Elektronsko glasanje

[f.gibbs]

Zapravo prilično loša ideja https://www.youtube.com/watch?v=w3_0x6oaDmI

edit: vidim da je netko već stavio

[Adelholzener]

Meni je "glasovanje" novogovor i vuce na dinaridne kovanice.

[Adelholzener]

f.gibbs kaže:

Zapravo prilično loša ideja https://www.youtube.com/watch?v=w3_0x6oaDmI

Radi se o kretenskoj implementaciji, da skanirani glasacki listic salju mailom ili faksom. To nema blage veze s kvalitetnom implementacijom.

[Ego]

Adelholzener kaže:

Radi se o kretenskoj implementaciji, da skanirani glasacki listic salju mailom ili faksom. To nema blage veze s kvalitetnom implementacijom.

Jel mi gledamo isti video? Covjek govori o razlicitim implementacijama i navodi mnogo razloga zasto su sve one problematicne.

[tastatura zg]

krekre kaže:

Ja sa tim nemam problema mogu glasovati i javno ako treba. Ako nešto ne valja mogu to svakome reći u lice, jer što nije dobro nije dobro i točka.

A kada se već zna u sekundu, kako to onda nikako da uđu u trag ovima koji šire viruse i nakon toga traže novce za otključavanje kompjutora?

Znači svi moraju biti hakeri da bi mogli glasati, a da se nezna tko su?

Papir i jedino papir, svi koji tvrde drukčije nisu upoznati s problemima. Zvuči super glasati online preko mobitela, ali realnost nemoze biti dalje od toga

Sent from my ONEPLUS A3003 using Tapatalk

[tastatura zg]

Adelholzener kaže:

Radi se o kretenskoj implementaciji, da skanirani glasacki listic salju mailom ili faksom. To nema blage veze s kvalitetnom implementacijom.

A koja je kvalitetna implementacija? Čovjek je u videu nabrojao sve mogućnosti i lijepo objasnio zašto svaka od njih ne valja

Sent from my ONEPLUS A3003 using Tapatalk

[Ego]

Zapravo mi nije jasno kako se nekima ovo jos uvijek cini dobra ideja. Nadam se da je vecini ljudi jasno da da bi demokracija bila smislena glasanje mora biti apsolutno tajno. Glasacki listic omogucuje upravo to. Imamo fizicku stvar na kojoj glasac moze anonimno izraziti svoju volju, i zatim izborno povjerenstvo i neovisni promatraci mogu vrlo lagano pratiti da nema manipulacija s tom stvari bez da imaju ikakvu vezu s identitetom osobe koja je glasala. S druge strane, elektronicki glas nije fizicka stvar. Jedini nacin da se iole osigura sustav je na nacin na koji se kao sto je spominjano prije, osiguravaju bankarske transakcije i slicni elektronicki dokumenti. Da se svaki glas digitalno potpise, sto neizbjezno vezuje glas za identitet glasaca, sto je pak no-no s aspekta demokratskog procesa.

[krekre]

Ego kaže:

Zapravo mi nije jasno kako se nekima ovo jos uvijek cini dobra ideja. Nadam se da je vecini ljudi jasno da da bi demokracija bila smislena glasanje mora biti apsolutno tajno. Glasacki listic omogucuje upravo to. Imamo fizicku stvar na kojoj glasac moze anonimno izraziti svoju volju, i zatim izborno povjerenstvo i neovisni promatraci mogu vrlo lagano pratiti da nema manipulacija s tom stvari bez da imaju ikakvu vezu s identitetom osobe koja je glasala. S druge strane, elektronicki glas nije fizicka stvar. Jedini nacin da se iole osigura sustav je na nacin na koji se kao sto je spominjano prije, osiguravaju bankarske transakcije i slicni elektronicki dokumenti. Da se svaki glas digitalno potpise, sto neizbjezno vezuje glas za identitet glasaca, sto je pak no-no s aspekta demokratskog procesa.

Kakav si to čovjek ako nisi spreman stati iza svojeg glasa i obraniti svoj stav?

Koji je problem bio u starom Rimu ili Grčkoj kada se glasovalo javno sa svojim imenom i prezimenom? Zašto bi javno a ne tajno glasovanje bilo nedemokratsko? Zastupnici u Saboru također glasaju svojim imenom i prezimenom, a oni direktno predstavljaju svoje birače.

U zgradi kada kao suvlasnici biramo predstavnika suvlasnika to radimo javnim a ne tajnim glasovanjem, kada donosimo odluke u vezi našeg zajedničkog vlasništva isto to radimo javnim a ne tajnim glasovanjem, tako da ne vidim koja je razlika na nivou države. I ono osnovno što više ljudi sudjeluje u donošenju odluka to je manja mogućnost manipulacije onih koji su na vlasti, a to omogućuju današnja dostupna tehnika.

Ako se želi može se postići i tajnost i kod elektroničkog glasovanja za sve, osim uskog broja stručnjaka koji će upravljati sa sistemom, praktično to može biti i jedan jedini čovjek ili sam centralni kompjutor a u koji pristup može imati samo višečlana komisija, tako da nije baš samo tako otkriti identitet onoga tko glasuje. Za otkrivanje identiteta propisati doživotni zatvor pa da vidimo tko će se onda igrati sa sistemom.

