.
Ljudi su previše pred kompom i mobitelom.
Previše jedu i piju (kad čujem neke priče koliko je netko pojeo i popio, kosa mi se diže).
Dakle, sve banalni užici, koji štopaju protok energije i mogu odvesti u bolest.
Onda, mantra da čovjek može sve, samo ako to želi (servirano od medija). Opsjednutost materijalnim stvarima. Opsjednutost uspjehom.
Pa onda svi trebaju neku potporu drugih umjesto da nauče živjeti sami sa sobom.
Očekivanje da će netko drugi riješiti tvoje probleme, ili da ti rješenje padne s neba. Uvijek su drugi krivi jer ti je loše. Itd ...
Potrebno je osvijestiti negativne obrasce, zapitati što ja činim a nije dobro, i to početi ispravljati.

Napominjem da ovdje ne mislim na kliničku depresiju, koja je ozbiljna bolest. Zato sam i spomenula depresivna raspoloženja, da distanciram jedno od drugog.

Slažem se. Svatko bi trebao otkriti što mu puni baterije (sport, hobiji - priroda) i tome posvetiti dio vremena, a kloniti se vijesti na portalima, glupih emisija i prekomjerenog korištenja interneta (umjetna stvarnost).
Provoditi vrijeme sa ljudima koji ti nešto znače, a smanjiti površna poznanstva.
Još bih dodala da su danas ljudi stalno u nekim strahovima, što se rješava tako da baš učiniš ono čega se bojiš. Jednom, dvaput, sto puta. Nakon nekoliko puta to više neće biti strah.

[ForrestCat]

Azaleja kaže:

Broj jedan: utjecaj medija
Broj dva: konzumerističko društvo
Broj tri: odgoj
Broj četri:narcisoidno društvo

Stavila bih na prvo mjesto odgoj jer on u velikoj mjeri utječe na ličnost osobe i na njegovu sposobnost da razluči što valja, a što ne.
Znam ogroman broj osoba koje nemaju tv, ne prate vijesti, ne koriste društvene mreže, i imaju bogate i ispunjene (realne) živote.

[The_End]

Azaleja kaže:

Broj jedan: utjecaj medija
Broj dva: konzumerističko društvo
Broj tri: odgoj
Broj četri:narcisoidno društvo

Po meni:
1.odgoj-sve krece od odgoja, ako imas samosvjesne, racionalne, empaticne roditelje manja je sansa da ce te zahvatiti mane konzumeristickog drustva, narcisoidnog drustva. Manja sansa kazem jer ne da ce roditelji skrivati te od konzumerizma pa ga neces ni osjetiti na svojoj kozi sto je lose takodjer, nego ce ti racio odrastanjem biti na dovoljnoj razini da sam/a spoznas mane i vrline konzumeristicog drustva i biti sposoban/na se nositi s njim.
2.pod dva cu staviti konzumeristicko drustvo i medije u isto, jer je to meni sve isti susur. Isto mi je da li bio/la u drustvu koje zagovara high tech gadgete ili citao/la prosekte koji me zele navuci da misljenje da mi o tome ovisi zivotna sreca. Misija je ista.
3.narcisoidno drustvo.

[Orlandia]

Ja sam ona koja zagovara tezu da su starije generacije ilitiga babe i dedeki bili žilaviji i psihički i fizički nego li današnje generacije. I nije samo to neki moj stav donesen proizvoljno na osnovu zapažanja vlastite babe i slušanja njezine biografije koju će pričati svakome tko želi slušati.
Moj dojam je da današnji čovjek dolazi neprestano u situacije da svijet oko sebe promatra kroz filter počevši od filtera virtualnog svijeta općenito pa do surogat stvarnosti koja nam se nudi od strane medija, marketinga, političara, pa i samog obrazovanja koje često u svojoj naravi ima za cilj oblikovati čovjeka po određenom modelu, a da bi se netko oblikovao treba ga se barem djelomično lišiti spontanosti, autentičnosti.
Sad da ne duljim, moj dojam je da se suvremeni čovjek sve više udaljuje od same suštine života, od prirodnosti jednim dijelom zbog tog filtera kroz koji promatra interpretiranu stvarnost. Dakle, ljudima se sustavno stvarnost interpretira i reinterpretira i u tom moru informacija nije lako doći do svoje vlastite tabule rase i ispisati vlastitu stvarnost lišenu silnih utjecaja kako je već netko gore spomenuo odgoja, medija, škole, društva, itd.
Podijelit ću jedan primjer koji mi se stalno vrti po glavi: prije nekih mjesec dana razgovarala sam s grupom mladih ljudi o putovanjima. I umjesto očekivanog razgovora ispunjenog pričama o željenim destinacijama, egzotičnim mjestima i slično razgovor se za minutu sveo na razne strahove: od letenja avionom, od broda, od mora, od terorizma.

[The_End]

Staro mlado nije tema ovdje, no pricaj ako zelis, mene zanima, no mozda ne ovdje. Mozda ima neka tema vezana za taj topic.

Razgovor koji si vodila s grupom ljudi se nece uvijek ponavljati, ovisi na koju grupu ljudi naletis.
Ja recimo nemam takva iskustva. Mogu dati primjer grupa ljudi koje prije nisam znao, npr. ljudi s tecajeva stranog jezika. Za vrijeme bilo kojeg stupnja se doslo na temu putovanja i nismo/nisu pricali o terorizmu. No ne kazem da je tako stalno.
Uostalom danas pricamo o onome sto nam se prezentira, sto je frisko. Informacije koje upijemo zadnje prve i isplivaju. Istina je da nam se spika o terorizmu stalno forsira, prvenstveno zato jer drzave tako sebi daju alata za poostravanje kontrole i nadzora. Konstantno nam se bacaju teroristicki cinovi pred facu kao jos jedan od dokaza za uvodjenje kamera npr. na svakom uglu, ili kontrola e-mailova.

