Depresija i duhovnost

[Fantasist]

Pravi Život kaže:

Ovisi o kojoj depresiji pričamo ovog trena. Dal o sporadičnoj il kroničnoj?

Znaš, ne postoji čovjek kojeg nije zagnjavila sporadična depra, u prijevodu se zove malodušnost tu i tamo, u prijevodu čovjeku na dan,dva, tri opadne duha, rastuži se, do ničeg mu nije, sve mu je bezveze i to, kako i piše 'ko se spotakne, smanjit će mu se duh'. Zato se čovjek moli Bogu, da ga Bog osvježi svojim duhom, jer to je energija savršeno besprjekorna.

Zašto onda u svijetu ima kronično oboljelih od depresije? Evo upravo rekoh zašto ih ima.

Misticizam tu nema apsolutno nikakvu pozitivnu ulogu.

iz iskustva, dakle ja sam takav kad sam iscrpljen, fizički uglavnom je okidač za psihički pad volje (trenutno, ali dugoročno je to rast kroz stres), to me drži u pravilu pola dana i onda mi bude bolje kako se oporavim i odmorim..zanimljivo ja nisam utučen i malodušan, već tada budem sklon ispadima bjesa, pojačano osjetljiv zapravo. (inače sam prilično osjetljiv, čulima..nei emotivno)

e sad zabrinutost (ako je konstruktivna, razmišljanje o rješenju) nije što i depresija, to je ona ''čaša do pola prazna i do pola puna'' (reci što si vidjela i to si prevladavajuće, tip osobe..ako si melanklik onda je to tvoje stanje,,nije to loše, ako si pjesnik recimo)

vidi nema ti duhovnosti i kreative bez zanosa o kojem ti pišem..duhovna osoba ne može biti depresivna, to je sreća...bez obzira što to ta objektivnog promatrača, ipak samo subjektivna iluzija, međutim što je istina..e da.

što se tiče tzv. a i kontroverznog očito, misticizma..to je neminovno napredniji stadij duhovnog života, jel to u mladosti, srednje doba, ili pred kraj samog života..to s emora zbiti inače nisi duhovna osoba. (nazovimo da je to dokaz tebi za trud i sipravan način života, odgovor onostranog)

[Pravi Život]

Fantasist kaže:

iz iskustva, dakle ja sam takav kad sam iscrpljen, fizički uglavnom je okidač za psihički pad volje (trenutno, ali dugoročno je to rast kroz stres), to me drži u pravilu pola dana i onda mi bude bolje kako se oporavim i odmorim..zanimljivo ja nisam utučen i malodušan, već tada budem sklon ispadima bjesa, pojačano osjetljiv zapravo. (inače sam prilično osjetljiv, čulima..nei emotivno)

e sad zabrinutost (ako je konstruktivna, razmišljanje o rješenju) nije što i depresija, to je ona ''čaša do pola prazna i do pola puna'' (reci što si vidjela i to si prevladavajuće, tip osobe..ako si melanklik onda je to tvoje stanje,,nije to loše, ako si pjesnik recimo)

vidi nema ti duhovnosti i kreative bez zanosa o kojem ti pišem..duhovna osoba ne može biti depresivna, to je sreća...bez obzira što to ta objektivnog promatrača, ipak samo subjektivna iluzija, međutim što je istina..e da.

Stres je neminovan, furt ljudima najavljuje rat umjesto da ljudi najave njemu, stresu. Zato je ljudima lakše uzet tablete za smirenje, il za spavanje?

Rečeno je da za sve postoji svoje vrijeme... vreme za melankoniju, za radost, tugu, za viđenje, za rastanke, za suze, za smijeh, za sve.

[yakuzza]

Pravi Život kaže:

Rečeno je da za sve postoji svoje vrijeme... vreme za melankoniju, za radost, tugu, za viđenje, za rastanke, za suze, za smijeh, za sve.

Kanda samo za uravnoteženje ne postoji mesta.

Mali deo stresa je neminovan, 95% nije, jer je psihološke prirode, ali who cares kad ljudi brane svoje ponašanje pa je sve normalno.

[Fantasist]

Pravi Život kaže:

Stres je neminovan, furt ljudima najavljuje rat umjesto da ljudi najave njemu, stresu. Zato je ljudima lakše uzet tablete za smirenje, il za spavanje?

