Reinkarnacija

[zoomzoom888]

Kakav je vaš stav o konceptu reinkarnacije? Vjerujete u transmigraciju duše, dušu općenito, il samo jedan život? Zanimljivo da ni budizam ni kršćanstvo ne priznaje dušu na način kak je većina zamišlja..ak se ne varam, budizam kaže da se ne reinkarnira duša već karmički obrasci, u bibliji se pak duša izjednačava s živim čovjekom..kaj bi bili karmički obrasci? Kak se karma uklapa u to? Ak nagomilamo dobru karmu, imat ćemo dobar idući život i obratno..kak se onda anulira karma, za izbjegavanje samsare nije dobro ni dobru karmu gomilat, opet ćemo se reinkarnirat živjeći dobar život..jedan budist je rekao da ak se puno ljutimo u ovom životu, rodit ćemo se ko ružna osoba u idućem.. Kaj bi 'dobar' život predstavljao onda? Kaj ak se netko rodi bogat a fizički nikakav, bolestan, kakav je karmički obrazac takve osobe? Kak se determinizam i slobodna volja uklapaju u reinkarnaciju, dal nam karma generira samo potencijal a mi dalje odlučujemo kaj ćemo s njime, dal karma djeluje i na dnevnoj bazi, ne samo životnoj? Ili život biramo prije rođenja a karmički teret preuzimamo preuzimanjem tijela kojeg smo odabrali?

[Beljki]

zoomzoom888 kaže:

Kakav je vaš stav o konceptu reinkarnacije?

Da svaki metafizicki koncept moze i ne mora bit tocan, ne mogu znat.

.kaj bi bili karmički obrasci? Kak se karma uklapa u to?

Ako govoris o theravadskom budizmu meni se cini (ali uzmi sa dozom opreza, budisticko mi misljenje nije js dvoljno poznato) ja bih rekao da se pojedinac smatra konglomeratom odredjenih psiho-fizickih funkcija nastalima o okviru temeljne doktrine medjuovsnosti pojava, odnosno siroke mreze uzrocno-posljedicnih veza raznih tipova. Unutar tih veza nke su stvari sporedni ili zvedeni, a neke temeljni (hetu) izvori. Karmicka prtljaga je istovremeno jedan od tih temelja kada se gleda na ovaj trenutni zivot, iako je kruzna unutar uzroka-posljedice kad se gleda generalno. E sad kad covjek umre dolazi do rastakanja tog "konglomerata utjecaja", a karma je onaj impuls koji ostaje i prenosi inerciju u stvaranje novog konglomerata u nekom novom zivotu. U odnosu na ovaj zivot cuh usporedbu sa racunom u banci. Covjek je umro, novac u banci je ostao. Vise nikad ga nece imati taj covjek, ali taj novac ne nestaje sa njegovom smrcu.

Advaitinski i Mahayana budisticki koncepti imaju ideju odredjenog "sebstva" van osobnosti, ega, mentalnih fluktuacija i slicno, no to bi bilo bolje smatrati nesto sto je u podlozi stvari nego nesto sto se individualno reinkarnira, sve sto se "vrti" je i dalje dio iluzornih procesa koji po sebi nemaju sustinsku neovisnu egzistenciju pa je to sebstvo vise nekakav neutralni promatrac (u vedanti izjednacen sa brahmanom, u jainizmu ili samkhyi individualan itd, al opet uzmi sa oprezom jer ne poznajem dovoljno detaljno sve te sustave). Vivekananda je imao usporedbu sa osobom koja cita knjigu i gdje su reinkarnacije, karme, individualna skustva prica u toj knjizi, a sebstvo citatelj, nije u stvari ono to sto se fizicki premjesta iz tijela u tijelo.

Kod onih koji sebstvo dozivljavaju kao potpuno lokalizirani i partikularan individualni entitet ideja je seljenja neke lokalizirane sustine iz tijela u tijelo u skladu sa karmom.

Ak nagomilamo dobru karmu, imat ćemo dobar idući život i obratno..kak se onda anulira karma, za izbjegavanje samsare nije dobro ni dobru karmu gomilat, opet ćemo se reinkarnirat živjeći dobar život..

Kako se anulira j jedna od razlika izmedju razlicitih teoloskih sustava dharmickih religija i to ne samo u ovim globalnim podjelama (hinduizam, jinizam, budizam) nego i unutar njih pa se ne moze dati jedinstven odgovor.

Neki poput Ajivika ili Jaina maksimiziraju askezu u svrhu smanjenja stvaranja i povecanja odradjivanja karme. Neki su isli do ekstrema maksimiziranja pasivnosti, pos pisima ima primjera munija (mudraca) koji bi odlucili lec na neko mjesto i vise se nikada ne pomaknut, jest samo ako im netko nesto stavi u usta i slicno.

Neki smatraju da odredjeni rituali, mantre isl imaju uticaj.

