Moja soba

[vrh]

poezija by vrh

[vrh]

par poljubaca, ljeto
i onda sve ode k zlu
zasto tijelo pada k tlu?
nisi zaboravio, baby blue

dalje ide sve po redu
jesen staze nove pise
gdje lisce umorno zuti
a voda potoka suti, suti

nema sokola da zablista
nit konja vrana, nit djerdana
samo kise koje disu isto
i autoceste gdje se lomi tristo

je li ovo sve kako stima?
zar poslije doci ce i zima?
zivim sada ovdje u polusnu
dok drugi netko ceka istinu

i nema druge da podijeli dio tuge
i nema srca sto bi komadic otkinulo
sve se je prekinulo
i sad je trulo

[vrh]

usadio sam jedno nebo u drvo koje krvari
i pozvao Cigane da zasviraju blues
Gypsy King je bio moj, moje odrediste
i snovi okupani moje lutaliste

bomba je bomba, cuje se pseci lavez
iza moga ramena, neka stara ruka poznata
kao brza sjena sto ce otici
kao jato ptica prema Africi

[vrh]

jednom u noci kad dodje sunce
i zasja u srcu sve te izgubljene dane
more i zivot biti ce jedno
a dusa i tijelo vrijeme sto dolazi sa iste strane

u knjigama pise da ljubav se uci
da kise razumiju rijeci sto plamte
i sve bore sto ko noz ljubavnik u stablo zabode
i sudbine tihe sto sada rijekama brode

a obale suzne tjese teske uplakane grane
koje zaobilaze i gavrani i vrane
tu smo se sretali, cekali i zaboravljali
dok onaj isti san nasim bicima nastavljao je upravljati

[vrh]

zaronim u more duboko
duša zadrhti silovito
umorim boje šareno
tijelo se valja neškrto

izviruje nešto bezlično
šulja se i prilazi jasno
podignem glavu, jutro je
sjene sjaje kraj postelje

umor se svlači pristojno
želja nadjačava ugodno
prsti tipkaju začuđeno
stakleni odjek....

[vrh]

neka bude uskoro
kad iznjedri ruzno dijete koje ce me zavoljeti
neka bude uskoro
ja i ono
neka bude uskoro
svijet nece saznati
nikada ljubiti
koliko nas dvoje
a reklama sa sisama ce ga dojiti
u ruznoci nasih dusa bit cemo posebni
kao ovaj dim koji zamara putnike
znam, bit ce uskoro
razvaljano polje sidom i studentskim kondomima
u kojima se kupa televizija
uskoro
neka to bude uskoro

[vrh]

hladna vecer
polja zvijezda su prekrila grad
teske suze umiru u tebi koji si gradio put
i vjetar vec divlja sivlji od dima
pricekujuci kurve da im ga netko skine
ali strah je nocas jaci od tisine
i niti jedan ljubavnik ne smije prici
dodji, zagrli me, kao sto to samo znaju uspavanke
i moli sa mnom, mozda zaboravimo na svijet sto sanja
i moli sa mnom, mozda desi se to i nama
jer sto da naucimo od zivota
sada kad nas vuce beztezinska ljepota
sada kad letimo... letimo... letimo
a nije nam fora sici
i makar ono dijete plakalo u nama
kao potok koji postaje podzeman

zele biti iskreni, svi ti djevicanski pupci
i vrpcu skidaju, haljine padaju
plocicama klize, bik prilazi blize
i zabija se u mrak

dodji, zagrli me, vec kasno je
cekanju smaka svijeta nikad kraja
i pokrij se listom sirokim
davno mi smo izasli iz raja

[vrh]

sto mi to pritisce ramena?
nuklerani sin sa naslovnice
brzo ga pogledam, to virtualno komedijasko prase
uhljebi se, ako ti se prilika pruzi
i nestani mi s ramena kako god
sto mi je to vezalo ruke?
nuklearna bomba sa jeftinim seksom
tko ce ih sada osloboditi? da zavrse muke!

