Nesposobnost nosenja s novim poslom

[billyray]

Pozdrav,
Nisam radio 8 mjeseci, 5 od tih sam tražio posao. Poslao preko 100 molbi i napokon našao posao kao dizajner. Problem je, mene taj posao izgleda izluđuje. Ja nisam dizajner i moj poslodavac je to znao kada me zaposlio, no kako imam određene vještine, mislio je da ih mogu primjeniti na to. Ja sam trebao posao i nisam imao razloga vjerovati da će mi ići ovako loše + očekivao sam da će me netko podučiti.

Nisam siguran da li je problem u meni ili u poslu. Teško mi je vjerovati da me posao može ovoliko oštetiti. Mislim da čak nije problem u poslu, večini drugih ne bi palo teško, nije da je posao težak, već je meni užasno teško raditi ga. Ja izgleda nemam niti najmanje smisla za boje ili dizajn i sve u meni vrišti kada to pokušavam odraditi. Užasno mi je teško natjerati se da radim i zbog toga koliko mi to ne ide, provodim doslovno cijele dane na tome i nemam slobodnog vremena. Doslovno svaki dan mislim tražiti druge poslove i nikada ne nađem vremena jer me uvijek čeka neki rok za nešto što ja ni ne znam napraviti. Pod ugovorom sam tek pola mjeseca i ŽELIO bi odraditi samo prva 3 mjeseca koliko ugovor traje, da steknem to kao radno iskustvo, no ja zbilja nemam pojma kako da to preživim. Nije mi jasno zašto mi taj posao toliko teško pada raditi.

Svjestan da nisam kvalificiran za ovaj posao i kada sam prihvatio posao sam očekivao da ću biti podučen poslu, no ja sam jedini dizajner u firmi i nema mi tko pomoći. Inaće sam samopouzdana osoba, tako da nije da se podcjenjujem, već mi ovo jako ne leži. Doslovno mi stvara anksioznost (nešto s čime inaće nemam problema). Ne znam kako da odradim zadatak, nije mi jasno kako ću stići u roku, no do sada sam uvijek uspio iako na kraju nisam znao kako i uvijek kada završim mislim si da sam postao bolji u tome i da će sada biti lakše, no uvijek me iznenadi kako je svaki idući projekt sve teži i teži i ja doslovno nemam pojma kako da dovršim što moram. Sve to mi ovaj period života čine najgorim do sada, a dati otkaz ni nije tako jednostavno jer su mi dali priliku, a i zbilja trebam posao jer živim sam i nemam o kome ovisiti.

Ima li tko kakav savjet, teoriju ili iskustvo za podjeliti ?

Hvala

[djurdja]

billyray kaže:

Pozdrav,
Nisam radio 8 mjeseci, 5 od tih sam tražio posao. Poslao preko 100 molbi i napokon našao posao kao dizajner. Problem je, mene taj posao izgleda izluđuje. Ja nisam dizajner i moj poslodavac je to znao kada me zaposlio, no kako imam određene vještine, mislio je da ih mogu primjeniti na to. Ja sam trebao posao i nisam imao razloga vjerovati da će mi ići ovako loše + očekivao sam da će me netko podučiti.

Nisam siguran da li je problem u meni ili u poslu. Teško mi je vjerovati da me posao može ovoliko oštetiti. Mislim da čak nije problem u poslu, večini drugih ne bi palo teško, nije da je posao težak, već je meni užasno teško raditi ga. Ja izgleda nemam niti najmanje smisla za boje ili dizajn i sve u meni vrišti kada to pokušavam odraditi. Užasno mi je teško natjerati se da radim i zbog toga koliko mi to ne ide, provodim doslovno cijele dane na tome i nemam slobodnog vremena. Doslovno svaki dan mislim tražiti druge poslove i nikada ne nađem vremena jer me uvijek čeka neki rok za nešto što ja ni ne znam napraviti. Pod ugovorom sam tek pola mjeseca i ŽELIO bi odraditi samo prva 3 mjeseca koliko ugovor traje, da steknem to kao radno iskustvo, no ja zbilja nemam pojma kako da to preživim. Nije mi jasno zašto mi taj posao toliko teško pada raditi.

