Depresija - opća tema

[dorothea]

Senadica kaže:

U svojim teskim krizama sam ponekada
mislila da ne volim svoga muza,ali ja sam u to htjela vjerovati
jer mi se vrtilo po glavi da ga ne
zasluzujem,jer mi je samopuzdanje bilo na nuli.
Mislila sam da bi mu bolje bilo bez mene p sam sebe htjela uvjeriti da ga ne volim.
U sustini je najbitnije znati da se u krizama depresije ne trebaju donositi nikakve velike odluke,jer sve drugacije izgleda kada nisi u depri.
I zivot ponovo moze biti ruzicast,i naravno da volim svoga muza....

Konacno neko ko priblizno zna sta prolazim i to sa druge strane ogledala.
Kako se tvom muz nosio sa tvojim stanjima i na koji nacin si spoznavala da ga volis? Ja mu zaista vjerujem da je zbunjen i da ne zna, ali njegov pogled, govori da me voli, da mu je stalo toliko da me ne zeli unistavati i dalje, ali takodje, da ne zna ako me pusti kako i dalje da se nosi sa svojim problemima.
Opet sam spomenula strucnu pomoc, ali on tvrdi da nije bolestan, tako da to i dalje otpada. On je inace tip, koji ne poseze ni za aspirinom bez bas velike potrebe, da ne kazem da je lijekofobican.
Svaki odgovor je dobro dosao, jer ja priznajem da nam je potrebna pomoc.

[Senadica]

dorothea kaže:

Konacno neko ko priblizno zna sta prolazim i to sa druge strane ogledala.
Kako se tvom muz nosio sa tvojim stanjima i na koji nacin si spoznavala da ga volis? Ja mu zaista vjerujem da je zbunjen i da ne zna, ali njegov pogled, govori da me voli, da mu je stalo toliko da me ne zeli unistavati i dalje, ali takodje, da ne zna ako me pusti kako i dalje da se nosi sa svojim problemima.
Opet sam spomenula strucnu pomoc, ali on tvrdi da nije bolestan, tako da to i dalje otpada. On je inace tip, koji ne poseze ni za aspirinom bez bas velike potrebe, da ne kazem da je lijekofobican.
Svaki odgovor je dobro dosao, jer ja priznajem da nam je potrebna pomoc.

Pa muz bas i nije znao bas sve sto
mi se mota po glavi.A jedno je biti u vezi
a drugo u braku,a jos imati i dijete,a ipak sam predlozila
nekoliko puta razvod misleci da bi im bilo bolje bez mene.
On me nije nikada ozbiljno shvati,znao je da mi je jako tesko
imala sam njegovu tihu podrsku.
Zao mi je sto on ne prihvata nikakvu strucnu
pomoc,bar psihoterapiju ako se boji ljekova.
A sto se mojih osjecaja tice,kako su se smanjivali
svi simptomi depresije,tako su me i moji osjecaji prestali opterecivati.
Znaci pomoc postoji,ali ju moramo potraziti...

[dorothea]

Senadica kaže:

Pa muz bas i nije znao bas sve sto
mi se mota po glavi.A jedno je biti u vezi
a drugo u braku,a jos imati i dijete,a ipak sam predlozila
nekoliko puta razvod misleci da bi im bilo bolje bez mene.
On me nije nikada ozbiljno shvati,znao je da mi je jako tesko
imala sam njegovu tihu podrsku.
Zao mi je sto on ne prihvata nikakvu strucnu
pomoc,bar psihoterapiju ako se boji ljekova.
A sto se mojih osjecaja tice,kako su se smanjivali
svi simptomi depresije,tako su me i moji osjecaji prestali opterecivati.
Znaci pomoc postoji,ali ju moramo potraziti...

