Biste li se žrtvovali za partnera?

[Hamar]

Da li biste da ste u mogućnosti preuzeti neki problem, nevolju ili bolest svog partnera na sebe to i napravili?

Da li biste radije podnosili tu njegovu nevolju kao vašu, nego da gledate partnera koji se pati a ne možete mu pomoći?

Pitanje je više teoretsko, no može pokazati što osjećamo prema partneru i koliko je veza jaka.

[Barca]

Ne bih preuzela njegove nevolje niti bih željela da on preuzme moje.
Vjerujem da s razlogom moje nevolje dolaze meni, a njegove njemu.
I ne vjerujem u besplatno žrtvovanje. Tj. vjerujem da ono uvijek bude naplaćeno. Na ovaj ili onaj način.

[siddharta]

Mislim da pitanje nije postavljeno na najsretniji način i također vjerujem da svatko ima svoju karmu. Dao bih joj bez razmišljanja bubreg ili pola jetre, krv, koštanu srž... ali ne možeš umrijeti umjesto nekog drugog osim možda u nekim ekstremnim situacijama kao npr. u ratu. U tom slučaju, da.

[Natashinka]

Da.

To sam i uradila.

Naravno, ne bih za svakoga, ali za nekoga koga istinski voliš, bez uslovljavanja. Da.

[Hamar]

Ja nisam odgovorio na pitanje...

Žao bi mi bilo gledati voljenu ženu kako pati. Radije bih umjesto toga propatio ja.

Ne smatram to nekim velikim djelom. Možda jednostavno nisam dobar u podnošenju gledanja na patnju one koju volim.

[BlueMoon1]

Hamar kaže:

Ja nisam odgovorio na pitanje...

Žao bi mi bilo gledati voljenu ženu kako pati. Radije bih umjesto toga propatio ja.

Ne smatram to nekim velikim djelom. Možda jednostavno nisam dobar u podnošenju gledanja na patnju one koju volim.

Hamar itekako je veliko djelo, mnogi to ne bi učinili..Da ne kažem još gore,postoje i oni koji bi svog partnera napustili u slučaju bolesti,a kamo li još neko preuzimanje.. Ipak ne mogu shvatiti da itko može napustiti osobu koju uistinu voli.
Ja bi sve učinila za svog partnera, ali on za mene, e to je ono što se pitam..

[-honey-]

Meni pitanje iz naslova nema veze s postavljenim odgovorima ni objašnjenjem. Svi se mi na neki način žrtvujemo za partnere, svjesno ili nesvjesno, ali preuzimanje tuđe patnje ili bolesti itd. na sebe nije moguće, tako da ne vidim smisla oko razmišljanja što bi bilo kad bi bilo moguće, osim riješiti neki problem koji on ne može, ali to nije žrtva nego ljudskost.

[EmiliaK]

U mladosti sam to cesto radila. Odricala se onog sto mi je vazno, sto volim, mjenjala planove, sanjala drugacije snove sve za partnerstvo, za vezu.
Sto godine vise idu sve manje to radim. Ne vidim vise smisao. Ali ko zna... mozda opet naletim na nekoga za koga pomislim da bi bilo vrijedan toga.

Ali tesko mi je shvatiti da se neko za nekoga zrtvuje bez da on ista dobije.
Ako nista emocionalno.

[chocolatecookie]

Glasala sam za "što je zaslužio, to je i dobio" čisto da pokažem da cijenim mozak koji uopće predloži tu opciju.

[Beta ženka]

chocolatecookie kaže:

Glasala sam za "što je zaslužio, to je i dobio" čisto da pokažem da cijenim mozak koji uopće predloži tu opciju.

A baš se zapitah kakva je to opcija, a bome i tko je tako lud da glasa za nju.

[chocolatecookie]

Beta ženka kaže:

A baš se zapitah kakva je to opcija

Pa, logična, zaboga. Partneru ti umre majka. Naravno, on je to zaslužio, što je zaslužio, to je i dobio. Možeš misliti to, a možeš i željeti da je umrla tvoja majka. Ili, možeš ne željeti da ti je umrla majka, ali samo zato što on ne bi ubio svoju mamu mišlju da bi poštedio tvoju. Najlogičnije mi je, od ponuđenog, smatrati to njegovom zaslugom, tebi ne?

