Obraćanje umrlih preko snova

[dersu]

pomoli se za njega, reci da mu oprastas i pusti ga da ode prema svijetlosti...

[Analara23]

Evo opet, opet sam ga sanjala!!!!! Noćas!!!

Ali ovo je bio potpun san...
Po prvi put razgovarala sam sa njime....
Pa ovako, evo detalji, pa vi recite šta mislite....

Prvo sam sanjala da se sam nekom frendicom vani na cesti, ovaj put
meni na poznatom mjestu (prije su uvijek bila neka čudna mjesta).
I tako mi pričamo i meni se učini da nekoga vidim u daljini. Bili je to par dečkiju koji su pričali. I tada se oni okrenu kada ON (bivši) među njima!!!!
Ja se doslovno sledila! I ide on prema meni i ja pomalo prema njemu ali nije bio baš sretan više onako polu-ljut.
Ja sva uzbuđena ne znam što bi. On se okrene a ja mu kažem šta me nećeš pozdraviti, on se onako nećka... I ja mu priđem pomalo i zagrlim ga, one mene ne odmah... I on ipak popusti i zagrli me...Ajme koja se to toplina osjećala....to je bio neopisiv događaj....Ja sam ga ljubila po obrazima i stiskala jako jako i govorila kao mi je falio...
I on mene i počeo je plakati.....I tako neko vrijeme smo se samo grlili i ljubili a i plakali od sreće...
I kada me je više puta poljubio u usta nije mi bilo svejedno...prekinula sam ga i rekla mu prvo da sam zaručena...On se šokirao! Kako,zašto??? U šoku je ispitivao...
Rekla sam mu žao mi je ali nije te dugo bilo...Oprosti mi...
A ja sam mu se kao u stilu opravdavala, pa svi smo misli da si mrtav, pokopali su te... I onda se u snu sjetim da nisam zaručena nego udana..
I kažem mu da sam udana i to za koga sam udana i da imam dijete....
To ga je jako pogodilo..nije mogao vjerovati..stalno me je pitao pa kako pa zašto pa ja te još uvijek volim..
Nisam više to mogla izdržati i oprostila sam se od njega i u suzama otišla..
Penjala sam se prema svojoj kući i razmišljala o njemu...
Kako je njegova kuća jedno skretanje prije moje razmišljala sam da nije možda doma pa idem do njega...nisam se mogla oprostiti....
I tako ipak ja skrenem kada ono ide netko prema meni..
Ja mislila on,kada ono MOJ MUŽ!!
Kamo ideš, bila si sa njim,znala si da je došao??? Bijesno je nasred ulice vikao na mene! Znala si da je došao i da je tu već tjedan i pol i nisi mi ništa rekla??? Ja onako ostanem začuđena i kažem, kako prije tjedan i pol, ja sam ga sada prvi put vidjela i mislila da je sada došao!
I tako smo se nešto prepucavali, meni je bilo žao, a on je sa pravom bio bijesan. I do god je meni muž to govorio ja sam mu preko ramena gledala da li će možda ON ipak izaći da ga opet vidim....
I poslije se san prekinuo i nešto bez veze sam opet sanjala...

I sada mi recite tko je ovdje lud ???????
Ja ću uskoro kod psihijatra završiti...
Pomolila sam se i prije za njega i opet danas, i rekla da mu sve opraštam i jedno vrijeme ga ne sanjam i onda opet iznova....
Šta više da radim.....

[.AncienT.]

nađi se s njim u stvarnom životu i popričaj

[Analara23]

.AncienT. kaže:

nađi se s njim u stvarnom životu i popričaj

Ne znam je li ti to mene zezaš ali on je umro.

[.AncienT.]

Analara23 kaže:

Ne znam je li ti to mene zezaš ali on je umro.

ajoj da stvarno, sad maloprije pročitao :S

[Passer by]

Analara23 kaže:

Evo opet, opet sam ga sanjala!!!!! Noćas!!!

Ali ovo je bio potpun san...
Po prvi put razgovarala sam sa njime....
Pa ovako, evo detalji, pa vi recite šta mislite....

