|
|
26.08.2008., 02:56
|
#1
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2008.
Postova: 100
|
Da li je život poslije smrti dosadan
Često razmisljam o tome kako je poslije smrti bilo da odem u pako ili raj. Život poslije smrti je beskonačan uvijek se nesto događa i poslije tog nešto dođe drugo nešto, poslije tog nešto treće. Pitam se što se događa kada sve to "nešto" izreda i prođe obzirom da živimo beskonačno dugo? Hocemo li se zasititi tim životom koji nema kraja. Pakao u kojem je ne znam koliko neugodno postaje dosadan jer zivimo beskonačno dugo. Raj u kom se događaju samo lijepe stvari upočetku je pretpostavljam zabavan i lijepo se osijećamo ali nakon nekog trenutka postaje i tu dosadno. Ljudi moji sto cemo onda kad umremo, na zemlji bar znamo da nas ceka nesto novo kad umremo ali sto nakon toga. Svaki put kad razmisljam o ovome (nastojim sto manje) hvata me neka tijeskoba, neki neugodan osjećaj koji ne mogu opisati.
|
|
|
26.08.2008., 03:02
|
#2
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jun 2006.
Postova: 26,953
|
nije dosadno sve dok se ne događa nešto novo. ako traje vječno, onda treba biti beskonačno velik broj "novoga".
možda je zabava namjerno nepoznavanje svega, i gledanje što rade živi. kao sapunica. sa gotovo 7 milijardi likova.
što ako želiš raditi gluposti u raju? griješiti je ljudski. svađaju li se tamo? meh.
|
|
|
26.08.2008., 03:10
|
#3
|
can you give me number 9?
Registracija: Jul 2005.
Postova: 2,896
|
Quote:
Endimion17 kaže:
nije dosadno sve dok se ne događa nešto novo. ako traje vječno, onda treba biti beskonačno velik broj "novoga".
možda je zabava namjerno nepoznavanje svega, i gledanje što rade živi. kao sapunica. sa gotovo 7 milijardi likova.
što ako želiš raditi gluposti u raju? griješiti je ljudski. svađaju li se tamo? meh.
|
Uvijek sam se pitao koliko bi mi vremena trebalo isprobati sve moguce poze za vođnje ljubavi. Ako mi je vrijeme beskonačno, možda to i saznam.
|
|
|
26.08.2008., 09:08
|
#4
|
Samohrana praxi mislilica
Registracija: Nov 2002.
Lokacija: Kirkale
Postova: 46,321
|
Quote:
Hello Operator kaže:
Uvijek sam se pitao koliko bi mi vremena trebalo isprobati sve moguce poze za vođnje ljubavi. Ako mi je vrijeme beskonačno, možda to i saznam.
|
Imati ćeš vremena ali ne i volje...ubiti će svaku tvoju tjelesnost i moći ćeš voditi ljubav na tisuću načina u jednom danu, pomoću misli.
Koji zez...
|
|
|
26.08.2008., 19:08
|
#5
|
can you give me number 9?
Registracija: Jul 2005.
Postova: 2,896
|
Quote:
Nemruth Dagi kaže:
Imati ćeš vremena ali ne i volje...ubiti će svaku tvoju tjelesnost i moći ćeš voditi ljubav na tisuću načina u jednom danu, pomoću misli.
Koji zez...
|
I to bi kao onda trebao biti "raj". No, thanks!
|
|
|
26.08.2008., 03:16
|
#6
|
U samoizolaciji
Registracija: Aug 2008.
Lokacija: Amentia
Postova: 3,340
|
lol neznam...rekao bih neka to ostane iznenađenje...ako li dođe do iznenađenja.
No ako bi materijalno gledali da nema ništa poslije smrti kao ni prije života...onda ni znanost nebi bila upravu!
Znanost već odavno poznaje zakon o ""očuvanju energije".
On govori da se energija ne može ni stvoriti, ni uništiti.
