Maloljetnička trudnoća (Kako se postaviti ako vam kćer tinejdžerica ostane trudna)

[kajpa]

extreme kaže:

uostalom, a odluka o abortusu? narednih 60 godina? jer abortus je greška gdje više ne možeš ništa napraviti kad to završi. ako rodiš- stvari su ipak drukčije

Kako drukcije?
Ne znam,....vjerujem da zbog aportusa netko moze imati griznju savjesti i da ga to moze muciti, ali ne vjerujem da bas sljedecih 60 godina o tome razmislja 24 sata dnevno.
Ako ima dijete, koje nije zeljeno i o kojem se ne zeli brinuti, ako je nesretna zbog te svoje odluke, ako...ako ako ...ne moze nista....mora biti tu za dijete 24 sata dnevno i svaki dan patiti dan i noc, ako je to bila za nju pogresna odluka.
Ili ga moze dati u dom...
A neke ga odmah bace u smece...

[extreme]

kajperinja kaže:

P
Nevezano s time ...kako bi se (obzirom na svoj stav) ti nosila s izborom svog djeteta da abortira ako im 18 godina.

pukla bih od tuge i boli...

[kajpa]

extreme kaže:

pukla bih od tuge i boli...

Steta, mislim da bi bilo puno bolje da ne puknes nego ostanes cijela i pomognes joj, budes uz nju i da postujes njenu odluku.

[extreme]

kajperinja kaže:

Steta, mislim da bi bilo puno bolje da ne puknes nego ostanes cijela i pomognes joj, budes uz nju i da postujes njenu odluku.

ne mogu poštovati tako nešto.. naravno da bih dala sve od sebe da budem tu za svoje dijete i u takvoj situaciji. ali bih bila strašno razočarana.. slomilo bi me to..

[Nica]

extreme kaže:

al nema šanse da bih maloljetnici uupće dala taj izbor da bira i razmišlja o abortusu.

Ne možeš joj zabraniti da razmišlja, a iskreno se nadam da nema zakona koji bi natjerao nekoga, pa ni maloljetnicu, da rodi ako ona to ne želi - niti da pobaci ako ona to ne želi. Potreban je roditeljov pristanak, ali mislim i nadam se da on nije taj koji odlučuje, barem ne pred zakonom. Drugo je na što roditelji manipulacijom i prijetnjama natjeraju vlastito dijete.

drugo- da joj to i sugeriram- to bi išlo ponajprije na moju savjest, a tek onda na njezinu i ja ne bih mogla s time živjeti.

Ne trebaš joj preporučiti pobačaj, ali to je i dalje nešto što se prvenstveno dešava njoj, ne tebi. I tu su ona i njezine želje puno važnije od tebe i tvojih. Dobar roditelj, čak ne ni savršen, je toga svjestan.

ako budem dobar roditelj- prvo i osnovno što bih naučila dijete je da se ne povodi za drugima,

Čak ni za tobom, ako to nije ono što ona osjeća kao najispravnije? Tvoje dijete nije i neće biti tvoja kopija.

ako si smatrala da si dovoljno zrela i sposobna da se seksaš, onda moraš biti i dovoljno odrasla i zrela da podneseš zrelo i odgovorno sve posljedice koje će proizaći iz tog čina.

Abortus je također posljedica za koju postoji mogućnost da njoj bude prihvatljivija od alternative.

šta bi napravila abortusom? uklonila posljedicu svog nerazmišljanja? ne može.

Zašto ne bi moglo? Ona je biće i osoba za sebe, sama bira.

Mislim da je užasno sebično, neodgovorno, pa čak i okrutno nametnuti nekome roditeljstvo (baš kao i nametnuti abortus). Zbunjenoj prestrašenoj trudnoj tinejdžerki napuniti glavu time kako će slomiti majku, razočarati je, uništiti je posve ako ne učini onako kako joj se kaže je vrh manipulacije, pa čak i psihičko zlostavljanje.