[Orlandia]

kikakm kaže:

Problem je što si dopustila emocije da te prevladaju, te si sad burno reagirala. Samim time se povećava vjerojatnost da će osoba kojoj je upućena poruka (Vordas) krivo protumačiti ovu tvoju poruku nakon njegove poruke i moguće reagirati samoobranom. Koristiti više JA poruka, a manje TI poruka. npr. [I]umjesto ti si glup jer ne razumiješ, kažeš ja se osjećam loše kad me napadaš, kritiziraš i sl. Aktivno slušanje (čitanje) i asertivnost.

Sve je to točno ali nisam napisala ti si glup nego to je glupo. Govorila sam o činu (glupo je svakome dati šansu), a ne o osobi (ti si glup što svakom daješ šansu). Valjda se to krivo protumačilo.

[Orlandia]

The_End kaže:

Staro mlado nije tema ovdje, no pricaj ako zelis, mene zanima, no mozda ne ovdje. Mozda ima neka tema vezana za taj topic.

Jasno da tema nije staro vs. mlado ali tema ide u smjeru zašto je toliko ljudi u depri i onda se nameće pitanje odnosa - u odnosu na što, koga ili kada. Ovo je jedan od način na koji dolazim do odgovora, praveći usporedbe i stavljajući pojavu u vrtlog vremena i ljudi. Pojava masovne depre je složeno pitanje i da bi se došlo do nekog odgovora neminovno ga je pretumbavati sa svih strana.

[Muškica]

The_End kaže:

Nase bake i djedovi se nisu zalili u toj kolicini jer je bio takav mindset.

Aha. Bome, ja ne bih htjela odrastati kao što su odrastale moje pokojne bake. Čini mi se da im je bilo mnogo teže nego nama danas. Hvala babe i dede! Da nije vas i vaših muka tadašnjeg mindseta, ne bi bilo niti nas i našeg današnjeg mindseta.

Takodjer se ne slazem da smo danas slabiji. Danasnje vrijeme je tesko, jako tesko. Prije si se bakcio s poslom, danas se bakcis s poslom na poslu, poslom doma, nitko ti ne jamci posao kao prije drzava, da bi dobio posao trebas proci usavrsavanja, sto prije posla sto tokom posla jer ti to uvjetuju da ga zadrzis ili dobijes povisicu.
Glavna je razlika sto je covjek umorniji danas. Psiho fizicki je razmontiraniji. Stvorili smo okolinu koja pase nasoj individualizaciji, ali smo precerali s time, pogubili smo se.

Današnje vrijeme teže nego prije? Jest vala. Tito je umro. Moja omiljena izreka.
Ništa se mi nismo pogubili, već nas je Tito razmazio

[The_End]

Muškica kaže:

Aha. Bome, ja ne bih htjela odrastati kao što su odrastale moje pokojne bake. Čini mi se da im je bilo mnogo teže nego nama danas. Hvala babe i dede! Da nije vas i vaših muka tadašnjeg mindseta, ne bi bilo niti nas i našeg današnjeg mindseta.

Ne bi htjela jer si naucena na danasnji zivot. I ma koliko tesko bilo, drzis ga se. Isto kao sto danasnji starci imaju lose rijeci o danasnjem dobu.
Ja se mogu osvrnuti na hrpetinu dedeka i baka koji su dosli iz svojih zaseobina i sela u vece gradove svojoj mladjoj rodbini, imaju manje posla, manje briga i svejedno im ne pase, oni bi nazad lomili kicmu. Percepcija je gadna stvar, jednom kad je usvojis, kod vecine ljudi nakon nekog perioda nema reverzibilnosti.

[The_End]

Orlandia kaže:

Jasno da tema nije staro vs. mlado ali tema ide u smjeru zašto je toliko ljudi u depri i onda se nameće pitanje odnosa - u odnosu na što, koga ili kada. Ovo je jedan od način na koji dolazim do odgovora, praveći usporedbe i stavljajući pojavu u vrtlog vremena i ljudi. Pojava masovne depre je složeno pitanje i da bi se došlo do nekog odgovora neminovno ga je pretumbavati sa svih strana.

Ali kako mozes biti vise depresivan u dobu kada te depra moze ganjati zbog tek nekolicine stvari?
To mi zvuci cisto matematicki logicno. Pustimo sad sa strane, sami smo si krivi sto to utjece na nas, makar isto ulazi u jednadzbu.
Ako iduc kroz dan trebas misliti na vise stvari, vise situacija, vise obaveza, kako to moze biti lakse nego kad ti se dan svodi na jedan te isti obrazac?
Danas je vise svega, vise situacija koje poticu depru, okolina je depresivna sama po sebi.

[little-big-one]

http://www.24sata.hr/media/img/3e/14...a52d73689.jpeg

[old-soul80]

Ne znam je li ovdje itko natuknuo autoru posta da postoji depresija kao klinička bolest, znači sjebana kemija u samom mozgu koja čovjeku ne dopušta da bude sretan bez obzira na životne okolnosti.
S druge strane, postoje stanja slična depresiji, ali bi ih se više moglo nazvati trenucima apatije, tuge, malodušnosti, no mislim da je klinička depresija nešto sasvim drugo.
Svatko ima drugačiji sklop u glavi i drugačije doživljava svijet. Nečija psihička stanja se također kroz život mijenjaju bilo na bolje ili gore.