Ima i on moju podrsku, jer ja se i ne osjecam kao djevojka, vec zaista kao njegova zena. Davno je nestala ta granica, koju daje taj papir. Znam da bi mnogi rekli da bi bilo bolje da nastavim sama dalje, da se ne nosim sa njegovim stanjima, jer mi to ne treba, ali ja sam sama donijela tu odluku da zelim dalje sa njim i uz njega. Nisam balavica, znam da je borba teska i neizvjesna, ali opet u njemu ima toliko kvaliteta zbog kojih sam se zaljubila i zelim ga uz sebe i dalje.
Pokusacu sama da ga cupam, a ako me uspijem ili se razidjemo, ispricacu sve njegovoj mami, pa neka ona dalje poduzme sta moze, ali sve do zadnjeg necu nikoga mijesati u nas odnos.

[zveki 97]

justme0 kaže:

Imam jedno pitanje.
Imala sam problema sa spavanjem. Nikako nisam mogla spavati, stalno sam se budila, imala noćne more i ponekad hodala u snu.
Pijem lamal i praxiten već neko vrijeme. Sada mogu spavati. Točnije, zaspim jako rano. I dalje imam noćne more no ne budim se previše po noći.
No cijeli dan sam umorna. Sad mi se cijeli dan spava. Nemam energije. Učim za fax i koncentracija mi je nikakva. Spava mi se. Više ni ne izlazim jer mi je prekasno ići nekamo. U to vrijeme sam već u dubokom snu.
Da li je moguće da sam ja zbog tih lijekova umorna cijelo vrijeme?

Ja od lamala nisam mogla spavati i to me ubijalo. Stalno sam bila kao u nekakvom polusnu po noći, a onaj čvrsti pravi san nije nikako dolazio. Prije bih rekla da taj tvoj umor izaziva praxiten. Ali, pitaj psihića, to ti je najbolje...

[zveki 97]

dorothea kaže:

Konacno neko ko priblizno zna sta prolazim i to sa druge strane ogledala.
Kako se tvom muz nosio sa tvojim stanjima i na koji nacin si spoznavala da ga volis? Ja mu zaista vjerujem da je zbunjen i da ne zna, ali njegov pogled, govori da me voli, da mu je stalo toliko da me ne zeli unistavati i dalje, ali takodje, da ne zna ako me pusti kako i dalje da se nosi sa svojim problemima.
Opet sam spomenula strucnu pomoc, ali on tvrdi da nije bolestan, tako da to i dalje otpada. On je inace tip, koji ne poseze ni za aspirinom bez bas velike potrebe, da ne kazem da je lijekofobican.
Svaki odgovor je dobro dosao, jer ja priznajem da nam je potrebna pomoc.