Neki smatraju da je moguce utjecat na proslu karmu i time mjenjat vlastitu sudbinu, neki da nije i da se prosla mora odradit, al se moze sprijeciti stvaranje nove.

Advaita ili Budizam smatraju kako se spoznajom istine moze doci do toga, odnosno u prethodnom Advaitinskom opisu npr da se shvati vlastiti identitet "citatelja", a ne lika u prici. Ili kod ortodoksnog budizma da se shvati mreza uzrocno posljedicnih veza, nepostojanost svega toga, neimanje bilo kakve fiksne i trajne pojavnosti, nepostojanje sebstva itd i da se kontrolirnim/asketskim (srednjeputaskim umjerenim, ne ekstremnim kao u nekim drugim primjerima) zivljenjem, intelektualnom spoznajom i meditativnom praksom (pravci se razlikuju po naglasku koji daju nekom od ova tri aspekta - npr zen je prvenstveno meditacijski, thervadska vipassana tradicija asketsko-meditacijska i tako dalje). Meditativna praksa u nekim mahajanskim pravcima moze biti slicna ovim Advaitama (spoznaja prave prirode, sebstva), u nekima moze biti i slicna Hindu teistickim praksama (cista zemlja), a u theravadskim bi ju mogli nazvati introspektivnim kontemplativnim uvidom u nepostojanost pojedinih elemenata "ljudskog agregata" i prekidanjem uzrocno-posljedicnog lanca medjuovisnosti na nekoj od mogucih karika (mahayana tu medjuovisnost dozivljava vise kao opcenitu mrezu, theravada razvija konkretnu stupnjevanu strukturu unutar individualne egzistencije i meditacija se fokusira na razlicite elemente unutar te strukture).

Devocijske prakse najcesce smatraju kako je sve u Bozijim rukama i prvenstveno se pouzdaju u Milost (pushti-marga). Pri tome kao sto vidimo i kod krscanstva dolazi do utjecaja asketskih praksi koje se sa principom spasenja po milosti na razne nacine teoloski povezuju, kao sto i kod nekih "uvid-impersonalnih" pravaca postoje devocijski elementi bilo kroz obogotvorenje gurua, bilo kroz preuzimanja hindu, samanskih itd ritualno-devocijskih elemenata, ali u podredjenom odnosu prema "sustini onkraj oblika i bogova".

jedan budist je rekao da ak se puno ljutimo u ovom životu, rodit ćemo se ko ružna osoba u idućem..

To bih ipak nazvao "pop-budizmom". Mislim da ne postoje mehanizmi po kojima bi se moglo precizirati za koji specifican dogadjaj ide koja specificna posljedica i da se smatra kako je to ipak na malo nedefiniranijem nivou. Ne znaci da ces ako si nekog lupio pajserom po nozi dobiti pajserom po nozi, a ne znaci niti da ces dobiti prist na guzici, nitko ne zna sto ces dobiti. Znaci da si si stvorio odredjeni negativan impuls koji ce poluciti neki negativan rezultat u kombinaciji sa hiljadu drugih faktora i uticaja u tom trenutku i nemoguce je znati tocnu manifestaciju istog.

Kaj bi 'dobar' život predstavljao onda? Kaj ak se netko rodi bogat a fizički nikakav, bolestan, kakav je karmički obrazac takve osobe?

Mjesan?

Kak se determinizam i slobodna volja uklapaju u reinkarnaciju, dal nam karma generira samo potencijal a mi dalje odlučujemo kaj ćemo s njime, dal karma djeluje i na dnevnoj bazi, ne samo životnoj? Ili život biramo prije rođenja a karmički teret preuzimamo preuzimanjem tijela kojeg smo odabrali?

Opet ovisi koji od dharmickih filozofskih/teoloskih/religijskih pravaca pitas, svi su poceli sa razlicitim filozofskim pokusajima rjesavanja takvih pitanja, dosli do razlicitih zakljucaka, a onda ih razlicito dalje i razvijali i djelili...

[Meadow]

zoomzoom888 kaže:

Kak se determinizam i slobodna volja uklapaju u reinkarnaciju, dal nam karma generira samo potencijal a mi dalje odlučujemo kaj ćemo s njime, dal karma djeluje i na dnevnoj bazi, ne samo životnoj?

Ili život biramo prije rođenja a karmički teret preuzimamo preuzimanjem tijela kojeg smo odabrali?

Pogledaj temu na Alternativi o astralnim putovanjima. Ima stvarno zanimljivih stvari.


Ako bismo išli od polazišta da je reinkarnacija točna, onda sukladno tomu, mi moramo imati i mehanizam slobodne volje kroz koji ćemo se "pročistiti" tj. osloboditi prijašnjih tereta učenjem. Jer ako bismo makli slobodnu volju iz priče, postavlja se pitanje koja je onda uopće svrha novih inkarnacija i života?