[SummerNight]

meni se srce slama kad citam neke postove ovdje, ne mogu ne suosjecati s tim hipotetskim djetetom koje se naslo u teskoj situaciji a nema nikakvu podrsku i razumjevanje.
samo se nadam da ce vrijeme i roditeljstvo otopiti i ublaziti neke od ovih stavova.

[extreme]

Nica kaže:

Mislim da je užasno sebično, neodgovorno, pa čak i okrutno nametnuti nekome roditeljstvo (baš kao i nametnuti abortus). Zbunjenoj prestrašenoj trudnoj tinejdžerki napuniti glavu time kako će slomiti majku, razočarati je, uništiti je posve ako ne učini onako kako joj se kaže je vrh manipulacije, pa čak i psihičko zlostavljanje.

molim te, to je sad i psihičko zlostavljanje..??

čuj, maloljetnica ako nije pokazala da zna donijeti pametnu odluku i ako nije bila sposobna razmišljati o posljedicama svog čina (moguća trudnoća), to znači da sasvim sigurno nije sposobna procijeniti posljedicu abortusa..

ako nije sposobna donijeti odluku u kojoj će moći podnijeti posljedice svog čina-onda tu odluku moram donijeti ja..
e, pa ja po cijenu toga da me vlastito dijete mrzi- ne mogu dopustiti da ona napravi pobačaj..

ja svoje dijete neću moći odgojiti na način da misli da je abortus ok, jer to nije moj stav i ja njoj ne mogu prenijeti nešto čemu se ja strašno protivim.. razmišljajući o tome, sa 14-15-16 godina, čisto sumnjam da će imati razvijen vlastiti stav o abortusu, nego će on najvjerovatnije proizlaziti iz onoga što je čula/naučila/doživjela/saznala o abortusu.. a to u našoj obitelji nikad neće biti ništa pozitivno..

vodeći se tome,mislim da nije teško pretpostaviti da će i moje dijete biti kontra abortusa ukoliko se neplanirana trudnoća desi. a ukoliko i bude imala drukčiji stav od moga, od mene neće dobiti "zeleno svjetlo" da to učini, jer ja to ne mogu napraviti.

ne mogu joj dopustiti da napravi nešto što se kosi sa svim mojim moralnim načelima i mojom savješću. jednostavno ne mogu.. moj stav o tome prirodno isključuje sve drugo.. kao da pokušavaš napraviti okrugli trokut=nemoguće..

vidim da se ovdje svi vrtite oko toga što će jadno dijete imati traume jer sam ju "natjerala" da rodi...

ja bih se puno više brinula što će dogoditi mom djetetu i njenom fizičkom i pshičkom zdravlju ako ode na abortus.. hoće li joj se to jednog dana vratiti? hoće li žaliti zbog odluke? što ako ju to psihički uništi?
što ako meni bude zamjerala? što ako mene takva odluka psihički uništi??

i opet ću ponoviti- osoba koja nisje bila dovoljno zrela da procijeni psljedice neodgovornog seksa-sasvim sigurno neće biti ni dovoljno zrela da procijeni posljedice abortusa.

[Jelica Izjelica]

kada sam ja bila u srednjoj školi, bilo je popularno da mlade djevojke rade pobačaj bez znanja njihovih roditelja, iz različitih razloga.
ne znam kako ni gdje se takve stvari izvode, no u ophođenju sa svojim kćerima moramo paziti da ih svojim stavom ne otjeramo u ruke nekakvih ilegalnih mesara, a sve iz razloga jer se one to nisu usudile priznati roditeljima i nisu im dale šansu da ih uopće savjetuju.

to je zbilja težak teritorij.

[sweetheart 07]

Stvarno mislim da nije u redu da joj ovako raščlanjujete postove i analizirate baš svaku rečenicu
Isto ko' ovi naši političari i novinari što se uhvate za jednu riječ i onda ajmo....... cjepidlačenje, sto analiza jedne rečenice i preknadanje: ''o, što li je to pisac htio reći?''