zivim zivot drugih i trecih
izgubih sebe u niskoj prednosti
misljah da je fino kad si bahato glup
i kad drugom kopas jamu ili ga ostavis uz stup
to je kao droga koja te opija
to je kao bice-muha koje te promatra

bombu ljubavi mi dajte da se raznesem sa njom
kazu novine, veceras puknut ce grom
i tisuce atoma vidljivo bit ce
ali opet ona ista suplja zora nastavit ce da svice

i kisa ce padati sa svim mojim dobrom i zlom
bit cu sama na krizu svom
pa kad svi lazni idoli kresnu u meni
mozda opet ozivim i nastavim po starom

[vrh]

Putovat cu. Idem u Barcelonu. Ne, u Atenu. Ne.
Pisat cu. I napisati cu best-seller. Unutarnji glas mi govori da ne serem i ne dozivam vraga. Do vraga sve!

Pisat cu bez previse entuzijazma i pricu cu prodati pod pseudonimom.
Nista u njoj nece biti istinito. Evo, lagati cu i ustedjeti zdravlje.

Moja edukacija mi ne dozvoljava prekomplicirane teme. Sanjat cu i sve ce biti objavljeno kao posljedica neuroloskih smetnji.

Trenutno se bojim kako ce izgledati moja prva pojava na radiju.
Jer ne volim pricati.

[vrh]

saznah
brdo problema
uvijek isti streber nastrada
i onda... ko ga jebe
zaronim u vrecu snova
vec se tiska nova rubrika
" kako je mornar prevario brata "
e to je previse
a moram dalje
uspinjati se....
jer kruh se jede kad ga zaradis
zato ne gubi vrijeme
u glavi drugih
skupo kosta i.... opasno je po zdravlje

sad me ima, sad me nema
znajte ljudi, cudna je logika
stvar percepcije, osjecaja, razuma
pa skidam brojeve ostavljenih primitivaca
i mijenjam kozu
uskoro trebat ce mi nova

[vrh]

8h. Jutro keljavo i blatno ko i moje oci. Izvlacim se iz auta kao hijena. Znam da trebam kupiti turski kruh. Cetvrt stranaca i imigranata smrdi po loju i smecu. Valjda nitko ne pere ne plocnik ispred svojih trgovina.

U blizini je Turkishe Café. Boze, pa sto Ferhan tamo radi tako rano? Oko njega skupina ljudi, ne znam kako se razumiju. Vec se toci rum i kava. Vec se skida vlada iz stolica. Jebeno saznanje. Nesto sam ocigledno preskocila.

Kupujem kruh i kidam s mjesta. Samo bi falilo da me Ferhan vidi. Ludjak! Dobro sad, ima i vecih manijaka od njega. Npr Bosanac Mirsad. On u svojoj zeni ubije vraga. Puj sejtan!

U glavi mi je ostala jedna trauma. Zena sto ponosno kroci sva zamotana u crno. Idrissova. Jadna, ona nema klitoris. A Idriss je ponosno zove osmo cudo svijeta. Dobar je on, ali i njemu fali daska.

Mala djecica sama idu u skolu. Stranci u stranoj zemlji.

Hladno je. Govno se sledilo u meni. Rekla je: sve je to luk i voda.

[vrh]

konfuzija
aplauz trave
idemo kroz mulj
idemo kroz pamflete
prvi dan je proljeca
kako sam laka
samo tako laka
dok izbivam
dok disem
i sanjam

misterija
daleka podgrijana pozadina
od ezotericnih crteza
tako sam teska
tako sam laka
samo tako

nesto sapuce kroz zbunje
mumija ili zaba
ritam je to
proljece
i depresija

[vrh]

magla na reci
bez boje i koze
debele masne sjene
gledaju ocima vuka

i topli ubojica
hoda kraj mene
pendrek u ruci
budi ruzne uspomene

magla na reci
kao para na loncu,sto tece
i prvo drvo vidjet ce jutro
dok dolje na zemlji sve je mutno

ugljen je u peci
glava je dobro
magla je na reci

nebo se hvata u zice
ne zelim da znam...
svanuo je dan

[vrh]

jesen
i siva i bleda
jesen, ko čađa i smola, jesen
srna na proplanku
i nebo što valja oblake, u jesen
dolazi netko... vetar
struji u rebra... kao
odgovor što leti

uhvati
toplo lišće kad budi se... jesen
pre zime i snega
pa zini, udahni jesen
s krova žubore ptice, u jesen
žice se njišu, ko jesen

