Patološka lažljivica i stockholmska sindromašica?

[albatrosova]

Mislim da mi je majka patološka lažljivica.
Do sad sam uspješno ignorirala sve što je upućivalo na to, i sama skrivala njene laži pred drugima, izvlačila ju na njenu zaboravljivost i smušenost...
Zapravo, znala sam cijeli život, ali dok nisam progovorila s nekim o tom nije mi se činilo kao stvarni problem. Usto, mislim da ima dosta problema psihičke prirode; žrtva u svim situacijama, česte depresije...
Bacam sad ovdje neke informacije jer ne znam odakle bi počela.

Čitala sam po forumu i netu da promjena ponašanja bližnjih može uvelike utjecati na promjenu ponašanja patološkog lažljivca, no kako to točno izvesti? Do sada nisam bila previše tolerantna prema njenom problemu (kada smo u četiri oka) što je završavalo kratkom svađom iz koje ona izađe kao neshvaćena žrtva, naljuti se i ne komunicira samnom danima.
Tu dolazim do svog drugog problema, svaki put kad ona odglumi svoju ulogu žrtve ja se osjećam krivo. Pomalo me zlostavljala cijeli život, ali ako bi ikad stala u svoju obranu ona uključi svoju ulogu žrtve i ja se osjećam ko govno. Zašto?
Imam osjećaj da me svojim emocionalnim ucjenama kroz život naučila da se osjećam tako u vezi nje.
Sada, iako sam odrasla osoba i dalje imam osjećaj da ju trebam, i dalje si ne mogu priznati sve njene poremećene postupke. Ako s nekim pričam o tom nikad nisam do kraja iskrena, sramim se reći kakva mi je majka?
Patim od stockholmskog sindroma?

Njeno poremećeno ponašanje je sve gore, a ja imam sve manje strpljenja i ne znam što dalje. Recite mi bilo što.

Nabacala sam ovdje stvari iz našeg odnosa koje smatram bitnim, nadam se da je razumljivo.

[Ghost Disaster]

I ja sam patološki lažljivac.. toliko sam jadan da lažem kako bi se osjećao bolje.

[caroline_county]

albatrosova kaže:

Mislim da mi je majka patološka lažljivica.
Do sad sam uspješno ignorirala sve što je upućivalo na to, i sama skrivala njene laži pred drugima, izvlačila ju na njenu zaboravljivost i smušenost...
Zapravo, znala sam cijeli život, ali dok nisam progovorila s nekim o tom nije mi se činilo kao stvarni problem. Usto, mislim da ima dosta problema psihičke prirode; žrtva u svim situacijama, česte depresije...
Bacam sad ovdje neke informacije jer ne znam odakle bi počela.

Čitala sam po forumu i netu da promjena ponašanja bližnjih može uvelike utjecati na promjenu ponašanja patološkog lažljivca, no kako to točno izvesti? Do sada nisam bila previše tolerantna prema njenom problemu (kada smo u četiri oka) što je završavalo kratkom svađom iz koje ona izađe kao neshvaćena žrtva, naljuti se i ne komunicira samnom danima.
Tu dolazim do svog drugog problema, svaki put kad ona odglumi svoju ulogu žrtve ja se osjećam krivo. Pomalo me zlostavljala cijeli život, ali ako bi ikad stala u svoju obranu ona uključi svoju ulogu žrtve i ja se osjećam ko govno. Zašto?
Imam osjećaj da me svojim emocionalnim ucjenama kroz život naučila da se osjećam tako u vezi nje.
Sada, iako sam odrasla osoba i dalje imam osjećaj da ju trebam, i dalje si ne mogu priznati sve njene poremećene postupke. Ako s nekim pričam o tom nikad nisam do kraja iskrena, sramim se reći kakva mi je majka?
Patim od stockholmskog sindroma?

Njeno poremećeno ponašanje je sve gore, a ja imam sve manje strpljenja i ne znam što dalje. Recite mi bilo što.

Nabacala sam ovdje stvari iz našeg odnosa koje smatram bitnim, nadam se da je razumljivo.

Joj otrovni roditelji. I ja sam to imala. Bježi od nje koliko te noge nose jer uz nju nećeš nikad uspijeti. I ne veži se za nju. Precrtaj ju zauvijek, osim ako ne želiš i ti završiti poremećena kao i ona i za uzvrat tražiti da te ljudi prihvate takvu kakva jesi "normalna"? Neće nitko, osim osobe koja nije imala slični poremećaj kao tvoja mama.

