Filozofija Misaone teme lišene dogme |
|
|
11.05.2017., 12:34
|
#121
|
explorer
Registracija: Jan 2009.
Lokacija: Geb
Postova: 5,492
|
Quote:
Leteća kaže:
Još jedan divan argument, u rangu onoga "ako ne voliš kapitalizam, odi u Sjevernu Koreju".
( Koji bi bio latinski naziv za taj tip logičke pogreške? )
|
Kokodakus vulgaris.
Ova izjava za razliku nije produkt borbe Ega sa vlastitim projekcijama nego produkt vise razine svijesti:
Quote:
Leteća kaže:
Ukratko, mislim da je postavljanje granica vlastitoj slobodi da bi se sačuvao integritet drugih bića osnova moralne svijesti.
|
|
|
|
11.05.2017., 13:59
|
#122
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2012.
Postova: 13,620
|
Guru je opet medju nama
|
|
|
11.05.2017., 17:00
|
#123
|
explorer
Registracija: Jan 2009.
Lokacija: Geb
Postova: 5,492
|
Odlicna dva primjera kako stav uvjetuje potencijal asimilacije.
Radi cega su kandidati ozbiljnijih ucenja uvijek prolazili prvo test karaktera.
A biseri dobili instant pedalu.
|
|
|
11.05.2017., 17:02
|
#124
|
falša pamet
Registracija: Mar 2007.
Postova: 28,941
|
Quote:
omen4k kaže:
Odlicna dva primjera kako stav utjece na potencijal asimilacije.
Radi cega su kandidati ozbiljnijih ucenja prolazili prvo test karaktera a biseri dobilu instant pedalu.
|
Pa ti si postao duhovit!
__________________
#HoldMyRakija
|
|
|
11.05.2017., 17:29
|
#125
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2012.
Postova: 13,620
|
Quote:
omen4k kaže:
Odlicna dva primjera kako stav uvjetuje potencijal asimilacije.
Radi cega su kandidati ozbiljnijih ucenja uvijek prolazili prvo test karaktera.
A biseri dobili instant pedalu.
|
A kad cemo mi dobit tu pedalu?
P.S. bas sam prekjucer gledao dr. Strange film, isto ga Guru nije htio radi Ega, ali onda je popustio jer je to ipak americki film.
|
|
|
11.05.2017., 17:53
|
#126
|
explorer
Registracija: Jan 2009.
Lokacija: Geb
Postova: 5,492
|
Odlican primjer kako fiksacija na sugovornika onemogucuje fokus na temu i njenu bit te destruira diskurs, a i time i potencijal asimilacije icega iz diskusije sto iziskuje duzi fokus i ozbiljnije razmatranje.
Radi cega nekolicina civilizacija uci da se mora prvo zauzdati Ego da bi ista dalje imalo smisla.
Kotrljajuca...Addx takodjer prakticira kotrljanje i trazi ozbiljne odgovore u drugoj temi.
Ja sam zapoceo dijalog s Letecom.
|
|
|
11.05.2017., 17:59
|
#127
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2012.
Postova: 13,620
|
Quote:
omen4k kaže:
Radi cega nekolicina civilizacija uci da se mora prvo zauzdati Ego da bi ista dalje imalo smisla.
|
Da bi tvoj imao vise mjesta
|
|
|
11.05.2017., 19:19
|
#128
|
explorer
Registracija: Jan 2009.
Lokacija: Geb
Postova: 5,492
|
Quote:
addx kaže:
Da bi tvoj imao vise mjesta
|
Uvijek mozes pokazati bolje primjerom u kojem nemas fiksaciju na sugovornika s tendencijom nedozrele sprdacine i u stanju si fokusirati se na diskusiju i njenu bit pa kad vidim odsustvo kontradikcije i prisustvo produktivnog rezoniranja razmotriti cu.
Do tada, zahvaljujem na posvecenoj paznji ponaosob, ali Sigmund je zapoceo korisnu temu.
|
|
|
12.05.2017., 10:29
|
#129
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2014.
Postova: 31,339
|
Quote:
medonaodmoru kaže:
Osjećaj pripadnosti zajednici jest ugrožen ali čini mi se da za tu bolest još dugo neće biti lijeka.
|
Nije ugrožen osjećaj pripadnosti zajednici, ugrožen je izbor kojoj zajednici pripadati.
