Svekrve vol.2

[štemajzl]

Očito ne ide drukčije pa su kartoni podijeljeni i postovi su brisani...

Jel sad dosta s podjebavanjima i prepucavanjima?

[mali slon]

Da probam na prihvatljiviji nacin da objasnim sta sam mislila.

Ja sam stekla utisak da je nju sveki stvarno pravila blesavom tim tolikim naglasavanjem toga da ce kceri nesto kupiti, a njoj ne, i da je u tome ceo problem ove situacije, a ne u kupovini kao takvoj, i da je to situacija koja se ponavlja na ovaj ili onaj nacin. Po meni to jeste iritantno, narocito ako se Leno trudi da poboljsta taj njihov odnos na nacin koji ona zna i za koji ona misli da je dobar i onda zauzvrat dobije sipak.

Ono sto Leno treba da nauci je da se ne trudi da dobije natrag sve sto da (bila to paznja ili fizicki poklon) i da su ljudi razliciti, tj da ne moze da ocekuje sveki reaguje na nacin na koji bi ona sama reagovala. Ali to se vremenom uci (tj nauci ko hoce, ali to je vec neka druga tema).

[mala hijena]

ryell kaže:

oooo, hijenica pa čestitam

A šta'š, starimo....
Sad kad sam prešla u tabor zakonitih, samo čekam da mi izrastu rogovi i celulit.

daklem, nemam što dodati na Lordovo, osim vrlo jednostavnog rješenja u što manje riječi: teško da će on sam shvatiti da ona baš i nije normalna pošto i sama kažeš da je navikao i naučio na nju takvu. Postavljanje granica je nužno a obzirom da možeš samu sebe gadno diskreditirati svakom analizom njenih postupaka pred njim, preostaje ti jedino arbitraža pred neovisnim sucem (čitaj: psihić + muž + ti). Navuci rukavice do iznad laktova.

Pa možda je ovo rješenje koje meni i mom principu djelovanja najviše odgovara.
Ali, s druge strane, nikakva terapija i "razgovori" sa psihićem neće imati efekta ako osoba sama ne želi promjenu - a moj muž nema potrebu ni kopati ni mijenjati taj odnos.
A to nije neka sitnica koju bi on trebao raditi zbog mog komoditeta, nego iz unutarnje potrebe.

Lord Byron kaže:

Jednim je dijelom nebitno što se radi o svekrvi - ovo što opisuješ je situacija (valjda prva ili jedna od prvih) u kojoj se jedno od vas (tvoj zakoniti) ne bori za vas dvoje. Nije sasvim nebitno iz kojeg razloga, ali nije ni jako bitno.

Bilo pretjerano ili ne - to nije ni najmanje bezazleno.

Vidiš, tu se zaista ne slažem s tobom. Nikako, nikako ne mogu vidjeti da je tu situacija nas dvoje protiv mame. I da je potrebna borba protiv nje da bi se sačuvalo nas.

zanzara kaže:

Možda ti moje iskustvo može, bar donekle, pomoći. Moj muž ima, isto tako, složen odnos sa svojom majkom (zbog razloga o kojima ne želim tu pisati). S druge strane, i ona i ja smo imale u početku više (dakle, sada mnogo, mnogo, manje) oscilirajući odnos. Ono, gore-dole.

Ja sam (moram priznati u početku tek instiktivno) uvijek pokušavala odvojiti te odnose (moj muž-njegova majka, njegova majka-ja, moj muž-ja). Ne znam hoću li ovo dobro objasniti, ali ću pokušati. Bez obzira na moj odnos s mojom svekrvom, trudila sam se pomoći njihovom (složenom, od ljubavi do potpune netrepeljivosti) odnosu u smislu da sam pokušavala pomoći mom mužu da prihvati svoju majku takvu kakva je, sa svim onim stvarima koje su mu na njoj smetale. Zašto? Osjećala sam da tako pomažem mužu jer, koliko god on bio cool, vidjela sam da nije "pomiren" s njihovim odnosom, a nju je, u njenim godinama, vjerujem nemoguće mnogo mijenjati. U praksi je to izgledalo: "Daj uzvrati joj poziv, javi joj se." Ili: "Nije ni čudo, uz takve okolnosti odrastanja, ona je ispala super." I slično, i slično.