Prvo sam sanjala da se sam nekom frendicom vani na cesti, ovaj put
meni na poznatom mjestu (prije su uvijek bila neka čudna mjesta).
I tako mi pričamo i meni se učini da nekoga vidim u daljini. Bili je to par dečkiju koji su pričali. I tada se oni okrenu kada ON (bivši) među njima!!!!
Ja se doslovno sledila! I ide on prema meni i ja pomalo prema njemu ali nije bio baš sretan više onako polu-ljut.
Ja sva uzbuđena ne znam što bi. On se okrene a ja mu kažem šta me nećeš pozdraviti, on se onako nećka... I ja mu priđem pomalo i zagrlim ga, one mene ne odmah... I on ipak popusti i zagrli me...Ajme koja se to toplina osjećala....to je bio neopisiv događaj....Ja sam ga ljubila po obrazima i stiskala jako jako i govorila kao mi je falio...
I on mene i počeo je plakati.....I tako neko vrijeme smo se samo grlili i ljubili a i plakali od sreće...
I kada me je više puta poljubio u usta nije mi bilo svejedno...prekinula sam ga i rekla mu prvo da sam zaručena...On se šokirao! Kako,zašto??? U šoku je ispitivao...
Rekla sam mu žao mi je ali nije te dugo bilo...Oprosti mi...
A ja sam mu se kao u stilu opravdavala, pa svi smo misli da si mrtav, pokopali su te... I onda se u snu sjetim da nisam zaručena nego udana..
I kažem mu da sam udana i to za koga sam udana i da imam dijete....
To ga je jako pogodilo..nije mogao vjerovati..stalno me je pitao pa kako pa zašto pa ja te još uvijek volim..
Nisam više to mogla izdržati i oprostila sam se od njega i u suzama otišla..
Penjala sam se prema svojoj kući i razmišljala o njemu...
Kako je njegova kuća jedno skretanje prije moje razmišljala sam da nije možda doma pa idem do njega...nisam se mogla oprostiti....
I tako ipak ja skrenem kada ono ide netko prema meni..
Ja mislila on,kada ono MOJ MUŽ!!
Kamo ideš, bila si sa njim,znala si da je došao??? Bijesno je nasred ulice vikao na mene! Znala si da je došao i da je tu već tjedan i pol i nisi mi ništa rekla??? Ja onako ostanem začuđena i kažem, kako prije tjedan i pol, ja sam ga sada prvi put vidjela i mislila da je sada došao!
I tako smo se nešto prepucavali, meni je bilo žao, a on je sa pravom bio bijesan. I do god je meni muž to govorio ja sam mu preko ramena gledala da li će možda ON ipak izaći da ga opet vidim....
I poslije se san prekinuo i nešto bez veze sam opet sanjala...

I sada mi recite tko je ovdje lud ???????
Ja ću uskoro kod psihijatra završiti...
Pomolila sam se i prije za njega i opet danas, i rekla da mu sve opraštam i jedno vrijeme ga ne sanjam i onda opet iznova....
Šta više da radim.....

Ponekad nam se ono o čemu stalno razmišljamo ( razne priče koje smo čuli, događaji koje smo doživjeli te ljudi i priroda ) pojavljuju u snovima. Ono što proživljavamo budni i svijesni,a na neki način to djeluje i na našu emotivnu svijest, nerijetko se pojavljuje u snovima, ali uvijek na drugačiji način i to na onaj koji ponekad i ne razumijemo.
Ja ne želim ništa tvrditi niti kažem da sam u pravu, ali moje mišljenje jest da si u nekoj psihološkoj krizi koja je povezana sa tvojim nedefiniranim emocijama i strahom.
Iz svega što si napisala zaključio sam da ti iskreno voliš čovjeka kojeg sanjaš. Voliš i svog muža, ali voliš ga kao čovjeka kakav jest, cijeniš to što imate i sve što ste zajedno stvorili, i nikad mu ne bi okrenula leđa. Međutim, pravu i istinsku ljubav ipak osjećaš još uvijek prema preminulom bivšem.
Problem u cjeloj priči jest što si toliko "izgubljena" u svemu tome i što samoj sebi ne želiš to priznati, odnosno, stalno razmišljaš o njemu, o sebii, o svome mužu i u glavi zamišljaš i stvaraš priče o tome što bi bilo da je on živ, da niste prekinuli, da se nisi udala itd itd...To na tebe ima jako veliko emotivno djelovanje i djelovanje na psihu ( ne kažem da si luda il da ćeš biti ).
Pa sve to kad se nakupi, na jedan drugačiji način se manifestira u snovima, sve to što ti prolazi glavom u svijesnom stanju!

