Grupna psihoterapija

[kor-im]

neznam postoji li več tema o grupnoj terapiji ako postoji neka se premjesti

čitao sam dosta o grupnoj terapiji i otprilike razumijem principe po kojima bi u teoriji trebala funkcinirati

iznošenje svojih problema pred grupom trebalo bi imati učinak emocionalnog rasterečenja, i davati priliku da se problemi obrade u razgovoru, dok grupa daje emocionalnu podršku i umjetno stvoren osječaj zajedništva

ili tako nekako

međutim idem na grupnu terapiju več koji tjedan, i nije mi jasno

ne razumijem šta radim tamo
ne razumijem zašto sjedim tamo i slušam šta ljudi pričaju
nije mi jasno
nisam u stanju da se niti emocionalno niti iskustveno poistovječujem sa onim šta ljudi pričaju
nisam u stanju na bilokoji drugi način referencirati ili staviti u kontekst te priče tako da bi mi išta značile
nemogu to reči na grupi da nekoga nebi uvrjedio ali njihove priče o ženi mužu djeci odrastanju psihičkim problemimam pizdi materinoj, mi ne znače apsolutno ništa
čak ih nisam u stanju niti pratiti, dosadno je i naporno, ostanem sam sa svojim mislima i to zna biti neugodno

nije mi jasno šta radim tamo, možda nešto radim krivo

može li mi netko malo bolje objasniti o čemu se uopče radi u grupnoj terapiji, i kako, ako ikako, da tamo ne gubim vrijeme

[Sacreus]

Grupna terapija nije psihoterapijski pravac, nego nacin rada u psihoterapiji.. tako da sam nacin rada oviso o terapeutu/terpautima... Neke analiticke grupe zapocinju tako da se samo suti i onda onaj tko prvi progovori se kategorizira kao najanksiozniji; maraton grupe traju najmanje 24 sata; k cilju usmjerene imaju propisan broj susreta i sto se na kojem radi, itd.

Tako da nije skroz moguce razumjeti dinimaku grupe ni rada kroz ono sto se moze procitati o grupnoj terapiji..

A onda opet ovisi i o samom terapeutu, o samoj grupi (clanovima)...

Koliko dugo ides na grupu?

[Azz]

kor-im kaže:

nije mi jasno šta radim tamo, možda nešto radim krivo

može li mi netko malo bolje objasniti o čemu se uopče radi u grupnoj terapiji, i kako, ako ikako, da tamo ne gubim vrijeme

dobar si


zanimljiv je ovaj tvoj stav prema grupi.
ja ti neću o grupnoj terapiji po definicijama i značenjima jer to možeš proguglat, al evo nekog mog pogleda.
na individualnoj imaš odnos sa terapeutom recimo kao majka s djetetom.
a grupa bi trebala biti tvoja obitelj. nisi centar, već pažnju moraš podijeliti s drugima.
njihove priče su tu i radii tvojih uvida, bit će tu mnogo zrcaljenja (to je recimo prednost grupne, po nekom mom mišljenju). imat ćeš priliku sagledati stvar i suočiti se s mnogim različitim mišjljenjima. i neće te poštedjeti kako bi to možda napravio terapeut u individualnoj. suočit će te sa stvarima možda i prenaglo, prebrutalno.
mislim da bi trebao reći grupi kako se osjećaš i koliko te (ne)zanimaju njihove priče, kako ne vidiš kako im ti možeš išta reći.

tek si tjedan dana s njima, daj sebi i njima vremena, vjeruj mi, i tvoj dolazak zasigurno jako mnogo utječe na njihovu dinamiku rada koja je sada promijenjena i oni se moraju nekako nositi s tim.

u svakom slučaju, zasigurno nisi bezveze u toj grupi. jer, niti svatko može ući u grupu (rade se procjene), niti grupe svakome mogu pomoći. znači, s nekim razlogom si tamo, barem po mišljenju tvog terapeuta.

