Nemogućnost kontrole svojih emocija

[mini maximus]

radical change kaže:

I nemaš lažnu sliku o sebi..?
Ako nemaš čemu savršenstvo izvana i neizražen bijes iznutra? Čemu ti ta konfrontacija služi? Koga time varaš, sebe ili druge..?

A što bih sebe,
pa maske služe za druge:-)
da pustim psa pa da me zatvore u ludaru hahahaha

[mini maximus]

radical change kaže:

I nemaš lažnu sliku o sebi..?
Ako nemaš čemu savršenstvo izvana i neizražen bijes iznutra? Čemu ti ta konfrontacija služi? Koga time varaš, sebe ili druge..?

i vidiš da bijes nije neizražen, problem i je u tome što sam ga izrazila:-(
tamo gdje ne treba.

[radical change]

mini maximus kaže:

ok dio je riješen, u nazad godinu dana po izbacivala sam hrpu ekipe crpitelja energije:-)

E sad ušao si u sivu zonu mog života koju sam zaključala duboku da bi svi oko mene bili sretni i ta se ne da mijenjati. Na crno sam posadila crvene ruže i sve je divno i krasno. Da je ostavilo traga o je, da mi je to bio pogon da u svemu u životu budem uspješna je i valjda je to pozitivna strana svih događaja, da imam hrpe ljudi oko sebe koji mi uopće nisu potrebni da i to.
znam ja uzrok sve ja znam samo ne znam sanirati posljedicu:-(
Ali korak po korak.
Samim pisanjem ovdje već mi je smješno da sam se dovela u ovakvu situaciju i još cmizdrim nad njom i tražim tuđu pomoć.
samo mi je par postova ovdje očito trebalo otvoriti oči da se toliko posramim sebe da mi valjda ista stvar koliko god nagon kontrolirao moje tijelo više neće pasti na pamet da se povijest ponovi.
Valjda.

Znaš i sanirati posljedicu. Sa prljavim rubljem se izađe vanka, pred sebe i to se tako rješava. Koliko god da si pogrešaka napravila u životu, tajni imala, lošeg nosila u sebi to mora izaći van. Nema druge.
Nemaš se sto sramiti sebe, ja ti to uporno govorim a ti opet ideš u krajnost. To si ti, kada si sretna to si ti, kada si tužna i odvratna sama sebi i to si ti, samo to trebaš prihvatiti. jednom kada to prihvatiš onda lakše živiš jer te ta konfrontacija, taj stid, sram i krivnja ne slamaju. Shvatiš da si čovjek, a ljudi griješe, kažu oprosti i isprave stvari... ne glume čitav život nešto što nisu niti to skrivaju duboko u sebi zbog straha od narušavanja idealne slike o sebi..

[radical change]

mini maximus kaže:

i vidiš da bijes nije neizražen, problem i je u tome što sam ga izrazila:-(
tamo gdje ne treba.

I zar jedno iskreno oprosti ne bi moglo riješiti taj problem. Djeca ti neće zamjeriti a muža izvedi na večeru..
Problem je rješen, predstoji analiza osjećaja i traženje pogodnijeg načina da ih izraziš, bez krivnje koja te vidim jako izjeda...

[utisana]

mini maximus kaže:

i vidiš da bijes nije neizražen, problem i je u tome što sam ga izrazila:-(
tamo gdje ne treba.

Nitko nije mogao meni strogo suditi koliko sam ja to bila sposobna !
Griznja savjesti, mazohizam, predbacivanje, osuda, mrznja, sram..svega je bilo u velikoj jedva izdrzivoj kolicini.

Paralelno s tim, dok sam od sebe trazila da budem savrsena, idealna, to sam zahtjevala i od mojih bliznjih. Naravno da oni takvi nisu mogli biti i naravno da sam se ljutila i bila frustrirana.