U ovoj državi, ni na forumu se ne smije izreći mišljenje koje odskače od mase..... razapnu te, tj. raščlane, izanaliziraju i na kraju osude u roku keks.

[shtefy]

A posljedice radjanja nezeljenog djeteta?

Mislim, o cemu mi ovdje pricamo? Abortus moze, ali i ne mora imati nikakve teske posljedice. Ali i radjanje nezeljenog djeteta moze imati itekako teske posljedice, ja bih cak rekla i teze od abortusa. Koliko samo ima onih koji kazu: mogao/la sam ovo ili ono, ali onda mi se dogodilo dijete, bili to muskarci i zene. Mi smo se ovdje koncentrirali na maloljetne trudnice, ali maloljetnicke trudnoce cesto uticu i na oceve re djece koji su najcesce jednako tako tinejdzeri. Sto je sa nezeljenom djecom? Neka od njih nece ostati samo nezeljena, nego i nevoljena, zatrovana ogorcenjem svojih majki ili roditelja zbog propustenih i neostvarenih stvari u zivotu, cijeli zivot ce se nositi sa posljedicama nekoliko trenutaka u zivotu svojih roditelja. Zaboga, to su odluke koje mogu promijeniti cijeli neciji zivot. I to ne zivot samo jedne osobe.

[miss daisy]

extreme kaže:

ali i da mi napravi to iza leđa- umrla bih od boli zbog činjenice da mje dijete ne može takve stvari meni reći.vjerujem da do toga nikad neće doći.

meni jedino nije jasno kako je moguće da "umreš od boli" što ti tvoje 16-17godišnje dijete nije došlo reći da je trudno i da ide na abortus, kad i sama kažeš da oko ničega nemaš tako krut stav, i da će i njoj biti jasno da ti nikad ne bi dala pristanak/potporu.

dakle, jedino što preostaje 16godišnjakinji koja ne želi roditi, je prešutjeti i trudnoću i abortus

u biti, tvoj stav/uvjerenje su ispred tvog djeteta. bar ovako u teoriji, pitanje je naravno što bi bilo u praksi, jer svi postanemo jako prilagodljivi kad se dogodi nešto što remeti naše "nikad ne bih...".

[Nica]

extreme kaže:

čuj, maloljetnica ako nije pokazala da zna donijeti pametnu odluku i ako nije bila sposobna razmišljati o posljedicama svog čina (moguća trudnoća), to znači da sasvim sigurno nije sposobna procijeniti posljedicu abortusa..

Ako ne zna procijeniti posljedice abortusa, ne zna procijeniti ni posljedice rođenja djeteta. Nije rođenje djeteta u pubertetskoj dobi samo divan dar svijetu, roditelji će pomoći i malo stvorenje će se odgojiti. To je cijela zbrka emocija.

Zamisli koliko hormona i sukoba postoji u jednoj običnoj prosječnoj tinejdžerici. Zamisli koliko sukoba i strahova ima u tinejdžerici kojoj se desi nešto ogromno što mijenja život, a da ona nije spremna na to. Zamisli koliko sukoba i straha ima u jednoj prosječnoj trudnici. Zamisli sve to zajedno na entu potenciju s obzirom da se dešava istovremeno. Zamisli da nema podršku onih koji joj to trebaju biti. A sve to ne prestaje nakon poroda.

Možeš li pojmiti koliko različitih oprečnih emocija se isprepliću i koliko to može biti užasavajuće? Koliko izloženo i prepušteno se ona osjeća?

Razumijem što tebi abortus predstavlja, ali u ovakvoj situaciji najvažnije bi trebalo biti dijete koje već imaš, ne možeš mu zanijekati pravo na izbor, a grozno je uskratiti mu onaj dio tebe za kojim u tom trenu čezne.

razmišljajući o tome, sa 14-15-16 godina, čisto sumnjam da će imati razvijen vlastiti stav o abortusu, nego će on najvjerovatnije proizlaziti iz onoga što je čula/naučila/doživjela/saznala o abortusu.. a to u našoj obitelji nikad neće biti ništa pozitivno..

