OTVORENO PISMO O BOLNICI VUKOVAR
(KAKO SAM UBILA SVOJU MAJKU!)
Moram zahvaliti,nažalost u manjini,medicinskom osoblju intenzivne njege i
kirurgije,koji su bar pokušali pomoći-spasiti život moje voljene majke ili olakšati njene
teške boli i patnje,sa ljudskim pristupom: dr.Begović, dr.Kamal, dr.Šumski (koja je uložila
nadljudski napor u spašavanju majčina života,ali u toj iskrenoj borbi je bila usamljena!),
dr.Lazić;medicinske sestre i tehničari:Jasna,Ksenija,Dušanka,Vlatka,Darijo,Tomi slav
i Hrvoje(Intenzivna njega),Elvira i Željka(Kirurgija).
Ovo je moje gorko i tragično iskustvo u "mojoj" bolnici,u koju sam sa velikim
povjerenjem jurila po pomoć mojoj majci,koja je bila u strašnim bolovima (20 dana) do:
opće hitne službe,hitne kirurške ambulante,odjela kirurgije,jedinice intenzivnog liječenja,
što je od njih svaka za sebe neugodna priča.
Imam ružnih iskustava i sa drugih odjela,međutim ovo je točka na "I".Za moju
majku prekasno i sada nevažno ,a za mene ništa utješno.
Moja majka nije umrla od bolesti koja se zove:"78 godina"!!! Kod nje je učinjen
teški ljudski propust i nemar u toj bolnici.Ove komplikacije su se razvijale godinama!
Osim što je stručnjacima promakao razlog njenog lošeg zdravstvenog stanja,uredno su bili
fascinirani njenim godinama i tako se prema njoj i ophodili.Dakle
ve što se s njom dešava
i nije tako hitno,a ono što boli i nije tako bolno!
Kada se toliko iskompliciralo njeno stanje i kada je počela umirati u mukama (3
tjedna je bila na kirurgiji i 4,5 mjeseca na intenzivnoj),svi su se divili kako se snažno bori
za život. NEVJEROJATNO!!! Dakle:nikako da umre!-to je sada moj zaključak.
Mislila sam da je dobro to što je moja majka željela živjeti i da će,ako oni nisu u
mogućnosti pomoći ,tražiti pomoć dalje.Kako sam samo naivna bila! "Pa,ona je stara!"-
NEOPROSTIVO! Zašto je morala umrijeti ovakvom smrću,izazvanu ljudskim nemarom?!
Njeno je tijelo u roku 24 sata bilo "unakaženo",tako da nisam imala snage dati je da mi je
režu kao svinju (obdukcija)!
GOSPODO! USPJELI STE ME BACITI NA KOLJENA!
Nemam pravo govoriti o stručnosti,niti želim,jer za to nisam adekvatna.A na koncu
-tko sam ja?! Ali mogu i moram govoriti o ljudskom pristupu,od prvog dana i nadalje,koji
je bio zastrašujući i ponižavajući,prvo u prijemnoj hitnoj kirurškoj ambulanti prema majci
koja je bila u teškim bolovima,prema meni koja sam bila uplašena i u panici,te istjerana iz
ambulante.Isto sam doživila i na intenzivnoj.To je ispod svakog ljudskog dostojanstva!
Na intenzivnoj,dok joj još nisu ugurali tubus u pluća,majka mi se požalila nebrojeno
puta da se jako boji velikog broja "sestara",tehničara i nekih doktora.Posebno se bojala
dr.Šipek,doktorice Marjanović,"sestre" Evice Paulenka,i Ljiljane Vračar.Užasno iskustvo
ima i sa kirurgije.
Na intenzivnoj sam osobno prisustvovala kada je moja majka(sa tubusom u
plućima-nije mogla ni zvati,pričati niti jaukati,potužiti) grčevito uhvatila za ruke sestre
Dušanku i Kseniju,te pokušala izmoliti da je ne ostavljaju nadolazećoj smjeni! STRAŠNO!
Kako da protumačim ovu majčinu traumatičnu vapaj gestu?!
Gospodo,jednostavno ne razumijem po kakvom to protokolu radite i odakle Vam
pravo da se tako ružno ponašate osobito prema starijim pacijentima,a od nas koji smo u
pratnji ili rodbina,tražite neko razumijevanje?!
O,kako bih željela da osjetite tu nemoć i poniženje prema mukama voljene osobe
kojoj je život uništen i osjetite nedostatak ljudske topline i razumijevanja,baš Vi koji ste
se odlučili raditi tako težak i odgovoran posao!Kako je moguće da gore navedeni ,sestre i
tehničari rade isti posao,u istim uvjetima,za istu plaću (kao i ostalo medicinsko osoblje u
većini),pomažusa puno ljubavi,topline i razumijevanja za patnje bolesnika,bez prepotentnosti
prema bilo kome?! Odakle pravo ovoj većini da svojim bahatim,hladnim i neljudskim
ponašanjem kaljaju obraz i rad vrsnih ljudi u "mojoj" bolnici Vukovar?!
Moja je majka prošla pakao prijema,liječenja i raznih protokola.Za mene sada
bolan i nesretan završetak,a za moju majku sa smrtnim ishodom! Nema veze,ima dosta
godina-tako gledaju naši stručnjaci ! SRAM VAS BILO!!!
GOSPODO U VEĆINI(doktori,sestre i tehničari),od srca Vam želim:
1.što duži život
2.da obolite od ovakve "starosne" bolesti kao moja majka
3.da budete "hitno" zbrinuti kao ona-bilo je za to potrebno 20 dana!(da nije bilo dr.Begović
liječili bi je dan prije po zadnjoj danoj dijagnozi:upala mokraćnog mjehura)
4.da dobijete liječenje Vukovarskog timskog rada,ljudski pristup,skrb i njegu što ste je
Vi osobno dali (što bi tek bilo da se nije zauzela dr.Šumski,ne smijem ni zamisliti,jer
i ovako je majci bila agonija!)
5.da Vaši najmiliji dobiju privilegiju prisustvovati i promatrati tijek Vašeg liječenja,tako da
proživite agoniju,doslovce agoniju,što je moja majka proživila
6.da ishod liječenja bude kao kod moje majke!
Samu sebe ću prisiliti,kada mi bude potrebna zdravstvena usluga,prihvatiti Vas kao
kaznu,jer si ne mogu oprostiti gdje sam ja to zatražila pomoć i tako gurnula moju voljenu
majku Vama u ruke (kada je ona morala proći pakao,ne liječenje,i ja ću)!Imat će te priliku
iživljavati se i na meni!
Moje silno povjerenje u profesionalnost ovih "ljudi" rezultat je smrti moje majke.
Eto,tako sam ubila svoju voljenu majku!
OSOBNA PORUKA JAVNOSTI:
NEMOJTE ŠUTITI NA UČINJENU VAM NEPRAVDU MA GDJE GOD JE DOŽIVJELI!
KAD-TAD MORAT ĆEMO POTRAŽITI NJIHOVU "POMOĆ",JER KADA ZAISTA
ZABOLI,NEĆEMO IMATI VREMENA "OTIĆI NEGDJE DRUGDJE".SIGURNA SAM
DA ĆE TE ME TEK TADA RAZUMJETI.
VAŠA JE ŠUTNJA BLAGOSLOV NA NJIHOV RAD!
Vesna Balog