Od epizode šoka, vidjenja realne sebe, i moj odnos prema bliznjima je postao realniji.
Prihvacam ih!
I sebe!
( da naglasim , prihvacanje nije stopostotno, zapadnem u OSUDU, jos uvijek, ali se trgnem i vratim u realu)

[radical change]

utisana kaže:

Nitko nije mogao meni strogo suditi koliko sam ja to bila sposobna !
Griznja savjesti, mazohizam, predbacivanje, osuda, mrznja, sram..svega je bilo u velikoj jedva izdrzivoj kolicini.

Paralelno s tim, dok sam od sebe trazila da budem savrsena, idealna, to sam zahtjevala i od mojih bliznjih. Naravno da oni takvi nisu mogli biti i naravno da sam se ljutila i bila frustrirana.

Od epizode šoka, vidjenja realne sebe, i moj odnos prema bliznjima je postao realniji.
Prihvacam ih!
I sebe!
( da naglasim , prihvacanje nije stopostotno, zapadnem u OSUDU, jos uvijek, ali se trgnem i vratim u realu)

Uh, ja sam uspio izaći iz perfekcionizma, koliko toliko iz crno-bijelog pogleda na svijet, uspio sam i većim dijelom riješiti krivnu, što još uspio sam i olabaviti kočnice i prestati biti control freak, uspio sam drugima mrtav-hladan reći neću i odjebi ali još uvijek nisam uspio izaći iz mazohizma, naročito onog sexualnog. Svaki put primjetim tu potrebu da sebi radim loše, bilo da divljam automobilom po cesti, hodam po rubu ili se sexualno težim ekstremu u boli i ponižavanju. Očito je to nekakva opsesivna potreba za održavanjem kontrole i pruža mi jaki emocionalni užitak. Ako možeš hodati po rubu i preživjeti igrajući se sa životom ili se mazohistički poniziti do kraja tu dolaziš do nulte točke, tek tada stvari mogu ići samo na bolje.. imaš lažni osjećaj kontrole i uspjeha.. Što mi uobičava reći psihijatrica, svu bol koju si nosio u sebi morao si pretvoriti u mazohizam da bi uopće preživio.
To je trenutno krug kojeg pokušavam posvijestiti i izaći iz njega ali zna biti poprilično teško, to je ciklička pojava, bude sve super neko vrijeme i onda krene jaka potreba za tim pražnjenjem nakupljenih negativnih emocija. Nakon slijedi zbrajanje i normala. Korisnije bi bilo da nabijam loptu negdje na livadi, ili se ubijem vikendom ali što ću kad mi to nije gušt...

[utisana]

U sexualnom smislu nisam mazohist
Dapace, volim da me se voli
I da ja volim

Mazohist sam u smislu ceprkanja po starim ranama i ponovnog prozivljavanja patnje. U toj patnji koje se zelim rijesiti
Uzivam jer mi daje osjecaj zivota

[radical change]

utisana kaže:

U sexualnom smislu nisam mazohist
Dapace, volim da me se voli
I da ja volim

Mazohist sam u smislu ceprkanja po starim ranama i ponovnog prozivljavanja patnje. U toj patnji koje se zelim rijesiti
Uzivam jer mi daje osjecaj zivota

Bolesno, ništa, nema nam druge nego trk po uputnicu za ludaru...
I neću da te ženim, nisi dovoljno velik sadista za mene, ne bi me nikada mogla zadovoljiti...

[utisana]

radical change kaže:

Uh, Korisnije bi bilo da nabijam negdje na livadi, ili se ubijem vikendom ali što ću kad mi to nije gušt...

Da
Korisnije bi svakako bilo umiriti um a uznemiriti tijelo

Danas smo svi previse locirani u glavi, mislima.

Pogotovo kompulzivne misli ubijaju.

[ericsson]

utisana kaže:

Mazohist sam u smislu ceprkanja po starim ranama i ponovnog prozivljavanja patnje. U toj patnji koje se zelim rijesiti
Uzivam jer mi daje osjecaj zivota

Pa ako uživaš u toj patnji, onda je se ne želiš riješiti.

I kakva je to patnja u kojoj se može uživati?

[utisana]

radical change kaže:

Bolesno, ništa, nema nam druge nego trk po uputnicu za ludaru...
I neću da te ženim, nisi dovoljno velik sadista za mene, ne bi me nikada mogla zadovoljiti...