Svrha nove inkarnacije bi trebala biti dovršnje učenja/spoznaje/osobnog rasta/popravljanje pogrešaka .... svega onog što nismo uspjeli dovršiti u prethodnom životu/životima.

Imamo obrazac života/ponašanja u koji je uklopljeno ovo gore što moramo proći. Te situacije koje prolaziš su unaprijed zadane i djeluju kao lekcije. Na toj lekciji ti imaš slobodnu volju i sam odlučuješ što ćeš i kako. Možeš nešto naučiti i onda je to uspješno svladano, tog tereta se riješiš. Možeš ne shvatiti ili opet napraviti isto/slično kao i ranije, onda ti taj teret ostaje.

Kako sam ja to shvatila, a ne mora nužno biti točno, neki dijelovi života su zacrtani unaprijed. Oni uključuju te bitne lekcije koje duša prolazi u novoj inkarnaciji. Ostalo nije zacrtano i to ti sam odlučuješ.

[echoo]

karma? -meni to izgleda kao naslikaš sliku. Izrežeš ju na više komadića( ajmo reć da su to puzle!). Dakle karma je slaganje puzli! Sam biraš kada ćeš ih složit.
Slobodna volja? - može bit način, -kako i kada slažeš puzle, kao i sposobnost uviđanja gdje koji komad ide?

[omen4k]

zoomzoom888 kaže:

Vjerujete u transmigraciju duše, dušu općenito, il samo jedan život?

Zamisli auto i vozaca koji koristi auto skroz dokle je auto sposoban za voznju.
Vozac je uvijek ziv. Auto ima kratki vijek trajanja i raspada se. Vozac je oku nevidljiv, auto je oku vidljiv.
Vozac cesto zaboravi sto je pa misli da je auto.

zoomzoom888 kaže:

Kaj bi 'dobar' život predstavljao onda?

Onaj u kojem osoba svjesno i kontinuirano radi na vlastitom razvoju i pozitivno utjece na okolinu.

zoomzoom888 kaže:

Kak se determinizam i slobodna volja uklapaju u reinkarnaciju,

Determinizam je princip akcije-reakcije a slobodna volja bira akcije-reakcije, ovisno o sirini svijesti i moci spoznaje mogucih akcija-reakcija i snazi volje koja pokrece akciju.

zoomzoom888 kaže:

dal nam karma generira samo potencijal a mi dalje odlučujemo kaj ćemo s njime, dal karma djeluje i na dnevnoj bazi, ne samo životnoj?

Karma nosi neizbjezne ishode, odabirom niza akcija-reakcija a slobodna volja bira kako ce reagirati na taj generirani niz. Drugo pitanje je nejasno.

zoomzoom888 kaže:

Ili život biramo prije rođenja a karmički teret preuzimamo preuzimanjem tijela kojeg smo odabrali?

Zivot se bira tokom fizicke inkarnacije.
Izmedju inkarnacije ne bira se nista. Jerbo nema vozila za biranje.

[SubSV]

zoomzoom888 kaže:

Kaj bi 'dobar' život predstavljao onda?

Pa valjda život prema određenim načelima koja su svojstvena ljudima neovisno o mjestu i vremenu rođenja i života, neovisno o rasi i vjeri. Biti pravedan, imati svoje dostojanstvo dati drugome to isto, biti radišan, strpljiv, skroman, težiti dati svojim akcijama neki smisao, imati viši cilj, dati doprinos široj zajednici i sl.

[ansleyST]