[Pringles]

Je li ti itko išta objasnio o svemu ovome što te muči prije nego si krenuo?

ne razumijem šta radim tamo
ne razumijem zašto sjedim tamo i slušam šta ljudi pričaju
nije mi jasno
nisam u stanju da se niti emocionalno niti iskustveno poistovječujem sa onim šta ljudi pričaju
nisam u stanju na bilokoji drugi način referencirati ili staviti u kontekst te priče tako da bi mi išta značile
nemogu to reči na grupi da nekoga nebi uvrjedio ali njihove priče o ženi mužu djeci odrastanju psihičkim problemimam pizdi materinoj, mi ne znače apsolutno ništa
čak ih nisam u stanju niti pratiti, dosadno je i naporno, ostanem sam sa svojim mislima i to zna biti neugodno

Ovo se obično raspravlja pred grupom i s grupom (i terapeutom koji vodi grupu).

Ako se netko uvrijedi na to da ti nisi u stanju pratiti i doživjeti njegovu životnu priču, to je njegov problem koji će mu biti terapijski materijal. Naravno, pod uvjetom da kada iznosiš svoje osjećaje ne vrijeđaš druge. Sve se može reći i na pristojan način. Iako u grupnoj terapiji zna biti svega kada su takve stvari u pitanju.

Jesi započeo s grupnom pt u novoformiranoj grupi gdje ste svi početnici ili si se priključio već postojećoj?

Meni je grupa bila jako zanimljiv i dobar način rada. Daje neke stvari koje ne možeš dobiti u individualnom radu (vrijedi i obrnuto, naravno). Ali ne odgovara svakome. Baš kao što ni individualna ne odgovara svakome.

[Sacreus]

Mogu komentirati i s pozicije voditelja grupe.. Potrebno je vrijeme da se ljudi prilagode, nekima ide brze, nekima sporije... neki se samo zaj..., a neke treba poticati da pricaju... itd.

No, poanta je uvijek u slusanju, razgovaranju, postavljanju pitanja drugima, iznosenju osobnih gledista na neciji problem, iznosenje osobnih iskustva, osobnih mogucnosti i potencijalnih rjesenja...

Naravno, kao sto ti je vec receno, trebas o svemu ovome sto te muci razgovarati na grupi... grupna terapija nije lagana, ne jednom clanu grupe, nego cijeloj grupi.. voditelj je taj koji se mora brinut za sve funkcionira i da svi budu sretni (sto je neizvedivo), a clanovi su ti koji moraju nesto dobiti i raditi na sebi, pri cemu to nikad ne izgleda kako oni zamisljaju da je idealno...

[kor-im]

Sacreus kaže:

a)...
Koliko dugo ides na grupu?

sad če biti drugi tjedan

Mrs. Pringles kaže:

Jesi započeo s grupnom pt u novoformiranoj grupi gdje ste svi početnici ili si se priključio već postojećoj?

več postoječoj, ali ljudi dolaze i odlaze tako da nas ima dosta novih

Mrs. Pringles kaže:

Je li ti itko išta objasnio o svemu ovome što te muči prije nego si krenuo?

Ovo se obično raspravlja pred grupom i s grupom (i terapeutom koji vodi grupu).

nakon prvog dana grupe imao sam dva individualna razgovora sa asistenticom valjda i jedan individualni sastanak sa psihiatricom koja vodi grupu

rekao sam im sve po redu i odgovor je bio otprilike da se strpim i dam grupi priliku, kao da če se sa vremenom išta promjeniti

ma več sam jednom nakratko bio u manjoj grupi pred kojih godinu dana, tamo je bilo otprilike isto ali u manjoj grupi je bilo dinamičnije pa nije bilo tako naporno za izdržat

iznenadilo me koliko je ubitačno naporno u velikoj grupi
nisam očekivao to
nakon prvih sat vremena više neznam šta da radim sa sobom, najradije bi odspavo ali držim se budnim iz pristojnosti

[Sacreus]

A sto ti ocekujes od grupe? Odnosno kako si zamisljao, te kako zamisljas, da bi trebala izgeldati grupa u kojoj ti je ok i ispunjavas svoja ocekivanja?

[Azz]

kor-im kaže:

iznenadilo me koliko je ubitačno naporno u velikoj grupi

koliko članova broji ta velika grupa?

[kor-im]

Sacreus kaže:

Mogu komentirati i s pozicije voditelja grupe.. Potrebno je vrijeme da se ljudi prilagode, nekima ide brze, nekima sporije... neki se samo zaj..., a neke treba poticati da pricaju... itd.

No, poanta je uvijek u slusanju, razgovaranju, postavljanju pitanja drugima, iznosenju osobnih gledista na neciji problem, iznosenje osobnih iskustva, osobnih mogucnosti i potencijalnih rjesenja...

