Najbolji hrvatski roman svih vremena?

[Kolovare]

Koji vam je najbolji hrvatski roman svih vremena? Poslužio sam se izborom koji je prije nekoliko godina načinio Jutarnji list i dodao neke svoje favorite koji su izašli nakon tog izbora. Svakako, postoji opcija NEKI DRUGI i to mi se čini da je najvažnije, a u komentaru napišite koji je to?

Baš me zanima!

LINK sa Jutarnjeg lista:

http://www.jutarnji.hr/vijesti/izbor...ovica/1897173/

[Matrim Cauthon]

napeto

[MMovca]

Mislim da je Ciganinu i novijim djelima potrebno dati vrijeme da se vidi njihova stvarna književnopovijesna vrijednost.

[Emanuel565]

Kiklop je za mene najbolji hrvatski roman. Najdraža lektira iz srednje škole svakako nije za svakoga. Ne mogu reći da ga je bilo jednostavno čitati.

Ipak, mislim da je riječ o djelu koje govori o važnim događajima prije još važnijih događaja. Ljudski strah je neiscrpna tema, pogotovo kada je umotana u okolinu neshvaćenih intelektualaca kojih ima hrpa u djelu.

[FassGoHard]

Uvrštenje Andrića je problematično. Nebitno za kvalitetu njegovih romana jer ga uz Desnicu i Marinkovića smatram najvećim piscem od nabrojanih u anketi, ali vrijedno daljnje diskusije.

Odabrao sam 5 - Proljeća Ivana Galeba, Kiklopa, Prokletu avliju, Na Drini ćupriju i Povratak Filipa Latinovicza.
Tako bi ih nekako i poredao, dakle Proljeća Ivana Galeba: igre proljeća i smrti odnose zlato, mada su, da ne bude zabune, to sve redom velika djela.

Ipak, sublimnost i metafizika Proljeća... za nijansu su ispred svih, a slike obiteljske kuće, esejistički dijelovi i posebno genijalni opisi Ivanova plutanja na ivici života i smrti bez pretjerivanja idu u najuži krug najboljih stvari koje sam ikad pročitao.

[Eneja Od Danaja]

Kiklop

Bez dvojbe.

Pitanje je hoćemo li za par godina uvrstiti i Karakaša na listu ?!

[Eneja Od Danaja]

Krleža ide potom, iza Kiklopa.

[darius-britt]

Uuuu, ovo je gadna tema. Kiklop ili Latinović ili Mirisi zlato ili...? Sreća da je ovo završilo, inače ne bih mogla spavat. Zanimljivo kako je za pobjednika glasalo 20 ljudi.
A ne 200.
Ni 2000.

Mi zbilja imamo fantastične pisce, i to ne samo ove mrtve, nego bogme i žive. Još da ih i čitamo...

Edit: Za pobjednika je glasalo 9 (slovima: DEVET ljudi?!) Ne znam kako mi se učinilo 20...

[MoonRabbit]

O Štefici Cvek u raljama života sam čula dobre stvari od jedne osobe koja ju je čitala.
Adio, kauboju i Ciganina nisam čitala, ali nisam sigurna koliko je fama oko tih dviju knjiga to stvar halabuke, a stvar iskrenog divljenja
Za Gričku vješticu sam sigurna da nije loša knjiga, no dosad sam čitala Kći Lotršćaka, i ostale neke kratke priče od Jurić Zagorke, ali nisam Gričku, pa nisam sigurna koliko je novinski pristup objavljivanju knjige utjecao na kvalitetu djela koji i u knjiškim svescima broji par njih. Doduše ono što sam čitala je bilo top.
Drakulić ima odličnu knjigu Dora i Minotaur, koju sam čitala, ali ovi ostali pisci su ili previše moderni, ili teška klasika, i ne mjerljivi su jedni s drugima.

[Tomo1972]

Tko je sastavljao ovaj popis? Di je Šenoa tu? Općenito, ne vidim niti jednog našeg velikog pisca iz 19. st., klasika iz vremena realizma ili modernizma. Ajde, vidim da je i Ante Kovačić tu.