Svjestan da nisam kvalificiran za ovaj posao i kada sam prihvatio posao sam očekivao da ću biti podučen poslu, no ja sam jedini dizajner u firmi i nema mi tko pomoći. Inaće sam samopouzdana osoba, tako da nije da se podcjenjujem, već mi ovo jako ne leži. Doslovno mi stvara anksioznost (nešto s čime inaće nemam problema). Ne znam kako da odradim zadatak, nije mi jasno kako ću stići u roku, no do sada sam uvijek uspio iako na kraju nisam znao kako i uvijek kada završim mislim si da sam postao bolji u tome i da će sada biti lakše, no uvijek me iznenadi kako je svaki idući projekt sve teži i teži i ja doslovno nemam pojma kako da dovršim što moram. Sve to mi ovaj period života čine najgorim do sada, a dati otkaz ni nije tako jednostavno jer su mi dali priliku, a i zbilja trebam posao jer živim sam i nemam o kome ovisiti.

Ima li tko kakav savjet, teoriju ili iskustvo za podjeliti ?

Hvala

uhh, znam taj osjecaj. prosle godine sam otisla u drugu drzavu i radila posao za koji su moji poslodavci i ja mislili da sam kvalificirana... ja sam, nakon sto sam shvatila sto sve spada u opis posla, iskreno u to posumnjala i svaki dan sam se placuci vracala s posla kuci. nakon odradene smjene bih ostajala po sat i pol duze jer nisam sve stigla u roku. bila sam totalno smotana i preplasena. radila sam pogreske koje inace nikada ne bih. zdrav razum i logika su me skroz napustile od straha da ne pogrijesim sto.
medjutim, uz veliku podrsku kolega, nakon masu isplakanih suza, bezbroj briga i anksioznih napadaja od straha zbog pogreski, nakon dva mjeseca mi je sve krenulo bolje.
kao sto rekoh - velika pomoc su mi bile kolege... ti to nazalost nemas. to i nedostatak poduke ti uvelike otezava situaciju. ocito ni tvoj poslodavac ne shvaca da se na tim poslovim treba najmanje mjesec dana za uhodavanje i upoznavanje s poslom.
znam da si sad vjerojatno na rubu zivaca i da sumnjas u posao, sebe, svoje vjestine,...ma sve! ali sve ce se to nakon nekog vremena slegnuti i doci na svoje. barem je meni bilo tako.
ako si stvarno u situaciji da ne mozes dati otkaz onda ti ne predostaje nista drugo nego stisnuti zube i odraditi to do kraja.
moras si dopustiti pauze. na poslu si svaki dan u isto vrijeme uzmi pauzu od 30min i odi vanka, pojedi gablec, proseci, zapali koju i nemoj misliti na posao. odmakni se mentalno od posla. isto tako kad dodjes doma. na putu s posla jos mozes razmisljati o poslu, ali kad dodjes doma iskljuci ga. jer treba ti odomor, moras predahnuti. za vikend odi negdje u prirodu ili idi druzi se s prijateljima - bitno je da ti odmor stvarno bude odmor.

[billyray]

Hvala na savjetu, prva pozitivna stvar koju sam ćuo. Mogao bi živjeti od ušteđevine da dam otkaz, no onda bi imao stres pronalaska novog osim ako mi se posreći i brže ga nađem ovaj put.

Nažalost ja radim od kuće... pa moje radno vrijeme nikada ne završava, a rado bi si uzeo pauzu, no rokovi to ne dozvoljavaju. Jedan projekt treba biti gotov sutra već, s time da sam ga ja jedva zapoćeo jer nemam pojma kako da ga odradim, a ni za vikend neću imati mira jer drugi projekt treba biti spreman za ponedjeljak...