Njemu je potrebna stručna pomoć i tu nema dileme. Bez stručne pomoći će se mučiti dugo i nepotrebno. Neka on to svoje stanje ne nazove bolešću, neka ga nazove kako god želi ako toliko zazire od riječi "bolest", ali neka ode na razgovor kod psihijatra. Nitko njega neće prisiljavati da on pije lijekove ako on to ne želi, nitko ga neće proglasiti ludim ili bolesnim, razgovarat će s njim o njegovom "stanju". Nekome će reći što ga tišti bez da ga taj osuđuje i moći će mu priznati i najdublje strahove i muke, istresti iz sebe sve, baš sve što mu je na duši! Nitko to neće znati osim njega i tog čovjeka-psihijatra.
Pokušaj mu predočiti situaciju na taj način. Zar mu ne bi bilo lakše kada bi s nekim mogao, otvoreno i bez zadrške, razgovarati o tome zašto je tužan, bezvoljan i nesretan? Otvoriti dušu, isplakati bol, a da tome nitko nije svjedokom osim njega samoga i stručnjaka koji će ga znati provesti kroz tu bol na način da mu je olakša? Možda mu neće ni nuditi lijekove, možda će mu samo ponuditi pomoć u vidu razgovora...
Ne treba biti fobičan i zazirati od takvih stvari. I najveća bol gubi na važnosti i jačini jednom kada ju izrečemo.
Prirodno i normalno je da u situaciji u kojoj je, bježi od tebe i nalazi se u stanju "emocionalne tuposti" gdje ne može osjetiti ljubav koju je zakopao pod negativnim emocijama. Ljubav sigurno postoji, ali veći je strah, crnilo i tjeskoba koji su tu ljubav prikrili.
Depresija je vrlo lukava i podla. Navuče nam koprenu na misli i osjećaje, učini da pomislimo da ne volimo one koje obožavamo, pomuti nam normalno i zdravo rasuđivanje.
U stanju duboke depresije, jedino što sam ja željela je bilo da me moj muž ostavi i nikada više ne pita za mene. Htjela sam da ode daleko, da me pusti na miru da nestanem, da se prestanem truditi, misliti, govoriti... Sramila sam se sebe, svoje nesposobnosti da se "trgnem" i izađem iz crnila. Očajno sam se sramila. I željela da nestanem. Da se nikada više ne probudim. Željela sam ništavilo.
U takvom stanju, negirala sam svoju ljubav prema njemu jer mi je ta ljubav predstavljala teret kao što mi je uostalom i sam život bio teret.
Ovdje se ne radi o tome da te tvoj partner ne voli. Ovdje se radi o tome da on nije u stanju ništa osjećati. Da je njegova ljubav zakopana negdje ispod svih tih crnih emocija koje su ga obuzele. Kada se crna koprena digne, njegova ljubav prema tebi će biti opet jednako velika i snažna kao i prije.
Njemu treba pomoć. Stručna pomoć. I tvoja ljubav, ma koliko god on tvrdio da ni tebe ni nju ne treba. Jer to nije istina. On trenutno živi u začaranom krugu depresije i ne može sam iz njega izaći. Svaka pomoć mu je dobrodošla bez obzira na njegove tvrdnje da mu pomoć ne treba.
Pokušaj ga natjerati da ode na razgovor kod stručne osobe. To bi mu bio prvi korak prema ozdravljenju i prema životu kakav je prije vodio.

[Senadica]

E moji depresivci i ja imam opet problem,pa ako netko ima neki
savjet dobrodoso je.
Jako se znojim,puuuno vise nego prije.
I nervira me sto svi oko mene govore TI KAO DA SI U KLIMAKSU.
A imam 33 godine.
Ja to pojacano znojenje povezujem sa AD,a sta vi mislite?
I jos da kazem da me ne spopada znojenje iz cista mira,
ali i uz najslabiji napor sva se preznojim.
To je bio prvi problem a drugi je sto cesto osjetim vrtoglavicu
i malaksalost.
I ona se smanje cesto konzumiranjem bilo kakve hrane i mirovanjem.
A to mi ne dopusta nikada da smanjim unos hrane.
A poslije trudnoce sam u dva mjeseca izgubila 10 kg i nikada nisam osjetila slabost.
Pa sta mislite da li bi i ovo imalo veze sa AD?
Toliko od mene i puno vas pozdravljam.....

[zveki 97]

Senadica kaže:

E moji depresivci i ja imam opet problem,pa ako netko ima neki
savjet dobrodoso je.
Jako se znojim,puuuno vise nego prije.
I nervira me sto svi oko mene govore TI KAO DA SI U KLIMAKSU.
A imam 33 godine.
Ja to pojacano znojenje povezujem sa AD,a sta vi mislite?
I jos da kazem da me ne spopada znojenje iz cista mira,
ali i uz najslabiji napor sva se preznojim.
To je bio prvi problem a drugi je sto cesto osjetim vrtoglavicu
i malaksalost.
I ona se smanje cesto konzumiranjem bilo kakve hrane i mirovanjem.
A to mi ne dopusta nikada da smanjim unos hrane.
A poslije trudnoce sam u dva mjeseca izgubila 10 kg i nikada nisam osjetila slabost.
Pa sta mislite da li bi i ovo imalo veze sa AD?
Toliko od mene i puno vas pozdravljam.....