Možemo je samo "mjenjati" samo njen oblik.
Na primjer, svjetlost možemo pretvarat u toplinu, toplinu u kretanje, kretanje u elekticitet, elektricitet u toplinu i tako se sve kreću u "KRUG" znači samo oblik mjenjamo.
Ako pak nismo u stanju stvoriti energiju, odakle dolazi moja svijest? I kamo odlazi kad moje tijelo prestane živjeti? Teško da bi završila u zemlji, koja prima samo raspadljivo tijelo.
Evo to je moje mišljenje... (Endimion eto jesam li postao malo znanstveno kritičniji?)
|
|
|
26.08.2008., 03:30
|
#7
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jun 2006.
Postova: 26,953
|
Quote:
Ramzes13 kaže:
lol neznam...rekao bih neka to ostane iznenađenje...ako li dođe do iznenađenja.
No ako bi materijalno gledali da nema ništa poslije smrti kao ni prije života...onda ni znanost nebi bila upravu!
Znanost već odavno poznaje zakon o ""očuvanju energije".
On govori da se energija ne može ni stvoriti, ni uništiti.
Možemo je samo "mjenjati" samo njen oblik.
Na primjer, svjetlost možemo pretvarat u toplinu, toplinu u kretanje, kretanje u elekticitet, elektricitet u toplinu i tako se sve kreću u "KRUG" znači samo oblik mjenjamo.
Ako pak nismo u stanju stvoriti energiju, odakle dolazi moja svijest? I kamo odlazi kad moje tijelo prestane živjeti? Teško da bi završila u zemlji, koja prima samo raspadljivo tijelo.
Evo to je moje mišljenje... (Endimion eto jesam li postao malo znanstveno kritičniji?)
|
Ne baš, nisi toliko kritičniji. Ali recimo da napreduješ.
"Energiju" zaboravi. Miješati taj pojam sa svijesti u glavi je pogrešno.
Energija mora imati nositelja. Kvante polja ili čestice tvari. Svijest ti je program koji se "vrti" u glavi pomoću neurokemijskih reakcija. U glavi nema nikakve magle, zračenja ni općenito ničeg što bi laik opisao energijom.
Kad umremo, matrica koja vrti program (tkivo mozga) krene u degradaciju i informacija ("mi") nestaje. Kao što nestaje program zapisan na CD-u kada ga baciš u vatru. Upravo to se nama događa.
I to je jebeno dobar trenutak za jednog tipa zvanog bog, koji bi tada trebao pokupiti tu informaciju i sačuvati je od uništenja. Čini li to, nemam pojma, ali se nadam da čini. Inače smo osuđeni na propast.
Što se tiče energije, zaboravio si na drugu važnu stvar pri pretvorbi energije, a to je rast entropije. Energija se samo raspe i prijeđe u šum.
Nešto kao da medij koji drži informaciju u obliku viškova naboja uroniš u tekući vodič. Raspe se u beskraj.
|
|
|
26.08.2008., 03:48
|
#8
|
U samoizolaciji
Registracija: Aug 2008.
Lokacija: Amentia
Postova: 3,340
|
Quote:
Endimion17 kaže:
Ne baš, nisi toliko kritičniji. Ali recimo da napreduješ.
"Energiju" zaboravi. Miješati taj pojam sa svijesti u glavi je pogrešno.
Energija mora imati nositelja. Kvante polja ili čestice tvari. Svijest ti je program koji se "vrti" u glavi pomoću neurokemijskih reakcija. U glavi nema nikakve magle, zračenja ni općenito ničeg što bi laik opisao energijom.
Kad umremo, matrica koja vrti program (tkivo mozga) krene u degradaciju i informacija ("mi") nestaje. Kao što nestaje program zapisan na CD-u kada ga baciš u vatru. Upravo to se nama događa.