Čut će i učit će svuda oko sebe. Vjerojatno će dijeliti tvoj stav s obzirom da je roditeljski utjecaj ipak velik, ali ne može joj se pored svega s čime se bori još i nametnuti krivnja jer će mami uništiti život nečime što ipak radi sebi, sa svojim tijelom i životom.

ja bih se puno više brinula što će dogoditi mom djetetu i njenom fizičkom i pshičkom zdravlju ako ode na abortus.. hoće li joj se to jednog dana vratiti? hoće li žaliti zbog odluke? što ako ju to psihički uništi?
što ako meni bude zamjerala? što ako mene takva odluka psihički uništi??

Roditelj bi trebao biti podrška, bez obzira sviđa li nam se odluka koju je dijete donijelo. Teško je ako je učinilo nešto što se protivi svemu u nama, ali sebično je staviti sebe na prvo mjesto.

[SummerNight]

moja mama je prilicno zestoki protivnik abortusa, ona osobno nikad i ni pod kojim uvjetima ne bi isti napravila, pa sam ja oduvijek znala da bi me podrzala i bez rijeci (i misli) osudjivanja odvela na abortus. Jer meni osobno nikad nista drugo nije bila niti opcija za razmatranje u tim godinama.
Hvala joj na tome, uz sve ostalo.

[Mirotta]

Mene je ova tema zatekla, zato što sam istog stava kao extreme i zapravo ne znam što bih napravila da se moje maloljetno dijete nađe pred takvim velikim životnim problemom i da moram sudjelovati u njezinoj/njegovoj odluci.


Svakako bih joj nastojala biti potpora u tom teškom trenutku ali bih joj pokušala usporediti posljedicu abortusa u odnosu na rođenje djeteta.

Mislim da je roditeljima koji sami podržavaju ab apsolutno lakše u takvim situacijama jer po pitanju njih nemaju nikakve moralne dvojbe jer taj čin smatraju samo medicinskim zahvatom .

I treba napomenuti da je lakše smatrati život neke djevojke/mlade majke promašenim (po našim nekim streotipima-škola-faks-posao-udaja-dijete) nego uvidjeti posljedice djevojaka i žena koje su pred takvom odlukom bile i odabrale abortus.

Meni je razumski sasvim jednostavno prihvatiti neke argumente ovdje, ali srce mi govori drugačije.


BlackLotus, ne znam da li sam te zamijenila s nekim ali mislim da se tvoje priče jer sam već tada čitala Rid .

[Nica]

MIROTTA kaže:

Mene je ova tema zatekla, zato što sam istog stava kao extreme i zapravo ne znam što bih napravila da se moje maloljetno dijete nađe pred takvim velikim životnim problemom i da moram sudjelovati u njezinoj/njegovoj odluci.

Pa to je ok. Ne osuđujem extremein (i tvoj) stav o abortusu, samo mislim da je pogrešno nametnuti to i djetetu.

Mislim da je roditeljima koji sami podržavaju ab apsolutno lakše u takvim situacijama jer po pitanju njih nemaju nikakve moralne dvojbe jer taj čin smatraju samo medicinskim zahvatom .

Ja podržavam pravo na abortus i to mi nikako nije samo medicinski zahvat. Posve sam svjesna i moralne dvojbe i krivnje i mnogočega što može izaći iz toga. Znam da to nije laka odluka, znam da može proganjati do kraja života, znam da može nositi i fizičke posljedice. Ali je i dalje nešto na što se nikog ne smije tjerati i što se nikome (u okviru zakonskih regula) ne smije uskratiti.