:facep alm:
Ezoterija je nekoć bila zabavna tema dokonim damama s previše slobodnoga vremena. Horoskopi su se proučavali na opće veselje i uz međusobno namigivanje. Međutim, sve te gluposti nitko, naravno, nije ozbiljno shvaćao. Kad se pojavila opasnost da bi skromniji umovi sve to uistinu mogli povjerovati, Hans Jürgen Eysenck i drugi znanstvenici osamdesetih su godina prošloga stoljeća neosporno dokazali da astrologija i druge slične gluposti ne drže vodu. Ipak, već je bilo kasno: val iracionalnosti već se nezaustavljivo pokrenuo. Tako su normalni ljudi otkrili svoje oduševljenje tom temom. Akribijom se tako čovjek može udubiti u mračne tajne ovoga svijeta, koje se — baš zgodno — ipak mogu odgonetnuti. Isto tako, posve normalni ljudi slute, štoviše, znaju da se u posve običnom kamenju skriva neslućena količina energije koja je njima uvijek nedostajala. S rašljama u rukama jure po neprohodnom terenu ne bi li pronašli vodene žile. Osim toga, čvrsto vjeruju u neidentificirane leteće objekte kojima putuju bića tako nadmoćne inteligencije da se moramo zapitati što bi ih uopće moglo zanimati na ljudskome rodu koji je tako oduševljen glupošću. Tajanstveno ezoterično šaputanje uvelike je povezano s nevjerojatno dobrim osjećajem da napokon znamo nešto više od naše priproste susjede. Osim toga, u ovome kratkom životu ništa ne želimo propustiti. Slabo obrazovanje i polupismenost hrane suludu ideju da nam nekakvo tajno znanje može u trenu omogućiti uvid u životne istine. Suočen s takvom sveprisutnom, opipljivom, posve normalnom glupošću, Sokrat bi se ironično, a Buda blago nasmiješio, dok bi se Luther zajapurio od bijesa.Protiv sve jačeg straha od smrti ljudi se ne bore samo sveprisutnom religijom zdravoga života, kojom se pomoću pridržavanja određenih pravila pokušava prevariti smrt. Kako bi se posve osigurali, neki ljudi vjeruju i u reinkarnaciju. Stari mudraci su se u rijetko čemu slagali, ali u jednome jesu: da beskrajni život mora biti pakao. Zamislimo užitak ponovnog rađanja s praktičnoga gledišta: valjalo bi opet proći svu neugodnost dojenačke dobi i neprekidno plakanje (s dobrim razlogom), pubertetske muke s prištićima, a onda još i sva ostala životna iskušenja, koja su nas naposljetku ipak učinila malo opuštenijima. Onoga tko ozbiljno priželjkuje da se ponovno rodi trebalo bi zapravo podvrgnuti psihijatrijskom testiranju. Ipak, sa stručnoga psihijatrijskoga stajališta moramo, nažalost, odustati od te zamisli. I u ovom slučaju moramo pretpostaviti da je u pitanju ono najgore: izlječenje nemoguće. Naime, pacijent je posve normalan! Danas se u ezoteričnim krugovima vjeruje u iste stvari u koje se vjerovalo u apsurdnim tajanstvenim kultovima staroga svijeta. U usporedbi s posvemašnjim besmislicama u koje se tamo vjeruje, mnogi su shizofrenici u akutnoj fazi bolesti oličenje čiste racionalnosti. Naime, takvi se slučajevi daleko teže rješavaju od povremenog shizofrenog uvjerenja da vas susjeda muči laserskim zrakama. Međutim, poklonike ezoterije u našemu društvu to uopće ne uznemirava. Oni su sigurni da napokon sve vide mrvicu dublje i točnije. Što je priča kompliciranija i nerazumljivija, to joj se oni u svom vjerskom ushićenju više dive. Međutim, i komplicirane gluposti su, nažalost, samo gluposti.

[omen4k]

ansleyST kaže:

Ezoterija je nekoć bila zabavna tema dokonim damama s previše slobodnoga vremena. Horoskopi su se proučavali na opće veselje i uz međusobno namigivanje. Međutim, sve te gluposti nitko, naravno, nije ozbiljno shvaćao. Kad se pojavila opasnost da bi skromniji umovi sve to uistinu mogli povjerovati, Hans Jürgen Eysenck i drugi znanstvenici osamdesetih su godina prošloga stoljeća neosporno dokazali da astrologija i druge slične gluposti ne drže vodu. Ipak, već je bilo kasno: val iracionalnosti već se nezaustavljivo pokrenuo. Tako su normalni ljudi otkrili svoje oduševljenje tom temom. Akribijom se tako čovjek može udubiti u mračne tajne ovoga svijeta, koje se — baš zgodno — ipak mogu odgonetnuti. Isto tako, posve normalni ljudi slute, štoviše, znaju da se u posve običnom kamenju skriva neslućena količina energije koja je njima uvijek nedostajala. S rašljama u rukama jure po neprohodnom terenu ne bi li pronašli vodene žile. Osim toga, čvrsto vjeruju u neidentificirane leteće objekte kojima putuju bića tako nadmoćne inteligencije da se moramo zapitati što bi ih uopće moglo zanimati na ljudskome rodu koji je tako oduševljen glupošću. Tajanstveno ezoterično šaputanje uvelike je povezano s nevjerojatno dobrim osjećajem da napokon znamo nešto više od naše priproste susjede. Osim toga, u ovome kratkom životu ništa ne želimo propustiti. Slabo obrazovanje i polupismenost hrane suludu ideju da nam nekakvo tajno znanje može u trenu omogućiti uvid u životne istine. Suočen s takvom sveprisutnom, opipljivom, posve normalnom glupošću, Sokrat bi se ironično, a Buda blago nasmiješio, dok bi se Luther zajapurio od bijesa.Protiv sve jačeg straha od smrti ljudi se ne bore samo sveprisutnom religijom zdravoga života, kojom se pomoću pridržavanja određenih pravila pokušava prevariti smrt. Kako bi se posve osigurali, neki ljudi vjeruju i u reinkarnaciju. Stari mudraci su se u rijetko čemu slagali, ali u jednome jesu: da beskrajni život mora biti pakao. Zamislimo užitak ponovnog rađanja s praktičnoga gledišta: valjalo bi opet proći svu neugodnost dojenačke dobi i neprekidno plakanje (s dobrim razlogom), pubertetske muke s prištićima, a onda još i sva ostala životna iskušenja, koja su nas naposljetku ipak učinila malo opuštenijima. Onoga tko ozbiljno priželjkuje da se ponovno rodi trebalo bi zapravo podvrgnuti psihijatrijskom testiranju. Ipak, sa stručnoga psihijatrijskoga stajališta moramo, nažalost, odustati od te zamisli. I u ovom slučaju moramo pretpostaviti da je u pitanju ono najgore: izlječenje nemoguće. Naime, pacijent je posve normalan! Danas se u ezoteričnim krugovima vjeruje u iste stvari u koje se vjerovalo u apsurdnim tajanstvenim kultovima staroga svijeta. U usporedbi s posvemašnjim besmislicama u koje se tamo vjeruje, mnogi su shizofrenici u akutnoj fazi bolesti oličenje čiste racionalnosti. Naime, takvi se slučajevi daleko teže rješavaju od povremenog shizofrenog uvjerenja da vas susjeda muči laserskim zrakama. Međutim, poklonike ezoterije u našemu društvu to uopće ne uznemirava. Oni su sigurni da napokon sve vide mrvicu dublje i točnije. Što je priča kompliciranija i nerazumljivija, to joj se oni u svom vjerskom ushićenju više dive. Međutim, i komplicirane gluposti su, nažalost, samo gluposti.