Radical, posto ja ne idem na psihoanalizu ..
Imas li koji savjet koji si ti dobio, neku tehniku, kako da izadjem iz te voljno-nesvjesne patnje?
Kako da ostavim proslost proslosti?
Da li pstoji neka "fora"? Kao nor.uvjetovani reflex?
Npr.kad mi pocnu te misli ( koje ne vode nicemu) da se natjeram uciniti 2 skleka?
Bi li to bio dobar pristup?
Meni se cini da bi.
Zanima me da li je to i od struke potvrdjeno, ako znas?

[utisana]

ericsson kaže:

Pa ako uživaš u toj patnji, onda je se ne želiš riješiti.

I kakva je to patnja u kojoj se može uživati?

Zar bi bilo tema na psihologiji da je sve tako jednostavno?

Jesi li cuo da se neki ljudi režu i pritom uživaju?
Ili čupaju kosu?
Ili se izgladnjiju?
I jos stotine drugih načina.

Ja se vraćam mislima u te patničke trenutke kao da ću time nešto postići, neko razriješenje.
Da li možeš to razumijeti?
Ako ne možeš, znači da ti se nikad nije desilo ili nisi svjestan kad si i ti ( eventualno) u tom stanju

[ericsson]

utisana kaže:

Zar bi bilo tema na psihologiji da je sve tako jednostavno?

Jesi li cuo da se neki ljudi režu i pritom uživaju?
Ili čupaju kosu?
Ili se izgladnjiju?
I jos stotine drugih načina.

Ja se vraćam mislima u te patničke trenutke kao da ću time nešto postići, neko razriješenje.
Da li možeš to razumijeti?
Ako ne možeš, znači da ti se nikad nije desilo ili nisi svjestan kad si i ti ( eventualno) u tom stanju

Naravno da sam čuo da ljudi rade takve stvari. Ali, čini mi se da to rade u svrhu samokažnjavanja, a ne zbog užitka.

Kaj se tiče ovoga što si napisala za sebe, i tu mi se prije čini da se radi o malo pomaknutom pokušaju liječenja dubokih emotivnih rana, nego o uživanju u vraćanju u patnje iz prošlosti.

[utisana]

ericsson kaže:

Naravno da sam čuo da ljudi rade takve stvari. Ali, čini mi se da to rade u svrhu samokažnjavanja, a ne zbog užitka.

Kaj se tiče ovoga što si napisala za sebe, i tu mi se prije čini da se radi o malo pomaknutom pokušaju liječenja dubokih emotivnih rana, nego o uživanju u vraćanju u patnje iz prošlosti.

U trenutku rezanja oni osjecaju olakšanje.
Ispustaju preveliki emotivni naboj.
U tom djelu osjecaji uzitak olaksanja.


A ovo za mene, kazes u "pomaknutom pokusaju"...
Naravno da je pomaknut.
I je okusaj lijecenja dubokih rana
I ima nekog pomaknutog uzitka u tome

[radical change]

utisana kaže:

Da
Korisnije bi svakako bilo umiriti um a uznemiriti tijelo

Danas smo svi previse locirani u glavi, mislima.

Pogotovo kompulzivne misli ubijaju.

Da, ako malo primjetiš lijek i jest u tome da se ignorira taj "pomaknuti" um u glavi koji se bavi samim sobom i smišlja svakakve gluposti koje nemaju veze sa realnošću i fokus se prebaci na nešto konstruktivno i korisno. Recimo fizički rad, kreacija, druženje, volonterski rad...

utisana kaže:

Jesam! Jesam!!
Vidjeti ces kako ces biti zadovoljan


Zeeeeniiii meeeee

Hahahaaa

Ne, to nisi ti, to biološki sat progovara iz tebe...
Zezam se , jaš nitko nije bio tako uporan, tko zna možda ti se i posreći pa otkrijem da smo si suđeni...

ericsson kaže:

Pa ako uživaš u toj patnji, onda je se ne želiš riješiti.