[darius-britt]

MoonRabbit kaže:

O Štefici Cvek u raljama života sam čula dobre stvari od jedne osobe koja ju je čitala.
Adio, kauboju i Ciganina nisam čitala, ali nisam sigurna koliko je fama oko tih dviju knjiga to stvar halabuke, a stvar iskrenog divljenja
Za Gričku vješticu sam sigurna da nije loša knjiga, no dosad sam čitala Kći Lotršćaka, i ostale neke kratke priče od Jurić Zagorke, ali nisam Gričku, pa nisam sigurna koliko je novinski pristup objavljivanju knjige utjecao na kvalitetu djela koji i u knjiškim svescima broji par njih. Doduše ono što sam čitala je bilo top.
Drakulić ima odličnu knjigu Dora i Minotaur, koju sam čitala, ali ovi ostali pisci su ili previše moderni, ili teška klasika, i ne mjerljivi su jedni s drugima.

Ciganin ali najljepši je roman od kojeg sam ja nakon jako puno vremena povratila vjeru u domaću književnost. Črna mati zemla je također tu. To su napokon djela koja mogu ravnopravno stati uz klasiku naše književnosti, ma koliko pretenciozno to zvučilo. Novak je strašan pisac. Jedva čekam šta će sljedeće napisat. Halabuka jest, ali jebemti, skroz je zaslužena.

Grička je povijesni ljubić. Zagorka je sama rekla da je Grička ljubić. Ja sam je pročitala cijelu još u osnovnoj školi, naučila sam više povijesti iz nje nego na nastavi, jer su svi povijesni detalji dobro istraženi; ali to nije visoka književnost i to je Zagorka znala. Ona je htjela biti novinarka, a pisanje ljubića joj je bilo usput.
Zagorka je najčitaniji hrvatski pisac i zato je valjda na ovom spisku.
(PAZI! Ako ideš čitati Gričku, uzmi neko izdanje iz osamdesetih, čula sam da su joj u najnovijim izdanjima okljaštrili tekst jer "nije bio dovoljno hrvatski"! Ako je čitaš, čitaj nju, a ne ove jezične žandare.)

Štefica je sjajan roman, ali po mojem mišljenju nije najbolji hrvatski roman ili ovako nešto. Imamo mi boljih.

Ostalo ne znam i ne želim komentirat.

[The Great Duck]

Tomo1972 kaže:

Tko je sastavljao ovaj popis? Di je Šenoa tu? Općenito, ne vidim niti jednog našeg velikog pisca iz 19. st., klasika iz vremena realizma ili modernizma. Ajde, vidim da je i Ante Kovačić tu.

Kao što sam napisao i na Šenoinoj temi, veli mi dosta studenata kroatistike da je više-manje konsenzus da hrvatska književnost prije 20. st. uglavnom ne valja, uz par iznimaka; s tim su se, navodno, skloni složiti i neki profesori.

[Tomo1972]

The Great Duck kaže:

Kao što sam napisao i na Šenoinoj temi, veli mi dosta studenata kroatistike da je više-manje konsenzus da hrvatska književnost prije 20. st. uglavnom ne valja, uz par iznimaka; s tim su se, navodno, skloni složiti i neki profesori.

Nisam za to čuo, ali to je sramotan stav. Pa Šenoa je naš najbolji pisac (ajde, sad sam malo subjektivan jer volim njegove radove). Di su još Eugen Kumičić, Kovačić, Vjenceslav Novak, Ksaver Šandor Gjalski i dr. A tek pjesnici poput S.S. Kranjčevića, Matoša (naš najbolji pjesnik), Vidrića i drugih.

[LufatMufat]

Tek sad vidim temu Dao sam glas Registraturi

[darius-britt]

The Great Duck kaže:

Kao što sam napisao i na Šenoinoj temi, veli mi dosta studenata kroatistike da je više-manje konsenzus da hrvatska književnost prije 20. st. uglavnom ne valja, uz par iznimaka; s tim su se, navodno, skloni složiti i neki profesori.

Pa i ja se slažem. U 19. st. Hrvatska još nema razvijenu književnost, intelektualci govore njemački i mađarski, školuju se vani, tek s preporodom kreće val promjene. Šenoa je bio važan jer je pisao knjige na našem jeziku koje su se čitale i tako se obrazovala čitalačka publika. Nakon tog razdoblja kreće pravi razvoj književnosti. Što ne znači da Šenou ne treba čitati, naprotiv! Zlato bi morao proći svatko prije nego što izađe iz škole.