Osjećaj pripadnosti zajednici je osjećaj, vrlo jak osjećaj, po jačini možemo ga rangirati sa osjećajem straha od smrti. Barem mislim tako.
Već sam napisala da ne znamo što nam je urođeno a što smo usvojili iz društvene okoline, ali ako se neki osjećaji genetski prenose to bi onda mogao biti i osjećaj pripadnosti zajednici.
Laički rečeno - svi želimo pripadati *svojoj* zajednici.
Do problema dolazi kod određivanja što je to *naša* zajednica kojoj želimo pripadati.
Kod obitelji nema dvojbe - obitelj u kojoj smo se rodili, dakle rodni srodnici je naša obitelj. Ako to proširimo na šire zajednice - selo, pleme, narod, grad ..... u kojem smo se rodili su naši.
Ostali su strani, tuđi.
Međutim, moderna sredstva prijevoza i komunikacije te podjela rada dovode do toga da je pokretljivost ljudi neusporedivo veća nego prije.
Lako je bilo obitelj, selo, narod ..... smatrati svojim a one druge tuđim kada se čitav život nisi mrdnuo iz svog sela. Niti si imao prilike vidjeti kako žive Kinezi ili Australijanci.
Današnjem čovjeku teško je odrediti koja zajednica je njegova, kojoj zajednici pripada. Pogotovo ako ne dijeli stavove sa većinom u svojoj zajednici (narodu).
Recimo, Sirijci koji su od rata pobjegli iz Sirije. Iz Sirije su ih otjerali - drugi Sirijci. Koja je njihova zajednica, kome bi trebali pripadati - Nijemcima koji su ih primili, pružili im krov nad glavom, nahranili ih i obukli ili Sirijcima koji su ih htjeli ubiti? A opet sa Sirijcima koji ih žele ubiti dijele jako puno zajedničkih stavova, više nego sa Nijemcima kod kojih su došli.
|
|
|
12.05.2017., 14:54
|
#130
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2015.
Postova: 5,556
|
Quote:
mravac8 kaže:
Do problema dolazi kod određivanja što je to *naša* zajednica kojoj želimo pripadati.
Kod obitelji nema dvojbe - obitelj u kojoj smo se rodili, dakle rodni srodnici je naša obitelj. Ako to proširimo na šire zajednice - selo, pleme, narod, grad ..... u kojem smo se rodili su naši.
|
Pripadnost zajednici ne znači za svakoga isto. Danas je vrlo rašireno da "zajednicom" ljudi smatraju krug prijatelja, poznanika pa i poslovnih suradnika sa kojima su u stalnom kontaktu. Pošto se mnogi ljudi sele (i više puta u životu), susjedstvo, selo, grad, pleme pa čak narod ili daljnje srodstvo gube prvobitni smisao. Preseljenjem, te veze pucaju. Jedino je obitelj time ostala neokrznuta. Naravno, za ljude koji čitav život prožive na jednom mjestu, to ne vrijedi iako i njima susjedi dolaze i odlaze.
|
|
|
12.05.2017., 15:18
|
#131
|
falša pamet
Registracija: Mar 2007.
Postova: 28,941
|
Quote:
mravac8 kaže:
Nije ugrožen osjećaj pripadnosti zajednici, ugrožen je izbor kojoj zajednici pripadati.
|
Bed je u tome što smo tek relativno nedavno počeli birati kojoj zajednici želimo pripadati. Inače bi s rođenjem dobio pripadajuću zajednicu i bok. Trebat će nam još parsto godina da se naviknemo na nove mogućnosti.
Quote:
mravac8 kaže:
Osjećaj pripadnosti zajednici je osjećaj, vrlo jak osjećaj, po jačini možemo ga rangirati sa osjećajem straha od smrti. Barem mislim tako.
|
Šašavo, ali sasvim moguće. Kod mene su oba kreću negdje oko nule pa se sad pitam postoji li tu neka poveznica.