čovek je slep
i jesen ga muči, ona ista jesen, kao i lani
a mi zobljemo jabuke i plastiku i pesme
nešto nam govori da stigla je jesen
i siva i mrkla, jesen
s lađom na glavi
jesen.... pomiče svet

[vrh]

Ja sam biće namučeno života
i zatvoren plač koji se ne da isključiti
kao udarac u zid šutnje
ali ne postoji ništa u boli mutnije

Vjerujete li da se ljubav može kupiti
s ružama i čokoladom?
Moram ići, dolje s križa
s još jednom baladom

[vrh]

deca se igraju u sumi kraj potoka sto tece
i svako dete lovi senke
i svako dete ima dobre buce
dok trazi kesten

deca rastu poput biljke
a grad je pun iglica i flasa
lepljivo gnezdo ostavlja mama
tata pere ruke prije rucka

deca odlaze u slobodu
paleci automobile sa pljuvackom
cuvaj se dete krokodila sa avenije
i pilula koje se dele

mraz je prekrio celu sumu
i sneg vec crta linije sto krivudaju
hoces li poci u susret nekom
koga ne poznas, a drag ti je iz daljine

mocvara vuce na dno detinjstvo
i snagu snova i vrelih prica
jastuk popravi pre skole
i ne zaboravi knjige

[vrh]

cujem kisu kako pada
ali nema zvuka
samo je snijeg na televiziji
dosada, jesen, jedno te isti programi

kisa pada, ne cujem nista
a ja se ne micem s mjesta
uvaljena u fotelju zurim u grane
i malo po malo ispustam dimove marihuane

[vrh]

dobro citam gadove
i stare preljubnike
njihove ocice
podbule i nasminkane

ja sam samo strijelac u letu
i zadnja skoljka sa salice
u mom zivotu nema kraljice
startam pistom svaki dan

dobro citam pepeljuge
stare istrosene bundeve
nekad neku pogledam
ali znam, to je stos

uvalio sam se u veca govna
bila je godina 1961-a
mozda spot Lane Del Ray
na kraju je sve bilo okej

dovukao sam se do obale
stajao je jablana red
i jedna cura sasvim gola
cvoktao sam od zime i bola

ta je bila za mene jedina
sasvim dovoljno blesava
kad sam je poljubio
zauralao je stroj

i dan danas ona je moja
moja mala curica
moja mala pudlica
lijepo nam je ludima

[n0mad]

vracam se...
silazim drumom
korake teske pravim
ali, cekaju me.....

sivi valovi do bezdani
zvijezde zute bozicnice
tvrdi kruh roditeljski
i stisak ruke prijateljski

[n0mad]

podnio sam zahtjev u ministarstvu percepcija
da hodam sam tamo u sirine boja
mada nije bio dobar dan, izabrao sam krivi
i sve sto sada gledam od tog tajnika se sivi

bio je celav i mlad, perspektivno gradjen
u mozak koji je oduvijek ucio, gps usadjen
niti jedna prostorija mu nije bila strana
mozda je taj tajnik ustvario bio covjek bez mana

trazih ideju da povratim boje koje zelim
i tajniku na rep stavih malo soli (u novcu, razumije se)
i stvarno, gledaj, moglo ga se lako kupiti
od tada vidim plavo, bijelo, zeleno....

jednoga dana, zove mene netko... javi se glas
sjecate li se onog tajnika? pa, pa, sjecam, kako da ne!
ostao sam bez posla i bez ijedne kune
imam jednu boju tragicnu, za iskusne magicnu

stvarno nisam znao sto da mu u tom trenu kazem
jednostavno pristanem kao da sebe lazem...
trebalo bi mi 10.000 kuna, i mi se pogodismo
sve se je brzo dogodilo, na parkiralistu kod Mimare

ja od tada vidim tajne, ustvari ih citam i vodim
cujem i zvukove, dok tunelima zraka druge nosim
i mislim cesto na njega, tajnika bez kose
iz ministarstva percepcija za gole i bose