Terrence Travnat Malick Urac - slikopisne crtice

[late bloomer]

Zahvaljujem na pozitivnom prijemu poezije, damo i gospodine.

Nešto sam Markera također stavio u zimnicu: Aleksandrov grob (s tim da bi i Medvedkinovu Sreću trebao pogledati), A.K., a i La jetée bi ovih dana mogao doći na red, s obzirom na trajanje i na Dvanaest majmuna.

[late bloomer]

Jurica Pavičić vrši eksperimente na ljudima! La jetée, 28-minutni foto-roman Chrisa Markera je upravo to: roman sastavljen od fotografija, i to roman u smislu u kojem smo tu riječ uporabljivali kao klinci - u smislu stripa. Pored toga nadodan je narator i glazbena podloga, šapat i treptaj - tako da je ovo, što se tiče forme, savršeni polutan stripa i filma. Kad se tome doda činjenica da je Marker sve to smislio i realizirao prije više od pola stoljeća, možemo se nakloniti. Kad se, pored svega nabrojanog, shvati da je svrha takvog izričaja u samoj biti priče - onda je u pitanju malo remek-djelo nepokretnih slika (onakvih kakve nam ostaju u sjećanju) i to crno-bijelih (onakvih kakvi su nam snovi, barem tako kažu).

10

[androlog]

odlično napisano

[late bloomer]

Very Nice, Very Nice kolažni je kratki film kanadskog eksperimentalnog filmaša čije je ime naslov ovog upisa. Traje sedam minuta, napravljen je 1961. godine od odbačenih audio i video traka. Sjajno se poigrava pokretnim i nepokretnim slikama i zvukom preko njih, prema kraju dosta ubrzava i stvara se halucinogen efekt. Vidi se utjecaj na mnoge poznate autore, ali i mnoge druge koji su, vjerojatno posredno, došli do sličnih montažnih rješenja - kolaža, začudnosti i frenetičnog mijenjanja sličica.

Dvije godine kasnije Lipsett stvara 21-87 - mnogo tmurnije, ozbiljnije, zaokruženije i dvije minute duže ostvarenje. Ovdje ide na poticanje dezorijentiranosti i nelagode kod gledatelja. Ne libi se koristiti šokantne slike i još više zvukove. Gdjegdje mu polaze za škarama nevjerojatne kombinacije zasebno uglavnom nevrijednih elemenata. Podržane religioznim glazbenim temama i audio-isječcima u kojima se propituje smisao života, jezovitije su od većine horora. Završna scena je brutalno dobro izvedena.

Film iz '65., 12-minutni A Trip Down Memory Lane nije me impresionirao. Uložio je dosta truda i novca da bi prezentirao preko 50 godina apsurdnih, smiješnih, grubih i tužnih udarnih vijesti u kombinaciji s njemu svojstvenom uporabom zvuka. Pretpostavljam da je problem ili u kulturološkim razlikama ili u mojem neznanju i prezasićenosti, tako da preporučam umjereno konzumiranje.

[late bloomer]

sad
lou

ulloa
but
reeth
true

Siti stvarno iz lekenika?

[bhavatarini]

late bloomer kaže:

sad
lou

ulloa
but
reeth
true

Predmnijevaš??

[late bloomer]

Mariamagdalena kaže:

Siti stvarno iz lekenika?

Da. Zapravo iz Letovanića.

bhavatarini kaže:

Predmnijevaš??

Samo pretvaram suhu statistiku u virtuoznu poeziju.

[late bloomer]

Ova mary je materijal za administratoricu.

letovanič letovanič
Materijal za kolače

[bhavatarini]

late bloomer kaže:

Samo pretvaram suhu statistiku u virtuoznu poeziju.

Ma pravo oko za detalje imaš i ništa ti ne promakne, kad ti kažem!!
A još si i bijesnićka duša.

[bhavatarini]

androlog kaže:

ima sličnih stvari u smislu dugometražnih eksperimentalnih filmova, tipa reygadas('post tenebras lux' je ok) i claire denis(najviše 'beau travail' i 'the intruder'), iako su po senzibilitetu(?) dosta drugačiji...zapravo i ne znam s kojim bi ga drugim redateljima usporedio

Ovo zaboravih.

Hvala. Post Tenebras Lux mi je na popisu otkad je izišao, a nikako da ga pogledam više. Denis sam isto nekad stavila na neki popis, al ko bi se više snašao. A i nedostatak vremena me jebe naravno.

Je, malo ga je nezgodno s bilo kime uspoređivat i zapravo ni sama ne znam kako bi formulirala šta točno tražim. Nešto, valjda, misaono. (?) Meditativno. Ili šta već.