...

[Procyon]

Pa ja imam neku svoju teoriju, ali da li se reinkarniraš kao opet čovjek, ili možeš biti i kaktus :P?

[ansleyST]

Procyon kaže:

Pa ja imam neku svoju teoriju, ali da li se reinkarniraš kao opet čovjek, ili možeš biti i kaktus :P?

Možeš bit i shizofrenicar. Kao što sam maloprije spomenio. Znaš li da njih prate čudni glasovi, i osjećaju energije iz ljudi-reptila? Nije ni čudno što imaš svoju teoriju, svaki praznoglavi "crv" ima svoju teoriju. U tome leži pravi problem. Ti si razmišljala o duhovnosti,ali nisi naučila ništa o KC(odakle ti korijeni potiču),nego si jednostavno na temelju internet-mudraca i kojeg dokumentarca stvorila svoju sliku kako bi bilo zgodno da svijet izgleda,i prihvatila sve argumente Dan Brownova fiktivnog romana. Sad, nije da ja omalovažvam ; ali, svoje kafanske mudrolije temeljene na net-člancima možda najbolje da negovoriš u društvu ljudi koji koriste vlastiti mozak , inače ce se počet odnosit prema tebi kao prema kaktusu. I tako dolazimo do zaključka da već u ovom životu možeš postat kaktus. Znaš, još je Marko Aurelije reka: "duša poprima boju napih misli"

[yakuzza]

Procyon kaže:

Pa ja imam neku svoju teoriju, ali da li se reinkarniraš kao opet čovjek, ili možeš biti i kaktus :P?

Ne možeš postati kaktus..

[ansleyST]