[LUKOBRAN]

darius-britt kaže:

Ciganin ali najljepši je roman od kojeg sam ja nakon jako puno vremena povratila vjeru u domaću književnost. Črna mati zemla je također tu. To su napokon djela koja mogu ravnopravno stati uz klasiku naše književnosti, ma koliko pretenciozno to zvučilo. Novak je strašan pisac. Jedva čekam šta će sljedeće napisat. Halabuka jest, ali jebemti, skroz je zaslužena.

Grička je povijesni ljubić. Zagorka je sama rekla da je Grička ljubić. Ja sam je pročitala cijelu još u osnovnoj školi, naučila sam više povijesti iz nje nego na nastavi, jer su svi povijesni detalji dobro istraženi; ali to nije visoka književnost i to je Zagorka znala. Ona je htjela biti novinarka, a pisanje ljubića joj je bilo usput.
Zagorka je najčitaniji hrvatski pisac i zato je valjda na ovom spisku.
(PAZI! Ako ideš čitati Gričku, uzmi neko izdanje iz osamdesetih, čula sam da su joj u najnovijim izdanjima okljaštrili tekst jer "nije bio dovoljno hrvatski"! Ako je čitaš, čitaj nju, a ne ove jezične žandare.)

Štefica je sjajan roman, ali po mojem mišljenju nije najbolji hrvatski roman ili ovako nešto. Imamo mi boljih.

Ostalo ne znam i ne želim komentirat.

po meni je Ciganin dosta lošiji roman od Črne mati. iako, i črna mati ima mana, npr. onaj prvi dio s pripovjedačem i partnericom, djeluje nakalemljeno.
meni je najbolji hrvatski roman Mirisi, zlato i tamjan.

[judolino]

Tomo1972 kaže:

Tko je sastavljao ovaj popis? Di je Šenoa tu? Općenito, ne vidim niti jednog našeg velikog pisca iz 19. st., klasika iz vremena realizma ili modernizma. Ajde, vidim da je i Ante Kovačić tu.

Da je samo to, nisu uvrstili ni Ljetopis popa Dukljanina!

[eutow]

Tomo1972 kaže:

Nisam za to čuo, ali to je sramotan stav. Pa Šenoa je naš najbolji pisac (ajde, sad sam malo subjektivan jer volim njegove radove). Di su još Eugen Kumičić, Kovačić, Vjenceslav Novak, Ksaver Šandor Gjalski i dr. A tek pjesnici poput S.S. Kranjčevića, Matoša (naš najbolji pjesnik), Vidrića i drugih.

Što se tiče pjesnika, pjesnici ne pišu romane, a Matoš i Vidrić su svoje zbirke ionako objavili tek u 20. stoljeću. Matoš da je najbolji pjesnik sa svih svojih osamdesetak pjesama? Našlo bi se vrlo legitimnih suparnika za taj naslov, Šimić, Ujević, Slamnig...?
Ovi prozaici koje si naveo su... ah, kako da se izrazi čovjek? Nisu doista loši, uglavnom, ali to ni u snu se ne može uspoređivati s onime što se stvaralo od Matoša na dalje. To su tek začeci ozbiljne moderne književnosti u nas, i to se osjeti, kao i to da su u suštini kaskali za Europom. Šenoa i Kumičić su neusporedivi s realistima na ostatku kontinenta, oni još furaju neku kombinaciju trivijalnog romana, Scottovog povijesnog, i neki kao realizam, naturalizam (ali uzmi Kumičića i Zolu pa usporedi ta dva "naturalista"). Kovačić je još najinteresantniji tu, mogao bi proći u izbor, makar sumnjam da je "modernistička" kaotičnost i složenost "Registrature" bila ciljani efekt. Tek je V. Novak od ovih koje navodiš punokrvni realist, ali njegov najpoznatiji roman (Stipančići) izašao je na samom izmaku stoljeća, 1899., kad se već modernizam uspostavljao. Toliko kasnimo. A Gjalski se u prvom redu iskazao u kratkoj priči, ne u romanu, i to pogotovo zahvaljujući impresionističkoj, a manje realističkoj noti.
Inače ne volim nepošteno negativno gledati na stariju književnost, dapače prilično mi je zanimljiva u načelu, ali to ne negira posve legitiman sud da je hrvatsko 19. stoljeće do zadnjeg svog desetljeća prilično siromašno, estetski gledano. Ovi koje navodiš su poznati danas velikim dijelom samo zahvaljujući njihovom povijesnom, "lektirnom" statusu. Da će popis velikom većinom biti 20. stoljeće je potpuno očekivano.