Jesi li radila krvnu sliku nedavno?

[Senadica]

zveki 97 kaže:

Jesi li radila krvnu sliku nedavno?

Prije 2 ili 3 mjeseca,bila odlicna.

[Senadica]

Ajde pusticu slabost,to moze biti zbog masu
razloga,ali znojenje me jako takodjer muci,pa da li je netko od vas primjetio da se zbog
AD vise znoji?

[ray of light]

Senadica kaže:

Ajde pusticu slabost,to moze biti zbog masu
razloga,ali znojenje me jako takodjer muci,pa da li je netko od vas primjetio da se zbog
AD vise znoji?

ja, ako nije kilaža ipak u pitanju

[Senadica]

rejoflajt kaže:

ja, ako nije kilaža ipak u pitanju

Ma ne vjerujem da se vise znojim
zbog kilograma,jer sam imala ovu tezinu poslije poroda,pa cak
i pet sest kilograma vise,a nisam se ovako preznajala i
poslije najslabijeg napora.
A ove sam kg dobila sa AD,i ne ide mi nikako da ih se
rijesim.
A velafax mi malo remeti i mengu,pa mozda je to sve nekako
povezano.

[GiRL]

Velafax je zakon, hehehehe, u životu se nis' bolje khm, khm...

A dobro, ja sam konjina, pa ono, nisam neko mjerilo....

[Senadica]

GiRL kaže:

Velafax je zakon, hehehehe, u životu se nis' bolje khm, khm...

A dobro, ja sam konjina, pa ono, nisam neko mjerilo....

E draga ma neka si ti opet sa nama.

[dorothea]

zveki 97 kaže:

Njemu je potrebna stručna pomoć...:

Hvala ti na iscrpnom odgovoru i sto si odvojila vrijeme za mene. Nazalost, on odbija strucnu pomoc, kaze da nije bolestan, da ce to proci i slicno. Plasim se da bi vecim forsiranjem samo napravila da se totalno povuce i od mene.
A simptome si tacno opisala i ja ih tako vidim i ponudila sam mu da meni isprica sve svoje strahove i sve sto ga muci. Dobar dio toga znam, ali ne i sve. Recimo jedan od strahova je da ce me prevariti jer nosi taj gen u sebi, izgubio je vjeru u instituciju braka, jer sve ono sto je godinama smatrao bajkom, nestalo je u sekundi, sve je bila laz.
Drugi strah je da ce me unistiti, jer unistava sve oko sebe, sve njegove odluke su bile pogresne i smatra da mi je bolje bez njega, da ja zasluzujem nekoga ko ce me voljeti i paziti i maziti.
U trenucima kad je dobro, on je predivan, prica o svadbi, bebi, vidi se da zeli zivot sa mnom, ali kad mu se to desi, onda smatra da je los covjek i da nikoga ne moze usreciti.
Sad mu je najbolji drug postao fb, sto je razlika od prva 2 napada, kad je svaki slobodan trenutak provodio sa prijateljima van, ali se u medjuvremenu udaljio od tih istih prijatelja jer su ga povrijedili (zovu ga samo kad im treba da ih negdje vozi ili nesto im napravi), tako da sam mu ja jedini iskreni prijatelj. Majka se jako brine za njega, ali vidim da su njene nade u meni, a sestre imaju svoj zivot, jedna je u braku, ima dijete, druga ima vezu koja je isto turbulentna, ali iz nekih drugih razloga, tako da ja tu ostajem sama.
Prijateljica psiholog mi je rekla da se to kod njega zove "strah od gubitka jos jedne voljene osobe" i da taj strah ga tjera da me gura od sebe da odem dok on ima snage da me otjera, jer ako odem sama, to ce ga slomiti.
Ako imas kakav savjet da mi das, kako da mu sama pomognem, rado cu te saslusati. Moze i na pm, kako god ti odgovara. Unaprijed hvala.