Ša se tiče ovoga bELJKA...Nemože se govorit protiv reinkarnacije i new age-a jer se čovjek smatra uvrijeđenim.A šta cu mu ja. I tako napišem jedan citat i čovjek zasmeta...prvo opet ide tekst kontra svih new age stavova(gluposti):
Ezoterija je nekoć bila zabavna tema dokonim damama s previše slobodnoga vremena. Horoskopi su se proučavali na opće veselje i uz međusobno namigivanje. Međutim, sve te gluposti nitko, naravno, nije ozbiljno shvaćao. Kad se pojavila opasnost da bi skromniji umovi sve to uistinu mogli povjerovati, Hans Jürgen Eysenck i drugi znanstvenici osamdesetih su godina prošloga stoljeća neosporno dokazali da astrologija i druge slične gluposti ne drže vodu. Ipak, već je bilo kasno: val iracionalnosti već se nezaustavljivo pokrenuo. Tako su normalni ljudi otkrili svoje oduševljenje tom temom. Akribijom se tako čovjek može udubiti u mračne tajne ovoga svijeta, koje se — baš zgodno — ipak mogu odgonetnuti. Isto tako, posve normalni ljudi slute, štoviše, znaju da se u posve običnom kamenju skriva neslućena količina energije koja je njima uvijek nedostajala. S rašljama u rukama jure po neprohodnom terenu ne bi li pronašli vodene žile. Osim toga, čvrsto vjeruju u neidentificirane leteće objekte kojima putuju bića tako nadmoćne inteligencije da se moramo zapitati što bi ih uopće moglo zanimati na ljudskome rodu koji je tako oduševljen glupošću. Tajanstveno ezoterično šaputanje uvelike je povezano s nevjerojatno dobrim osjećajem da napokon znamo nešto više od naše priproste susjede. Osim toga, u ovome kratkom životu ništa ne želimo propustiti. Slabo obrazovanje i polupismenost hrane suludu ideju da nam nekakvo tajno znanje može u trenu omogućiti uvid u životne istine. Suočen s takvom sveprisutnom, opipljivom, posve normalnom glupošću, Sokrat bi se ironično, a Buda blago nasmiješio, dok bi se Luther zajapurio od bijesa.Protiv sve jačeg straha od smrti ljudi se ne bore samo sveprisutnom religijom zdravoga života, kojom se pomoću pridržavanja određenih pravila pokušava prevariti smrt. Kako bi se posve osigurali, neki ljudi vjeruju i u reinkarnaciju. Stari mudraci su se u rijetko čemu slagali, ali u jednome jesu: da beskrajni život mora biti pakao. Zamislimo užitak ponovnog rađanja s praktičnoga gledišta: valjalo bi opet proći svu neugodnost dojenačke dobi i neprekidno plakanje (s dobrim razlogom), pubertetske muke s prištićima, a onda još i sva ostala životna iskušenja, koja su nas naposljetku ipak učinila malo opuštenijima. Onoga tko ozbiljno priželjkuje da se ponovno rodi trebalo bi zapravo podvrgnuti psihijatrijskom testiranju. Ipak, sa stručnoga psihijatrijskoga stajališta moramo, nažalost, odustati od te zamisli. I u ovom slučaju moramo pretpostaviti da je u pitanju ono najgore: izlječenje nemoguće. Naime, pacijent je posve normalan! Danas se u ezoteričnim krugovima vjeruje u iste stvari u koje se vjerovalo u apsurdnim tajanstvenim kultovima staroga svijeta. U usporedbi s posvemašnjim besmislicama u koje se tamo vjeruje, mnogi su shizofrenici u akutnoj fazi bolesti oličenje čiste racionalnosti. Naime, takvi se slučajevi daleko teže rješavaju od povremenog shizofrenog uvjerenja da vas susjeda muči laserskim zrakama. Međutim, poklonike ezoterije u našemu društvu to uopće ne uznemirava. Oni su sigurni da napokon sve vide mrvicu dublje i točnije. Što je priča kompliciranija i nerazumljivija, to joj se oni u svom vjerskom ushićenju više dive. Međutim, i komplicirane gluposti su, nažalost, samo gluposti.




A evo i citatada neopogani odlučuju činiti sve što su činili stari pogani, tad zaboravljaju da je završna stvar koju su stari pogani učinili bila primanje kršćanstva- g.k.c

[krena]

ansleyST kaže:

Ša se tiče ovoga bELJKA...Nemože se govorit protiv reinkarnacije i new age-a jer se čovjek smatra uvrijeđenim.A šta cu mu ja. I tako napišem jedan citat i čovjek zasmeta...prvo opet ide tekst kontra svih new age stavova(gluposti):................................ ......................... Što je priča kompliciranija i nerazumljivija, to joj se oni u svom vjerskom ushićenju više dive. Međutim, i komplicirane gluposti su, nažalost, samo gluposti.



A evo i citatada neopogani odlučuju činiti sve što su činili stari pogani, tad zaboravljaju da je završna stvar koju su stari pogani učinili bila primanje kršćanstva- g.k.c

Prije 4 godine sam pisao o reinkarnaciji, pa da ponovimo gradivo

https://www.forum.hr/showpost.php?p=3...5&postcount=72

Osim vjerovanja u postojanje raja i pakla, postoji i jedno drugo vjerovanje koje dominira istočnjačkim pogledom na svijet. A to je seoba duša ili reinakrnacija. Čovjek nakon smrti biva ponovo rođen u nekom drugom tijelu. Kakvo će to novo tijelo biti, ovisi o tome da li je osoba bila dobra i poštena ili zla i pokvarena. Zle osobe će dobiti novo tijelo koje će biti bolesno. A vjerojatno će se roditi u siromašnoj obitelji ili u okruženju gdje vlada glad i politička nestabilnost, odnosno rat i slične nedaće. Ako je neka osoba bila ekstremno loša (na primjer: plaćeni ubojica), taj bi se mogao ponovo roditi kao životinja. Normalno, dobre osobe će se roditi u ljudskom tijelu, kao bogate i zdrave te će dugo uživati u svojoj novoj reinkarnaciji. Ovdje se javlja jedan vrlo važan problem. A to je da se nitko ne sjeća svojeg prethodnog (ili prethodnih) života. Kada čovjek umre, on će zaboraviti svu psihičku nadgradnju koju je imao u tom životu. U novom životu on dakle starta od nule. Što to meni znači da sam je u prethodnom životu nešto bio? Ništa, jer se ja toga ne sjećam. Ja sam mogao biti Gaj Julije Cezar ili neki ruski seljak u 18. Stoljeću. Mogao sam biti i neki indijanac ili neki kinez. To meni ništa ne znači što sam prije bio, jer o tome nema sjećanja. Mogao sam biti bilo što, uključujući i nešto neživo. Mogao sam biti ne Julije Cezar nego mač Julije Cezara, ili njegova šlapa. A možda njegov konj.................................