Sada kad analiziram, sve to je meni pomoglo da prihvatim njene mušice, da je i sam bolje shvaćam. Njihov odnos je postajao bolji (ona je jako pametna žena, i iz razgovora s njom sam vidjela da shvaća da i ja tu imam svoje prste), atmosfera u obitelji bolja, moj odnos s njom bolji (bilo je tu i jasnih postavljanja granice s moje strane, i njenog povlačenja - kad bi zaista pretjerala). Naravno, ne umišljam da je to samo moja zasluga.

E sad, ne znam može li se ovo na bilo kakav način primjeniti na "zatucane" osobe. (Ipak, mišljenja sam da će svatko, prije ili kasnije, reagirati "dobro na dobro".) Jer, moja svekrva nije zatucana, pametna je i uspješna, ne ulazi u privatnosti, ne zapitkuje o njima, niti ih nastoji iskopati njuškanjem, ne zaviruje nam u lonac, ni pretjerano u dom; ima ispunjen život i bez toga. Uostalom, vidi da dobro funkcioniramo. Ali je baš zbog svoje uspješnosti često na ego-tripu i ima sklonost "šefovanju" (za koje sam jasno pokazala da ga neću prihvatiti).

Hah, ne znam...
Kod mene je suprotno stanje u smislu da mm 100% prihvaća svoju majku takvu kakva jest. Nema tu govora o mom poboljšavanju tog odnosa, oni su ga doveli do savršenstva. I čak mislim da sveki tu mene ne vidi kao neku prijetnju koja joj "otima" sina, nisam nikad imala taj dojam da ratujemo. Zapravo, ako ćemo iskreno, imam osjećaj da 90% vremena ona mene uopće ne percipira. Kao da me nema. A ako me ima, onda se ta komunikacija svodi na dvoje gluhih - ja nemam pojma o čemu ona priča, ona mene ne kuži uopće.

Bilo je pokušaja, potaknutih od strane mm, da se nas dvije "zbližimo". Ali to nikako, nikako ne ide, jer je meni njeno ponašanje nepredvidljivo i neshvatljivo, a ona ne može/neće izaći ni milimetra iz svog obrasca da bi se susrela s nekim drugim.
Zapravo, mislim da sam se po prvi put susrela s osobom s kojom apsolutno ne mogu i ne znam komunicirati.

Nekakav moj savjet bi bio - vrijeme, prihvaćanje i neopterećivanje. Je li njeno ponašanje zaista toliko bitno za tebe? Uostalom, u životu treba znati i birati bitke.

Pa dobro, nismo mi u nikakvoj akutnoj fazi.
Ali imamo dodirne točke u životu i moramo se susretati više nego što je meni ugodno.
I to me stavlja u situaciju da sam zbunjena, osjećam se pod pritiskom, neugodno mi je, a nemam zapravo na koga usmjeriti te svoje negativne osjećaje.

[Lali Puna]

hijeno

jauopće ne razumijem koji su tvoji motivi i odakle tolika potreba da ti ispravljaš desetljećima stare krive drine u obiteljskim odnosima obitelji tvoga muža. oni žive u denialu, tako su si uredili, dobro im je...ne znam zašto bi ti trebala tu ulijetati i angažirati stručen timove koji će tvog muža i njegovu obitelj prosvijetliti da im majka i žena ima psihičkih problema, nju valjda (iz)liječiti, a njihove odnose unormaliti?
ili iz nekog razloga imaš motiv biti spasiteljica obiteljskih odnosa svog muža ili ideš preduboko i predaleko ako ti je motiv samo da tvoja svekrva ne dira vašu posteljinu kad vam je u posjeti? jer to s posteljinom, neželjenim savjetima i slično se da riješiti na puno jednostavniji način no što je psihoterapija cijele obitelji + tebe i muža.

ili ženu i odnos svog muža s njom prihvati takvom i takvim kakav jest, uz neka tehničko-organizacijska pravila (tipa, ne diranje posteljine) ili se distanciraj od nje/njenog odnosa sa sinom.

i potpisujem još onaj post, ne mogu se sjetiti čiji, koji ti je savjetovao da preispitaš svoje motive--zašto tebi smeta ako ona zove u 11 navečer itd. itd.

[Lord Byron]

mala hijena kaže:

Vidiš, tu se zaista ne slažem s tobom. Nikako, nikako ne mogu vidjeti da je tu situacija nas dvoje protiv mame. I da je potrebna borba protiv nje da bi se sačuvalo nas.

