Rana crkva ili nastanak kršćanstva

[Kudum]

U svom začetku, kršćanstvo je su pratila brojna nesuglasja i prijetila je mogućnost da se mlada vjera podijeli u nekoliko pravaca. Imali smo tako Esene, Arijance, Ebionite... spisak svih grana bi se morao pisati satima... i tako je bilo do Konstantina mnogobošca. Na saborima pod njegovim okriljem, Pavlova crkva je u IV st. proglasila šta je to kršćanska vjera, koji su njeni simboli, utanačili su tekst NZ, pojasnili su i šta NIJE kršćanska vjera, tj. šta je hereza i dali su jasne instrukcije kako se protiv hereze treba i mora boriti. Slijede stoljeća tiranije nad svima koji ne misle kao oni, što je trajalo do nadiranja Islama prema Evropi, kada napokon popšuštaju dizgine crkivene vlasti i tiranije. Dolazi do prosvetiteljstva. Brojna stoljeća poznata kao mračni srednji vijek dala su rezultat - sa scene su nestale sve grane kršćanstva, osim paulinista. Danas imamo samo tu jednu granu... doduše opet iscijepane u preko 50.000 zvanično registrovanih stranaka od čeka oko 32.000 u Americi - od katolika, ortodoksa, protestanata, do jehovinih Svedoka i adventista.... Za sve njih važi zajednička crta, da su to paulinisti.

[kom1]

Kudum kaže:

U svom začetku, kršćanstvo je su pratila brojna nesuglasja i prijetila je mogućnost da se mlada vjera podijeli u nekoliko pravaca. Imali smo tako Esene, Arijance, Ebionite... spisak svih grana bi se morao pisati satima... i tako je bilo do Konstantina mnogobošca. Na saborima pod njegovim okriljem, Pavlova crkva je u IV st. proglasila šta je to kršćanska vjera, koji su njeni simboli, utanačili su tekst NZ, pojasnili su i šta NIJE kršćanska vjera, tj. šta je hereza i dali su jasne instrukcije kako se protiv hereze treba i mora boriti. Slijede stoljeća tiranije nad svima koji ne misle kao oni, što je trajalo do nadiranja Islama prema Evropi, kada napokon popšuštaju dizgine crkivene vlasti i tiranije. Dolazi do prosvetiteljstva. Brojna stoljeća poznata kao mračni srednji vijek dala su rezultat - sa scene su nestale sve grane kršćanstva, osim paulinista. Danas imamo samo tu jednu granu... doduše opet iscijepane u preko 50.000 zvanično registrovanih stranaka od čeka oko 32.000 u Americi - od katolika, ortodoksa, protestanata, do jehovinih Svedoka i adventista.... Za sve njih važi zajednička crta, da su to paulinisti.

Postoji mnogo teorija. Iako neki slijede teoriju o Esenima, za to nema mnogo dokaza jer su eseni imali pisarnicu a očigledno je da se u njihovim spisima ne može dokazivati da su oni znali za Isusa. Esenski tekstovi su razočaravajući. Ostaju Novozavjetni tekstovi kao glavni dokazi.

Iz Novog Zavjeta se ne može dokazati da mlada vjera ima brojna nesugasja. Na prvi pogled jedva se može dokazati da je postojalo nesuglasje između jeruzalema i Pavla.

Arije je iz ranog 4. stolječa to je prekasno da bismo mogli razgovarati o ranom kršćanstvu opisanom u evanđeljima ili u Pavlovim poslanicama na prijelazu iz Isusova vremena oko 33. god. preko Pavla do 70 godine.

Ebioniti bi se mogli smatrati ranim kršćanima koji su Isusa vjerovali na židovski način i koji imaju veze sa Jeruzalemskom crkvom. Ako su oni bili izvorni onda nisu bili različiti od Nazarena jer je Isus iz Nazareta i Nazarečanin što ga povezuje sa izrazom Nazaren i po Nazaretu i po Nazarenima. Ali ti Nazareni nemaju veze sa pojmom Nazaren iz starog Zavjeta.

Po svemu sudeči se može reći da je u crkvi u vrijeme Konstantina prihvačeno ono što piše u Evanđeljima i ono što piše u Pavlovim poslanicama. A to znači da je prije 70. god od samog Isusa Jeruzalemska Crkva bila MAJKA crkva i centar vjere i nije bilo crkvi koje bi bile ODIJELJENE OD JERUZALEMSKE crkve.