Kao što sam već rekao, to je samo moje mišljenje i zaključak i ako ti to može pomoći bit će mi drago, a ako ne onda zanemari sve što sam napisao.

I na kraju, nemoj se sramit sve to ispričat svećeniku i (ili) psihijatru, to nije sramota. Od strane takvih ljudi ćeš dobiti najviše dobrih i korisnih savjeta i odgovora.

[norka]

pliz ako tko zna, pljiz
Sanjala sam svoju nedavno preminulu baku, ona je u mom snu djelovla zastrašujuće, bila je u crnini i krenula je uzeti iz naručja mog netom rođenog sinčića, ja sam se odmicala jer je nisam htjela taknuti budući da sam svjesna da je ona mrtva, sutradan sanjam opet, ovaj put da onaleži u mom bračnom krevetu totalno u bedu, opet u crnini, jedva nešto priča
Treći dan ja upalim svjeću izmolim i ne sanjam više, helloooo šta bi, ona je inače bila prekrasna baka, baš sam je voljela.

[mala koka]

mozda ti zeli nesto reci u vezi tvog sincica...

ja sam otprilike 2 mjeseca nakon sto je moja mama umrla isto ju sanjala, da sam imala ruksak na ledima i da sam hodala svojim kvartom i da sam isla iza kuce di je samo livada i da je tamo moja mama lezala na krevetu onako u pidzami u kojoj je umrla,da me je poljubila u obraz,sjela sam na njen krevet i rekla sam joj da sta su ti ono napravili kad su te stavili u onaj 'zamrzivac' kad si umrla,ona mi je odgovorila da ona to nista nije osjecala i da joj je tu lijepo na livadi da se sad odmara od svega i pitala me kako je tata,sta radi, ja sam joj odg i rekla sam da moram ic... i to je bilo to,odma sam se probudila.I jos sam ju puno puta znala tako sanjati da sam bila s njom na nekom rucku di je bilo puno ljudi,svi smo zajedno jeli i pili.. Fascinantno je to da kad malo pogledate svi ubiti smo imali slicne snove sto se tice mrtvih....

[Analara23]

Passer by kaže:

Ponekad nam se ono o čemu stalno razmišljamo ( razne priče koje smo čuli, događaji koje smo doživjeli te ljudi i priroda ) pojavljuju u snovima. Ono što proživljavamo budni i svijesni,a na neki način to djeluje i na našu emotivnu svijest, nerijetko se pojavljuje u snovima, ali uvijek na drugačiji način i to na onaj koji ponekad i ne razumijemo.
Ja ne želim ništa tvrditi niti kažem da sam u pravu, ali moje mišljenje jest da si u nekoj psihološkoj krizi koja je povezana sa tvojim nedefiniranim emocijama i strahom.
Iz svega što si napisala zaključio sam da ti iskreno voliš čovjeka kojeg sanjaš. Voliš i svog muža, ali voliš ga kao čovjeka kakav jest, cijeniš to što imate i sve što ste zajedno stvorili, i nikad mu ne bi okrenula leđa. Međutim, pravu i istinsku ljubav ipak osjećaš još uvijek prema preminulom bivšem.
Problem u cjeloj priči jest što si toliko "izgubljena" u svemu tome i što samoj sebi ne želiš to priznati, odnosno, stalno razmišljaš o njemu, o sebii, o svome mužu i u glavi zamišljaš i stvaraš priče o tome što bi bilo da je on živ, da niste prekinuli, da se nisi udala itd itd...To na tebe ima jako veliko emotivno djelovanje i djelovanje na psihu ( ne kažem da si luda il da ćeš biti ).
Pa sve to kad se nakupi, na jedan drugačiji način se manifestira u snovima, sve to što ti prolazi glavom u svijesnom stanju!