Obično ezoterija ima više škola i više pravaca. Meni se osobno najviše sviđa zen.
Evo i zašto: https://www.forum.hr/showpost.php?p=5...&postcount=100




PISMO UMIRUĆEM
U pismu jednom od svojih učenika koji je bio na samrti Basui je napisao:
“Bit tvog uma nije rođena, pa nikada neće ni umrijeti. Ona nije život, koji je prolazan. Ona nije praznina, koja je jednostavno bez sadržaja. Ona nema ni boju ni oblik. Ona ne uživa u zadovoljstvima i ne trpi u bolu.
Znam da si veoma bolestan. Kao dobar učenik zena, ti se otvoreno suočavaš sa tom bolešću. Možda ne znaš točno tko pati, ali upitaj sebe: “Što je bit ovog uma? Misli samo na to. Neće ti trebati ništa drugo. Ne žudi ni za čim. Tvoj kraj koji je beskrajan je kao snježna pahuljica što se otapa na čistom zraku.”



Hui-neng (638-713), jedan od šestorice kineskih patrijarha zena, ovako je jednom odgovorio svome učeniku koji je plačući žalio što on, njegov učitelj umire: “Za kime plačeš? Ti plačeš zato što ne znaš gdje odlazim. Kada bi to znao, prestao bi plakati jer stvarna je naša priroda bez rođenja i smrti, bez dolazaka i odlazaka.”

Taj isti je ostao poznat po ovoj haiku pjesmi:

Glavni učenik, Shenxiu, bio je najobrazovaniji redovnik i najmarljiviji meditant. Napisao je:

Tijelo je Bodhi stablo savršene mudrosti,
Um kao sjajno zrcalo,
U svako vrijeme marljivo ga briši
I ne dopusti da se uhvati prašina.

Patrijarh ju je proglasio dobrom, no daleko od savršene. Hui-neng, čistač riže, bio je nepismen pa je morao zamoliti nekoga da zapiše njegovu pjesmu:

Nikad nije bilo Bodhi stabla,
Niti sjajnog zrcala,
U suštini, postoji ne-um,
Pa gdje onda skupljati prašinu?

Patrijarh je odmah prepoznao čija je to pjesma i predao odoru Hui-nengu.


Zaključak: ako je suština našeg svijeta JEDNO, a to JEDNO je PRAZNINA , tko je taj koji bi se reinkarnira ?????

Zamislimo užitak ponovnog rađanja s praktičnoga gledišta: valjalo bi opet proći svu neugodnost dojenačke dobi i neprekidno plakanje (s dobrim razlogom), pubertetske muke s prištićima, a onda još i sva ostala životna iskušenja, koja su nas naposljetku ipak učinila malo opuštenijima...............

Zen i tu ima elegantni odgovor: cijepam drva vučem vodu iz bunara - oh kako divno - oh kako čudesno !

A kakav tek odgovor ima tantra:



To bi običan čovjek ovako rekao (to sam realno čuo): "Neka mi dade barem za jednu noć - nakon toga neka me slobodno otruje. Neće mi biti žao umrijeti"
(to je rekao kuhar star 34 godine na tankeru Pašman , na ruti Bakar - Solin , ljeto godine 1979. )

Ovaj tip bi pristao da se ponovno inkarnira i da do puberteta preboli 10 leukemija samo ako bi onda mogao normalno pumpati: http://arhiva.nacional.hr/clanak/198...ni-sat-vremena

[Brutalis]

Procyon kaže:

Pa ja imam neku svoju teoriju, ali da li se reinkarniraš kao opet čovjek, ili možeš biti i kaktus :P?

Ja bi da budem dildo jel se to može?

[Bozy]

Vjerujem u reinkarnaciju, jer je dokazana više puta i ona je činjenično nepobitna. Reinkarnacija je sigurno jedan od najčvrščih dokaza postojanja Boga.

[Retra]

zoomzoom888 kaže:

Kakav je vaš stav o konceptu reinkarnacije? Vjerujete u transmigraciju duše, dušu općenito, il samo jedan život? Zanimljivo da ni budizam ni kršćanstvo ne priznaje dušu na način kak je većina zamišlja..ak se ne varam, budizam kaže da se ne reinkarnira duša već karmički obrasci, u bibliji se pak duša izjednačava s živim čovjekom..kaj bi bili karmički obrasci? Kak se karma uklapa u to? Ak nagomilamo dobru karmu, imat ćemo dobar idući život i obratno..kak se onda anulira karma, za izbjegavanje samsare nije dobro ni dobru karmu gomilat, opet ćemo se reinkarnirat živjeći dobar život..jedan budist je rekao da ak se puno ljutimo u ovom životu, rodit ćemo se ko ružna osoba u idućem.. Kaj bi 'dobar' život predstavljao onda? Kaj ak se netko rodi bogat a fizički nikakav, bolestan, kakav je karmički obrazac takve osobe? Kak se determinizam i slobodna volja uklapaju u reinkarnaciju, dal nam karma generira samo potencijal a mi dalje odlučujemo kaj ćemo s njime, dal karma djeluje i na dnevnoj bazi, ne samo životnoj? Ili život biramo prije rođenja a karmički teret preuzimamo preuzimanjem tijela kojeg smo odabrali?

