Panični poremećaj

[mikimiki]

i meni

ali nije to rješenje. muž prigovara, na poslu mi može trebat...
jedino probat se nakljukat helexima...ali onda bi mogla zaspat

[ELICEA]

Azzura kaže:

btw, rekla mi je (psihijatrica) da nisam spremna za skidanje s lijeka i da ako joj se vratim (što ću sad trebat napravit) da više neće biti baš isto kao i prvi put, odnosno, da povratak na farmakoterapiju nakon prekida bude teži...no, što mi je tu mi je...iz kože nemerem...

Zašto "teži"? Možda nama teže padne jer se već ponadamo da je to sve iza nas, a kad ono gad nas opet doskoči i to u još jače...
Ali samo privikavanje na lijek je još i lakše... manje se plašiš lijeka kao takvog jer si ga već trošila i znaš kako će na tebe djelovati.

nemamnick1 kaže:

Dobro večer. ja sam novi na ovom forumu, ali Vas čitam već duže vrijeme.
Danas sam imao panični napad toliko jak da sam mislio da ću poludjeti. tlak 240/120, otkucaji srca 135/min. drhtanje cijelog tijela, glava mi se tresla, rukama nisam mogao dići čašu kolko su mi drhtale.

otišao na hitnu, dali mi normabel, i odmah me poslali kod psihijatra koji je dijagnosticirao panični poremećaj i prepisao normabel i citram 10mg. danas mi je prvi dan terapije

majko mila koji si ti sretnik! Ako ti je ovo doista prvi napad, a ti si odmah kod psihića završio zahvali Bogu!
Uštedio si patnje i love, i vremena i izbjegao agorafobiju... i iscrpljenost organizma...
Da barem ja nisam 2 god lutala po raznoraznim doktorima.... ne bih makar razvila agorafobiju...

[nemamnick1]

ELICEA kaže:

Zašto "teži"? Možda nama teže padne jer se već ponadamo da je to sve iza nas, a kad ono gad nas opet doskoči i to u još jače...
Ali samo privikavanje na lijek je još i lakše... manje se plašiš lijeka kao takvog jer si ga već trošila i znaš kako će na tebe djelovati.



majko mila koji si ti sretnik! Ako ti je ovo doista prvi napad, a ti si odmah kod psihića završio zahvali Bogu!
Uštedio si patnje i love, i vremena i izbjegao agorafobiju... i iscrpljenost organizma...
Da barem ja nisam 2 god lutala po raznoraznim doktorima.... ne bih makar razvila agorafobiju...

završio sam kod psihića na vlastito inzistiranje. ispostavilo se da sam sam sebi postavio dijagnozu. inače, imao sam i prije panične atake, ali puno slabije nego što je bio ovaj zbog kojeg sam završio na hitnoj. inače, jedno vrijeme, nekih tjedan dana nisam konzumirao normabel i danas sam opet imao atak, al doduše ne toliko jak. nakon normabela sam se smirio.

[zelazny]

nemamnick1 kaže:

Dobro večer. ja sam novi na ovom forumu, ali Vas čitam već duže vrijeme.
Imao sam strah od javnih nastupa, tremu užasnu. Stresnu situaciju na poslu.

Ove godine kolegica otišla na porodiljni, uz svoj posao još sam preuzeo i njen.
Danas sam imao panični napad toliko jak da sam mislio da ću poludjeti. tlak 240/120, otkucaji srca 135/min. drhtanje cijelog tijela, glava mi se tresla, rukama nisam mogao dići čašu kolko su mi drhtale.

otišao na hitnu, dali mi normabel, i odmah me poslali kod psihijatra koji je dijagnosticirao panični poremećaj i prepisao normabel i citram 10mg. danas mi je prvi dan terapije. ima tko sličlnih iskustava? kak je djelovalo na Vas? normabel me smirio i otkucaji srca su pali kao i tlak. više ni ne drhtim koji su vama bili okidači. koliko često imate napade panike?
da li bi trebao napraviti ekg ili ne, krvnu slik? kaj ste vi sve radili? psihijatar veli da mi je tlak skočio uslijed napada. liječnica opće prakse veli da neka obavim ekg i krvnu sliku. malo mi je čudno da je on tak brzo dijagnosticiral poremećaj makar su bili svi simptomi bili prisutni. hvala vam na odgovorima.