Nisi me shvatila. Ne govorim o borbi protiv nje. Ali, ako iz tri pokušaja nisam uspio objasniti, onda negdje griješim u objašnjavanju .

[zanzara]

mala hijena kaže:

Zapravo, ako ćemo iskreno, imam osjećaj da 90% vremena ona mene uopće ne percipira. Kao da me nema. A ako me ima, onda se ta komunikacija svodi na dvoje gluhih - ja nemam pojma o čemu ona priča, ona mene ne kuži uopće.

Bilo je pokušaja, potaknutih od strane mm, da se nas dvije "zbližimo". Ali to nikako, nikako ne ide, jer je meni njeno ponašanje nepredvidljivo i neshvatljivo, a ona ne može/neće izaći ni milimetra iz svog obrasca da bi se susrela s nekim drugim.
Zapravo, mislim da sam se po prvi put susrela s osobom s kojom apsolutno ne mogu i ne znam komunicirati.

Po mom mišljenju u tvom pisanju ima prilično bitnih rečenica na koje bi se moglo reagirati, ali neću o njima (na njih su, mislim, dijelom reagirali neki drugi forumaši).

Ipak:
Koliko milimetara ti izlaziš iz svojih obrazaca ponašanja?
Što želiš u vašem odnosu? Koja su tvoja očekivanja i mogu li se realno postići? Zašto te vaš odnos toliko opterećuje?

Ali imamo dodirne točke u životu i moramo se susretati više nego što je meni ugodno.
I to me stavlja u situaciju da sam zbunjena, osjećam se pod pritiskom, neugodno mi je, a nemam zapravo na koga usmjeriti te svoje negativne osjećaje.

Zato sam ti i savjetovala neopterećenost, pokušaj je prihvatiti koliko možeš, koliko ne možeš, distanciraj se. To je proces, i treba vremena (u kojem ćete se obje naviknuti jedna na drugu, ili nećete, ali postoji rješenje i za takve situacije).

Znaš, malo pišem po ovoj temi, iako tu povremeno povirim. Ima tu dovoljno pametnih žena koje znaju što govore, pa nemam ni potrebu pisati. Ponekad nemam volje pisati i zbog toga što mi se čini da su neke svekrve beznadežni slučajevi, kao i neke nevjeste. Ti si, s druge strane, napisala kako tvoja svekrva nije zločesta, ponekad je usamljena, pa mi se to (nepostojanje zloće i bar minimum tvog razumijevanja nje) učinilo kao koliko-toliko dobra startna pozicija za građenje nekog, ako ništa drugo, pristojnog odnosa. Ovisi od slučaja do slučaja, ali je to ponekad i više nego dovoljno.

[Catherine77]

Ljudi,ja ne znam dolazi li itko tu ispovijedati ono što ga muči sa namjerom da forumaši riješe njegove/njene probleme. Pa svi smo svjesni da je to nemoguće i da se jedino razgovorom sa tim ljudima koji nas muče nešto eventualno može riješiti.

Pisala sam i ja par puta i uvijek se nađe netko tko shvati i netko tko ne shvati. Svi se dolazimo prvenstveno isprazniti,bar ja, uz nadu da će netko shvatiti i ponuditi nekakve utješne riječi.Stoga mislim da su prepucavanja i "oštri" tonovi krajnje nepotrebni jer je poslije još gore kad iz tvog posta ispadne da si ti sebi nešto uvrtio u glavu što nema nikakve osnove.

Činjenica je također da nismo ni mi uvijek u pravu sa svojim osjećajima,ali zato je Forum tu,da ih bar malo izbacimo...

Nisu svi sposobni maknuti od sebe ono što ih smeta,ja to još nisam uspjela. Meni sveki može u sekundi dignuti tlak samo sa nekom od mnogobrojnih primjedbi kojom mi daje do znanja da ništa ne mogu odraditi kako treba. Sad-sve ovisi kakav mi je dan...nekad me ČAK prođe brzo

The point is: svi smo mi ljudi,svak sa svojim osjećajima, uvjerenjima, razmišljanjima...i vjerujem da bi nam svima malo više tolerancije jako dobro došlo

Eto,danas mi je očito dobar dan

[shtefy]

Sve je OK da se netko dođe ispucati i izjadati.

Ali nije u redu ni svekrve proglašavati ovakvima ili onakvima samo zbog nečijih nerealnih očekivanja.