I to je jebeno dobar trenutak za jednog tipa zvanog bog, koji bi tada trebao pokupiti tu informaciju i sačuvati je od uništenja. Čini li to, nemam pojma, ali se nadam da čini. Inače smo osuđeni na propast.
Što se tiče energije, zaboravio si na drugu važnu stvar pri pretvorbi energije, a to je rast entropije. Energija se samo raspe i prijeđe u šum.
Nešto kao da medij koji drži informaciju u obliku viškova naboja uroniš u tekući vodič. Raspe se u beskraj.
|
Istina preskočio sam to da je ispala usporedba energije sa svijesti!
Neznam baš dal je svijest samo tako vrti u glavi... što pokreće neurokemijsku reakciju? Zar mi nismo gladni ponekad radi čega? Ili žedni?... Ili nam treba kisika iz zraka? To je isto pretvorba energije...i neurokemijska reakcija dokazuje se mjerenjem živčanih impulsa...no dobro nije ni bitno nego mi neradimo bez energije koju uzimamo iz vode, sunca, zraka, hrane....
To ljepo dokazuje da je svijest opet u konačnici energija...jer ako smo mrtvi nula bodova za neurokemijsku reakciju... ako energija nemože nestati...onda nemožemo ni mi u potpunosti...možda tijelo pa čak i sjećanja, pamćenje, ali moje "ja" gdje ono odlazi...nije u zemlju već u ???
Ah kako je teško razmišljat u ove kasne sate...bolje je sutra nastavit ko ljudi...ajd laku noć odoh...
|
|
|
26.08.2008., 03:34
|
#9
|
Bulgaria, land of roses..
Registracija: Aug 2008.
Lokacija: Velika Gorica
Postova: 973
|
Quote:
Ramzes13 kaže:
lol neznam...rekao bih neka to ostane iznenađenje...ako li dođe do iznenađenja.
No ako bi materijalno gledali da nema ništa poslije smrti kao ni prije života...onda ni znanost nebi bila upravu!
Znanost već odavno poznaje zakon o ""očuvanju energije".
On govori da se energija ne može ni stvoriti, ni uništiti.
Možemo je samo "mjenjati" samo njen oblik.
Na primjer, svjetlost možemo pretvarat u toplinu, toplinu u kretanje, kretanje u elekticitet, elektricitet u toplinu i tako se sve kreću u "KRUG" znači samo oblik mjenjamo.
Ako pak nismo u stanju stvoriti energiju, odakle dolazi moja svijest? I kamo odlazi kad moje tijelo prestane živjeti? Teško da bi završila u zemlji, koja prima samo raspadljivo tijelo.
Evo to je moje mišljenje... (Endimion eto jesam li postao malo znanstveno kritičniji?)
|
Slažem se s tobom da se energija ne može ni stvoriti ni uništiti, i vjeruj mi da ja također razbijam glavu s time kamo odlazi svijest nakon fizičke smrti. Teško mi je uopće pojmiti da će moja svijest nestati, no ipak ne mogu prihvatiti vizije raja i pakla. Moja prijateljica radi na jednom odjelu gdje leže smrtno bolesni ljudi, i kaže kako čovjek ni u zadnjem trenutku života ne može shvatiti da zaista umire. To je čovjeku jednostavno nepojmljivo. Možda je i zbog toga nastala ideja da naša svijest mora nužno nekuda otići. Možda se naša svijest jednostavno ugasi, kao kod operacije; zaspeš na sekundu, a prošlo je šest sati; pa se kroz složene mijene energije materijalizira u nekom novom stvoru. Naravno, to ne bi bila svijest koju sada poznajemo, već izmijenjena svijest, sa dalekim korijenima naše svijesti. Jedno je gotovo sigurno: ovo je jedini put da si ti Ramzes a ja Hihotić, tj. da imamo ovakve svijesti. Jer ako svijesti ne nestaju, onda bi iste svijesti cirkulirale cijelo vrijeme, a to je malo sebična ideja. Nikad nećemo saznati egzaktan odgovor na to, pa čak ni ako ja jednom budem Ramzes a ti Hihotić. Onda ću možda ja postaviti ovu temu i čitati tvoje mišljenje o njoj, ne znajući da smo sve to prošli sa nešto izmijenjenim ulogama. Svaka čast na temi
|
|
|
26.08.2008., 03:40
|
#10
|
U samoizolaciji
Registracija: Aug 2008.