Kasnije od 4. stolječa nastaje današnja crkva, a Jeruzalemska je bila centar vjere do pada Jeruzalema, tek poslije pada Jeruzalema pojavljuju se različite druge crkve.

Ne može se reći da je današnja crkva čisto Pavlinska nego će biti prije da je Jeruzalemska propala pa su se u crkvi učenja usaglasila. Mnoge tkzv hereze su zapravo nastale poslije 70. god jer se tada uzdigla Rimska crkva umjesto Jeruzalemske.

Islam i Muhamed se javljaju tek u 6. stolječu. Ne može se reči da su muslimani nastali neovisno od Judaizma i Kršćanstva. Po tekstovima se vidi da oni slijede ideje Židovskog kršćanstva u mnogo primjera. A sve Abrahamske vjere su povezane preko Abrahama.

Neki Muslimanski teoretičari misle da je Bog dao obečanja Abrahamu a poslije da je obečanja dao i Izaku i Jišmaelu. Izaku je na početku dao Svetu Zemlju, a Jišmaelu Pustinju. Ali Izakovi potoci su navodno Boga razočarali pa je poslao Muhameda.

[Pravi Život]

kom1 kaže:

Šta je to Crux, a šta je to Stauros?

I, što su?, još nisi pojasnio.

[kom1]

Pravi Život kaže:

I, što su?, još nisi pojasnio.

Križ kao prekrižene grede, mogao je biti i u obliku X slova ili kao T slovo.

To sam objasnio zar treba reći više. Ili nisam jasan. Svi ti različiti oblici su nebitni. A ti oblici su isto što i stup, stup za mučenje ili drvo.

U literaturi se kad se o tome govori ti različiti oblici mješaju. Uvijek se radi o mučenju., stupu za mučenje ili Isusovu križu. Ne možemo biti sigurni da li je i Isus bio pribijen na obliku križa crux ili na staurosu je nema ubjedljivih povjesnih dokaza.

[Pravi Život]

kom1 kaže:

Križ kao prekrižene grede, mogao je biti i u obliku X slova ili kao T slovo.

To umjetnici kroz prošlost počeli zaboravljati Tamuza pa se poigrali crtama. Gornju crtu spustili niže, donju prikratili, eto ih nacrtali znak "+" uvrstali se čak i u matematiku, nema da ih nema, pritom obojali u crveno, sad pak crveni križ. O men, Tamuza nema gdje nema, ma ne opće nije on, samo ga slijedi ideja, gdje se traže žrtve minusa, tamo je i on.
Minus čovjek po čovjek, jer Tamuz je bio poznat po na oltar prinesi ljudske žrtve jer životinjske manje zanimaju.

[kom1]

Pravi Život kaže:

To umjetnici kroz prošlost počeli zaboravljati Tamuza pa se poigrali crtama. Gornju crtu spustili niže, donju prikratili, eto ih nacrtali znak "+" uvrstali se čak i u matematiku, nema da ih nema, pritom obojali u crveno, sad pak crveni križ. O men, Tamuza nema gdje nema, ma ne opće nije on, samo ga slijedi ideja, gdje se traže žrtve minusa, tamo je i on.
Minus čovjek po čovjek, jer Tamuz je bio poznat po na oltar prinesi ljudske žrtve jer životinjske manje zanimaju.

Tamuz??? To ti je druga priča. Ali znamo da ima sličnosti i sa drugim mitovima. Međutim to nije dokaz kojim možeš dokazati da se radi o Isusu ili da se ne radi. Zato jer u tim mitovima nema: Pilata, Kajfe, Ane, Herodovaca, Rimskog Cara, Jeruzalema, i vidiš...a još nismo stigli ni do Petra i Pavla, Konstantina i Rimske crkve...pa katoličke crkve.

Rimljani su Isusa razapeli na križ, a kako je križ izgledao, da li je to važno? I kako bi ti dokazala Tamuza.

Dal se može dokazati da su rimljani vozili automobile? Pa znali su za kotač? KOTAČ JE DOKAZ? To je tvoj T i Tamuz.

[Pravi Život]

kom1 kaže:

Tamuz??? To ti je druga priča. Ali znamo da ima sličnosti i sa drugim mitovima. Međutim to nije dokaz kojim možeš dokazati da se radi o Isusu ili da se ne radi.