I kakva je to patnja u kojoj se može uživati?

Pa mazohizam to lijepo opisuje, možeš uživati u ugodi kao i svi ostali ljudi a možeš si zabranjivati ugodu i osjećati krivnju zbog doživljavanja iste. Može ti ugoda postati svojevrsni izvor frustracija ako si naučio da nakon ugode dolazi kazna. Onda je bolje naučiti uživati u kazni koja predstavlja užitak oslobođenja nego u ugodi sa strahom od kazne..
Zbog toga recimo bol od šibe predstavlja svojevrsno oslobođenje, nesputanost, bez obzira što boli, konkretna je, intenzivna je, nesputana, tvoja, pomiče granice i dopušta ti da izgubiš kontrolu i povežeš se (napokon) sa najdubljim dijelovima sebe, bol uvijek osjećaš na sebi, ako nije dovoljno jako pojačaš intenzitet.

utisana kaže:

Radical, posto ja ne idem na psihoanalizu ..
Imas li koji savjet koji si ti dobio, neku tehniku, kako da izadjem iz te voljno-nesvjesne patnje?
Kako da ostavim proslost proslosti?
Da li pstoji neka "fora"? Kao nor.uvjetovani reflex?
Npr.kad mi pocnu te misli ( koje ne vode nicemu) da se natjeram uciniti 2 skleka?
Bi li to bio dobar pristup?
Meni se cini da bi.
Zanima me da li je to i od struke potvrdjeno, ako znas?

Ja nisam psihijatar, ali znam da je na psihoterapiji naglasak na prihvaćanje neugodnih misli bez da se snjima naročito opterećuješ i na fokusu na male svakodnevne stvari i obveze. Time si učiš fokus sa sebe prebacivati na realnost i nešto konkretno, i učiš kroz male stvari graditi pozitivnu sliku o sebi. Ukratko nađi si hoby, radi nešto umjesto da ležiš i razmišljaš o glupostima koje ne možeš promjeniti.

[utisana]

radical change kaže:

Da, ako malo primjetiš lijek i jest u tome da se ignorira taj "pomaknuti" um u



Pa mazohizam to lijepo opisuje, možeš uživati u ugodi kao i svi ostali



Ja nisam psihijatar, ali znam da je na psihoterapiji naglasak na prihvaćanje neugodnih misli bez da se snjima naročito opterećuješ i na fokusu na male svakodnevne stvari i obveze. Time si učiš fokus sa sebe prebacivati na realnost i nešto konkretno, i učiš kroz male stvari graditi pozitivnu sliku o sebi. Ukratko nađi si hoby, radi nešto umjesto da ležiš i razmišljaš o glupostima koje ne možeš promjeniti.

Shvatila, tnx !

Sad, ima trenutaka kad mi je jaka volja pa kad krenu te gluposti po glavi kazem si: evo, opet me mozgić za**baje!
Pa se odvojim od tih misli.

A ima trenutaka kad se na te misli zaljepim ko budala !
I uletim u kolo ..

[radical change]

utisana kaže:

Shvatila, tnx !

Sad, ima trenutaka kad mi je jaka volja pa kad krenu te gluposti po glavi kazem si: evo, opet me mozgić za**baje!
Pa se odvojim od tih misli.

A ima trenutaka kad se na te misli zaljepim ko budala !
I uletim u kolo ..

Dakle stvar je samo tvoje discipline i ničeg više. Tako je i samnom, držim se pa posustanem. Ne se kriviti zbog toga, svaki korak je za pohvalu, reci sebi bravo, mogu ja to...

utisana kaže:

Ne, to nisi ti, to biološki sat progovara iz tebe...
Zezam se , jaš nitko nije bio tako uporan, tko zna možda ti se i posreći pa otkrijem da smo suđeni.

Haha.
Pripremam teren za drugi zivot

A bioloski sam u ovome sve vec odradila, tako da je to vec rijeseno [/QUOTE]

Blago ti se, ja moram misliti na sinčića od tek dva mjeseca, njega moram izvesti na pravi put da raširi krila i poleti..
Imaš volje čekati do tada...