Teško mi pada misliti da ću biti bolji u tome za 2 mjeseca jer sam nekako oduvijek svjestan da mi dizajn i sl. ne idu. No vidjeti ću. Sada me anksioza spriječava da radim, no nadam se da ću sutra imati više sreće.

[djurdja]

billyray kaže:

Hvala na savjetu, prva pozitivna stvar koju sam ćuo. Mogao bi živjeti od ušteđevine da dam otkaz, no onda bi imao stres pronalaska novog osim ako mi se posreći i brže ga nađem ovaj put.

Nažalost ja radim od kuće... pa moje radno vrijeme nikada ne završava, a rado bi si uzeo pauzu, no rokovi to ne dozvoljavaju. Jedan projekt treba biti gotov sutra već, s time da sam ga ja jedva zapoćeo jer nemam pojma kako da ga odradim, a ni za vikend neću imati mira jer drugi projekt treba biti spreman za ponedjeljak...

Teško mi pada misliti da ću biti bolji u tome za 2 mjeseca jer sam nekako oduvijek svjestan da mi dizajn i sl. ne idu. No vidjeti ću. Sada me anksioza spriječava da radim, no nadam se da ću sutra imati više sreće.

postavi si radno vrijeme, uzmi si pauzu.
to sto radis od kuce je zaj´´ano... ali s druge strane - nemoj sam sebi nabijati jos veci presing. puno ces si vise pomoci ako se tu i tamo odmoris nego da se konstantno izmozdis...
reci poslodavcu da nije moguce da projekt treba biti gotov sutra, da je to premalo vremena. nije stvar u tebi nego u tome da se od tebe trazi previse. postavi se! sorry, ali dva projekta u par dana mi zvuci malo too much.
kakav ti je sef?

[billyray]

djurdja kaže:

postavi si radno vrijeme, uzmi si pauzu.
to sto radis od kuce je zaj´´ano... ali s druge strane - nemoj sam sebi nabijati jos veci presing. puno ces si vise pomoci ako se tu i tamo odmoris nego da se konstantno izmozdis...
reci poslodavcu da nije moguce da projekt treba biti gotov sutra, da je to premalo vremena. nije stvar u tebi nego u tome da se od tebe trazi previse. postavi se! sorry, ali dva projekta u par dana mi zvuci malo too much.
kakav ti je sef?

Šef je dobar, praktički mi je žao što ću mu potratiti vrijeme koje je uložio i mene. Nije da projekt treba biti gotov do sutra, imao sam tjedan dana za to, no radio sam na jednom trećem projektu u međuvremenu. Zbilja, nekome drugome ovo ne bi bio problem, jedino meni iz nekog razloga trebaju dani i dani da išta obavim jer doslovno nemam nikakvog smisla za to što radim.

Ako je rok za 2 dana, ja ću biti gotov 2. dan, a ako je rok za 7, ja ću izgleda biti gotov 7. S time da 6 dana neću imati pojma kako da to napravim, a 7. neću znati kako sam na kraju dovršio.

[angie-]

Jao, ovo su totalno adult world problems :S. Ja bi na tvom mjestu izdržala i onda to otkantala i radila nešto što volim.

[billyray]

angie- kaže:

Jao, ovo su totalno adult world problems :S. Ja bi na tvom mjestu izdržala i onda to otkantala i radila nešto što volim.

Da, i ja mislim, a ja jedva da jesam odrasla osoba.

Nisam siguran za to izdržavanje, u zadnje vrijeme imam problema s anskioznosti, nedavno sam čak mislio da ću imati živčani slom. Stvorio mi se granulom iznad zuba i morao sam izvaditi zub zbog toga, a sada izgleda da mi i drugi zub ide k tome i već polako sumnjam da li je to samo slučajnost ili mi stres zbilja toliko šteti.