Kao što sam već rekao, to je samo moje mišljenje i zaključak i ako ti to može pomoći bit će mi drago, a ako ne onda zanemari sve što sam napisao.

I na kraju, nemoj se sramit sve to ispričat svećeniku i (ili) psihijatru, to nije sramota. Od strane takvih ljudi ćeš dobiti najviše dobrih i korisnih savjeta i odgovora.

Pomogao si mi..hvala...
Zbilja se nadam da će ti snovi prestati jednom zauvijek.
Prošlost bi trebala biti u prošlosti a ne se miješati sa sadašnjosti.
Jer on je moja prošlost i tako želim i da ostane..uspomena u prošlosti....

[Ruralna]

Analara23 kaže:

Pomogao si mi..hvala...
Zbilja se nadam da će ti snovi prestati jednom zauvijek.
Prošlost bi trebala biti u prošlosti a ne se miješati sa sadašnjosti.
Jer on je moja prošlost i tako želim i da ostane..uspomena u prošlosti....

Moguće ako je on u trenutku svoje smrti još gajio velike osjećaje prema tebi, da ne može tek tako otići od tebe.
Poznam dečka kojem je poginula u prometnoj cura i dolazila mu je u san punih 9 godina. Njemu su savjetovali da napravi nešto za njenu dušu kao što je ovdje već dosta ljudi napisalo- molitve, platiti misu, na taj način im pomažemo da odu gdje trebaju.
Ne znam da li si do sada probala nešto od toga.

[ameli_e]

sanjala sam nedavno djeda umrlog prije 10 godina..
pitala sam ga samo kada mu je rodjendan... nasmijesio mi se milo, kao malo dijete.. i rekao.. rodit cu se ponovo na cvjetnicu kada sunce bude izlazilo ..

[Analara23]

Ruralna kaže:

Moguće ako je on u trenutku svoje smrti još gajio velike osjećaje prema tebi, da ne može tek tako otići od tebe.
Poznam dečka kojem je poginula u prometnoj cura i dolazila mu je u san punih 9 godina. Njemu su savjetovali da napravi nešto za njenu dušu kao što je ovdje već dosta ljudi napisalo- molitve, platiti misu, na taj način im pomažemo da odu gdje trebaju.
Ne znam da li si do sada probala nešto od toga.

Pa pošto sam udana nisam hjtela baš htjela da to svi saznaju pa tako da sam se za sada samo pomolila...rekla sam mu sve što mislim u molitvi...
Ti snovi nastaju,bar koliko sam ja skužila, kada ja na njega uopće ne mislim u biti.
Kada sam ga sada totalno zaboravila kao da to njemu ne odgovara...
Nadam se da razumijete što mislim...

[theVill]

svaki slučaj se treba tumačiti individualno..dakle ti njega sanjaš upravo kad niti ne misliš na njega, po meni on tebe ne pušta i stalno ti ima nešto za reći,,upravo to: "ne može tek tako otići od tebe"
dat ću ti par primjera koje znam: prije 3 godine umro nam je prijatelj iz društva,nedugo nakon toga rpijateljica je u nekom polusnu čula kucanje i da joj netko zove po imenu,,to se ponovilo par večeri..otišle smo na groblje i to je prestalo. Nekad umrli nemaju mira,pa zato nas i traže.