Naravno, kao sto ti je vec receno, trebas o svemu ovome sto te muci razgovarati na grupi... grupna terapija nije lagana, ne jednom clanu grupe, nego cijeloj grupi.. voditelj je taj koji se mora brinut za sve funkcionira i da svi budu sretni (sto je neizvedivo), a clanovi su ti koji moraju nesto dobiti i raditi na sebi, pri cemu to nikad ne izgleda kako oni zamisljaju da je idealno...

ali sve šta ja tamo mogu je pričati o svojim problemima isto kao što bi pričao sa psihiatrom na individualnom razgovoru

nemam ništa za dodati niti išta za reči ikome u prostoriji, a neznam niti šta bi o svojim sranjima rekao, jer naprosto neznam, neznam ni šta da sebi kažem a kamoli drugima

meni nije problem govoriti o sebi, stvarno nije, ni pred jednim ni pred 30 ljudi, ali to bi bio monolog

monolog mogu imat i pred psihiatrom u zatvorenoj prostoriji, ionako bi psihiatar ili psihiatrica imala stručno mišljenje i mogla propisat ovo ili ono, a grupa može razrađivat ideje i probleme kako ko subjektivno šta čuje i davat svoja mišljenja i svoje perspektive i tri božje matere, ali na koji način se to mene tiče? to mi nije jasno

jer ja nikome u prostoriji nemam šta pametnog reč
o ničemu što pričaju
pa šta oni meni mogu reč o biločemu ?

ne razumijem to
grupa ima očit učinak na dobar dio polaznika
to se vidi
uglavnom su to stariji ljudi pogotovo žene, kojima takva situacija jako dobro dođe jer tamo u sigurnosti mogu pred ljudima iznjeti svoje probleme i osjetiti nekakvo olakšanje i nekekvu potporu i razraditi svoj problem tako da dođu do nekog zaključka

sve je to ljepo i krasno

ali emociju nije moguče prenjeti
olakšanje, ili napetost, ili ljutnju, ili sreču, ili bilokuji unutrašnji momenat koji oni prolaze nije moguče prenjeti
dakle meni je to potpuno beznačajno, mene se zapravo niti ne tiče šta oni prolaze ili šta su prošli
a moram to slušati

ja mogu tamo počet pričat i imat monolog od 5-10 minuta

onda bi oni komentirali ovo i ono

ali ja ne razumijem šta ja imam od toga

naprosto više ne vjerujem, iz iskustva, da takav oblik komunikacije može prouzročiti ikakvu promjenu

[kor-im]

Sacreus kaže:

A sto ti ocekujes od grupe? Odnosno kako si zamisljao, te kako zamisljas, da bi trebala izgeldati grupa u kojoj ti je ok i ispunjavas svoja ocekivanja?

neznam

nisam očekivao ništa

možda da se priča više o konkretnim psihološkim problemima ili unutarnjim momentima ili tehničkije o načinima djelovanja, ili kako da se izrazim, ali vidim da večina polaznika nije došla do toga ili o tome pričaju kroz - meni je moj muž jučer...- stil priče

Azzura kaže:

koliko članova broji ta velika grupa?

dvadesetak, neznam, nisam brojao

[Azz]

pa 20 ljudi u grupi je jedna fina šira obitelj (barem bi meni bila)

mislim da trebaš dati još vremena i sebi grupi, premalo je tjedan dana. grupa će te uskoro suočiti s nečim.

a i te priče "meni je moj muž jučer..." isto govore i o tome koji priča i o grupi. i sam kažeš da vas ima više koji ste noviji u toj grupi, a sve te promjene (jako) utječu na rad grupe. voditeljica grupe je tu da vas "drži" i imaj vjere - i u njih i nju i sebe.

mene je recimo odmah na početku individualne pitala da hoću li na grupnu (sociofobije itd) i ja znam da bi mi kao takvoj to dobro došlo, no još je prerano. moram odraditi neke stvari u individualnoj da uđem u grupu i uostalom, rekla sam voditeljici da je još nisam spremna dijeliti s ostatkom grupe.
no grupe su jako korisne i nadam se da ću za koju godinu biti spremna

[Pringles]

kor-im kaže:

več postoječoj, ali ljudi dolaze i odlaze tako da nas ima dosta novih

Daj si vremena da se adaptiraš, kao što ti je rekla liječnica.