Rečeno je da za sve postoji svoje vrijeme... vreme za melankoniju, za radost, tugu, za viđenje, za rastanke, za suze, za smijeh, za sve.

ma ja ti to ne koristim, ništa osim vode, mlijeka, čaja..stres liječim rekreacijom, time bildam volju i sve ostalo.

loše utjecaje, ljude, sam odbacio od sebe, a neke nove pijavice koji bi mi s eprikačili, te u startu otpilim. (znamo da je to isto faktor koji utječe na temu teme pa sam ga i naveo, doduše u vlastitom iskustvu, dakle društveni faktor ili okolina)

za sve postoji vrijeme, slažem se, tako i za razgovor s onostranime..nekome je to bog, nekome neki znak, vizija, zanos, nešto, u biti to je činjenica nije fantaziranje, e sad što je za duhovnog čovjeka realnost (e pa da on je realniji jer je svjesniji)...kako onda nebi bio sretan ?!

[friendship]

Beljki kaže:

Priicno ljudi nije naslo podrsku u duhovnom kada se doodi sranje pa je i to pustilo, a nekima je duhovnost i privremeni lijek koji pomaze, ali isto tako sprjecava da se suoce sa izvornim problemom pa osim sto je fizicki zdravije nije puno drugacije od medikamenata.

ali to je potpuno krivo shvaćena duhovnost. projiciranje 'love and light' je ništa drugo nego projiciranje, samo okrenuto prema kakti nekoj pozitivi. a prava duhovnost bježi od projekcija, već ih želi promotriti, i u konačnici ako je ikako moguće izbjeći. prava duhovnost traži istinu, teži ka istini, i jedino ju zanima istina. ma kako ona ugodna ili pogotovo neugodna bila

Skaramus40 kaže:

Pozdrav, dragi ljudi. Imam za vas jedno pitanje i molim da podijelite sa mnom svoje iskustvo, jer mi je jako potrebno. Kako i na koji način duhovnost može liječiti i izliječiti od depresije? Ako je netko od vas depresivan ili pati od druge duševne bolesti, može li dati neko svoje iskustvo? Jasno mi je da medicina i psihijatrija mogu puno pomoći, no zanima me kako i na koji način Bog ulazi u naše konkretne živote i pomaže nam da se pridignemo iz depresije?

ako si pročitao ovo gore, ovo smatram da je ispravni pristup. a to je pronalazak zašto si depresivan. ako želiš prigrliti vjerovanje da je to nekakav kemijski poremećaj ili ne znam što, i da se to korigira medikamentima, i da to apsolutno nikakve veze nema s tobom, onda bježi od duhovnosti, i bavi se čime već želiš. ako pak te zanima pronaći vezu između onoga kako se osjećaš (depresivno), i psihičkog/umnog razloga zašto je to tako, onda si spreman za duhovni pristup. jer duhovnost kreće od nekakvog shvaćanja da ovo dvoje ne samo da može imati vezu, nego nepogrešivo i ima, i zatim suočavanja sa samim sobom. s onim što te doista čini depresivnim, i s otkrivanjem vlastitih načina na koji možeš izmijeniti sebe, odnosno iz svog uma ukloniti sve ono štetno, što te čini depresivnim

mislim da je ključ u prihvaćanju sebe, ali ne paušalnom prihvaćanju sebe a bez da se doista poznaš, već u onom pronicavom, očima kojima jasno vide sebe, i mogu prihvatiti sve ono loše kao jednostavno trenutnu istinu. kad jasno vidiš kako točno stvari stoje i kad to možeš prihvatiti, onda možeš i raditi na sebi. dakle, duhovnost je težnja ka otvaranju oči i prihvaćanju svega neugodnog što ćeš time saznati, a onaj koji to čini, čini to iz jednostavnog razloga: ne želi živjeti u lažima, time niti u lažima o samom sebi

nadam se da si shvatio smjer, i da imaš u sebi volju da ga slijediš. pa počni. kad polučiš prve uspjehe biti će ti jasno zašto put treba biti takav

[Pravi Život]

Fantasist kaže:

ma ja ti to ne koristim, ništa osim vode, mlijeka, čaja..stres liječim rekreacijom, time bildam volju i sve ostalo.

loše utjecaje, ljude, sam odbacio od sebe, a neke nove pijavice koji bi mi s eprikačili, te u startu otpilim. (znamo da je to isto faktor koji utječe na temu teme pa sam ga i naveo, doduše u vlastitom iskustvu, dakle društveni faktor ili okolina)

za sve postoji vrijeme, slažem se, tako i za razgovor s onostranime..nekome je to bog, nekome neki znak, vizija, zanos, nešto, u biti to je činjenica nije fantaziranje, e sad što je za duhovnog čovjeka realnost (e pa da on je realniji jer je svjesniji)...kako onda nebi bio sretan ?!