[late bloomer]

Mariamagdalena kaže:

letovanič letovanič
Materijal za kolače

Bebe, sori, mislio sam na jednu drugu mary. A ti, naravno da si za kolače. Ti si jaje, ti si brašno, maslac, cimet. Ti si kokos (iz kokosovog oraha, ne ), ti si nevolja biblijskih proporcija, Novi zavjet, stari zanat. Samo nemoj na Noinu arku.

Lejt blumeru!
Jos uvijek se bojis zena?!!
Treba to prerasti!
Pusa

[late bloomer]

Koga bih se drugog bojao? Pa samo sam njima okružen.

Bebe, čuj, mislim da smo krivo startali. Znam da su ti pjesnici napeti, no postoji jedna gruba istina: ja nisam pravi pjesnik. Duboko udahni i izdahni deset puta i svaki put ponovi u sebi: "On nije pravi pjesnik". Javi se s rezultatima.

Kisi, kisi!

Ma niš!
Kad si zlekenika!
Moračeš me durat!

[late bloomer]

A nema je do zadnjeg kadra?! Ono, halo!? Moram priznati da mi je Gravity ostavio fizičke posljedice: gotovo sam povraćao od one vrtnje kamere, protagonista, satelita i svih tih svemirskih kurčeva-palčeva u bestežinskom stanju. OK, bojim se visine pa možda zbog toga ovo nije bio pravi izbor za gledanje. A možda zbog cmizdrave, smotane i tupaste Sandre koja minimalno mijenja svoj glumački izričaj, bila to romantična pizdarija s Hughom Grantom, horor ili krimić. Dočim sam samo htio nasilno umetnuti u ovaj tekst. More bit da 3D izaziva pomanjkanje kritičkog mišljenja, pa je sva sreća da sam junfer po tom pitanju, ako ne računamo Freddyjev konačni košmar otprije četvrt stoljeća. Jedino što mi je super je trajanje, e, i Sandra je još komad, to se ne može osporiti. Uglavnom, nema mi šuga sve to skupa. Em mučnina od pustog okretanja, em junakinja koja me iritira postupcima, a trebao bih navijati za nju, em neki duh iz skafandera.

4

[late bloomer]

Za film o četiri lika u jednom stanu, Carnage je urnebesno zabavan i naprasno prekinut film. Pošto su likovi normalni ljudi, nije se išlo u ekstreme tipa Rat Roseovih i to je, u biti, fantastični Romanov zajeb za sve nas kondicionirane na nevjerojatne svršetke, dodatno potenciran naslovom. A zapravo je sve smisleno - ljudi i najobičniju svađu kolokvijalno nazivaju klanjem (što je u redu sve dok se ne uporabi prilog doslovno). Glumci su uživali - i ja s njima. Film je precizno montiran, vidi se da je dosta truda uloženo u mizanscenu. Što li sve dobar scotch može izvući iz ljudi.

8

[late bloomer]

Glava Fernanda Reya u zvonu, lažni poziv doktoru, bolesno premotavanje na kraju. Je li moralo sve baš tako teći u tom šugavom, tužnom životu, kako nam sugerira i samo ime glavne junakinje koje je ujedno i naziv filma? Je li don Lope morao biti toliko napaljen i time trajno sjebati slatku Tristanu? Proleti nam pola njihovih života u jedva sat i pol vremena i to proleti u smjerovima u kojima život ne bi smio ići. A uvijek ide, zbog ljudske gluposti, ponosa, pohote, naivnosti, mržnje i ljubavi. Za razliku od blockbustera u kojima je ljubav pokretač nemogućih situacija na kraju kojih svi plješću junacima, ovdje ona i kad postoji, i kad se pretvara da postoji, samo čini štetu. I kad se brine čini štetu, stvara prezir i jad.

Kod Buñuela nema objašnjavanja. Glazbe, osim kad Catherine prebire po glasoviru, također nema. Kronološki pomaci nisu ničim naglašeni. Fotografija, bizarnost, snovitost, humor, brutalnost, preobrazba aktera - sve je to prezentirano u istom tonu, mrtvo ozbiljnom - nepromijenjenom poput lica Bustera Keatona.

10

a nu ove mimme,nepiše recke stogodna i unda održi predavanje svim nabodubnim kritićarima voruma aer .

[late bloomer]

Ako mi se već brišu slike, bez kojih dijelovi teksta gube smisao - konkretno: Jurica Pavičić u Lažete (mislit će ljudi da pišem nebuloze, dovraga, pa će početi čitati moje tekstove onako kako to radi Ajutokintumi - nečuveno!), onda bi bilo u redu da se barem maknu razmaci između naslova i teksta, ovako djeluje neuredno.