Čudno..ja sam u pon u jutro imala pritisak u prsima i tlak 190-110, frekvencija 130 i nisu me poslali šrinku..odbila sam otići na hitnu zbog posla, nafilali su me lijekovima i podigli na noge s tim da sam sljedeća dva dana prespavala od umora...danas sam skinula holter, obiteljska anamneza katastrofalna i to sam odmah spomenula i nadam se da je uzeto u obzir.
inače što se javnih nastupa tiče, prije 2 godine sam održala predavanje na međunarodnom kongresu u Parizu, pred kolegama iz 20 zemalja. Da, imala sam tremu, ali sam sve odradila. Ovo od prije dva dana je bilo nešto drugo i loše, nekakav alarm koji mi je rekao da usporim...i jesam, ne znam kako, ali jesam. Čak i doručkujem u jutro, tost i šalicu čaja od kamilice. I vodim svoje pse u šetnju i trčim s njima, ne pijem ni kavu više...Doživjela sam vjerojatno strah od smrti....ne znam...
Kod tebe..obzirom na tlak i frekvenciju, trebalo bi isključiti organski uzrok, za početak napraviti kardiološku obradu, ekg, krvne pretrage, holter ekg i tlaka, uzv srca i pregled kardiologa. Ako je sve to isključeno, onda treba uzeti u obzir psihijatra.

[Shizzona]

Sjecam se perioda 2013./2014. kada sam mjesecno imala oko 5-6 napada. Samo onaj prvi momenat, osjecaj da napad dolazi, je bio strasan. U tim momentima bih i bila svjesna da cu imati napad, ali vec poslije par sekundi, nigdje sam. Tijelo mi se trese uzasno, ukoliko zelim da smirim tijelo, stisnem vilicu i ona zatim podje cvokotati. U pocetku dok nisam znala da je u pitanju panicni napad, nije mi bilo jasno u tim momentima sta se zbiva. Sjecam se da sam si govorila: "Sta je ovo jbt, daj smiri se, polako, proci ce...". I prolazilo je. I vracalo se.
Nekad su bili slabijeg, a nekad jaceg intenziteta.
Nisam nikad posjetila doktora nikakvog zbog toga.

U medjuvremenu sam primjetila sta me dovodi u takva stanja.
Najprije su mi dolazili ako bih pocela razmisljati o necemu i ako ne bih nailazila na logicki slijed misli. Tj.dovodila sam samu sebe "pred zid". I onda nemam gdje, pa glavom od zid. Mnogo nelogicnosti u mojoj glavi, logika mi se nikako nije podudarala sa onim sto sam vidjala i cula vani.
Kada dodje do nelogicnosti, tada slijedi napad, jer nemam rijesenje.

I tako sve do jednom. Kada sam imala zadnji i najtezi napad u zivotu.
Trajao je oko 15-20 minuta. Svjedocili mu brat i bivsi decko. A dobila sam ga jer nisam dobila od decka odgovor na pitanje gdje je potrosio stanarinu za taj mjesec.
Lezala sam na podu, dok sam se cijela tresla, bez mogicnosti da mislim o bilo cemu osim o 4-5 recenica koje su se ponavljale istim redom, jakom brzo. Nije bilo prostora ni za sto drugo. A one same su bile nepovezane.
Stajali su oko mene, pricali, pokusali pomoci, i nista.
Samo sam u jednom momentu pomislila " daj da umrem, ili neka ovo zavrsi, ovo ludilo ne mogu podnijeti".
Pomogli su mi da ustanem i krenem do wc, jer mi je bilo vruce mnogo. Kada sam upalila svijetlo (tad vec malo dosla sebi), sjetih se kako vecina ljudi srcani udar dozivi u wc, jer se krenu rashladiti. i ne udjem zbog toga. Sjednem na krevet, jos se tresuci, kazem bivsem da me ostavi sa bratom nasamo. I tu se potpuno smirim.
Znam da sam tada rekla, sva sretna i vidno bolje " Koji je ovo qrac bio?", ali sam se vrhunski dobro osjecala nakon napada.