Ni ja ništ ne koristim, ne pamtim kad sam zadnji put popila najobičniju tabletu za glavobolju, ali kad mi opadne energija onda si zdravo odspavam, bez mlijeka il čaja, ma bez ičeg al bez deke ne mogu (dobra je i vreća za spavanje, ona za kamp).
Da, recept je i odbaciti nezdravu okolinu oko sebe, nije za bezveze rečeno 'loše društvo kvari dobre navike'.

[codingshaman]

@Friendship u potpunosti se slažem po mome mišljenju si najbolje objasnio što je duhovnost.

[Srebrni-medvjed]

Beljki kaže:

Priicno ljudi nije naslo podrsku u duhovnom kada se doodi sranje pa je i to pustilo

I ateisti se mogu uhvatiti za duhovne vrijednosti koje se ne mogu izmjeriti kao što su ljubav, sloboda, pravda. Recimo, kćer ti kaže da hoće pobaciti ili ti objavi da je lezba. Nijedna opcija za koju se odlučiš u tom slučaju nema uporište u materijalnim vrijednostima.

[Fantasist]

srebrni,
a nema bome ni u duhovnim..u tom slučaju vjerojatno će biti ili ili..
ateist će braniti svoju humanost da bi se prikazao intelektualnijim, boljim čovjekom jer on vjeruje u očigledno, realnost (meni se čini da je taj svjetonazor uzrokom upravo u tome - viša vrijednost, tako da je to vjerojatno ponašanje dotičnih u takvim situacijama).

[normall]

Meni protiv depre pomaže samo tjelovježba, vreća za boks, znojenje, iscrpljivanje organizma svaki dan sat i pol.
Pokušavao sam kao mlađi s tehnikama opuštanja, autogeni trening i sl. no jednostavno smo različiti i meni meditacija i slične neakcije ne pomažu.

Zanimljivo je da i ta malo napornija aerobna tjelovježba izaziva neku vrst ovisnosti.
Ako propustim dva ti dana vježbanja, odmah sam nekakav slab, nemam "energije", neraspoložen sam i eto.

[thirteen13]

Skaramus40 kaže:

Pozdrav, dragi ljudi. Imam za vas jedno pitanje i molim da podijelite sa mnom svoje iskustvo, jer mi je jako potrebno. Kako i na koji način duhovnost može liječiti i izliječiti od depresije? Ako je netko od vas depresivan ili pati od druge duševne bolesti, može li dati neko svoje iskustvo? Jasno mi je da medicina i psihijatrija mogu puno pomoći, no zanima me kako i na koji način Bog ulazi u naše konkretne živote i pomaže nam da se pridignemo iz depresije?

Zašto polaziš od pretpostavke da bog postoji?

Duhovnost je okej, ali ljudi koji su izvan kolosijeka (duševni problemi, materijalne oskudica, ovisnosti...) su laka meta za kojekakve sekte i lažne učitelje.

[mirna1982]

Meni osobno je u proslosti upravo trijezan duhovni život koji put više uzrokovao depresiju nego pomogao. Zapravo bila sam došla do toga da mi molitveni život postaje neka monotonija tj. trebala sam zapravo promijeniti stil života, maknuti se od okruženja, samo dok se s vremenom stvari nisu same od sebe popravile bilo mi je jako teško o nista nije pomagalo. Preporučila bi molitve kraćeg intervala, zazive..

[pukovnikz]

mirna1982 kaže:

Meni osobno je u proslosti upravo trijezan duhovni život koji put više uzrokovao depresiju nego pomogao. Zapravo bila sam došla do toga da mi molitveni život postaje neka monotonija tj. trebala sam zapravo promijeniti stil života, maknuti se od okruženja, samo dok se s vremenom stvari nisu same od sebe popravile bilo mi je jako teško o nista nije pomagalo. Preporučila bi molitve kraćeg intervala, zazive..

Po mom mišljenju, tu je patnja iz dva razloga i to

a) nekad glumimo duhovnost, bolje reći religioznost i to nam onda stvara dodatnu neistinu i depresiju

b) uđemo dublje u sebe i naiđemo na ono što smo potiskivali, a uglavnom smo potiskivali negativne stvari


E sad, pod a) zovemo farizejstvo, glumimo nešto kako bi se dočepali raja, a pod b) smatram da je prava duhovnost, jer Istinu (Boga) tražimo u sebi, prolazeći sve svoje slojeve.