[SummerNight]

ali mirotta, u tome se i sastoji roditeljstvo, da podrzis i one izbore s kojima se ne slazes. to sto si ti protivnik ne znaci da je i ona, tvoji odabiri ne moraju biti nuzno dobri za nju.
i ne znam jel lakse ljudima koji "podrzavaju" abortus, milsim sto, sto da moje dijete dijeli tvoj misljenje i odluci roditi sa 15?
meni je to preuzasno, potpuni i apsolutni horor.
Pa bi ju opet podrzala, i suzdrzala bi se od nagovaranja i komentiranja i pokusaja manipulacija.
zbilja bi.
iako bi i meni ta odluka njena okrenula zivot naglavacke dok na moj zivot odluka o njenom abortusu ne bi imala nikakav impakt.

[extreme]

Nica kaže:

Pa to je ok. Ne osuđujem extremein (i tvoj) stav o abortusu, samo mislim da je pogrešno nametnuti to i djetetu.

zašto ti razmišljaš o tome kao nečem nametnutom?
ne gledaš širu sliku..
moje dijete će stalno rasti u okruženju koje će imati svoj stav o abortusu, te teme će se vjerovatno provlačiti kroz djetetovo odrastanje, bit će puno prilika da se o tome razgovara i komentira, da se uspoređuje, razmišlja..
odrastat će s idejom da je novi život nešto prekrasno i da je abortus ubojstvo nerođenog djeteta..
ako joj se tako nešto i dogodi, šanse da će odbaciti sve te stavove koje je upila s godinama i "mrtvo-ladno" se odlučiti za abortus su minimalne..

svi koji mislite da će 16 godišnja djevojka otići roditeljima iza leđa abortirati- mislim da pretjerujte i smatrate tu djecu malo previše ozbiljnima i hrabrima za takav čin..

osobno- takvu pojavu da će 16 god djevojka otići abortirati bez razgovora s roditeljima- mogu zamisliti samo u white trash američkim filmovima koji prikazuju žešću socijalu i sjebane obitelji.

sigurna sam da ako je dijete dobilo pažnje i ljubavi od svojih roditelja, neće zaobići roditelje u tom problemu.

[sweetheart 07]

SummerNight kaže:

moja mama je prilicno zestoki protivnik abortusa, ona osobno nikad i ni pod kojim uvjetima ne bi isti napravila, pa sam ja oduvijek znala da bi me podrzala i bez rijeci (i misli) osudjivanja odvela na abortus. Jer meni osobno nikad nista drugo nije bila niti opcija za razmatranje u tim godinama.
Hvala joj na tome, uz sve ostalo.

Sviđa mi se tvoja mama.

Ako majka i dijete imaju zdrav odnos, ako do te situacije, dijete majci može sve reći i bit će shvaćeno i prihvaćeno - i kad dođe do nje dijete neće bježati, niti kriti to od roditelja.....bez obzira na majčine stavove.

Relaciju dijete-roditelj ne definiraju samo roditeljski stavovi, nego odnos koji roditelj kroz sve te godine ima prema djetetu, način na koji se ophodi prema njemu, da li inače uvažava njegovo mišljenje i izbor, način na koji je razvio komunikaciju sa svojim djetetom....

Može li ijedna od vas( a da nije bila u toj situaciji) sa stopostotnom sigurnošću tvrditi da će postupiti baš onako kako je rekla?
Ja mislim da ću tako postupiti, no ako mi jednoga dana, dok bezbrižno budem sjeckala luk za ručak, dođe kćer i kaže :''trudna sam'' - možda ipak umjesto riječi utjehe i zagrljaja, zviznem na pod i pravac hitna

Tako i ona..... Kako će reagirati ako je vlastito dijete, koje obožava, bude preklinjalo u suzama..... to će samo tada znati (ja se nadam da nikad neće saznati).....
Nemojmo sada unaprijed osuđivat i spominjati psihičko zlostavljanje.....



Nego, vidim da nitko ne spominje.....
Sve ćemo se naći u toj situaciji, da djetetu moramo objasniti i približiti neke stvari.....

U kojoj dobi početi razgovor? kako pristupiti i započeti? što reći?