Samo lud čovjek preko Tamuza dokazuje Isusa, Mesiju.

Samo zmotani preko križa pričaju o kršćanstvu.


Nego,
gdje smo ono stali... A da, reklo bi se, na mjestu besmrtnosti.

" Smatramo li da je smrt nešto sasvim određeno? Nije li to odvajanje duše od tijela? A stanje smrti nije ništa drugo nego da je tijelo odvojeno od duše, samo za sebe, a i duša odvojena od tijela?... A da li duša prihvaća smrt? Ne. Onda je duša besmrtna? Da.", navodi Platon.
(Phaidon, pogl.9, 55, preveo na njemački F.Schleiermacher)

" Kao što smo vidjeli, babilonski teolozi su se ozbiljno bavili problemom besmrtnosti. Ni narod a ni religiozni vođe nisu se nikada pomirili s mogućnošću da ono što je
jednom bilo dozvano u postojanje ljudi bude u potpunosti izbrisano. Smrt je smatrana ulazom u neki drugi život", navodi M.Jastrow,ml., The Religion of Babylonia
and Asyria, Boston, 1889, str.556.



Zapamtiš, tih teza u ranom kršćanstvu nije bilo. Teze nisu postojale.

[kom1]

Pravi Život kaže:

Samo lud čovjek preko Tamuza dokazuje Isusa, Mesiju.

Samo zmotani preko križa pričaju o kršćanstvu.


Nego,
gdje smo ono stali... A da, reklo bi se, na mjestu besmrtnosti.

" Smatramo li da je smrt nešto sasvim određeno? Nije li to odvajanje duše od tijela? A stanje smrti nije ništa drugo nego da je tijelo odvojeno od duše, samo za sebe, a i duša odvojena od tijela?... A da li duša prihvaća smrt? Ne. Onda je duša besmrtna? Da.", navodi Platon.
(Phaidon, pogl.9, 55, preveo na njemački F.Schleiermacher)

" Kao što smo vidjeli, babilonski teolozi su se ozbiljno bavili problemom besmrtnosti. Ni narod a ni religiozni vođe nisu se nikada pomirili s mogućnošću da ono što je
jednom bilo dozvano u postojanje ljudi bude u potpunosti izbrisano. Smrt je smatrana ulazom u neki drugi život", navodi M.Jastrow,ml., The Religion of Babylonia
and Asyria, Boston, 1889, str.556.



Zapamtiš, tih teza u ranom kršćanstvu nije bilo. Teze nisu postojale.

Kako to misliš samo lud dokazuje preko Tamuza...dokazuje Isusa, Mesiju.

Ako se slažemo da Tamuz nije Isus, time ne dokazujemo da Isus nije bio ili da bio mesija židovski i da ga Rimljani nisu razapeli na križ. Izgled križa možemo zanemariti, ali Isusa je Pilat osudio na smrtnu kaznu razapinjanja na križ.

Kako misliš, samo zmotani preko križa pričaju o kršćanstvu. Kršćani su prihvatili taj simbol da bi time označili kršćanstvo.

Sad prelaziš na besmrtnost.

Kažeš, Platon je tvrdio da je život spoj tijela i besmrtne duše, a da je odvajanje tijela od besmrtne duše smrt.

Duša je dakle besmrtna.

A u Babiloniji su smatrali da je smrt ulazak u neki drugi život.

Nije točno da tih teza nije bilo u ranom kršćanstvu.

Kršćanstvo dolazi iz Judaizma, a Judaizam nastaje iz religija koje su ih okruživali: Mezopotamija, Egipat, Grčka i Rim. U tom zemljopisnom području nastaje i Judaizam.

Vjerovali su da će mrtvi usnuti u zemaljskom prahu i da će svi zajedno uskrsnuti ili uzdići se iz zemaljskog praha za život vječni. Od te ideje dolazi uskrsnuće isusa Krista, a evanđeoska priča i govori o tome.

[Pravi Život]

kom1 kaže:

Kako to misliš samo lud dokazuje preko Tamuza...dokazuje Isusa, Mesiju.

Da ponovimo gradivo: tamuz nije bio u stanju dokazati samog sebe.

tamuz =
(vidiš li?, praznina ti reče nepostojeći je bog)

Živi znaju. Piše u Propovjednik 9:5.