[Tomo1972]

eutow kaže:

Što se tiče pjesnika, pjesnici ne pišu romane, a Matoš i Vidrić su svoje zbirke ionako objavili tek u 20. stoljeću. Matoš da je najbolji pjesnik sa svih svojih osamdesetak pjesama? Našlo bi se vrlo legitimnih suparnika za taj naslov, Šimić, Ujević, Slamnig...?
Ovi prozaici koje si naveo su... ah, kako da se izrazi čovjek? Nisu doista loši, uglavnom, ali to ni u snu se ne može uspoređivati s onime što se stvaralo od Matoša na dalje. To su tek začeci ozbiljne moderne književnosti u nas, i to se osjeti, kao i to da su u suštini kaskali za Europom. Šenoa i Kumičić su neusporedivi s realistima na ostatku kontinenta, oni još furaju neku kombinaciju trivijalnog romana, Scottovog povijesnog, i neki kao realizam, naturalizam (ali uzmi Kumičića i Zolu pa usporedi ta dva "naturalista"). Kovačić je još najinteresantniji tu, mogao bi proći u izbor, makar sumnjam da je "modernistička" kaotičnost i složenost "Registrature" bila ciljani efekt. Tek je V. Novak od ovih koje navodiš punokrvni realist, ali njegov najpoznatiji roman (Stipančići) izašao je na samom izmaku stoljeća, 1899., kad se već modernizam uspostavljao. Toliko kasnimo. A Gjalski se u prvom redu iskazao u kratkoj priči, ne u romanu, i to pogotovo zahvaljujući impresionističkoj, a manje realističkoj noti.
Inače ne volim nepošteno negativno gledati na stariju književnost, dapače prilično mi je zanimljiva u načelu, ali to ne negira posve legitiman sud da je hrvatsko 19. stoljeće do zadnjeg svog desetljeća prilično siromašno, estetski gledano. Ovi koje navodiš su poznati danas velikim dijelom samo zahvaljujući njihovom povijesnom, "lektirnom" statusu. Da će popis velikom većinom biti 20. stoljeće je potpuno očekivano.

Rečenica na koju sam se referirao je da hrvatska književnost prije 20. st. ne valja. I zato sam tu nabrajao i pjesnike i Gjalskog koji piše zbirke kratkih priča i novela (Pod starim krovorima, zbirka novela, mi je izvrsna). Također, nisam uspoređivao našu književnost sa stranom književnosti (tema je najbolji hrvatski roman i hrvatska književnost prije 20.st. ne valja), s njima se teško možemo mjeriti. Samo sam želio dokazati da naša književnost valja i prije 20. st. i da se nekakvi Jergovići, Drakuliće, Olje i slični anonimusi ne mogu uspoređivati s velikanima 19. st. (poput Šenoe) koji kakti ne valjaju. A što se pjesnika tiče, meni je Matoš naš najbolji pjesnik.Antun Branko Šimić mu je blizu. A to koliko je pjesama napisao nema nikakve veze. Bitno da su kvalitetne. A nije ni Šimić neki po kvantiteti pjesama. Bitna je kvaliteta. Doduše, ovo su samo moji osobni dojmovi pa razumijem da se tebi neki drugi pjesnik ili pisac više sviđa.

[FassGoHard]

Vjerojatno mnogi nisu primijetili da je ovo anketa s višestrukim izborom, ali ipak mi je nevjerojatno da sam od 52 ljudi jedino ja glasovao za Proljeća Ivana Galeba. Čita li se taj roman uopće ili ga se doživljava precijenjenim?

Mislim, vjerujem da bi prosječnom čitatelju - isprike na osornosti - ta oda melankoliji i nostalgiji mogla biti dosadna, ali ako ga pak niste čitali, najtoplije preporučujem. Radi se o iskustvu koje mijenja percepciju. Ovo upućujem prije svega mlađim dušama.

Ako vam je fakat dosadan - isprike, ali ja s vama nemam o čemu razgovarati.