Lokacija: Amentia
Postova: 3,340
|
Quote:
hihotić kaže:
Slažem se s tobom da se energija ne može ni stvoriti ni uništiti, i vjeruj mi da ja također razbijam glavu s time kamo odlazi svijest nakon fizičke smrti. Teško mi je uopće pojmiti da će moja svijest nestati, no ipak ne mogu prihvatiti vizije raja i pakla. Moja prijateljica radi na jednom odjelu gdje leže smrtno bolesni ljudi, i kaže kako čovjek ni u zadnjem trenutku života ne može shvatiti da zaista umire. To je čovjeku jednostavno nepojmljivo. Možda je i zbog toga nastala ideja da naša svijest mora nužno nekuda otići. Možda se naša svijest jednostavno ugasi, kao kod operacije; zaspeš na sekundu, a prošlo je šest sati; pa se kroz složene mijene energije materijalizira u nekom novom stvoru. Naravno, to ne bi bila svijest koju sada poznajemo, već izmijenjena svijest, sa dalekim korijenima naše svijesti. Jedno je gotovo sigurno: ovo je jedini put da si ti Ramzes a ja Hihotić, tj. da imamo ovakve svijesti. Jer ako svijesti ne nestaju, onda bi iste svijesti cirkulirale cijelo vrijeme, a to je malo sebična ideja. Nikad nećemo saznati egzaktan odgovor na to, pa čak ni ako ja jednom budem Ramzes a ti Hihotić. Onda ću možda ja postaviti ovu temu i čitati tvoje mišljenje o njoj, ne znajući da smo sve to prošli sa nešto izmijenjenim ulogama. Svaka čast na temi
|
Sorry što te moram iznevjerit ali ovo nije moja tema al ajd mogu je prihvatiti kao da je moja!
Nego ja se čudim zašto se otvaraju ovakve kako bi rekoa slobodnjikave teme...dali je dosadno posle smrti???
I onda se tu nađe koga najmanje očekivam "Endimion" jaka ličnost koja upravo na ovakvim temama gdje ima mnogo prostora za opuštanje i nagađanje piše...
|
|
|
05.11.2008., 20:46
|
#11
|
U samoizolaciji
Registracija: May 2007.
Postova: 2,222
|
Quote:
hihotić kaže:
Slažem se s tobom da se energija ne može ni stvoriti ni uništiti, i vjeruj mi da ja također razbijam glavu s time kamo odlazi svijest nakon fizičke smrti. Teško mi je uopće pojmiti da će moja svijest nestati, no ipak ne mogu prihvatiti vizije raja i pakla. Moja prijateljica radi na jednom odjelu gdje leže smrtno bolesni ljudi, i kaže kako čovjek ni u zadnjem trenutku života ne može shvatiti da zaista umire. To je čovjeku jednostavno nepojmljivo. Možda je i zbog toga nastala ideja da naša svijest mora nužno nekuda otići. Možda se naša svijest jednostavno ugasi, kao kod operacije; zaspeš na sekundu, a prošlo je šest sati; pa se kroz složene mijene energije materijalizira u nekom novom stvoru. Naravno, to ne bi bila svijest koju sada poznajemo, već izmijenjena svijest, sa dalekim korijenima naše svijesti. Jedno je gotovo sigurno: ovo je jedini put da si ti Ramzes a ja Hihotić, tj. da imamo ovakve svijesti. Jer ako svijesti ne nestaju, onda bi iste svijesti cirkulirale cijelo vrijeme, a to je malo sebična ideja. Nikad nećemo saznati egzaktan odgovor na to, pa čak ni ako ja jednom budem Ramzes a ti Hihotić. Onda ću možda ja postaviti ovu temu i čitati tvoje mišljenje o njoj, ne znajući da smo sve to prošli sa nešto izmijenjenim ulogama. Svaka čast na temi
|
Ja eto mislim da ustvari u našim glavama imamo jedan vremenski stroj kojeg zovemo "svijest".Naša "svijest" je ustvari zapis svih naših znanja,iskustava,emocija i događaja koje smo proživjeli tokom života.I mislim da se stvar ponavlja.Nakon smrti se opet rađamo u sasvim drugim oblicima,spolovima,vremenima,mjestima bez nekih prethodnih sjećanja na iskustva,emocije,znanja i događaje iz prethodnog života.Stvar kreće ispočetka.Nešto kao prazni hard disk nakon formatiranja.Doduše nekim tehnikama hipnoze čovjek može prizvati neke informacije iz prethodnog života u sadašnji.