[Fantasist]

ako nema satorija džabe ti furka, onda to djeluje samo kad čitaš takovu literaturu, odnosno čitaš forume (pokoji se nađe)

[Srebrni-medvjed]

Fantasist kaže:

srebrni,
a nema bome ni u duhovnim..u tom slučaju vjerojatno će biti ili ili..
ateist će braniti svoju humanost da bi se prikazao intelektualnijim, boljim čovjekom jer on vjeruje u očigledno, realnost (meni se čini da je taj svjetonazor uzrokom upravo u tome - viša vrijednost, tako da je to vjerojatno ponašanje dotičnih u takvim situacijama).

Kršćanstvo kaže da ne smije pobacit. Eto ti uporišta

A zar je humanost očigledna?
Koje su dimenzije humanosti, jel se ledi na nula stupnjeva?

[Fantasist]

Srebrni-medvjed kaže:

Kršćanstvo kaže da ne smije pobacit. Eto ti uporišta

A zar je humanost očigledna?
Koje su dimenzije humanosti, jel se ledi na nula stupnjeva?

to je religija, biblija..duhovnost je nešto ? što (tu ima prostora za relativizacije)

ateisti će to isticati jer na tome grade svoj moral...dakle oni čak neće dijeliti neke vrijednosti ako su proistekle iz religje, preformulirati će ih i nazvati ih humanima i općenito ljudskim...to ti je ono priroda i društvo (neznam koliko imaš godina ali ja se sjećam) ;D

[Srebrni-medvjed]

Fantasist kaže:

to je religija..duhovnost je nešto ? što

ateisti će to isticati jer na tome grade svoj moral...dakle oni čak neće djeliti neke vrijednosti ako su proistekle iz religje, preformulirati će ih i nazvati ih humanima i općenito ljudskim...to ti je ono priroda i društvo (neznam koliko imaš godina ali ja se sjećam) ;D

I te humane i općeljudske vrijednosti je netko ili nešto iznjedrilo, neku etiku iz neke filozofije, a filozofija se bavi takođe duhovnim kao i religija. Nema udžbenika niti prirodnog zakona koji će ti reći jel u redu abortirati, tu ćeš odluku donijeti jedino na temelju vlastite refleksije

[mirna1982]

pukovnikz kaže:

Po mom mišljenju, tu je patnja iz dva razloga i to

a) nekad glumimo duhovnost, bolje reći religioznost i to nam onda stvara dodatnu neistinu i depresiju

b) uđemo dublje u sebe i naiđemo na ono što smo potiskivali, a uglavnom smo potiskivali negativne stvari


E sad, pod a) zovemo farizejstvo, glumimo nešto kako bi se dočepali raja, a pod b) smatram da je prava duhovnost, jer Istinu (Boga) tražimo u sebi, prolazeći sve svoje slojeve.

Ne. Kod mene se radi o autentičnom iskustvu. Ali molitveni život nije lagan. Pogledajte Tereziju Avilsku ili Ivana od Križa sto su sve zapisali o molitvi, to je čitav jedan svijet za sebe. Ja mislim da svi imamo granice izdrzljivosti psihe a to nema veze sa duhovnim životom. Konkretno ako godinama dozivljavas mobing negdje ili radiš nešto sto ne volis ili stremis nečemu sto se ne može ostvariti u skoroj budućnosti onda psiha počne patiti na neki način...

[Fantasist]

Srebrni-medvjed kaže:

I te humane i općeljudske vrijednosti je netko ili nešto iznjedrilo, neku etiku iz neke filozofije, a filozofija se bavi takođe duhovnim kao i religija. Nema udžbenika niti prirodnog zakona koji će ti reći jel u redu abortirati, tu ćeš odluku donijeti jedino na temelju vlastite refleksije

ateisti se drže činjenica, materije i evolucije zapravo..idealizam im je stvar puke mašte, sanjarenja mozga... a ne i filozofska hipoteza nadrealnosti.

proistekle su iz filozofija, marxizam sam mislio...to smo mi učili kao nešto normalno, utopiju. (kasnije sam skužio da je i biblija slično tome)

[Srebrni-medvjed]

Fantasist kaže:

ateisti se drže činjenica, materije i evolucije zapravo.

I što kažu činjenice, jel treba legalizirati gej brakove ili ne?