Rituali

[oliver_haddo]

Amo na drugo...ako ritual nema tradiciju?
Ako radi svoje a "radi se" u hodu?
Ako ti se otkriva..u hodu...a, dakle djeluje?
Tj. tko otkriva? Nakačiš se na nešto? Znači radi se po nečijoj Volji?
>>>>>>
Mislim da se radi o razvijenoj Volji.Vlastitoj.Kad čovjek kroz vlastiti razvoj dođe do točke kad više nije u određenoj mjeri ovisan o kolektivnome nesvjesnom,tj.kolektivnim vjerovanjima i u stanju je koliko-toliko svjesno upravljati vlastitim sustavima vjerovanja, tada mu više nisu potrebni rituali i određena energetska "povezivanja" i on je u stanju vršiti promjene u realnosti samo pomoću vlastitog intenta.To bi bilo sukladno kabalističkom pojednostavljenju, tj.kretanje od najveće složenosti prema jednostavnosti.Znači, konkretno, u početku su nam potrebni rituali, molitve, simboli, a kako se svijest aspiranta razvija i kreće prema višim sefirotima,tada se sukladno tome razvija čovjekova istinska volja, odgovornost za vlastitu kreaciju i moć djelovanja i utjecanja na materijalni svijet.Osim toga, mislim da se sukladno tome razvijaju i karakeristike poput suosjećanja i ljubavi.
><<
Ako glupost nekog vrlo uobičajenog svakodnevnog posla dobije sasvm drugu težinu, dejstvo...punimo ga nečim? Ulažemo namjeru, volju?
Al ako je nesvjesno..? Tj, kolko može bit nesvjesno? Ne znam, čini mi se da se nekad psiha raspolovi u smislu da se dio tebe spušta na neke frekvencije gdje može djelovati i biti u doticaju s onim odakle crpi Znanje, Vještinju..ajmo reći i Moć, a dio svijesti je vrlo "visoko", vrlo ograničen, upućen, na Cilj, kao da mora biti zatvoren u kulu, vrlo visoku, odakle može promatrati, neometano i dirigirati, upravljati onim dijelom koji ga zapravo pokreće. A sredina? Onda su sredina sva prosječna i normalna stanja i manifestacije iz kojih si pomaknut, ali tu se manipulacija i manifestira.
Otkud Baphomet može znat da će znat kad poludi?
Otkud znaš dokle seže tvoja ruka?
Mora li se "poludjet" na neki način, proć kroz taj labirint, iskustva, vještine zarad?
Ili je granično dovoljno? Djeluje mi da i za to treba...vještina.
Ma vjerojatno sam nejasna, ne znam baš specifirati što hoću, oprosti.
>>>>>
Uhhh,prilično si nejasna, ali ako sam dobro shvatio što želiš reći, mislim da je baš odgovor u toj podijeljenosti ljudskog bića.Razni naši dijelovi imaju i različite, često sukobljene želje i interese, nekih smo više svjesni a nekih manje,neki naši dijelovi djeluju potpuno iz sjene i često sabotiraju naše svjesne intente i nastojanja.Ako nisam dobro shvatio pitanje, probaj bolje precizirati...
I hvala na odgovoru
>>>>
np

[bema]

Shvatio si, točno onoliko kolko se da shvatiti iz priloženog
Koliko je podijeljenost "nužna" u radu? Ili je samo bolje osjećamo, postajemo osjetljiviji na nju?
Nekad se čini da se s vlastitim razvojem podijeljenost pojačava do krajnjih granica. Ali vremenom, i naša sposobnost da pohvatamo mrežu niti između i održimo se na okupu.
Ili tek u tom trenutku možemo početi "rast" (taj "rast" mi je nekako dosadna riječ, no nemam bolju)?
Kao...savladali smo hod između polova, bez padova u bezdan.

[oliver_haddo]

bema kaže:

Shvatio si, točno onoliko kolko se da shvatiti iz priloženog
Koliko je podijeljenost "nužna" u radu?
>>>>
Pa mislim da se ne radi o nužnosti, podijeljenost je činjenica i postati svjestan te podijeljenosti je prvi korak.

Ili je samo bolje osjećamo, postajemo osjetljiviji na nju?
>>>>
Drugi korak je deidentifikacija.Kada uočimo odredjeni identitet i shvatimo da smo do tada nesvjesno djelovali kroz njega, mi dobijamo mogućnost da ubuduće djelujemo kroz taj identitet prema vlastitoj volji.Znači, mi ne uništavamo taj identitet, već kroz svjesnost o njemu dobijamo mogućnost izbora da li ćemo djelovati kroz njega ili ne, prema vlastitoj volji.S time dobijamo mogućnost da u raznim životnim situacijama djelujemo kroz identitete koji su prikladni upravo za te situacije, i što je još važnije, dobijamo svijest o tome da mi nismo to s čim smo se do tada poistovjećivali, već da je to samo trenutni nosač ispoljenja.Konkretno, kad se čovjek uspije trajno deidentificirati od najjačih i arhetipskih identiteta, npr.kad zadobije trajnu svjesnost o tome da on nije tijelo, da on nije hrvat ili da on nije sin i može sagledati sebe odvojeno od tih nosača u svakome trenutku, tada je već polako stupio u stanje prosvijetljenja, IMO.
>>>
Nekad se čini da se s vlastitim razvojem podijeljenost pojačava do krajnjih granica. Ali vremenom, i naša sposobnost da pohvatamo mrežu niti između i održimo se na okupu.
Ili tek u tom trenutku možemo početi "rast" (taj "rast" mi je nekako dosadna riječ, no nemam bolju)?
Kao...savladali smo hod između polova, bez padova u bezdan.

>>>>>
Pa da, deidentifikacija.Svjesnost o identitetima, djelovanje kroz njih ali ne i poistovjećivanje s njima

[bema]

oliver_haddo kaže:

Drugi korak je deidentifikacija.Kada uočimo odredjeni identitet i shvatimo da smo do tada nesvjesno djelovali kroz njega, mi dobijamo mogućnost da ubuduće djelujemo kroz taj identitet prema vlastitoj volji.Znači, mi ne uništavamo taj identitet, već kroz svjesnost o njemu dobijamo mogućnost izbora da li ćemo djelovati kroz njega ili ne, prema vlastitoj volji.S time dobijamo mogućnost da u raznim životnim situacijama djelujemo kroz identitete koji su prikladni upravo za te situacije, i što je još važnije, dobijamo svijest o tome da mi nismo to s čim smo se do tada poistovjećivali, već da je to samo trenutni nosač ispoljenja.Konkretno, kad se čovjek uspije trajno deidentificirati od najjačih i arhetipskih identiteta, npr.kad zadobije trajnu svjesnost o tome da on nije tijelo, da on nije hrvat ili da on nije sin i može sagledati sebe odvojeno od tih nosača u svakome trenutku, tada je već polako stupio u stanje prosvijetljenja, IMO.
>>>

Savršeno rečeno

[mrQ]

bema kaže:

Shvatio si, točno onoliko kolko se da shvatiti iz priloženog
Koliko je podijeljenost "nužna" u radu? Ili je samo bolje osjećamo, postajemo osjetljiviji na nju?
Nekad se čini da se s vlastitim razvojem podijeljenost pojačava do krajnjih granica. Ali vremenom, i naša sposobnost da pohvatamo mrežu niti između i održimo se na okupu.
Ili tek u tom trenutku možemo početi "rast" (taj "rast" mi je nekako dosadna riječ, no nemam bolju)?
Kao...savladali smo hod između polova, bez padova u bezdan.

a ti znaš što je bezdan?