Cilj svih promjena i življenja je po mojem mišljenju evolucija vrsta.
Tko ili što nadzire cijeli proces nije još dokazivo niti jasno.Moguće da je cijeli proces čista slučajnost.Nešto kao slučajni generator brojeva na kalkulatoru.
|
|
|
05.11.2008., 21:13
|
#12
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2008.
Lokacija: Jako blizu mora(300 m)
Postova: 299
|
di će ti duša..................
Propovijednik 9:5;"Živi su svijesni toga da će umrijeti,a mrtvi nisu svijesni ničega,niti više imaju plaće,jer se spomen na njih zaboravio"....kraj citata.Onda idemo na Propovijednik 9.10 citiram:"Sve što ti dođe pod ruku da činiš,čini to svom snagom svojom,jer nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš".Neznam dali sam neupućen ili ja nigdje nisam vidio u gornjim citatima da se nešto događa poslije smrti.Osim što te zatvore u sanduk i spuste te u rupetinu(zar i to nije previše) i obitelj to sve masno plati.brrrrr.Odvratno. Molio bih ako je netko nešto drugo zapazio u tekstovima iz Biblije da objasni.
|
|
|
21.12.2008., 17:14
|
#13
|
u penziji :)
Registracija: Oct 2008.
Postova: 1,983
|
Quote:
hihotić kaže:
Možda se naša svijest jednostavno ugasi, kao kod operacije; zaspeš na sekundu, a prošlo je šest sati; pa se kroz složene mijene energije materijalizira u nekom novom stvoru. Naravno, to ne bi bila svijest koju sada poznajemo, već izmijenjena svijest, sa dalekim korijenima naše svijesti. Jedno je gotovo sigurno: ovo je jedini put da si ti Ramzes a ja Hihotić, tj. da imamo ovakve svijesti. Jer ako svijesti ne nestaju, onda bi iste svijesti cirkulirale cijelo vrijeme, a to je malo sebična ideja. Nikad nećemo saznati egzaktan odgovor na to, pa čak ni ako ja jednom budem Ramzes a ti Hihotić. Onda ću možda ja postaviti ovu temu i čitati tvoje mišljenje o njoj, ne znajući da smo sve to prošli sa nešto izmijenjenim ulogama. Svaka čast na temi
|
Hihotiću,
kad spominješ svijest sa dalekim odjecima naše svijesti, pomislim da govoriš o čovjeku kao takvom. posvuda oko sebe vidim ljude koji ponekad misle slično, osjećaju ushit, žalost, radost, bijes i nježnost kad i ja...
nemamo li svi mi svijest, koja nalikuje odjeku svijesti nekog drugog? slični smo.
i dok je čovječanstva, neće biti uzgubljena ni plemenitost ni ljepota jednoga čovjeka.
jer fragmenti naše svijesti; ideje, misli, osjećaji kakve smo i sami imali... ponavljaju se i tako ostaju očuvani u ljudima koji tek dolaze. cjelina ne opstaje, ali fragmenti moraju. jer smo ljudi.
da nisu daleki korijeni naših svijesti svezani u jedno negdje u dubini, da ne proživljavamo iste osjećaje, da ne mislimo iste misli, ne bi Cesarić nikada napisao Pjesmu mrtvog pjesnika.
a sad kad je već spominjem...