[Basta]

Kudum kaže:

Slijede stoljeća tiranije nad svima koji ne misle kao oni, što je trajalo do nadiranja Islama prema Evropi, kada napokon popšuštaju dizgine crkivene vlasti i tiranije. Dolazi do prosvetiteljstva.

Svašta se da pročitat na netu, hvala ti što si mi oraspoložio jutro.

[kom1]

Pravi Život kaže:

Da ponovimo gradivo: tamuz nije bio u stanju dokazati samog sebe.

tamuz =
(vidiš li?, praznina ti reče nepostojeći je bog)

Živi znaju. Piše u Propovjednik 9:5.

Ponovi ti sebi gradivo. Tvrdila si da je Isusov križ Tamuzov Križ. Sad govoriš nešto drugo.

[Pravi Život]

kom1 kaže:

Ponovi ti sebi gradivo.

Koje, platonovo?

De reci, kakve veze ima gospon Platon s nastankom kršćanstva.

[XPangel]

Kudum kaže:

U svom začetku, kršćanstvo je su pratila brojna nesuglasja i prijetila je mogućnost da se mlada vjera podijeli u nekoliko pravaca. Imali smo tako Esene, Arijance, Ebionite... spisak svih grana bi se morao pisati satima... i tako je bilo do Konstantina mnogobošca. Na saborima pod njegovim okriljem, Pavlova crkva je u IV st. proglasila šta je to kršćanska vjera, koji su njeni simboli, utanačili su tekst NZ, pojasnili su i šta NIJE kršćanska vjera, tj. šta je hereza i dali su jasne instrukcije kako se protiv hereze treba i mora boriti. Slijede stoljeća tiranije nad svima koji ne misle kao oni, što je trajalo do nadiranja Islama prema Evropi, kada napokon popšuštaju dizgine crkivene vlasti i tiranije. Dolazi do prosvetiteljstva. Brojna stoljeća poznata kao mračni srednji vijek dala su rezultat - sa scene su nestale sve grane kršćanstva, osim paulinista. Danas imamo samo tu jednu granu... doduše opet iscijepane u preko 50.000 zvanično registrovanih stranaka od čeka oko 32.000 u Americi - od katolika, ortodoksa, protestanata, do jehovinih Svedoka i adventista.... Za sve njih važi zajednička crta, da su to paulinisti.

Pa to je predivno tolika različitost učenja no nije divno što se baš ne toleriraju.Tu je problem.A kako stvari stoje ti bi pomeo sve da bude tvoje razmišljanje jedino na svjetu i da se tepate međusobno ti i tvoje kopije a momče jesam li te odskenirao ?

Valjda raditi na toleranciji nema druge. To je preveliki zalogaj čini mi se ha ?

[kom1]

Pravi Život kaže:

Koje, platonovo?

De reci, kakve veze ima gospon Platon s nastankom kršćanstva.

Koja je razlika između kralja židovskog i kralja izraelskog?

[Pravi Život]

kom1 kaže:

Koja je razlika između kralja židovskog i kralja izraelskog?

Nijedna.

Ali...
da si priupitao za Kralja Nebeskog, tada bi se imalo o čemu pričati.

[kom1]

Pravi Život kaže:

Nijedna.

Ali...
da si priupitao za Kralja Nebeskog, tada bi se imalo o čemu pričati.

Sa kome ja raspravljam na ovom forumu. Ti stvarno nemaš pojima o temi.

Izrael je Jakov koji je od Boga dobio ime Izrael i koji je imao 12. sinova koji su 12 Izraelskih plemena. Kad se u svetim tekstovimaq govori o Izraelu i o kralju misli se na religiju i na Boga, izabrani narod, obečanu zemlju itd.

To je kralj izraelski iz Biblije. Židovi nisu imali u početku kralja a prvi kralj koga su oni cijenili je bio kralj David. Zbog toga se govori o kralju i sinu Davidovu.

Isus je kralj u tom značenju. On nije kralj u političkom značenju. On je kralj kao sin Davidov i kao potomak kralja Davida koji ima rodoslovlje od kralja Davida. A kralj David je polumitološki lik nastao od spajanja dva lika od kojih je jedan plemenski poglavica a drugi je kralj.