Ne znam, više ne vjerujem nego što vjerujem.

Ako gomilam karmu, zbog koje ću se u sljedecoj inkarnaciji roditi kao nesretno biće, zašto ja to sada ne znam? Koja je korist od karme i reinkarnacije općenito ako ne znamo kojim postupcima si osiguravamo dobar/los sljedeći život? U regresiju (koja navodno daje odgovore na moja pitanja) uopće ne vjerujem, ljudi su skloni trabunjanju kada su pod hipnozom ili u sličnim stanjima.

Taman i da postoji reinkarnacija, idealno bi bilo potpuno odsustvo djelovanja i interakcije s drugima, jer je to jedni nacin da se izbjegne karma. Bliža mi je pomisao da smo ovamo došli kako bismo iskusili ovaj način postojanja i život u kojem se karma ne bi prikupljala smatram potracenim.

[Srebrni-medvjed]

Retra kaže:

Ako gomilam karmu, zbog koje ću se u sljedecoj inkarnaciji roditi kao nesretno biće, zašto ja to sada ne znam? Koja je korist od karme i reinkarnacije općenito ako ne znamo kojim postupcima si osiguravamo dobar/los sljedeći život?

Imaš sijećanja na prošle živote, samo podsvjesno.
Sve tvoje kvalitete i karakteristike se prenose u sadašnji život. Ako si bila dobra u proizvodnji violina, bit ćeš i sad dobra u proizvodnji violina

U prošlom životu si napravila neku grešku u koracima zbog određenih okolnosti. Sad trebaš ispraviti tu grešku, a nema sijećanja na to zato da se ne ponove okolnosti koje su te sjebale. Dakle jednoteisto trebaš sagledati iz različitih kuteva.

Drugo, trebaš raditi dobra djela i slaviti Boga zbog same dobrote, a ne zato da se omastiš u budućnosti.
Treće, uvijek moraš obitavati u sadašnjost jer su prošlost i budućnost iluzije koje zastranjuju

Ima sto razloga, samo mi je ovo palo na pamet

[omen4k]

Retra kaže:

Ako gomilam karmu, zbog koje ću se u sljedecoj inkarnaciji roditi kao nesretno biće, zašto ja to sada ne znam?

Jer introspekcija, retrospekcija, imaginacija i ostale sposobnosti imaju svrhu.

Retra kaže:

Koja je korist od karme i reinkarnacije općenito ako ne znamo kojim postupcima si osiguravamo dobar/los sljedeći život?

Sto se ne zna se nauci.

Termin "korist" bi sugerirao ideju da je postojanje prirodnih principa uvjetovano koriscu pojedinca. U stvarnosti, prosperitet pojedinca uvjetovan je poznavanju prirodnih principa.

"Sljedeci zivot" u konceptu reinkarnacije nema smisla.

Inkarnacija = Utjelovljenje

Retra kaže:

idealno bi bilo potpuno odsustvo djelovanja i interakcije s drugima, jer je to jedni nacin da se izbjegne karma.

To se kosi sa svrhom fizicke manifestacije = inkarnacije = utjelovljenja.

[EliEliLama]

Reinkarnacija je ok ako nije fanatizam u pitanju jer ima luđaka gorih nego u religijama koji infišaju u tu stvar pa se uhvate opsesivno kroz tu prizmu gledati sve što postoji i limitiraju sve na jedan zakon iako je priroda mnogo kompleksnija od jedna zakona.

[EliEliLama]

Srebrni-medvjed kaže:

Imaš sijećanja na prošle živote, samo podsvjesno.
Sve tvoje kvalitete i karakteristike se prenose u sadašnji život. Ako si bila dobra u proizvodnji violina, bit ćeš i sad dobra u proizvodnji violina

U prošlom životu si napravila neku grešku u koracima zbog određenih okolnosti. Sad trebaš ispraviti tu grešku, a nema sijećanja na to zato da se ne ponove okolnosti koje su te sjebale. Dakle jednoteisto trebaš sagledati iz različitih kuteva.

Drugo, trebaš raditi dobra djela i slaviti Boga zbog same dobrote, a ne zato da se omastiš u budućnosti.
Treće, uvijek moraš obitavati u sadašnjost jer su prošlost i budućnost iluzije koje zastranjuju

Ima sto razloga, samo mi je ovo palo na pamet

A nije mogao biti djed ili netko iz njene familije koji se bavio vilolinama pa prenijeli se geni nego odmah da je ona bila u prošlom životu povezana s violinama...