Moj prijatelju, mene više nema
Al' nisam samo zemlja, samo trava.
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita - u život me budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.
Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni svojih nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.
Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U žaru sam ih kov'o.
Al' zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u tebe prijeći
K'o bujna rijeka u korito novo.
Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli, sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosrdno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene - o, mrtvi živote!
Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca, koje zlati
Sve čeg' se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! I zvijezda, kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi vrati.
K'o oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!
Sav moj život u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!
|
|
|
26.08.2008., 11:42
|
#14
|
Multipli sarkazmi
Registracija: Mar 2008.
Lokacija: Katolibanovina Apsurdistan
Postova: 31,796
|
Quote:
Endimion17 kaže:
nije dosadno sve dok se ne događa nešto novo. ako traje vječno, onda treba biti beskonačno velik broj "novoga".
možda je zabava namjerno nepoznavanje svega, i gledanje što rade živi. kao sapunica. sa gotovo 7 milijardi likova.
|
Još gore: reality show (rvacki: zbiljokaz ) sa 7e9 likova.
To mora biti pakao.
|
|
|
26.08.2008., 12:16
|
#15
|
on/ga/mu/ga//njemu/njim
Registracija: Apr 2006.
Postova: 21,247
|
smrtno dosadan, dakako
|
|
|
26.08.2008., 13:29
|
#16
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jun 2006.
Postova: 26,953
|
Quote:
Ramzes13 kaže:
Istina preskočio sam to da je ispala usporedba energije sa svijesti!
Neznam baš dal je svijest samo tako vrti u glavi... što pokreće neurokemijsku reakciju? Zar mi nismo gladni ponekad radi čega? Ili žedni?... Ili nam treba kisika iz zraka? To je isto pretvorba energije...i neurokemijska reakcija dokazuje se mjerenjem živčanih impulsa...no dobro nije ni bitno nego mi neradimo bez energije koju uzimamo iz vode, sunca, zraka, hrane....
To ljepo dokazuje da je svijest opet u konačnici energija...jer ako smo mrtvi nula bodova za neurokemijsku reakciju... ako energija nemože nestati...onda nemožemo ni mi u potpunosti...možda tijelo pa čak i sjećanja, pamćenje, ali moje "ja" gdje ono odlazi...nije u zemlju već u ???
Ah kako je teško razmišljat u ove kasne sate...bolje je sutra nastavit ko ljudi...ajd laku noć odoh...
|
Što ju pokreće? Pokreće ju energija molekula koje je organizam sintetizirao u stanicama. A ona nam stiže iz hrane. Zamisli ih kao male mišolovke. Hrana je hrpa velikih mišolovki koje su neprikladne za uporabu. Organizam aktivira te mišolovke i pohranjenu energiju u njihovim "oprugama" koristi za sintezu malih mišolovki koje onda odlaze posvuda u tijelu.
I onda te malene dođu na membrane neurona, gdje se aktiviraju i predaju svoju energiju sićušnim molekularnim motorima koji onda pumpaju ione preko membrane i stvaraju ionsku neravnotežu (ili pomiču ravnotežnu točku, kako ti drago) između citoplazme i izvanstanične tekućine. Živčani impuls je valno širenje poremećaja te neravnoteže.
Eto, to je osnova po kojoj sve radi.