Osim toga, tko god piše na forumu mora biti svjestan da će biti i komentiran. Ako netko ne želi komentare, neka piše dnevnik. Jednako može poslužiti za ispucavanje.

A onaj tko je bar malo otvoren za tuđa mišljenja, tko nije prgav i tko sebe ne smatra nepogrešivim i jedinim u pravu, može itekako puno naučiti iz tuđih priča i komentara. I pomoći si i olakšati si. Nitko ne komentira iz zle namjere. Što god neki mislili.

[Lano]

Ne vjerujem, a i nadam se, da nema osoba koje ovdje dodju i ocekuju rijesiti problem. Zivot je pun izazova, a mi - bez obzira koliko smo (ne)iskusni - uvijek cemo se naci u situacijama gdje ne znamo kako je najbolje i najispravnije postupiti. Ljudski je grijesiti i ko god smatra sebe bezgresnim taj moze komotno se zatvoriti u stan medju cetiri zida i jedino tako biti sretan.
Ne postoji djaba poslovica koja kaze: "ono sto te ne ubije, moze samo da te ojaca", tako da bez obzira kako se covjek osjeca u datom momentu treba da zna da uvijek postoji svijetlo u tunelu, samo nekad treba vise ulaganja i truda da se pronadje.

[linola]

Da istina je al tu ko god da se dođe malo pojadati il ispucati nađe se neko ko uopce ne procita post do kraja nego piše na dvije stranice svoj komentar a uopce neželi svatiti kaj osobu muci.
Ja sam dobila komentare da insinuiram, iskonstruiram svekrvine limune a uopce nisu uzele u obzir recenicu da sam jasno rekla da mi kiselo ne paše. Ako ju ne zanima i ne želi cuti kaj ja volim il nevolim kaj mi paše il ne paše onda netreba ni sudjelovati u mom životu. Zašto bi meni trebalo biti neugodno za svaki blagdan, rođendan il neznam kakvo obiteljsko okupljanje jer ona mene odbaci. Ona je nakivla bit sa sinom i sad bi se ja trebala maknut i pustit ju da i ona dalje ima svoje tradicije. Ja nemam baš niš protiv te žene, ne mora se mijenjati radi mene ali nek onda ni ne forsira druženje samnom, netreba mi nit cestitat rođendan a kamoli kaj darovat, nek bude sama ili sa ljudima koji joj pašu.

[ex anais]

linola kaže:

Ja nemam baš niš protiv te žene, ne mora se mijenjati radi mene ali nek onda ni ne forsira druženje samnom, netreba mi nit cestitat rođendan a kamoli kaj darovat, nek bude sama ili sa ljudima koji joj pašu.

Problem je što si previše zaokupljena njenim ponašanjem i doslovce od muhe praviš slona. Ako si se oko limuna tako uzrujala, zamisli si kako će ti život izgledati kad tome pribrojiš još x takvih situacija. Ispalit ćeš na živce.

A zašto ti ne budeš s osobama koje tebi pašu, a koji nisu tvoja svekrva? Uvijek se možeš udaljiti od nje, ne vjerujem da će forsirati druženje ako joj daš do znanja da to ne želiš.

[linola]

Nisam se uzrujala uopce samo sam napisala primjer kako se ponaša i da joj to ne odobravam. Ja njoj nejdem na rođendan, ne vodim glavnu rjec kad njoj dođu gosti i to još u njenom prostoru, ne prekapam po vrecicama kad dobije poklone.... E pa vjeruj da ce forsirat jer to kad ja imam goste ona ima priliku da se nametne jer zna da joj niko pred ljudima nece reći da nije pozvana.

[vrijeska]

linola kaže:

Nisam se uzrujala uopce samo sam napisala primjer kako se ponaša i da joj to ne odobravam. Ja njoj nejdem na rođendan, ne vodim glavnu rjec kad njoj dođu gosti i to još u njenom prostoru, ne prekapam po vrecicama kad dobije poklone.... E pa vjeruj da ce forsirat jer to kad ja imam goste ona ima priliku da se nametne jer zna da joj niko pred ljudima nece reći da nije pozvana.

pa nisi ti ni pozvana da odobravaš ili ne tuđa ponašanja.
nije ona maloljetna da treba tvoje odobrenje za svoje ponašanje. donijela ti je limune, ti ne odobravaš?? ak hoće, žena će ti donosit vrećicu limuna svaki dan od sada do svoje smrti i ti na to ne možeš utjecati, možeš jedino promijeniti svoju reakciju na to pa umjesto da razmišljaš o tome kak je to grozno od nje, samo se nasmijati.