Uskoro sam napustila decka, i nikad vise ni najblazi napad nisam imala.
Prekucala sam ih. Sad cu prije imati vlazi nervni slom, nego napad. I jbg, nista nije logicno, nema smisla truditi se, inace ces da poludis.

[Pigsy]

mikimiki kaže:

da li je netko imao PA tijekom vožnje? ja nažalost jesam, i od tada izbjegavam voziti autoputom...grozno. ima li netko kakav pametan savjet? ili kakvo slično iskustvo?

Joj, evo ja jesam, par puta. Nastavila sam voziti jer je bilo u gradu (ne prevelike brzine), ali stajanje na semaforima ili u koloni u tim trenucima mi je bilo...uf. Dok god se krećem, vozim...još nekako ide. Vidiš, ti se bojiš autoputa, a ja stajanja na semaforima A savjet, a joj...ovisi o težini simptoma. Ja obično imam u pripremi neku radio stanicu gdje stalno nešto pričaju pa se koncentriram na to, jednom sam nekog nazvala i zamolila da priča, jednom sam zamolila prijatelja da vozi iza mene dok ne dođem do doma...U svakom slučaju - nemreš niš osim pozitivnih afirmacija i čekat da što prije prođe. Xanax nema smisla popit, jer dok počne djelovat, već budem na odredištu. Al da me ulovi na autoputu, gdje mi odredište nije ni na vidiku, vjerojatno bih stala sa strane (ili na zaustavnu traku), popila tabletu i duboko disala dok ne prođe. U svakom slućaju - suosjećam

[mikimiki]

Pigsy kaže:

Joj, evo ja jesam, par puta. Nastavila sam voziti jer je bilo u gradu (ne prevelike brzine), ali stajanje na semaforima ili u koloni u tim trenucima mi je bilo...uf. Dok god se krećem, vozim...još nekako ide. Vidiš, ti se bojiš autoputa, a ja stajanja na semaforima A savjet, a joj...ovisi o težini simptoma. Ja obično imam u pripremi neku radio stanicu gdje stalno nešto pričaju pa se koncentriram na to, jednom sam nekog nazvala i zamolila da priča, jednom sam zamolila prijatelja da vozi iza mene dok ne dođem do doma...U svakom slučaju - nemreš niš osim pozitivnih afirmacija i čekat da što prije prođe. Xanax nema smisla popit, jer dok počne djelovat, već budem na odredištu. Al da me ulovi na autoputu, gdje mi odredište nije ni na vidiku, vjerojatno bih stala sa strane (ili na zaustavnu traku), popila tabletu i duboko disala dok ne prođe. U svakom slućaju - suosjećam

hvala

[ELICEA]

ja se bojim i autoputa i stajanja na semaforima i gužvi

[nemamnick1]

zelazny kaže:

Čudno..ja sam u pon u jutro imala pritisak u prsima i tlak 190-110, frekvencija 130 i nisu me poslali šrinku..odbila sam otići na hitnu zbog posla, nafilali su me lijekovima i podigli na noge s tim da sam sljedeća dva dana prespavala od umora...danas sam skinula holter, obiteljska anamneza katastrofalna i to sam odmah spomenula i nadam se da je uzeto u obzir.
inače što se javnih nastupa tiče, prije 2 godine sam održala predavanje na međunarodnom kongresu u Parizu, pred kolegama iz 20 zemalja. Da, imala sam tremu, ali sam sve odradila. Ovo od prije dva dana je bilo nešto drugo i loše, nekakav alarm koji mi je rekao da usporim...i jesam, ne znam kako, ali jesam. Čak i doručkujem u jutro, tost i šalicu čaja od kamilice. I vodim svoje pse u šetnju i trčim s njima, ne pijem ni kavu više...Doživjela sam vjerojatno strah od smrti....ne znam...
Kod tebe..obzirom na tlak i frekvenciju, trebalo bi isključiti organski uzrok, za početak napraviti kardiološku obradu, ekg, krvne pretrage, holter ekg i tlaka, uzv srca i pregled kardiologa. Ako je sve to isključeno, onda treba uzeti u obzir psihijatra.

doktorica opće prakse mi je to i preporučila, ali zbog posla nisam išao. mogu reći da su mi lijekovi koje mi je doktor prepisao puno pomogli. tlak mi se normalizirao 120/80, otkucaji 70-80 i napada mogu reći uopće nije bilo.