A sve skupa funkcionira zato što uzimamo hranu. Iskorištenje u pretvorbi je nisko, zato puno i grijemo, izbacujemo otpadnu toplinu. Također, izbacujemo tvar iz sebe i sve to skupa dovodi nađe tijelo u stanje turbine preko koje struji voda. To okretanje turbine je naš aktivni život. Ne bi ga bilo da nema "hrpe vode" koja preko nas stalno pada.
Svijest i pamćenje su podatci u mozgu. I kad umreš s njima se dogodi isto što i s recimo laptopom koji upravo računa i renderira nešto složeno - rastalit će se, uništiti, matrica koja vrši izračun će degradirati, podaci će nestati, njihovi nosači raspršiti.
E tu uskače vjera da će netko/nešto podatke spasiti. Sve ostalo je negiranje činjenica.
Što se tiče ovog života sada, nema dvojbe. Mi smo molekularni, biokemijski strojevi. To nije ništa loše ni blesavo ni jadno ni ružno. To je način na koji jesmo.
Quote:
Lastan kaže:
Još gore: reality show (rvacki: zbiljokaz ) sa 7e9 likova.
To mora biti pakao.
|
Zbiljokaz? Ooooo
Ne mora biti pakao. Jesi li kad htio ući u žensku svlačionicu?
|
|
|
26.08.2008., 13:33
|
#17
|
Multipli sarkazmi
Registracija: Mar 2008.
Lokacija: Katolibanovina Apsurdistan
Postova: 31,796
|
Quote:
Endimion17 kaže:
|
Jelda? Prejebena je riječ.
Mislim da ju je Jalnuški skovao…
Quote:
Ne mora biti pakao. Jesi li kad htio ući u žensku svlačionicu?
|
I find your ideas intriguing and would like to subscribe to your newsletter.
|
|
|
26.08.2008., 10:34
|
#18
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2008.
Lokacija: Zagreb
Postova: 826
|
Quote:
stampida kaže:
Često razmisljam o tome kako je poslije smrti bilo da odem u pako ili raj. Život poslije smrti je beskonačan uvijek se nesto događa i poslije tog nešto dođe drugo nešto, poslije tog nešto treće. Pitam se što se događa kada sve to "nešto" izreda i prođe obzirom da živimo beskonačno dugo? Hocemo li se zasititi tim životom koji nema kraja. Pakao u kojem je ne znam koliko neugodno postaje dosadan jer zivimo beskonačno dugo. Raj u kom se događaju samo lijepe stvari upočetku je pretpostavljam zabavan i lijepo se osijećamo ali nakon nekog trenutka postaje i tu dosadno. Ljudi moji sto cemo onda kad umremo, na zemlji bar znamo da nas ceka nesto novo kad umremo ali sto nakon toga. Svaki put kad razmisljam o ovome (nastojim sto manje) hvata me neka tijeskoba, neki neugodan osjećaj koji ne mogu opisati.
|
U Raju svakidašnji život se ne bi trebao puno razlikovati od ovoga jedino neće biti grijeha i biti će stanje časti, gdje će ljudi imati direktnu družbu i diskurs s Bogom. U dosadi nema ni govora jer ako imaš vječni život imaš beskonačno puno vremena otkriti nešto novo.
|
|
|
26.08.2008., 13:46
|
#19
|
Benz
Registracija: Jun 2008.
Postova: 625
|
Dosadno. Samo lezis, godinama u istom polozaju... sam... u mraku... u zbijenom prostoru...
|
|
|
26.08.2008., 13:51
|
#20
|
U samoizolaciji
Registracija: Jul 2007.
Lokacija: 53nja
Postova: 1,522
|
ramzes... haha
kad uništiš cd, mp3, kompjuter... svejedno...
nestane i ono zapisano na njemu
to mogu biti najljepši stihovi... al kaj ćeš
|
|
|
|
|
Tematski alati |
|
Opcije prikaza |
Hibridni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 23:34.
|
|
|
|