zapamti: najbolje oružje protiv svega je humor. izvrni sve na šalu. ako ti dođe nepozvana na rođendan, pravi šale na račun toga cijelo popodne pred svim gostima i amen. reci "joj draga sveki, da sam znala da ćete i vi doći, ispekla bih još jednu tortu!"

to bi bilo super

[linola]

Gle ja nisam takva osoba, nisam tako odgojena i ako vec moramo biti skupa onda bi se trebala potruditi da me upozna , ja nikome to ne radim, ako nekoga nenamjerno uvrjedim ili povrijedim kažem oprosti i ne vidim kaj je u tome loše. Pa kaj se bude meni život sljedecih dvadeset godina svodil na crni humor samo zato jer nekoga to zabavlja.
Da ja to tako mogu to bi stvarno bilo super ali nismo svi isti, nažalost!

[chocolatecookie]

Onda se živciraj zbog svakog agruma dok žena ne umre.

[štemajzl]

Vidim, netko se zaželio i drugog kruga kartoniranja...

[manjaa]

ex anais kaže:

Problem je što si previše zaokupljena njenim ponašanjem i doslovce od muhe praviš slona. Ako si se oko limuna tako uzrujala, zamisli si kako će ti život izgledati kad tome pribrojiš još x takvih situacija. Ispalit ćeš na živce.

A zašto ti ne budeš s osobama koje tebi pašu, a koji nisu tvoja svekrva? Uvijek se možeš udaljiti od nje, ne vjerujem da će forsirati druženje ako joj daš do znanja da to ne želiš.

Slažem se definitivno s ovim savjetom. i ja sam piz.... na sve i svašta kaj bi moja buduća sveki rekla, napravila.... al sad više ne. doslovce, jedno uho unutra, drugo van. ok, ponekad sam i malo ljuta, al ispucam se i dobro je dalje. jer čemu trošiti svoje živce, uništavati si zdravlje, a sve radi nečijeg dugog jezika, nepromišljenosti, nerazumijevanja...

Kod mene je olakotna okolnost kaj ne živim, a VJEROJATNO, nikad ni neću živjeti s njom, pa progutam kaj ona bubne, okrenem se svojim obvezama, stvarima koje me vesele...

[polly]

manjaa kaže:

....

Kod mene je olakotna okolnost kaj ne živim, a VJEROJATNO, nikad ni neću živjeti s njom, ...

ček,
kaj ti nisi kod njih dok ti je dragi doma a kad je na terenu u svom stanu?
pomiješala sam te s nekim?

[ombia]

@Hijeno - ona je njima (sinovima) o.k. i ne nije na tebi da ju sad ides lijeciti.

Na tebi je da ju prihvatis takvu kakva je ako mozes, ako ne da gledas da ste malo udaljenije od tih par km-a i da se vidjate 1-2 mjesecno i mirna bosna.
Posve je iluzorno da ces zenu u tim godinama promijeniti. Pogotovo jer jedino ti imas od svih njih zelju za tom promjenom.

Zapravo ste trebali kod zenidbe gledati da ste geografski barem u drugom gradu ili zupaniji i vidite se za drzavne praznike i to ne duze od pola dana.

[manjaa]

polly kaže:

ček,
kaj ti nisi kod njih dok ti je dragi doma a kad je na terenu u svom stanu?
pomiješala sam te s nekim?

Da, ja sam ta! Kad jesmo kod njega, sveki voli komplicirati, zabadati nos u sve i svašta, ispitivati di idemo, kad ćemo doći.... al shvatila sam da nema smisla sve uzimati k srcu, čupati kosu i liti suze radi nje...

pregrmim u sebi, napravim po svojem, jer ionako odem k sebi, u svoj stan. Do prije mjesec, dva htjela sam makar probati živjeti kod njih, al igrom slučaja, dragi završio na bolovanju, pa su se moji vikend posjeti, produžili na tjedne i tada sam shvatila da to jednostavno neće ići. I rekla mu. Al odluka gdje ćemo živjeti trenutno je na standbyu zbog njegovoh zdravstvenog stanja. al bitno da sam ja neke stvari raščistila sa sobom dok još nije kasno....