I ja bi htio dati ovome 3 mjeseca i onda ako i dalje ne ide, jednostavno ne produžiti ugovor. Ne želim ni sjebati poslodavca s prijevremenim otkazom jer mi je dao šansu kada drugi nisu... no ni on ni ja nismo mogli znati da sam ja očito zadnja osoba za taj posao...

[angie-]

Zubi ti ispadaju od muke :S Pa ja stvarno ne znam, pa da daj nemoj nam postat lud za ta tri mjeseca :S :S

[Veky]

Imao sam neko slično iskustvo prije pet godina. Nakon 11 godina rada kao programer i šef servisa (mala firma) firma se zatvorila a ja sam morao prijeći u drugu firmu u kojoj sam trebao raditi kao programer.
Isti programski jezik, programiranje mi leži jer sam tehnički potkovan, razmišljam na potreban način i volim taj posao. K tome, bio sam bar 40% iskusniji i napredniji programer od ostalih u toj firmi (ono guru). Toliko me gušio i ubijao posao u toj firmi, išao sam na posao s mukom i jedva čekao da odem doma, ono baš sam mrzio taj posao iako sam bio i stručan i brz i ispunjavao sve zadatke. No nakon 2 godine i nešto sitno jednostavno sam podvukao crtu i promijenio firmu. U drugoj firmi tj. trećoj sam nastavio gotovo identičan posao no nisam imao problema. Zaključak je da nisam podnosio tu firmu, a ne posao kao posao. Nisam ni prežalio bivšu firmu koja je bila "firma mojeg života" i ta nova firma mi jednostavno nije "sjela". Možda je i tebi problem raditi nakon tih 10 mjeseci? MOžda ti se teško uklopiti u posao?

Recimo, ja se dizajnom, grafikom i fotografijom bavim godinama. Što kao hobby, što profesionalno no ne kao temeljni posao. Isto mi je muka nekad nešto napraviti smisleno no na kraju napravim dobru stvar. Zaključio sam da me frustrira eventualni nedostatak talenta. Imam prosječan ili nešto iznadprosječan talent za takve stvari no ja bi "radio čuda" a ne bio prosječan.

[billyray]

Veky kaže:

Imao sam neko slično iskustvo prije pet godina. Nakon 11 godina rada kao programer i šef servisa (mala firma) firma se zatvorila a ja sam morao prijeći u drugu firmu u kojoj sam trebao raditi kao programer.
Isti programski jezik, programiranje mi leži jer sam tehnički potkovan, razmišljam na potreban način i volim taj posao. K tome, bio sam bar 40% iskusniji i napredniji programer od ostalih u toj firmi (ono guru). Toliko me gušio i ubijao posao u toj firmi, išao sam na posao s mukom i jedva čekao da odem doma, ono baš sam mrzio taj posao iako sam bio i stručan i brz i ispunjavao sve zadatke. No nakon 2 godine i nešto sitno jednostavno sam podvukao crtu i promijenio firmu. U drugoj firmi tj. trećoj sam nastavio gotovo identičan posao no nisam imao problema. Zaključak je da nisam podnosio tu firmu, a ne posao kao posao. Nisam ni prežalio bivšu firmu koja je bila "firma mojeg života" i ta nova firma mi jednostavno nije "sjela". Možda je i tebi problem raditi nakon tih 10 mjeseci? MOžda ti se teško uklopiti u posao?

Recimo, ja se dizajnom, grafikom i fotografijom bavim godinama. Što kao hobby, što profesionalno no ne kao temeljni posao. Isto mi je muka nekad nešto napraviti smisleno no na kraju napravim dobru stvar. Zaključio sam da me frustrira eventualni nedostatak talenta. Imam prosječan ili nešto iznadprosječan talent za takve stvari no ja bi "radio čuda" a ne bio prosječan.