[zelazny]

nemamnick1 kaže:

doktorica opće prakse mi je to i preporučila, ali zbog posla nisam išao. mogu reći da su mi lijekovi koje mi je doktor prepisao puno pomogli. tlak mi se normalizirao 120/80, otkucaji 70-80 i napada mogu reći uopće nije bilo.

Super da ti je bolje
Ali ipak bi trebao napraviti sve pretrage, pa si miran. Možda ti lijekovi nisu ni potrebni, a što se posla tiče, da, i meni je posao bio uvijek na prvom mjestu i u jednom trenutku je postalo nepodnošljivo, kada se probudiš u 3 ujutro i ideš odrađivati neke stvari zbog nenormalnih rokova...
Uspori.
Promjeni način života.
Pazi na prehranu.
Vježbaj.
Iako imam 2 psa i dosta sam vani s njima, planiram otići u teretanu i vježbati, a to i tebi savjetujem.
Koliko ono imaš godina?

[nemamnick1]

zelazny kaže:

Super da ti je bolje
Ali ipak bi trebao napraviti sve pretrage, pa si miran. Možda ti lijekovi nisu ni potrebni, a što se posla tiče, da, i meni je posao bio uvijek na prvom mjestu i u jednom trenutku je postalo nepodnošljivo, kada se probudiš u 3 ujutro i ideš odrađivati neke stvari zbog nenormalnih rokova...
Uspori.
Promjeni način života.
Pazi na prehranu.
Vježbaj.
Iako imam 2 psa i dosta sam vani s njima, planiram otići u teretanu i vježbati, a to i tebi savjetujem.
Koliko ono imaš godina?

33. al ubija me i situacija doma, pokušaji samoubojstva od strane moje majke koje sam spriječio. itd... počeli su djelovati ad-i, tak da se sad osjećam malo čudno, mamurno, pospano.... neznam, veli mi doktor da sam premalo sebičan i da sam natprosječno inteligentan i da mi to trenutno predstavlja teret.

[Vordas]