[utisana]

radical change kaže:

Dakle stvar je samo tvoje discipline i ničeg više. Tako je i samnom, držim se pa posustanem. Ne se kriviti zbog toga, svaki korak je za pohvalu, reci sebi bravo, mogu ja to...


)

Ok !

[My time]

mini maximus kaže:

o stresu znam sve, život mi je stres, krv i znoj.
o psihologiji i ljudskom ponašanju sam pročitala sve što ovaj svijet ima za ponuditi, pa bi vj. ja psiholozima mogla ispredavati više bez lažne skromnosti hahaha, da ali ovo je nešto neobjašnjivo kad si objema nogama na zemlji i nešto iznad prosjeka po sposobnostima da sebe ne mogu dovesti u stanje normale kad krene epizoda meni totalno nerealno ali dešava se.

lijekovi i bilo kakva kemija kod mene ne dolaze u obzir, ne želim biti umjetna biljka nego normalan čovjek zato me zanimalo dali je netko prošao nešto slično i što je učinio da stane na kočnicu u takvim trenucima. Što vam je okidač da prestanete, da izađete iz moda ludila.
Kod mene ne pali ono brojanje do 10 u sebi vrištanje u jastuk.. lol.. ja sam u glavi spremna na svaku situaciju, dogovorila sam se sa sobom kako se smijem ponašati, ali kad se desi sve pada u vodu

Pročitaj ove svoje rečenice dva puta:
Da se razumijemo suprug je više nego savršen, a meni su okidač najčešće to što ništa u životu ne stignemo i onda kad ja isplaniram neku aktivnost, a on je još prije tjedan dana trebao nešto napraviti po kući i onda on nađe tisuću izgovora zašto nešto ne možemo pa krene prepucavanje ja nisam, ti nisi, ti si ovo ja sam ono i odjednom koda mi se pomrači um…

Ti si osoba koja želi ispasti savršena pred svima /kao većina ljudi danas/.
Suprug ti očito nije savršen (kao ni mnogi drugi). Uostalom, zar postoji savršen čovjek?
Ima stvari u tebi koje si duboko zakopala jer želiš da je sve SAVRŠENO (pred drugima), ali to je sada isplivalo na površinu i sama si postala svjesna da ništa nije idealno, pa imaš bjesne epizode pred svojom obitelji. Pred drugima nemaš, jer želiš ispasti SAVRŠENA.
A ovo što pišeš da lijekovi ne dolaze u obzir, to ćeš još vidjeti. Zar misliš da drugi ljudi piju lijekove jer im se to sviđa?
Kažeš da ne želiš biti umjetna biljka od lijekova?
Pa znaš što ću ti reći - mnogi ih piju, a nisu u takvom stanju kao ti. Ako imaš takve navale bijesa i ništa ti ne pomaže, a navodno znaš sve o psihologiji.
Mislim da će tu jedino pomoći psihijatar i neke dobre tablete za smirenje, na malo duže vrijeme.

[JustForFun]

Utisana, ne znam dal govorimo o istom, ali opetovano proživljavanje stare emocionalne patnje po meni ne mora nuzno biti nesto destruktivno. S jedne strane kao da se vracamo važnom dijelu sebe, kojeg se tesko odreci jer ti je u mnogočemu obojio zivot i ima nesto poznato, feels like home kad ides tamo, nesto te privlaci... A s druge strane meni se cini da svaki put kad vrtis te svoje filmove, dozvoljavaš sebi da na siguran nacin prozivis dio svoje boli koji je negdje zatočen, tako da s vremenom moze biti nesto i terapijsko, samoiscjeljujuce, novo- spoznavajuce u tome... Ili se tjesim

Razlika izmedju samodestrukcije totalne i neceg boljeg vidi se kroz vrijeme u "plodovima", smjeru kretanja

Mada kako radical kaže dodje i u valovima red boljih dana, red lošijih itd ali ako kroz to sve i dalje pazimo na sebe i brižni smo spram sebe sve to moze biti korak naprijed...

Poslano sa mog HT7 koristeći Tapatalk