Grupa u kojoj sam ja bila imala je cca 15 članova, i nekima su trebali doslovno mjeseci da se odluče na proradu (njima) problematičnih tema. Do tada su verbalizirali svakodnevne situacije, ili bi načeli neki problem, ili bi sudjelovali u razradi nečijeg problema pa bi na taj način dobili uvide u svoje stanje... ali da se odluče i dobe volju da budu u centru zbivanja trebalo im je dosta. Terapeut nikada nije inzistirao na tome (za razliku od grupe koja je znala biti agresivna prema njima po tom pitanju pa su tu bile potrebne intervencije), znao ih je pitati kako se osjećaju u vezi toga, ali pustio je da si uzmu vremena koliko im je potrebno.

Inače, čini mi se da je takav početak, gdje ulaziš u grupu u kojoj ipak postoji već neka struktura odnosa, možda malo zahtjevniji nego kada se započinje u grupi gdje ste svi novi i imate iste pozicije. (Samo moja pretpostavka, bila sam u ovoj drugoj situaciji.) A i Azzura je već spomenula da svako mijenjanje strukture grupe mijenja dinamiku rada. Tako da i 'starosjediocima' treba vremena da prihvate nove članove i da se stvori nova dinamika. U mojoj grupi je uvijek bila drugačija dinamika od uobičajene kada bi neki članovi nedostajali.

Dva tjedna, koliko ideš, mi se čini prekratko.

Ali, kao što su već drugi napisali- sve je individualno. Neki dominiraju grupom od prve minute (sve što je pretjerano moderira voditelj), a drugima trebaju mjeseci da uopće dobe ideju na koji bi način mogli sudjelovati.

[Azz]

ako te zanima malo više o grupnoj analitičkoj psihoterapiji potraži naslov "Grupna analiza" - Eduard Klain i suradnici. mislim, definitivno ti ne treba kao polazniku, ali ako baš želiš znati više onda će ti biti od koristi

[kor-im]

Mrs. Pringles kaže:

Daj si vremena da se adaptiraš, kao što ti je rekla liječnica.

razgovarat ču sa njom o tome sutra ili neki dan, razumijem šta hočeš reči samo nevidim baš na šta da se to adaptiram ni kako

kako se adaptirati na dosadu?

[Pringles]

kor-im kaže:

ali emociju nije moguče prenjeti
olakšanje, ili napetost, ili ljutnju, ili sreču, ili bilokuji unutrašnji momenat koji oni prolaze nije moguče prenjeti
dakle meni je to potpuno beznačajno, mene se zapravo niti ne tiče šta oni prolaze ili šta su prošli
a moram to slušati

Msilim da nije bitno da ti proživiš s njima njihove trenutne emocije, nego da se fokusiraš što u tebi one izazivaju, njihove emocije koje iznose i njihove priče koje pričaju.

Nije da takva terapija nema efekta na tebe. Inače ne bi sada ovdje otvarao ovakvu temu, bio frustriran i ljut. I to što osjećaš apsolutnu nezainteresiranost za njih isto nešto govori.
To ti je sve tema za pt.

I da, bude situacije gdje neki članovi blebeću o svemu i svačemu i doslovno dosađuju svima sa svim prepričavanjima dnevne rutine. To bude jako naporno. Pretpostavljam da je to zato da izbjegnu pričanje i razradu nekih bitnih stvari koje ih muče pa dok god troše minutažu na ovo, do tada je sve na čekanju. Ali ako odu previše u tom smjeru, terapeut ih prekida (btw koja nezahvalna pozicija). Kasnije kada se formiraju i neki odnosi u grupi, intervenciju zna napraviti i grupa. Pa se onda i ta situacija kasnije prorađuje kao tema. I tako u krug...

[Pringles]

kor-im kaže:

kako se adaptirati na dosadu?

Ma mislila sam općenito na adaptiranje na grupnu terapiju i članove grupe.

Što se dosade tiče, jedino što možeš napraviti je reći da se tako osjećaš.

Neki ljudi su zaista udav i maltretiraju grupu sa svojim pričama.