Bok ekipa. Evo ovako ovo je stvarno duga priča pa ću stoga pokušat objasnito što kraće. Tata mi se razbolio od karcinoma i uglavnom doktor je rekao da "nema šanse". Uglavnom dao mu je kratki rok života . Ja to sve slušam u bolnici dva i pol tjedna kako oni to sve beščutno govore, ko da je rijeć o sasvim normalnoj stvari, i šutim cijelo vrijeme makar bih ih sve odreda stresao po glavi. Inaće fakat nisam agresivan, već pretpostavljam zbog situacije. Uglavnom, počele su mi se javljati stvari koje sam imao u djetinjstvu, tinejđerskim danima pa sve do faksa, nači skoro cijeli život ali kako sam počeo istraživati na internetu skužavam da bih mogao imati panični poremečaj i to kronični, neznam dal to uopće postoji. Ko dijete, u drugom osnovne, odlučio sam da više nejdem u školu, svi su govorili pametno dijete, ali ja fakat nisam išao 1 mjesec u školu dok nije frka ispala. Imao samo fobiju od škole ko dijete. Užasno puno sanjario i ponekad još u vrtiću imao osječaj ko da se odvajam od sebe. U osnvonoj, naročito sedmi razred, gušenje u prsima. Nikom nisam rekao ni rijeći jer svi su se brinuli za mamu koja je imala dijabetes. Čak sam joj jednom spasio život dok je pala u komu, pa sam ko klinac nazvo hitnu. Uglavnom, da jako puno skratim. Sa 24 odlazim na faks, PMF, smjer fizika i u cjelom semestru ne dam niti jedan ispit. Pretkraj semestra, imao sam osječaj ko da ću propast, ko da ću umrijet, ali doslovce i danas razmišljam, valjda od tolkog nespjeha što nisam uspio zadovoljiti niti jedan ispit. Uglavnom nakon prvog semestra zatvaram se u sebe, aksioznost, počinje agresivnost i naveliko sanjarenje. Da skratim još više. Stanje je izmaklo kontroli potpuno, svjestan sam toga. Stojim u kuhinji i čekam da se odvojim od sebe, totalno ludilo čovječe. Odlazim hitno na hitnu sa tatom i tamo velim da mi nije dobro i beljazgam gluposti o bogu, životu i itd. Pitaju me dal želim na 21 dan na ispitivanje u Vrapče. Velim ok, čak mi je lakše, jer si mislim tam su stručnjaci pa budu pomogli. Uglavnom tam sam došo, tam je ludilo totalno, spucali me sa 5mg Haldola, injekcija u stražnjicu i spavao sam doslovce 2 dana u bolnici. Nisu me mogli probuditi. Čupala me sestra za kosu da me probudi. Spavao sam valjda toliko od iscrpljenosti organizma. Uglavnom dijagnosticirana mi je šizofrenija makar ja nikad nisam imao niti jednu halucinaciju, niti sam čuo ikad neke glasove, niti vidio neka stvorenja, ništa. Spucali su me na takve jake lijekove dok nisam bio miran ko bubica. I sad opet, nakon 12 godina, dok je tata bolestan javlja se strah od smrti i zato sam se sve opet svega toga počeo prisječati i povezivati stvari. Kaj vi mislite o ovome? Moj psihijatar nema pojma o tome. Čudni su mi i ubiti tražim vaš savjet dal da se uopće savjetovam sa psihijatrom? Jer situacija je zasada za izdržati i da me psihić ne navede na veće zlo pa mi propiše još lijekova. Jer sam kad sam bio kod nje prošli put veli da mi je ta sva nervoza, koja ona vidi na meni, od stresa sa tatinom situacijom ali nisam rekao psihiću kaj sam tu napisao, kaj sam sve proživljavao u životu.

[Pigsy]

Vordas kaže:

Kaj vi mislite o ovome? Moj psihijatar nema pojma o tome.

Imam dojam da tvoji simptomi ne odgovaraju klasičnoj slici paničnog poremećaja. Spominješ i prethodnu dijagnozu šizofrenije.
Mislim da bi bilo najbolje da se javiš svom psihijatru i sve mu ispričaš bez zadrške - sve što ti se događa i kako se osjećaš, bez prešućivanja. On će (kao stručnjak za to) onda moći postaviti pravu dijagnozu i znati kako je tretirati.
Žao mi je zbog tate.

[loky4i4]

desio mi se nedavno panicni napad ,sve je pocelo s osjecajem gusenja(desavalo mi se i prije kao da imam knedlu u grlu jedno par mjeseci al uspio sam smiriti do sada) ,pa drhtavica ,ubrzani puls, slabost u nogama ,otisao u hitnu dobio normabel ,odmah iduce jutro isao kod svoje doktorice i dok sam cekao na red opet mi srce pocelo raditi ubrzano ,isto dobio normabel ,prepisan mi diazepam i uputnica ak mi opet bude lose za hitnu(psihijatrija) ,e sad mene zanima ako je netko uspio ,kako se rijesio panicnih napada , stresa opcenito ,sada mi je bolje ali opet imam tokom dana osjecaj gusenja iako blago pa se smirim i nastavim dalje , također me zanima kako diazepam utjece na tijelo jer se ne želim navikavati na lijekove ,pa da budem ovisan o njima ,no ponekad pozelim popiti samo da se smirim edit: btw 22 mi je godine i svi se pitaju zbog cega ja imam stres ,a i sam nisam dozivio nesto stresno da bi mogao reci da mi je bio nekakav trigger za napad panike osim tog straha da cu se ugusiti

[sandalinka]

mene zanima zašto se panični poremećaj liječi antidepresivom (osim anksiolitikom). Znači li to da su ljudi s napadima panike ujedno i depresivni? depresivni, a da se to i ne primjeti, ili što ?
gdje se, i kojom terapijom (ne lijekovima) u Zagrebu, na uputnicu mogu liječiti osobe s paničnim napadajima?