Hmmm... meni je firma ok. No iz tvog primjera se vidi da nekada stvari ne postanu bolje. Iako je možda to zato što je razlog problema drugačiji. Meni je baš zadatak problem, pogotovo ako klijent ima neke svoje ideje, to mi je praktički nemoguće odraditi dobro. Moram se pomiriti s time da će nešto izgledati loše.
Možda mi je problem što ja znam kako izgledaju dobri dizajni, no ja ih ne znam napraviti. Imam ideju o tome što bi izgledalo dobro, no kad odradim... jednostavno ne izgleda dobro. Rekao bi da mi totalno ne leži dizajn. Nemam sluha za boje ni dizajn.
Ja se zbilja nadam da je do ovog specifičnog posla i pozicije, a ne do rada opčenito. Stalno gledam na programiranje i kontam si da kad bi naučio programirati, da bi mi to palo 10x lakše nego dizajn. Znam da je programiranje teško, no mislim da bi mi bilo puno lakše mučiti se s problemima toga nego ovoga.

[Veky]

Izgleda li to dobro ili ne prepusti klijentima. Bar bi ja to napravio (u mlađim danima bi se grizao ili tjerao mak na konac).
Primjerice, radio sam kompletnu grafiku za koncerte jedne bivše grupe koja slavi 40-godišnjicu i država je prepuna toga, od novinskih oglasa, bannera po portalima, reklama na benzinskima, plakata od A4 do 12x5 metara megaboarda. Stvar je u tome da je dizajn takav da bi me bilo sram reći da sam to ja radio. No nakon dvocifrenog broja nakon kojeg smo se usaglasili i napravili dizajn točno kakav je klijent želio rekao sam - pa ne radim vizual za sebe, nego za nekoga tko se njime želi predstaviti. Pa neka se predstavlja :-) Klijent je zadovoljan, organizator zadovoljan, čak mi ljudi govore da izgleda odlično (ne vjerujem im ). I gdje je onda problem?
Znam reći za sebe da je problem što dolazim iz tehničke struke i kod mene je crtanje uvijek nekako "tehničko", onako - njemački, hladno, oštro, pravokutno i to... Imam lude ideje, kreativan sam, no za dobar dizajn trebaš baš ono skroz umjetničku dušu i slobodu, a ja sam uvijek zarobljen u "tehničkim korijenima".

Rezime - provjeri koliko su šef i klijenti zadovoljni, a sebi daj vremena i zaključi zašto nisi zadovoljan.
I ja vučem neke anksiozne repove i takav sam da nikad misam ni sa čime (do kraja) zadovoljan. No naučio sam se obuzdati i vidjeti što je realno, što je moguće, a što neizvedivo.

[billyray]

Veky kaže:

Izgleda li to dobro ili ne prepusti klijentima. Bar bi ja to napravio (u mlađim danima bi se grizao ili tjerao mak na konac).
Primjerice, radio sam kompletnu grafiku za koncerte jedne bivše grupe koja slavi 40-godišnjicu i država je prepuna toga, od novinskih oglasa, bannera po portalima, reklama na benzinskima, plakata od A4 do 12x5 metara megaboarda. Stvar je u tome da je dizajn takav da bi me bilo sram reći da sam to ja radio. No nakon dvocifrenog broja nakon kojeg smo se usaglasili i napravili dizajn točno kakav je klijent želio rekao sam - pa ne radim vizual za sebe, nego za nekoga tko se njime želi predstaviti. Pa neka se predstavlja :-) Klijent je zadovoljan, organizator zadovoljan, čak mi ljudi govore da izgleda odlično (ne vjerujem im ). I gdje je onda problem?
Znam reći za sebe da je problem što dolazim iz tehničke struke i kod mene je crtanje uvijek nekako "tehničko", onako - njemački, hladno, oštro, pravokutno i to... Imam lude ideje, kreativan sam, no za dobar dizajn trebaš baš ono skroz umjetničku dušu i slobodu, a ja sam uvijek zarobljen u "tehničkim korijenima".