Moj osobni slučaj je ovaj: kad mi je bilo 10 god,izgubila sam osobu koja mi je bila jako bliska,tad nisam shvaćala šta se zapravo dogodilo dok nisam tu osobu počela sanjati.To je trajalo godinama i uvijek su bile iste situacije. Npr.pokazuje mi nešto i govori "ovo je moj grob" na što ja plačem i histeriziram "kako to možeš reći!!??" a odgovara mi "ali kad je, pa moraš to shvatiti" i godinama su se ponavljali snovi sličnog sadržaja,što mi je jasno govorilo da ja to još uvijek nisam prihvatila..sad je već prošlo 16 godina od toga i sve je isto. Na grobu sam bila jednom,i znam da ću otići opet jednog dana kad budem imala hrabrosti suočiti se s tim

[ivanea1]

Ne mogu vjerovati koliko tu ima ljudi kojji sanjaju djeda i baku... ja ih isto često sanjam, djeda pogotovo, njega sam obožavala, a nema ga 18 god. Uglavnom mi to budu ružni snovi, jer sanjam baš da je umro
Bila sam jako vezana za njega i sigurna sam da me odnekud gore gleda i čuva, i on i baka, a ja se odozdola često pomolim za njihove duše.

[Analara23]

theVill kaže:

svaki slučaj se treba tumačiti individualno..dakle ti njega sanjaš upravo kad niti ne misliš na njega, po meni on tebe ne pušta i stalno ti ima nešto za reći,,upravo to: "ne može tek tako otići od tebe"
dat ću ti par primjera koje znam: prije 3 godine umro nam je prijatelj iz društva,nedugo nakon toga rpijateljica je u nekom polusnu čula kucanje i da joj netko zove po imenu,,to se ponovilo par večeri..otišle smo na groblje i to je prestalo. Nekad umrli nemaju mira,pa zato nas i traže.

Moj osobni slučaj je ovaj: kad mi je bilo 10 god,izgubila sam osobu koja mi je bila jako bliska,tad nisam shvaćala šta se zapravo dogodilo dok nisam tu osobu počela sanjati.To je trajalo godinama i uvijek su bile iste situacije. Npr.pokazuje mi nešto i govori "ovo je moj grob" na što ja plačem i histeriziram "kako to možeš reći!!??" a odgovara mi "ali kad je, pa moraš to shvatiti" i godinama su se ponavljali snovi sličnog sadržaja,što mi je jasno govorilo da ja to još uvijek nisam prihvatila..sad je već prošlo 16 godina od toga i sve je isto. Na grobu sam bila jednom,i znam da ću otići opet jednog dana kad budem imala hrabrosti suočiti se s tim

Najgore od svega je što on nije pokopan u ovoj državi,nego jako daleko i to tamo gdje nema nikoga...sva obitelj mu je tu ali nisu imali novaca da ga avionom dopreme....
I ne mogu mu otići na grob...da se jednom zauvijek na neki način oprostimo...
Jer on je mene zvao mjesec dana prije nego što je umro....
I rekao kako je sve u redu i da mu je super. Onda mjesec dana nakon tog poziva zove me naš zajednički prijatelj i pita me dali znam da je umro....ja sam ostala šokirana..

[Omaha]

Ja bih to objasnila, sebi, da sam bila strašno povezana s bakom. Zaista, jesam. Ona mi je bila i odgajatelj, učitelj, svećenik, roditelj....hoću reći, to što jesam-njenih je ruku djelo. Moja baka je umrla prije puno godina, samo fizički. Na onoj višoj razini, nikad nije umrla i uvijek je uz mene. I ja sam ju često sanjala, ali sam si to tumačila ovako:

postoje neki trenutci u životu koji su presudni za dalje. Neke odluke, neki potezi, neki drugi putovi....i kad god sam bila u nekoj kritičnoj situaciji, sanjala sam ju. Bila mi je kao savjest, upozorenje.. nešto, ne znam šta.

Kad je umrla baka moga supruga, sanjala sam ju nekoliko puta. Ali, to je neki drugi razlog. Bila je kod mene zadnjih 5 godina života. Ja sam nastojala život joj učiniti lijepim , najbolje što znam. Bila mi je kao moja baka. Međutim, uvijek se može bolje.