[albatrosova]

Ali kako se maknuti od onog 'ona je ipak moja majka'?
Mislim da sam već vezana za nju previše...

[albatrosova]

Vidim da si upućivala na temu 'otrovni roditelji'. Čitam ju. Užas.

[Kymatica]

albatrosova kaže:

Vidim da si upućivala na temu 'otrovni roditelji'. Čitam ju. Užas.

a tek pročitaš knjigu otrovni roditelji, kad ti otvori oči..

[sweet7]

Ghost Disaster kaže:

I ja sam patološki lažljivac.. toliko sam jadan da lažem kako bi se osjećao bolje.

A ZAŠTO*

što te u tome čini da ti je boljim?

[Pigsy]

albatrosova kaže:

ako bi ikad stala u svoju obranu ona uključi svoju ulogu žrtve i ja se osjećam ko govno. Zašto?

Usvojila si taj obrazac ponašanja (u odnosu s njom) kako bi dobila ljubav/priznanje/prihvaćanje. Ako se pobuniš na njene ispade - ona se ljuti ili glumi žrtvu (dobila si njeno odbijanje); ako se ne pobuniš nego prihvatiš - ona je okej prema tebi (dobila si njeno prihvaćanje). Usvojila si taj obrazac ponašanja još kao dijete, pokušavajući 'zadobiti' ljubav majke koja ti je tada bila od životne važnosti.
Probaj napraviti pokus - kad ona krene s ulogom žrtve (usmjerenoj prema tebi), kreni i ti

[sweet7]

Dali bi netko mogao navesti par simptoma ili pokazatelja koji upućuju da je osoba patološki lažov??

evo ja sam našla neki link o tome http://nacinzivota25.blogspot.hr/201...lazljivac.html

[JustForFun]

Pa osobu ces destimulirat da se ponasa kao zrtva ako joj ne dajes nagradu od paznje pa nadalje
Ako se duri kazes, razgovarat cemo kad htjednes normalno pricat
Kolko ti je god?
Jel zivite skupa?

Mozes li verbalizirat nacin na koji ju trebas?

[Eska Konrad]

Ghost Disaster kaže:

I ja sam patološki lažljivac.. toliko sam jadan da lažem kako bi se osjećao bolje.

Poznat ti je razlog zašto to činiš?
Ustvari,znaš li kako bi se osjećao da ne lažeš..?

[Šabović Adis]

albatrosova kaže:

Mislim da mi je majka patološka lažljivica.
Do sad sam uspješno ignorirala sve što je upućivalo na to, i sama skrivala njene laži pred drugima, izvlačila ju na njenu zaboravljivost i smušenost...
Zapravo, znala sam cijeli život, ali dok nisam progovorila s nekim o tom nije mi se činilo kao stvarni problem. Usto, mislim da ima dosta problema psihičke prirode; žrtva u svim situacijama, česte depresije...
Bacam sad ovdje neke informacije jer ne znam odakle bi počela.

Čitala sam po forumu i netu da promjena ponašanja bližnjih može uvelike utjecati na promjenu ponašanja patološkog lažljivca, no kako to točno izvesti? Do sada nisam bila previše tolerantna prema njenom problemu (kada smo u četiri oka) što je završavalo kratkom svađom iz koje ona izađe kao neshvaćena žrtva, naljuti se i ne komunicira samnom danima.
Tu dolazim do svog drugog problema, svaki put kad ona odglumi svoju ulogu žrtve ja se osjećam krivo. Pomalo me zlostavljala cijeli život, ali ako bi ikad stala u svoju obranu ona uključi svoju ulogu žrtve i ja se osjećam ko govno. Zašto?
Imam osjećaj da me svojim emocionalnim ucjenama kroz život naučila da se osjećam tako u vezi nje.
Sada, iako sam odrasla osoba i dalje imam osjećaj da ju trebam, i dalje si ne mogu priznati sve njene poremećene postupke. Ako s nekim pričam o tom nikad nisam do kraja iskrena, sramim se reći kakva mi je majka?
Patim od stockholmskog sindroma?

Njeno poremećeno ponašanje je sve gore, a ja imam sve manje strpljenja i ne znam što dalje. Recite mi bilo što.

Nabacala sam ovdje stvari iz našeg odnosa koje smatram bitnim, nadam se da je razumljivo.

Kaže se: "Pljuni mu u usta ako lažem!", pa ako laže pljunućeš!
Sačekaj samo da zine!