Moram izabrati

[TincH]

Nela S kaže:

ma da pa normalno da cu otici, oni misle da necu i da ce mi jos misljenje promijenit. zato najbolje nista ne govorit i dovest ih na gotov cin.
al nece imat utjecaja na mene kad vide moju zelju da odem i da krenem ja dalje sa svojim zivotom i da nisam vise mala.

Naravno da nisi mala, punoljetna si po svim kriterijima i odrasla. Ne samo fizicki, vec itekako smijes i moras imati svoja misljenja, stavove, i zelje koje nisu iste kao njihove.

To sto tvoja mater misli ovo ili ono, sto se to tebe realno tice? Ticalo te se kao maloljetnicu, do 18-e, kada su duzni skrbiti o tebi, no sada to vise apsolutno nije vazno.
Realno, njeno misljenje je vazno kao misljenje prve susjede, naime vi niste mama i beba vise, vec dvije odrasle osobe, mislite drugacije i dozvoljeno vam je posvadjati se ako treba. Kao dvoje odraslih, jel.

Ona misli da su zene manje vrijedne, pih. Pa neka onda uzme bilo koju sluskinju za skrb, ionako su sve iste, bezvrijedne

Loonie. kaže:

Slična situacija je bila i kod mene. Moja je majka sa mnom bila nepovratno i teško razočarana (kod nje je sve uvijek bilo teško i dramatično) još kad sam bila beba od dva mjeseca, jer nešto nisam radila onako kako si je ona zamislila da bi njena idealna beba trebala raditi. Cijeli život nakon toga mi se svodio na popis stvari kojima sam (teško) razočarala svoju majku. Usprkos tome što sam je (teško) razočarala prije nego sam prohodala, od mene je ipak očekivala da ne idem studirati, da radim negdje u blizini, da nemam vlastitu obitelj i da ništa drugo nemam u životu osim brige o njoj.

Ne smije se tu popustiti. Ti ćeš si uništiti život a ona će i opet biti nezadovoljna tobom i ti ni tada nećeš biti dovoljno dobra. Ali ovo što su ti curke tu rekle stoji - obavezno potraži pomoć psihologa. Takve zatrovane odnose nije lako prebroditi. Te narcistične majke nas već od malena nauče da se osjećamo odgovornima za to kako se one osjećaju, tako da smo mi uvijek krive kad njima nije dobro, a njima nije dobro nikad, jer si odbijaju pomoći i odbijaju biti sretne. Grižnja savjesti je ogromna, čak i kad točno znaš što se događa i što radiš i kad si apsolutno sigurna u ispravnost svojih postupaka. Psiholozi tu puno pomažu. Meni su možda čak bili i presudni.

Nemam sto dodati