Smrtni slučaj i vjenčanje

[xantippa]

Znam da će neke od vas reći: "Zašto uopće načinjati tu temu?", ali sve češće čujem da je nekom pred vjenčanje umro dida, baka, ili netko bližnji iz obitelji. Mislim da je i to jedna stavka oko koje se treba unaprijed dogovoriti i uzeti to u obzir.
Meni je prije tri dana umro djed, bio je bolestan i star, 78 godina, ljudi kažu, odživio je svoje, a životario je, to se ne može poreći. Mi smo se sa starcima još davno dogovorili da u slučaju smrti bake ili djeda vjenčanje neće biti odgođeno.
Zanima me da li ste se vi dogovorili sa svojima oko toga i što biste napravili kad bi vam se to dogodilo? Naravno, nadam se da se to nijednoj neće dogoditi i da će svima sve proći u redu...

[Blackie]

xantippa kaže:

Znam da će neke od vas reći: "Zašto uopće načinjati tu temu?", ali sve češće čujem da je nekom pred vjenčanje umro dida, baka, ili netko bližnji iz obitelji. Mislim da je i to jedna stavka oko koje se treba unaprijed dogovoriti i uzeti to u obzir.
Meni je prije tri dana umro djed, bio je bolestan i star, 78 godina, ljudi kažu, odživio je svoje, a životario je, to se ne može poreći. Mi smo se sa starcima još davno dogovorili da u slučaju smrti bake ili djeda vjenčanje neće biti odgođeno.
Zanima me da li ste se vi dogovorili sa svojima oko toga i što biste napravili kad bi vam se to dogodilo? Naravno, nadam se da se to nijednoj neće dogoditi i da će svima sve proći u redu...

moji did i baba su stari i bolesni, baka može umrijeti sutra, za pola godine ili za 10...

ja planiram vjenčanje više od godinu dana i pričala sam sa svojima o tome kaj ako netko od njih umre...rekli su: nema odgode!

primjer: mamina frendica udavala nedavno kćer, u subotu ujutro je baka umrla...na sam dan vjenčanja...i kaj možeš, nema šanse sve otkazati...

odradili su vjenčanje, 3 dana kasnije pokopali baku...

život ide dalje

[ivana3101]

nama se dogodila pretužna i preteška stvar...mom budućem je umro tata mjesec i pol prije našeg vjenčanja....ja sam mislila odmah sve odgodit al nisu mi njegovi dali...na žalost tata neće s nama biti niti za mjesec dana niti za 5 godina...na žalost naše vjenčanje će proći bez njegovog tate i to nam je jako teško!! al vele život ide dalje i to treba prihvatit kao dio života..dragi je razgovarao i sa svečenikom i on je rekao da nema smisla odgađati...

[lavida]

mi smo sa planovima za vjenčanje počeli krajem prošle godine
moja baka je prije nekih mjesec i pol dana završila u bolnici, inače ima problema sa zdravljem, sada je situacija ozbiljna, prognoze su svakakve od 2 dana do 6 mjeseci....
to je užasno, ja bi joj bila prva od unuka koja se udaje/ženi...
pir je za mjesec i 20 dana, nećemo odgađati, ali grozno je to...

[0503982]

i mi smo razgovarali o tome , i mislim da bi se svi kod planiranja vjenčanja trebali o tome dogovoriti , meni se i desilo da mi je umrla baka ali 6 mj prije i neće biti odgode, a i da je bilo poslje nebi se odgađalo.. svi moji imaju stav da ne treba odgađati ,ali ja sam rekla da u slučaju nekog nesretnog slučaja , nedaj Bože nikome , odlučiti ćemo po osjećajima i naravno koliko je vremena do vjenčanja.. a mislim da nitko nebi zamjerio da se vjenčanje održi , jer život ide dalje, moje bake nama i samo mi može biti žao što neće biti snama i viditi našu sreću i ljubav..