Mojoj će uskoro 6 i za sada zna; da ju nije donijela roda, već su se mama i tata voljeli i tata ju je stavio u mamu (ne zna kako), Bog joj je dao srce, a mama je nosila i čuvala 9 mj. dok nije bila spremna da se rodi (ne zna ni odakle je izašla)

Mislim da je za nju još rano, no kad ste/bi vi počeli razgovarati s njima i otkriti im -the istinu- o njihovu nastanku i svemu što uz to ide, a da ni vama ni djetetu ne bude neugodno???

Znam da ne mogu razgovorom sve postići, možda ne postignem ništa - no barem ću znati da sam pokušala.....

[SummerNight]

extreme kaže:

zašto ti razmišljaš o tome kao nečem nametnutom?
ne gledaš širu sliku..
moje dijete će stalno rasti u okruženju koje će imati svoj stav o abortusu, te teme će se vjerovatno provlačiti kroz djetetovo odrastanje, bit će puno prilika da se o tome razgovara i komentira, da se uspoređuje, razmišlja..
odrastat će s idejom da je novi život nešto prekrasno i da je abortus ubojstvo nerođenog djeteta..
ako joj se tako nešto i dogodi, šanse da će odbaciti sve te stavove koje je upila s godinama i "mrtvo-ladno" se odlučiti za abortus su minimalne..

svi koji mislite da će 16 godišnja djevojka otići roditeljima iza leđa abortirati- mislim da pretjerujte i smatrate tu djecu malo previše ozbiljnima i hrabrima za takav čin..

osobno- takvu pojavu da će 16 god djevojka otići abortirati bez razgovora s roditeljima- mogu zamisliti samo u white trash američkim filmovima koji prikazuju žešću socijalu i sjebane obitelji.

sigurna sam da ako je dijete dobilo pažnje i ljubavi od svojih roditelja, neće zaobići roditelje u tom problemu.

apsolutno netocno. to ce poluciti samo to da ti ne kaze. kako te ne bi zaobisla u tom problemu ako zeli abortus kad zna da ces ju muciti krivicom, da ces "puknuti od tuge i jada" i tako dlaje?
ja ti kazem da je moja mama protivnik abortusa, od kad se sjecam sebe to znam. pa ja nisam. drugacije gledam na zivot pod nje, drugacije imam stavove u masu masu stvari.
pa se uvazavamo medjusobno i podrzavamo cak i kad se meni kosa dize na glavi od njenih izbora, kao i njoj od mojih.

[Nica]

extreme kaže:

zašto ti razmišljaš o tome kao nečem nametnutom?
ne gledaš širu sliku..
moje dijete će stalno rasti u okruženju koje će imati svoj stav o abortusu, te teme će se vjerovatno provlačiti kroz djetetovo odrastanje, bit će puno prilika da se o tome razgovara i komentira, da se uspoređuje, razmišlja..
odrastat će s idejom da je novi život nešto prekrasno i da je abortus ubojstvo nerođenog djeteta..

Vjerojatno će biti tako, ali postoji mogućnost da ne bude. Nešto slično kao s religijom; mnogi ljudi su ateisti iako su im roditelji vjernici. Poanta je u tome da trebamo prihvatiti njihovu odluku sve i ako to nije ona koju bismo mi izabrali za njih.

ako joj se tako nešto i dogodi, šanse da će odbaciti sve te stavove koje je upila s godinama i "mrtvo-ladno" se odlučiti za abortus su minimalne..

Ali nigdje nije rečeno da bi ta odluka bila donešena mrtvo-hladno.

sweetheart 07 kaže:

Može li ijedna od vas( a da nije bila u toj situaciji) sa stopostotnom sigurnošću tvrditi da će postupiti baš onako kako je rekla?

S obzirom da sam bila u suprotnoj situaciji i da su mi djeca već zagazila u pubertet, jako sam sigurna da bih reagirala onako kako govorim.

U kojoj dobi početi razgovor? kako pristupiti i započeti? što reći?

Mislim da bi ovo bila odlična zasebna tema, ali ovdje je off. Ako imaš volje, otvori topic. Bilo bi mi drago.