[Pigsy]

sandalinka kaže:

mene zanima zašto se panični poremećaj liječi antidepresivom (osim anksiolitikom). Znači li to da su ljudi s napadima panike ujedno i depresivni? depresivni, a da se to i ne primjeti, ili što ?

Većina antidepresiva djeluje i na receptore u mozgu čiji disbalans provocira anksioznost (i panične atake).

sandalinka kaže:

gdje se, i kojom terapijom (ne lijekovima) u Zagrebu, na uputnicu mogu liječiti osobe s paničnim napadajima?

Doktoricu opće prakse se traži uputnica za psihijatra. Ako se ne žele piti lijekovi, psihijatru se kaže da ti treba samo razgovorna terapija. Psihijatar može propisati/sugerirati lijekove (to ovisi o težini simptoma), ali te ne može 'natjerati' da ih piješ. Ja sam npr. godinu dana odbijala terapiju tabletama. Istina, sad mi je žao, ali to je već neka druga tema.

[sf girl]

sandalinka kaže:

mene zanima zašto se panični poremećaj liječi antidepresivom (osim anksiolitikom). Znači li to da su ljudi s napadima panike ujedno i depresivni? depresivni, a da se to i ne primjeti, ili što ?

da, p. napadi su posljedica dugogodišnjih depresivnih stanja.

[Calm Being]

Bok svima. Trebam savjet. Imam anksiozno depresivni poremećaj i panični poremećaj. Pijem redovitu terapiju i nije mi tak loše ko prije, ali mi se u zadnje vrijeme pogoršava stanje. Prije pol godine sam odustala od svog psihijatra u Jankomiru jer mi opće ne pomaže. Htjela bi si nać nekog psihijatra na Rebru, ali se bojim, imam jako loša iskustva sa psihijatrima, neki su me jako povrijedili. Zato se bojim opet nalazit novog psihijatra da se opet ne razočaram, a da ne kažem da me izluđuje čekanje na red koje traje 1 sat. Razmišljam si i o grupnoj terapiji, prije sam išla u Jankomiru i bilo mi je ok na tome, htjela bi najradije na Rebro jer mi je bliže nego u Jankomiru, al opet da bi dogovorila grupnu, prvo moram razgovrat sa psihićem, a bojim se da ću naletit kakve sam sreće na krivu osobu opet. Jednostavno ne znam dal se isplati truda sve to počinjat ispočetka.

[psywhatdo]

Calm Being kaže:

Bok svima. Trebam savjet. Imam anksiozno depresivni poremećaj i panični poremećaj. Pijem redovitu terapiju i nije mi tak loše ko prije, ali mi se u zadnje vrijeme pogoršava stanje. Prije pol godine sam odustala od svog psihijatra u Jankomiru jer mi opće ne pomaže. Htjela bi si nać nekog psihijatra na Rebru, ali se bojim, imam jako loša iskustva sa psihijatrima, neki su me jako povrijedili. Zato se bojim opet nalazit novog psihijatra da se opet ne razočaram, a da ne kažem da me izluđuje čekanje na red koje traje 1 sat. Razmišljam si i o grupnoj terapiji, prije sam išla u Jankomiru i bilo mi je ok na tome, htjela bi najradije na Rebro jer mi je bliže nego u Jankomiru, al opet da bi dogovorila grupnu, prvo moram razgovrat sa psihićem, a bojim se da ću naletit kakve sam sreće na krivu osobu opet. Jednostavno ne znam dal se isplati truda sve to počinjat ispočetka.

Odi, nemaš što za izgubit, ako ti ne bude odgovarao odmah ga mijenjaj, ne mogu baš svi biti idioti. Ima i posebna tema baš za preporuke psihijatara, naći ćeš nekog.

[sandalinka]

Ima li neki muski doktor na Klinici za psiholosku medicinu rebro koji radi s osobama s panicnom napadima.? Navodno je kognitivi bihevioralna terapija dobra ali gdje se moze dobiti na uputnicu? I zanima me jos dr.Vedran Bilic i autogeni trening, kako je to i ima li on i indvidualnu terapijul?