Rezime - provjeri koliko su šef i klijenti zadovoljni, a sebi daj vremena i zaključi zašto nisi zadovoljan.
I ja vučem neke anksiozne repove i takav sam da nikad misam ni sa čime (do kraja) zadovoljan. No naučio sam se obuzdati i vidjeti što je realno, što je moguće, a što neizvedivo.

Ma ne, ne bi rekao da je problem u tome što ja želim savršenstvo. Ja bi doslovce išao samo do one granice da to izgleda pošteno, a klijent je zadovoljan. No klijent nama kaže što želi i na meni je da to izgleda dobro. No sve što ja uspijem je napravit upravo to što je klijent tražio, bez onih... kompromisa ili dodataka koji bi zapravo odradili to dobro.

Ne znam kako to objasniti. Da daju isti zadatak nekome boljemu, on bi isto ispoštovao klijentove želje i idalje bi to bile glupave želje, no vjerujem da bi drugi to uspijeli odraditi da čak izgleda pristojno. Ja ne uspijevam jer nisam dizajner. Moje je onako sirovo i doslovno što klijent želi, bez da to zapravo izgleda kako je on zamislio, već kako je rekao.

Iskreno nemam vremena za išta i ne postajem bolji u ovome. Smatram da koji god posao osoba radi 16h dnevno po mjesec dana, nema šanse da mu treba "još vremena" da postane bolji. Ako nakon ovoliko vremena i dalje nemam pojma što radim ko ni 1. put kad sam radio to, mislim da to neće biti bolje i da mi je pametnije što prije pobjeći od toga i naći nešto u čemu nisam očajan.

[Veky]

Kakav si točno dizajner? Grafički, web?
Što te točno muči, ne znaš raditi u programima (vektorski, rasterski, dtp) ili ne poznaješ teoriju grafike pa to ispadne svakako? Programe možeš savladati vrlo brzo gledajući tutorijale na YT, teorija se isto može usvojiti, a iskustvo će doći s vremenom. Slično je s webom. Ako radiš za neki CMS imaš gotovih templatea ili npr. Artister, pogledaš malo što i kako rade drugi i to.

Imaš li primjer Čime nisi točno zadovoljan? Izgledom, brzinom rada ili kvalitetom izrade? Nemaš tehniku i ne znaš koristiti alat pa 'otkrivaš toplu vodu', jednostavno profulaš npr. uzmeš krivi font, krive boje na krivoj pozadini i još ne poravnaš sve objekte ili možda sve odradiš ali je to 'kao da je dijete crtalo' ili netko 'crtao u paintu' umjesto da je klijentova želja odrađena i još nadograđena profesionalno?

Pitanje je imaš li vremena učiti, imaš li vole učiti i muči li te posao ili nešto treće?

[billyray]

Veky kaže:

Kakav si točno dizajner? Grafički, web?
Što te točno muči, ne znaš raditi u programima (vektorski, rasterski, dtp) ili ne poznaješ teoriju grafike pa to ispadne svakako? Programe možeš savladati vrlo brzo gledajući tutorijale na YT, teorija se isto može usvojiti, a iskustvo će doći s vremenom. Slično je s webom. Ako radiš za neki CMS imaš gotovih templatea ili npr. Artister, pogledaš malo što i kako rade drugi i to.

Imaš li primjer Čime nisi točno zadovoljan? Izgledom, brzinom rada ili kvalitetom izrade? Nemaš tehniku i ne znaš koristiti alat pa 'otkrivaš toplu vodu', jednostavno profulaš npr. uzmeš krivi font, krive boje na krivoj pozadini i još ne poravnaš sve objekte ili možda sve odradiš ali je to 'kao da je dijete crtalo' ili netko 'crtao u paintu' umjesto da je klijentova želja odrađena i još nadograđena profesionalno?

Pitanje je imaš li vremena učiti, imaš li vole učiti i muči li te posao ili nešto treće?