Ili možeš željeti preuzeti samo njegove probleme poput zanoktice. Čarape koja je pukla tijekom dana i sad mu rubovi rupe žuljaju palac. Timbildinga s kolegama koji mu idu na jetra. Registracije auta. Izgubljene partije stolnog tenisa.

[McGrubi]

Hamar kaže:

Da li biste da ste u mogućnosti preuzeti neki problem, nevolju ili bolest svog partnera na sebe to i napravili?

Da li biste radije podnosili tu njegovu nevolju kao vašu, nego da gledate partnera koji se pati a ne možete mu pomoći?

Pitanje je više teoretsko, no može pokazati što osjećamo prema partneru i koliko je veza jaka.

NE
ali ne iz razloga koje navodiš u anketi

moj partner je samostalna odrasla osoba
preuzimanjem njegovog problema, ja niječem njegovu samostalnost, jer ga u tom slučaju tretiram kao dijete

ono što mogu je biti samo oslonac i potpora u tome da on sam riješi svoje probleme
čovjeku koji pati možeš pomoći, najmanje što možeš napraviti je slušati i razumiti

[Nebuloza]

I moji i njegovi problemi su ionako nasi problemi.
Dijelimo ih, diskutiramo, trazimo rjesenja zajedno, ako je netko od nas dvoje zbog neceg uzdrman, zabrinut ili nervozan, kopa se po tome dok se ne nade rjesenje ili dok se ne osjeti neko olaksanje - ako nista drugo zbog razumijevanja druge polovice.

Previrtualno mi je zamisljati da mogu na sebe preuzeti npr. njegove probleme u poslu ali mi je drago sto sam ja osoba kojoj ce ih prvo detaljno ispricati, kojoj ce se pojadati i od koje ce potraziti savjet.
Tesko mi je odgovoriti na pitanje, ali mogu reci da me nekad vise zapece kad se nesto ruzno desi mom muzu ili sinu, nego kad se desi meni.

[emily_]

za sve postoji granica,pa tako i za žrtvu u vezi,a žrtva je širok pojam..

[Beta ženka]

chocolatecookie kaže:

Pa, logična, zaboga. Partneru ti umre majka. Naravno, on je to zaslužio, što je zaslužio, to je i dobio. Možeš misliti to, a možeš i željeti da je umrla tvoja majka. Ili, možeš ne željeti da ti je umrla majka, ali samo zato što on ne bi ubio svoju mamu mišlju da bi poštedio tvoju. Najlogičnije mi je, od ponuđenog, smatrati to njegovom zaslugom, tebi ne?

Naravno, s tim da smatram ovo s timbildingom i tenisom tričarijama.

Ali recimo, partner ti dobije karcinom - zaslužio je.
Udari ga auto na pješačkom na zebri na zelenom - zaslužio je.
Doživljava mobbing / dobije otkaz na poslu - zaslužio je.
Opljačkaju ga na ulici - zaslužio je.

[Nausikaja]

Da li bih preuzela bolest partnera na sebe? Pa kako se to radi, matereti? Ono, on se raspada od neke bolestine, a ja se onda raspadam skupa s njime (umjesto da mu pruzim pomoc, njegu) ili, jos bolje, zguglam neki vudu ritual, i prenesem svoju gripu na sebe?????

Hamar kaže:

Ja nisam odgovorio na pitanje...

Žao bi mi bilo gledati voljenu ženu kako pati. Radije bih umjesto toga propatio ja.

Ne smatram to nekim velikim djelom. Možda jednostavno nisam dobar u podnošenju gledanja na patnju one koju volim.

Koja je poanta ova teme?
Da se pokaze kako si ti prekokrasna osoba?

Ja bi najradije da ne patimo niti partner niti ja. A kad bi mi partner bolovao, dala bih sve od sebe da mu pomognem u granicama svojih mogucnosti.