Druga situacija s dosadom koju sam susrela je kada se neki članovi dosađuju i razmišljaju o koječemu i nisu niti malo fokusirani, bez obzira što se prorađuje bitna tema koja ih se tiče i s kojom su se susreli u životu.

I jedno i drugo se (u mojoj grupi) obično interpretiralo kao oblik otpora prema terapiji. U prvom slučaju onoga koji priča, u drugom slučaju onih koji slušaju.

[Azz]

Mrs. Pringles kaže:

Neki ljudi su zaista udav i maltretiraju grupu sa svojim pričama.

tu im je zato voditeljica grupa koja se treba pobrinuti za to.



kor-im, jesi li im svima zapamtio cipele?

[Pringles]

Azzura kaže:

tu im je zato voditeljica grupa koja se treba pobrinuti za to.

Obično se terapeut i pobrinuo, ali ne odmah nego bi malo čekao da se vidi u kojem smjeru će se to razviti, i hoće li. Ali do tad je trebalo izdržati.
Još kad bi se netko iz grupe znao pridružiti u takvim kava-razgovorima i potencirati to...

I nekad mi se činilo da se čeka zato da se vidi hoće li možda o grupa reagirati na to.

kor-im, jesi li im svima zapamtio cipele?

[Azz]

Mrs. Pringles kaže:

I nekad mi se činilo da se čeka zato da se vidi hoće li možda o grupa reagirati na to.

definitivno!
al ima to svaka grupa, posebno ovako friške grupe u kojima je kor-im, pa se ljudi bave svakakvim pričama i neki valjda steknu dojam da su konačno dobili pozornicu na kojoj mogu zauzeti cijelih sat ipo za sebe i za prepričavanje stvari koje rade svaki dan, a koje nikom nisu bitne. ali to je i izazov za one koji su stariji članovi, koji su dobili više uvida, pa nerijetko oni preuzmu ulogu voditelja i suočavaju novog (brbljavog) člana.

al sad si mi oživila sjećanje na takve ljude koji dominiraju svojim dosadnim pričama, koji pričaju samo da pričaju (isto kao da im je tišina smrtni neprijatelj)...uf...sigurna sam da još nisam spremna za grupu...mislim da bih izašla vani, pa nek pričaju na temu acting outa koliko hoće (ja bih to odradila nakon Helexa )

[Pringles]

Azzura kaže:

...pa se ljudi bave svakakvim pričama i neki valjda steknu dojam da su konačno dobili pozornicu na kojoj mogu zauzeti cijelih sat ipo za sebe i za prepričavanje stvari koje rade svaki dan, a koje nikom nisu bitne.

Nekim ljudima to u početku bude nadomjestak za nezadovoljavajući društveni život. Ili za obitelj koja nema strpljenja slušati ih. To jasno i kažu.
U grupi po prvi put dožive da mogu pričati bez da ih netko odmah ušutkava ili im oponira. Pa je to isto dio njihovog procesa izliječenja, pripremi ih da imaju sigurnost koja im je potrebna kasnije kada se osjete dovoljno spremni pričati i o nekim konstruktivnijim temama. Budući da s vremenom, kako se grupa razvija, nauče promatrajući stare članove ili one nove koji nešto brže pohvataju stvari/brže se ohrabre, da grupa pruža mnogo više od pukog izbacivanja trenutnih frustracija.

Ali neki tu dobronamjernost grupe zaista vole zloupotrebljavati.

Zato je pozicija terapeuta kao moderatora dosta nezgodna. Bar je to moj dojam.
Treba odrediti trenutak kada osobu prekinuti i preusmjeriti ako je moguće, pa joj na taj način pomoći u snalaženju u procesu terapije. Ako se to napravi prebrzo onda ju se može povrijediti i usporiti napredak. S druge strane, ako ju se pusti da se previše razmaše, tada pak strada grupa na neki način.

Sudjelovanje u grupi jako razvija fleksibilnost. I nauči te podjednako i davati i primati.
U isto vrijeme razvija i sposobnost samozaštite i pravovremenog i prihvatljivog reagiranja na tuđe iskorištavanje dobronamjernosti i upadanja u tvoj prostor. Shvatiš da je Seinfeld bio u pravu. Serenity now- insanity later.

Ovo naučiš i u individualnoj, i kako to primijeniti u životu. Čini mi se da kroz grupu to ide brže jednostavno zbog odnosa unutar nje.