Quote:
mravac8 kaže:
Recimo, Sirijci koji su od rata pobjegli iz Sirije. Iz Sirije su ih otjerali - drugi Sirijci. Koja je njihova zajednica, kome bi trebali pripadati - Nijemcima koji su ih primili, pružili im krov nad glavom, nahranili ih i obukli ili Sirijcima koji su ih htjeli ubiti? A opet sa Sirijcima koji ih žele ubiti dijele jako puno zajedničkih stavova, više nego sa Nijemcima kod kojih su došli.
|
Ako jedu njemačku hranu, spavaju u njemačkim stanovima i voze se u njemačkim autobusima... mislim da se odgovor nameće sam. Naravno, govorim o onom što bi "trebalo" biti a ne o situaciji na terenu.
__________________
#HoldMyRakija
|
|
|
12.05.2017., 16:22
|
#132
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2014.
Postova: 31,339
|
Quote:
Leteća kaže:
Šašavo, ali sasvim moguće. Kod mene su oba kreću negdje oko nule pa se sad pitam postoji li tu neka poveznica.
|
Hm ..... kod mene je drugačije - strah od smrti gotovo na nuli, ali vrlo jaka potreba pripadanja zajednici.
Jedno od prvih mojih sjećanja sadrži upravo osjećaj pripadanja (preciznije jak osjećaj želje da se pripada zajednici) i taj osjećaj jednakog intenziteta održao se sve do danas kada se bližim 60-toj.
Zato sam pomislila da je moguće da se radi o instiktu, o urođenom, genetskom osjećaju.
Naravno, mijenja se *poželjna* zajednica, odnosno zajednica kojoj se želi pripadati.
Što se tiče straha od smrti, on se jednostavno ispuhao, nestao je. Kao mlada osoba bojala sam se smrti, međutim, strah od smrti se postepeno ugasio. Bojim se bolnog umiranja, ali ne bi poistovjećivala strah od boli sa strahom od smrti (ljudi se boje otići i zubaru, to je strah od boli).
Što se tiče smrti, kod mene još uvijek postoji kočnica koja me sprečava da si sama uzmem život. Mislim da ne bi mogla napraviti samoubojstvo, jednostavno ne bi mogla zakoračiti ......
Međutim, ljudi se mijenjaju, znam da sam se i sama dosta promijenila, nešto je išlo postepeno, drugo naglo, gotovo preko noći, tako da je moguće da se i to promijeni.
Mislim da je moguće da je i strah od smrti ali i nestanak straha od smrti - genetski uređen. Znamo da se neki geni isključuju a drugi uključuju u određenom dobu života, recimo, u pubertetu, pa u klimakteriju ...., moguće je da na taj način nestaje i strah od smrti. Tamo je kada je poželjan, kada treba sačuvati mladu osobu, ali nestane kada je štetan, da bi se stara osoba mogla mirno pripremiti na odlazak.
|
|
|
12.05.2017., 16:39
|
#133
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2014.
Postova: 31,339
|
Quote:
Leteća kaže:
Ako jedu njemačku hranu, spavaju u njemačkim stanovima i voze se u njemačkim autobusima... mislim da se odgovor nameće sam. Naravno, govorim o onom što bi "trebalo" biti a ne o situaciji na terenu.
|
Nostalgija je jebena stvar, pogotovo kada si otjeran sa kućnog praga. I sama sam prošla takvo iskustvo i znam da nostalgija može jako boljeti. Godinama, rodna gruda se ne zaboravlja lako.
I onda ti sve tvoje ljepše miriši , sjetiš se mirisa i okusa rodnog kraja dok ti je istovremeno sve tuđe bljutavo, bez mirisa i okusa. I ništa ne vrijedi što ti je u novom domu udobnije, što imaš više soba, bolji namještaj, veći televizor ..... od tuge za starim uhvatiš se da mrziš novo.
Genetski? Većina životinja je teritorijalna ..... Čovjek nije poput njih, čovjek se iz Afrike proširio po svim kontinentima, smjestio se i tamo gdje su uvjeti za njega loši, bezdlaki čovjek tople Afrike nastanio je hladni europski kontinent domovinu životinja gustog krzna, ali sve je moguće.
|
|
|
|
|
Tematski alati |
|
Opcije prikaza |
Linearni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 05:52.
|
|
|
|