[studentica21]

ivana3101 kaže:

nama se dogodila pretužna i preteška stvar...mom budućem je umro tata mjesec i pol prije našeg vjenčanja....ja sam mislila odmah sve odgodit al nisu mi njegovi dali...na žalost tata neće s nama biti niti za mjesec dana niti za 5 godina...na žalost naše vjenčanje će proći bez njegovog tate i to nam je jako teško!! al vele život ide dalje i to treba prihvatit kao dio života..dragi je razgovarao i sa svečenikom i on je rekao da nema smisla odgađati...

nama se dogodio smrtni slučaj iako ne naglo al znali smo svi da će tatina sestra umrijeti vrlo brzo od raka.vjenčanje smo odgodili 4mj. prije a mjesec i nešto prije same njezine smrti.bilo je odgođeno na godinu dana od datuma na koji smo zakazali.

na dan njenog sprovoda bilo je neumjesnih komentara tipa:"pa što su odgodili vjenčanje,to je sad 2 i pol mjeseca do samog čina" bla bla...
isti ti ljudi su nas na groblju gledali kako slomljeni plačemo,mog oca koji je klečao i držao se za njezin lijes,njenu majku koja od šoka nije više imala snage pustiti ni jednu suzu,oca koji je nijemo gledao u raku dok su spuštali njegovu kćer u lijesu...

i sad nek mi netko kaže da sam dan nakon sprovoda trebala naručiti pozivnice,zamoliti svog oca da mi pomogne naći janjce za svadbu,djed i baka da idu u kupovinu odjeće za vjenčanje...ma nek se gone kvragu ljudi s neumjesnim komentarima


nije važno koliko prije je netko umro,već kako se osjećaju ljudi koji su bili povezani s tom osobom.nikad,ama baš nikad,ne bih samo zbog sela održala svadbu.nek se hebe selo,kapare i hrana i sve pizdarije koje su već spremne ako umre osoba koja mi je bila važna,koju sam voljela,koja mi je puno toga pružila u životu i na spomen čije smrti mi i danas krenu suze...

[Reina]

mm je otac preminuo 3 mjeseca prije vjenčanja.
bio je teško bolestan, i za očekivati je bilo da će umrijeti, samo je bilo pitanje vremena.

nismo odgađali svadbu, sve je išlo i dalje kako je bilo planirano.

[Giovanna26]

Reina kaže:

mm je otac preminuo 3 mjeseca prije vjenčanja.
bio je teško bolestan, i za očekivati je bilo da će umrijeti, samo je bilo pitanje vremena.

nismo odgađali svadbu, sve je išlo i dalje kako je bilo planirano.

Nemoj me krivo shvatiti, ali meni je to nezamislivo!!! Kako mozete biti sretni, veseliti se, smijati se??!! Jasno, izlizano, ali istinito, zivot ide dalje, nece ih to vratiti, ali, bas kao sta je receno kako u toj tuzi ici narucivati, dijeliti pozivnice, isprobavati vjencanicu, dogovarati cvijece...
Nemoj se ljutiti, ne odnosi se na tebe osobno, ne mislim nista lose, nego tebe pitam, jer si prva rekla takvo nekakvo iskustvo...
I, Reina, zao mi je zbog takve situacije.

[linaxx]

Giovanna26 kaže:

Nemoj me krivo shvatiti, ali meni je to nezamislivo!!! Kako mozete biti sretni, veseliti se, smijati se??!! Jasno, izlizano, ali istinito, zivot ide dalje, nece ih to vratiti, ali, bas kao sta je receno kako u toj tuzi ici narucivati, dijeliti pozivnice, isprobavati vjencanicu, dogovarati cvijece...
Nemoj se ljutiti, ne odnosi se na tebe osobno, ne mislim nista lose, nego tebe pitam, jer si prva rekla takvo nekakvo iskustvo...
I, Reina, zao mi je zbog takve situacije.

Teške su to životne situacije, moj tatek je također teško,teško bolestan ima rak pluća saznali smo za to 2008 g u 7 mj prognoza doktora je bila da mu ostaju još 2-3 tjedna života.Ja sam svoju svadbu već dogovorila u 01.2008 godine restoran,muziku i bend. Nisam znala što da napravim ; bila sam očajna...
U tim trenutcima nije mi uopće bila bitna svadba niti novci koje sam uložila u sve to , htjela sam odustati 100 puta.Ali nisam smjela , znala sam da bi mu s tim pokazala da je došao kraj ; ne daj Bože da je pomislio da smo odustali od njega i pokopali ga prije vremena.Moja svadba je 16.05.2009 moj otac je još uvijek živ ; kopamo rukama i nogama za svaku minutu njegova života ...
Baš prije 2-3 tjedna mi je rekao ako se desi ono najgore "da nisi ni slučajno otkaza svadbu bio bi jako nesretan i tužan da to napraviš" .Moj odgovor je bio : " pametnije je tebi da razmišljaš kako ćeš živjeti i proživjeti moju svadbu i nek ti bude jasno da bez tebe te iste svadbe neće ni biti".
Moram priznati da sam u njegovim okama vidjela strah, sreću ,tugu, nemir, ljubav ma beš sve ali nije izustio niti riječi....