[theVill]

postoje neki trenutci u životu koji su presudni za dalje. Neke odluke, neki potezi, neki drugi putovi....i kad god sam bila u nekoj kritičnoj situaciji, sanjala sam ju. Bila mi je kao savjest, upozorenje.. nešto, ne znam šta.

jasno,ista stvar...muči te nešto i na taj način dobiješ odgovor makar ga možda svjesno ne tražiš, meni se togađalo da se ulovim kako u mislima razgovaram s tom osobom,i odgovara mi na moja pitanja sasvim realno i razumno,na stvari koje bi se čak i dogodile upravo tako..
mislim da ta povezanost nemože nestati jer to nije neki površni odnos poput poznanika kojima zaboravljamo ime,ovo su neke više sfere i dokaz da nas nisu napustili..ovo zadnje su riječi osobe kojoj jako nedostaje netko,a psihološki gledano to su projekcije naše podsvijesti koja nam na taj način nekako olakšava gubitak,tj.pomaže da lakše živimo s tim...

a Analara ,jel tebi ikako izvedivo otići u tu drugu državu?posjetiti ga..?slažem se sa ovim šta ti je Passer napisao,al ipak s nekim stvarima čovjek mora raščistiti "licem u lice"..

[norka]

jesam li ja prošvikala?
moja je umrla prije tri mjeseca, ponekad navratim u njenu kuću, pa onako iz dvorišta stanem pa gledam u pravcu njene sobe i pomislim e bako moja, zaista te više nema među nama
ima par dana sanjam san, baka sjedi ispred tog prozora, škure su širom otvorene, sunce grije, prelijep dan, ja joj kažem, bako šta si tako širom otvorila škure, ona kaže neka svijetlost uđe.
danas sam ja došla gore pred njenu kuću i opet pogledam na isti taj prozor, ali nema zavijesa, a dosada bi uvijek bile
kako je to moguće, nitko još tu nije ulazio, jesam ja umislila
mogu li se mrtvi javiti i na taj način

[herlitz]

norka kaže:

jesam li ja prošvikala?
moja je umrla prije tri mjeseca, ponekad navratim u njenu kuću, pa onako iz dvorišta stanem pa gledam u pravcu njene sobe i pomislim e bako moja, zaista te više nema među nama
ima par dana sanjam san, baka sjedi ispred tog prozora, škure su širom otvorene, sunce grije, prelijep dan, ja joj kažem, bako šta si tako širom otvorila škure, ona kaže neka svijetlost uđe.
danas sam ja došla gore pred njenu kuću i opet pogledam na isti taj prozor, ali nema zavijesa, a dosada bi uvijek bile
kako je to moguće, nitko još tu nije ulazio, jesam ja umislila
mogu li se mrtvi javiti i na taj način

Mogu, samo cu toliko reci!

[WikiMaster]

Sarićeva kaže:

nisan znala di da stavin temu pa san odlučila evo ovde..naime baka koju san obožavala mi je umrla prije nekih 20 dana...i pred 4-5 dana san je sanjala...u snu me nazvala na mobitel i rekla mi da se ne brinen za nju jer me čuva i pazi tako da neman briga..pitala san je jel u raju ili...a ona je rekla da je u raju sa didon i da joj je dobro...u snu je također prelazila cestu dok je pričala na mob samnon jer je ka išla vidit kako mi je rodica i njena obitelj...pitala san je jel je mogu vidit ali ona je rekla da ne jer je nevidljiva ali da se ne brinen ništa..da me čuva i da ne zaboravin da me voli...

jel ima ko objašnjenje na ovo??? meni je to bilo čudno ali ono fakat čudno...
jel mi se ona obračala preko sna??? jel stvarno uz mene i čuva me???
ili je taj san bija moja podsvjesna želja da je pozdravin kako spada i da joj rečen da je voli???
bilo kakvo objašnjenje je dobrodošlo...

To je naravno bio san,no san u kojem se tvoja baka obračala tebi i gdje ti je rekla da je u raju i da je dobro te da se ti ništa ne brineš.