Web, tu i tamo radim nešto grafičkog. Znam se služiti programima, no nemam nikakvog obrazovanja u polju weba ili dizajniranja. Ja doslovno crtam dizajn za web u Photoshopu. Što mi čak djeluje besmisleno i bespotrebno. Bilo bi mi draže da moram naučiti wordpress ili front end i slagati stranice tako. Što je CMS ?
Alate znam rabiti, no o fontovima, bojama i dizajnu opčenito (di staviti što) nemam pojma. Preživljavam valjda tako da gledam druge stranice i sklepavam frankensteinov web iz djelova svih njih.
Vremena učiti definitivno nemam. A i da imam, ne bi me zanimao dizajn, prije nešto kao frontend.
Dizajn njega nemam volje učiti, a i da imam, ne znam kako bi to učio samostalno. Programe bi mogo preko tutoriala svladati, no teoriju i neka "pravila" ne znam kako. Kad god istražujem o web dizajnu, dobijam samo programsku stranu toga, ne dizajnersku. Muči me posao i nisam sretan kao web dizajner.

Jedino što bi htio od ovoga je premotati vrijeme unaprijed, na kraj tog 3. mjeseca ugovora, da imam web dizajn kao iskustvo i mogu nešto priključiti portfoliu i onda tražiti nešto drugo.

[argonius]

Moj ti je savjet da ne gubis vrijeme radeci nesto sto ne podnosis i ne radis dobro, jer NIJE VRIJEDNO. Prosao sam kroz slicne stvari i uvijek je glavni problem bio novac koji bi me vezao za posao koji ne volim a poslije ne podnosim i mrzim. Uvijek kada se osvrnem u proslost zazalim za izgubljenim vremenom i pitam se zasto se ranije nisam toga rijesio.

U biti, tebi je najbitnije da pronadjes samog sebe i shvatis sta zelis da radis i u cemu uzivas. Covjek kada radi stvari koje voli, to i ne smatra poslom a daje jako dobre rezultate, sto kasnije dovodi do nus proizvoda koji se zove novac.

Kako izaci iz zacaranog kruga? Moras smanjiti svoja materijalna ocekivanja u zivotu i sve moguce troskove. Ako imas auto, prodaj ga, ako imas preskup stan, uzmi manji na losijoj lokaciji za jeftiniju rentu, ako imas nepotrebnih stvari u kuci koje ne koristis, prodaj ih i tako ces ustedjeti. Potrebna ti je odredjena ustedjevina da bi mogao imati malo slobode da razmislis o svojim zeljama, potrebama, mogucnostima a i da se okusas u stvarima koje te zanimaju. Osiguraj se sa najmanje 6 mjeseci unaprijed u slucaju da ne radis ama bas nista.

Radim oko godinu dana od kuce i nikad nisam pozalio sto sam krenuo ovim putem. Bilo je jako tesko i prihvatao sam cak i tad poslove koje ne volim. Trenutno sam odbio sve poslove i posvetio se istrazivanju svojih zelja i potreba i nikad se bolje do sad nisam osjecao!

Prethodni posao koji sam radio od kuce sam prihvatio iskljucivo zbog novca i sad zalim sto sam trosio svoje vrijeme na tome. Postoji jos jedan jako bitan faktor a to je STRAH za buducnost kada nemas stalno zaposlenje. Zbog ovog straha i prihvacamo raditi stvari koje ne volimo. Ovaj strah je jako tesko proci, ali moze se, ako ga prodjes zivot postaje lijep za zivjeti, radis stvari koje volis a nekako uvijek se pojavi tu i novac. Bitno je da svaki dan ustanes sa pozitivnim mislima, radis na sebi i usavrsavas se u svakom smislu, i ne dopustis da te zelja za materijalnim obuzme. Kada se usavrsavas u stvarima koje te zaista zanimaju, to radis s lakocom i polako postajes ekspert u toj oblasti. Cim si eskpert u necemu, lako je to unovciti. Ipak najljepse stvari u zivotu su one koje se ne mogu kupiti novcem.