Eto drage moje svadba je za 2 tjedna ovaj vikend mi je djevojačka , tata je doma, u ponedeljak ide na kemo od čeg se jako loše osjeća ali imam osjeća da ga upravo moja svadba i sve oko toga još drži na životu jel mu je bitno da njegova ćerkana bude sretna i kako on kaže " STAT ĆE I GORA I VODA KAD TE BUDEM UDAVAO"

Prije sam jako često pisala postove i planirala vančanje a od kad se razbolio više ne ... nisu mi bitne sitnice bitna mi je zrak koji ja i moja obitelj udišemo.
Sad Vas samo redovito čitam i uživam u Vašim postovima ...

P.S : ništa nije crno niti bijelo... nikoga netreba osuđivati...treba samo biti toleratntan i pokušati razumjeti i to je sve...
Tko zna što me čeka sutra to je opaka bolest ali da se desi ono najgore znam da svadbe nebi bilo ...

[La_LuNa]

uf, lina, placem jer sam stravicno vezana uz svog cacu i da se njemu nest desi ne da nebi bilo svadbe nego opce ne znam kako bih zivjela

meni je situacija takva da su oboje poprilicno bolesni, a i godina vec imaju.. nasa je svadba trebala biti tek za 16 mjeseci, igrom slucaja je ispalo ovako, da je svadba ipak godinu dana ranije.. iako sam imala svega 7 mjeseci za isplanirati sve ono za sto drugi imaju vremena i vise od godinu i pol, uzasno mi je drago sto je ovako ispalo, jer sto dani promicu, to sve vise jenjava onaj strah da ce se, nedao bog, nesto lose desiti mojima.. a kakav sam pehist, uopce se ne bih cudila (majka mi je bila po operacijama i rehabilitacijama na sve vaznije dogadjaje u mom zivotu - maturalna vecera, promocija, prvi posao..)

strasno me zabrinjavalo sto sam, zbog izricito odredjenog datuma, trebala s pripremama poceti prakticki dvije godine ranije - u te dvije godine tko ziv - tko mrtav..
ali to je jednostavno tako.. svuda.. nesto s cime se moramo zanti nositi.. u slucaju onog najgoreg, svaki ce par sam odluciti na temelju svojih osjecaja i zelja hoce li svadbe biti ili ce je odgoditi.. na kraju krajeva, vjencat se uvijek mozemo, a festati i kasnije, zar ne?

[kolibrić]

xantippa kaže:

Meni je prije tri dana umro djed, bio je bolestan i star, 78 godina, ljudi kažu, odživio je svoje..

Toliko o ljudskim vrijednostima kad si tu da "odživiš svoje"...

O da,mi smo glup narod...

[La_LuNa]

kolibrić kaže:

Toliko o ljudskim vrijednostima kad si tu da "odživiš svoje"...

O da,mi smo glup narod...

vidi, glupo je ovako, napamet preko foruma, generalizirati! jer ne znamo situaciju. sto ako si nije bila u dobrim odnosima s djedom? sto ako ga godinama nije nit cula nit vidjela? iz kojih bi tada razloga morala odgadjati svadbu (a koliko mi se cini, ta cura je vec jednom odgadjala svadbu, zamisli da opet dodje i kaze "cujte, treca sreca", pa mislim da bi ostala jadna bez svih kapara!)

biti uskogrudan je isto tako jedna lijepa ljudska vrijednost, zar ne?
onda sma i ja djubre jer si 90% familije ne zovem na svadbu, iz prostog razloga sto mi ne zance bas nista u zivotu, jer fala lijepo, godinama za nas nisu nit pitali.

[hela84]

meni je umrla baka prije skoro mjesec dana iznenada, nitko to nije ocekivao... nazalost! s njom sam bila najvise vezana, i ona je jedva cekala moje vjencanje uvijek je pricala samo o njemu... i vjencanje mi je za 15 dana.. i ne namjeravam to odgadjati samo zbog nje jer je cak jednom prilikom rekla ako slucajno umre da ne bi slucajno odgadjala.. jako mi je tesko ali necu zbog nje odgadjati jer se jako veselila tome i ona bi to htjela da se udam... i bit ce mi na vjencanju i to u srcu, i da ce se veseliti samnom s neba...