Zamisli samo kako bi bilo da je i njemu tesko gledati patnju njegove voljene?
Onda bi prvo ja preuzela njegovu patnju, pa bi onda on preuzeuo moju, ali ne, to ne bi bilo dosta, jer bi onda ja opet preuzela njegovu

Ja mislim da ti nisi dobar u postavljanju cvrstih granica izmedju sebe i partnera, pa udjes u konfluenciju, partnericini osjecaji te usisaju, a to ti je za vezu, polagana, ali bolna smrt.

chocolatecookie kaže:

Ili možeš željeti preuzeti samo njegove probleme poput zanoktice. Čarape koja je pukla tijekom dana i sad mu rubovi rupe žuljaju palac. Timbildinga s kolegama koji mu idu na jetra. Registracije auta. Izgubljene partije stolnog tenisa.

Zasluga mi je tu poprilicno bromlematicna rijec, posebno kad se radi o bolesti, nesreci, dogadjaja koji su nepredvidivi.

Vuce mi to ona ne neki sudbinski determiniziam.
Znam da to nisi mislila, ali vuce mi to na ono 'otplacivanje karmickog dugo' i slican bullcrap.

No, ako se partner nadje u problemima koje je svjesno sam prouzrokovao, pomogla bih mu unutar svojih granica.
Preuzela na sebe ne bi nista.

Osim eventualno odlaska na plac ako strga nogu

Edit: zasto u anketi ne postoji opcija - ne bih, jer smatram da je nemoguce preuzeti probleme drugih na sebe (osim vec gore spomenutoj vudu seansi)

[Hamar]

Ustvari sam htio znati koliko vas dira partnerova patnja...

Da li bi vam se gledajući ga kako pati bilo toliko žao da biste u jedno trenu poželjeli osloboditi ga te patnje ako bi to bilo moguće tako da to odradite umjesto njega.

Napomenio sam u prvom postu da je pitanje više teoretsko, no da je moguće da li biste se žrtvovali na taj način.

[emily_]

Hamar kaže:

Ustvari sam htio znati koliko vas dira partnerova patnja...

Da li bi vam se gledajući ga kako pati bilo toliko žao da biste u jedno trenu poželjeli osloboditi ga te patnje ako bi to bilo moguće tako da to odradite umjesto njega.

Napomenio sam u prvom postu da je pitanje više teoretsko, no da je moguće da li biste se žrtvovali na taj način.

a gledaj....ničiju bolest ne bi na sebe,dugove i tako neke stvari....ali da bi olakšala koliko god mogu,to se podrazumijeva....

jedino u pogledu moje djece bi bila nesebična...sve ostalo je relativno...tj koliko i što bi

[Nausikaja]

Hamar kaže:

Ustvari sam htio znati koliko vas dira partnerova patnja...

Da li bi vam se gledajući ga kako pati bilo toliko žao da biste u jedno trenu poželjeli osloboditi ga te patnje ako bi to bilo moguće tako da to odradite umjesto njega.

Napomenio sam u prvom postu da je pitanje više teoretsko, no da je moguće da li biste se žrtvovali na taj način.

Ja ponovno ne razumijem sto ti zapravo pitas, tj zelis reci. Ocito da imam problema sa razumjevanjem tvojih koncepata.

Mislim, kakvo je to pitanje? Da li bi mi bilo uzasno tesko gledati partnerovu patnju da bih onda dala sve od sebe da mu olaksam?
Pa naravno!
Ili postoji netko tko je u ljubavnom odnosu koji bi umjesto da 'gleda' kako se partner muci otisao na pedikuru?

A da li bih pozeljela odradjivati njegovu patnju? E, tu se otvara vrlo veliki bunar poprilicno sumnjivih spekulacija.
Ne bh, zato sto bi mi to predstavljalo sumnju u njegovu sposobnost da odradi to sam. Sumnjala bih u njega kao u osobu sa integritetom.

Impuls preuzimanja tudje nevolje na sebe javlja mi se iskljucivo samo u vezi mog djeteta. I zbog ljubavi koje osjecam, ali i zbog cinjenice da se u tom slucaju ne radi o odrasloj osobi.

[ivaivaa]

Zašto se uopće žrtvovat?
Zar nije bolje podijelit loše trenutke i bit uz parnera već izigravat neko velikodušje i preuzimat teret na sebe?
Previše je onih koji se kunu da bi sve i svašta podnijeli za voljene osobe dok se ne dogodi neki problem il bolest, a kad pomoć zaista bude potrebna pobjegnu.