[QUOTE=Senadica;29557802]E moji depresivci...QUOTE]

Da li si radila hormone stitne, jer po ovome sto si opisala, moguce je da je to? I ona strada od stresa, a simptomi su upravo ti. Pogledaj se u ogledalo i potrazi promjene u boji koze ili u ocima, jer su i one pokazatelj problema sa stitnom. Na tvom mjestu bi otisla lijecniku i posavjetovala se sa njim. Ti bar ne odbijas sturcnu pomoc kao moj dragi.

[GiRL]

dorothea, pohvalno je kaj se trudiš, njemu sad treba netko da ga pogura na liječenje, nemoj mu doduše dati da te povuče u ponor za sobom, ako se previše emocionalno angažiraš, nastoj biti objektivna, kad krene na psihoterapiju, bit' će mu teško, prošla sam je, pa znam, nije to lak posao, ali je vrijedan truda.

[Senadica]

Dorothea ma radila sam i nalaz stitne nedavno,i sve OK.



Imala sam strasnu noc,prisilne crne misli koje
nisam imala preko godinu,sva sam drhtala cijelu noc.
Uzasno,evo jos sam lose,ovo je ko grom iz vedra neba...smrc,smrc.

[plava ruža]

Možda je i do vremena ...iako nisam depresivna, "samo" anksiozna, i ja sam se probudila sa jako ružnim tjeskobnim osjećajem kakav nisam osjetila već neko vrijeme.

[dorothea]

Senadica kaže:

Dorothea ma radila sam i nalaz stitne nedavno,i sve OK.



Imala sam strasnu noc,prisilne crne misli koje
nisam imala preko godinu,sva sam drhtala cijelu noc.
Uzasno,evo jos sam lose,ovo je ko grom iz vedra neba...smrc,smrc.

Ja nisam sklona depresiji, tako da ti ne mogu reci nesto sto na srecu nisam prozivjela na svojoj kozi, ali sam recimo meteropata i sad odjecam da mi se crni misli prikradaju, jer kad bacim pogled sa prozora vidim samo sivilo, a to mi se ne svidja.
Mozda je i kod tebe samo do vremena.
Recimo, ja sam plakala danima prije 30-og rodjendana, jer sam se osjecala kao da nista nisam postigla u svom zivotu... frendice su mi se smijale, ali ja to nisam mogla zaustaviti. U sustini mislim da sam plakala sto se nisam ostvarila kao majka do sada, a to mi je velika zelja, tako da si mozda i ti na nekoj svojoj prekretnici, da ti tvoja podsvijest nesto porucuje, sto ne mora imati veze sa depresijom...
Ili na kraju krajeva odes na jos jednu seansu...

Pokusacu ga natjerati na terapiju, ako treba bicu i dosadna, jer nekako imam utisak da on ta stanja "ukroti" najvise zbog mene, ali da korijen ostaje i da se regenira svaki put kad se pojavi veci problem.

[ray of light]

plava ruža kaže:

Možda je i do vremena ...iako nisam depresivna, "samo" anksiozna, i ja sam se probudila sa jako ružnim tjeskobnim osjećajem kakav nisam osjetila već neko vrijeme.

meni je dr rekla jednom prilikom, ako si miran iznutra, vrijeme neće utjecati na psihu. ja joj vjerujem, jer kad sam bila dobro, nema tog vremena koje bi mi smetalo, a kad sam bila loše, sve mi je smetalo.

[plava ruža]

Najlakše je sve pripisati vremenu. Tako izgleda i ja bježim od istine da je duboko u meni još zakopano jako puno problema i nemira. U pravu je tvoja doktorica, i meni je moja davno rekla da treba mnogo više vremena kako bi se život "vratio" u normalu od vremena koje je bilo potrebno da ravnotežu poremeti.