[noc]

Drage moje mladenke stalno vas pratim i sa vama sam u svim vašim pripremama,svi ti vaši dragi ljudi nebi volili da se svadba odgađa zbog njihove smrti.Imam nažalost jedan slučaj gdje mi je mladenka imala spontani par dana prije pira od velikog presinga,naravno morali su odgoditi sve.Nemoj te se nervirat ni previše očekivat čuvajte sebe jer nažalost nesreća nikad nedolazi sama.

[dvolični blizanac]

mi smo 2007. godine odgodili svadbu na godinu dana (s 01.09.2007. na 06.09.2008.) zbog 2 smrtna slučaja u obitelji,
i još nekoliko ružnih događaja koji su to popratili,
uključujući i moje kolabiranje 2-puta u par mjeseci...

ja jednostavno nisam mogla,
previše me to sve zajedno pogodilo,
radije sam odtugovala svoje
i potom krenula s pripremama otpočetka.

cijenim svakog i njegovo mišljenje,
mi smo odgodili jer smo se tako osjećali u tom trenutku...

[Francesca]

dragi i ja nemamo bake i djedove na žalost, a da se nešto desi nekome iz moje uže obitelji - ne bih ni časa dvojila otkazati sve...

[puležanka81]

I ja sam prošloga tjedna znači 2 tjedna prije vjenčanja imala jako, jako ozbiljan slučaj u obitelji gdje je operacija u zadnji čas spasila život osobi bez koje ne bi mogla! Govorili su mi da nikako ne smijem odgoditi vjenčanje, pa čak i u slučaju najgoreg, no ja ne znam što bi bila napravila da se najgore i dogodilo, jednostavo o tome nisam željela razmišljati jer sam svo vrijeme razmišljala samo o pozitivnom ishodu situacije koji se na kraju hvala Bogu i dogodio, pa makar onoliko koliko je moguće s obzirom na okolnosti!

[xantippa]

kolibrić kaže:

Toliko o ljudskim vrijednostima kad si tu da "odživiš svoje"...

O da,mi smo glup narod...

LaLuna, hvala ti što si reagirala, ja nisam vidjela kolibrićin post sve do sada pa nisam stigla ništa odgovoriti, i neću. Samo ću potvrditi to što si rekla, da bi to bila druga odgoda i nitko ne bi mogao garantirati da ne bi bila i treća odgoda jer imamo oboje još baka i djeda koji su stari i bolesni. Ne želim ni pomišljati. Ali, kolibrić, hvala što imaš predrasude i smatraš da sam ja jedna od "glupog naroda".
"Odživio je svoje" znači da je poživio, nije umro mlad...

[lilly53]

Ja na dan vencanja nisam imala ni mamu ni tatu. Ni bake ni deke.

Mama mi je umrla pre tri godine.
Nismo pravili svadbu vec vencanje - kumovi, roditelji i mi.

Ja sam iovako bila jako lose iako je cele tri godine proslo od mamine smrti. Dala sam sve od sebe da se ne rasplacem kao kisna godina, da budem vesela mlada. A u srcu mi je bila tuga sto nisam mogla s najblizima da podelim taj dan.

Ujutro, na dan vencanja, mi je tako jako pozlilo da sam mislila da ce sve propasti da cemo morati sve otkazati.

ipak, uspela sam da se saberem, puder je pokrio podocnjake, i bilo nam je lepo.

Nije bilo pitanje uopste kada ce se to vencanje odrzati. Trebalo je jos puuuno vremena da ja psihicki budem spremna na taj korak. Smatram da vencanje nece pobeci, niti svadba u krajnjem, ali da se tuga mora odtugovati, i da se mora dati dovoljno vremena sebi a i drugima da to prevazidju.

Nema sanse da bih mesec i po dana po maminoj smrti bila sposobna da pravim svadbu. Bila bih najtuznija mlada na svetu. I on je to znao, i hvala mu na razumevanju.

Mojem susjedu je preminuo otac mjesec dana prije njegove svadbe, svadba je otkazana. Otišli su samo s kumovima i obitelji u crkvu, odradili to i vratili se kući, sve se to odigralo pola godine nakon smrti njegova oca.

Mislim da pomalo gubimo pojam o vjenčanjima, nije bit svega toga bančiti jednu noć, plesati itd. nego je bit svega toga da si pred Bogom i ljudima povezan sa osobom koja ti znači sve.

Ja, hvala Bogu još uvijek imam svoje roditelje i definitivno bih otkazala sve na malo duži period zato što bih željela "oprostiti" sa izgubljenim, voljenim članom obitelji. Nezamislivo mi je da plešem i veselim se znajući da bi se sa mnom trebao veseliti otac, majka, ili roditelji mojeg dragog.