Kad se kaže Kralj Židovski onda se misli na političkog kralja koji je stvarno bio na prijestolju u svetoj zemlji. Takav Kralj je bio Herod Veliki.

Dakle Kralj Židovski je od ljudi, a kralj Izraelski je od Boga.

Kršćani koji su pisali evanđelja nisu mogli Isusa kao kralja braniti kao političkog kralja pa su malog Isusa i stvarnog kralja Heroda Velikog postavili u sukob. Međutim vidimo da Herodu Velikom nije uspjelo pobijediti malog Isusa jer je Bog bio na njegovoj strani. To nam Evanđelje želi reći.

Ali mi bismo se morali pomiriti sa činjenicama, jasno nam je da se ta borba političkog Kralja Židovskog i mitološkog Kralja Izraelskog u stvarnosti nije dogodila. Nema povjesnih činjenica kojima bi se dokazalo da je Kralj Herod Veliki susreo mudrace.

Sad mi ti ispričaj o Kralju Nebeskom.

[Pravi Život]

kom1 kaže:

Sa kome ja raspravljam na ovom forumu. Ti stvarno nemaš pojima o temi.


Dakle Kralj Židovski je od ljudi, a kralj Izraelski je od Boga.

Koje, ombre, rasprave kad se zna da se s blogom ne raspravlja.

Nego...
jel ti to hoćeš reći da je Kralj Židovski veći od kralja Izraelskog koji je od Boga?

Pitam zato jer si ovog manjeg titulom kao većeg "Kralj".


Sad ak opet ne znaš odgovor, slobodno mi napiši uobičajeno 'ti stvarno nemaš pojma o temi', da se nasmijemo po stoti put

[kom1]

Pravi Život kaže:

Koje, ombre, rasprave kad se zna da se s blogom ne raspravlja.

Nego...
jel ti to hoćeš reći da je Kralj Židovski veći od kralja Izraelskog koji je od Boga?

Pitam zato jer si ovog manjeg titulom kao većeg "Kralj".


Sad ak opet ne znaš odgovor, slobodno mi napiši uobičajeno 'ti stvarno nemaš pojma o temi', da se nasmijemo po stoti put

Sa tobom se ne može razgovarati jer imaš premalo znanja o temi.

Sve sam ti objasnio, vrati se u školu, možda nešto naučiš.

[XPangel]

kom1 kaže:

Sa tobom se ne može razgovarati jer imaš premalo znanja o temi.

Sve sam ti objasnio, vrati se u školu, možda nešto naučiš.

Izrael i Judeja su dvije odvojene države bile u to doba zato pa onda nije isto Kralj Judeje i Kralj Izraela.

[kom1]

XPangel kaže:

Izrael i Judeja su dvije odvojene države bile u to doba zato pa onda nije isto Kralj Judeje i Kralj Izraela.

Ti govoriš o državama u prvom stolječu. Izrael i Judeja. Nisi razumio što sam ja govorio. Ja sam objašnjavao pojam Kralj Izraelski. Taj pojam se ne može staviti u kontekst konkretnih država u prvom stolječu.

Radi se o vremenu Abrahama koji je imao sinove Izaka i Jišmaela. Abraham je dobio Božje obečanje. Time počinje povijest izabranog naroda i obečane svete zemlje.

Izak je bio sin Sare i Abrahama. Jakov je bio sin Izaka i Rebeke.

Jakovu je Bog promijenio ime u Izrael, a Izrael je imao 12 sinova koji su bili dvanajst plemena.

Kad se u tekstu kaže Kralj Židovski to nije isto kao kad se kaže Kralj Izraelski jer je Izrael Božje obečanje i tu se ne misli na političke države nego na vjerskog praoca Jakova koji je dobio ime Izrael, a njegovih dvanajst sinova su plemena. Izrael u tom značenju nije država. Povjesno je to mitološko vrijeme prije postojanja političke države.

Kralj Židova je svaki kralj u konkretnoj državi. Ja ne govorim da su ta dva naziva ista, naprotiv.

U Bibliji je Židovski Kralj Herod Veliki. Zato jer je oon kralj države povjesno i politički.

A Isus je zapravo Izraelski Kralj jer preko Davida vodi porijeklo i od Jakova odnosno Izraela praoca. A znamo da nije bio kralj na zemlji.

Forumaš Pravi Život je rekla da je to isto. Ona zamišlja Isusa kao kralja nebeskog.