[Ego]

krekre kaže:

Kakav si to čovjek ako nisi spreman stati iza svojeg glasa i obraniti svoj stav?

Koji je problem bio u starom Rimu ili Grčkoj kada se glasovalo javno sa svojim imenom i prezimenom? Zašto bi javno a ne tajno glasovanje bilo nedemokratsko? Zastupnici u Saboru također glasaju svojim imenom i prezimenom, a oni direktno predstavljaju svoje birače.

U zgradi kada kao suvlasnici biramo predstavnika suvlasnika to radimo javnim a ne tajnim glasovanjem, kada donosimo odluke u vezi našeg zajedničkog vlasništva isto to radimo javnim a ne tajnim glasovanjem, tako da ne vidim koja je razlika na nivou države. I ono osnovno što više ljudi sudjeluje u donošenju odluka to je manja mogućnost manipulacije onih koji su na vlasti, a to omogućuju današnja dostupna tehnika.

Ako se želi može se postići i tajnost i kod elektroničkog glasovanja za sve, osim uskog broja stručnjaka koji će upravljati sa sistemom, praktično to može biti i jedan jedini čovjek ili sam centralni kompjutor a u koji pristup može imati samo višečlana komisija, tako da nije baš samo tako otkriti identitet onoga tko glasuje. Za otkrivanje identiteta propisati doživotni zatvor pa da vidimo tko će se onda igrati sa sistemom.

Ma bravo. Junacina si, nitko ti nista ne moze. Evo ti moj naklon . Samo u demokratskom procesu ne sudjeluju iskljucivo takvi heroji poput tebe nego i obicni ljudi kojima nije svejedno hoce li se procuti za koga su glasali pa ce im netko prebiti djecu, unistiti imovinu, dati otkaz na poslu i sl. Tajno glasanje nije standard u svim demokratskim zemljama iz zajebancije.

I ne mozes imati jedan centralni sustav. Trebao bi svim zainteresiranim stranama distribuirati bazu da mogu neovisnim sustavima provjeriti ispravnost prebrojanih glasova. Inace svi mogu samo vjerovati slijepo u ispravnost tog centralnog sustava. Da ne spominjemo da je i takav sustav na vise mjesta ranjiv na man in the middle napade i da bi u smislu pouzdanosti svaki gradanin posebno trebao dobiti na uvid tu bazu kako bi svojim vlastitim softverom provjerio valjanost svog glasa. Uglavnom, nemoguce komplicirano rjesenje necega sto ovako funkcionira prilicno dobro.

[thortwins]

Ego kaže:

Zapravo mi nije jasno kako se nekima ovo jos uvijek cini dobra ideja. Nadam se da je vecini ljudi jasno da da bi demokracija bila smislena glasanje mora biti apsolutno tajno. Glasacki listic omogucuje upravo to. Imamo fizicku stvar na kojoj glasac moze anonimno izraziti svoju volju, i zatim izborno povjerenstvo i neovisni promatraci mogu vrlo lagano pratiti da nema manipulacija s tom stvari bez da imaju ikakvu vezu s identitetom osobe koja je glasala.

Apsolutno se slažem da je elektroničko glasovanje stravično loša ideja.

U slučaju elektroničkog glasovanja, jedan član obitelji mogao bi vrlo lako zloupotrebljavati povjerenje i glasovati za druge članove ako ima njihove podatke za pristup glasovanju.

Baš si razmišljam koliko bi baka i dedova koji inače desetljećima tradicionalno glasuju za SDP , HDZ, IDS ili HSS iznenada počelo glasovati za Pernara i Sinčića. (ili po volji uzmite kombinaciju, roditelji bi glasovali u ime politički nezainteresiranih punoljetnih teenagera).

Da ne pričamo o onima koji ne glasuju uopće.
Valjda je jasno da bi u mnogo slučajeva drugi zluporabili njihov glas.


2. sustav fizičkog glasovanja omogućuje i vjerodostojnu naknadnu kontrolu. Listići su fizički pospremljeni, i mogu se i naknadno prebrojati.

3. Uvijek je moguće da grupa članova izborne komisije ubaci nekoliko dodatnih listića i zaokruži nekoliko ljudi koji nisu pristigli na glasačko mjesto. Ali i to je teško i postoji rizik da se takav prethodno na listi 'zaokruženi' ipak pojavi. Svaka veća muljaža predstavljala bi značajno statističko odsupanje u broju glasova za jednu opciju ili u pogledu izlaznosti, pa bi privukla kontrolu.

4. Svaki organizirani pokušaj manipulacije je izoliran na pojedino glasačko mjesto, ne postoji mogućnost da se sa par klikova na računalu izmjene podatci i više ne može dokazati koji je bio stvarni rezultat izbora.
U slučaju bilo kakvog hackiranja trebalo bi ponoviti cijele izbore.
Ako pak dođe do manipulacije na pojedinom fizičkom biračkom mjestu, uticaj na ukupni rezultat je zanemariv.

[krekre]

Ego kaže:

Ma bravo. Junacina si, nitko ti nista ne moze. Evo ti moj naklon . Samo u demokratskom procesu ne sudjeluju iskljucivo takvi heroji poput tebe nego i obicni ljudi kojima nije svejedno hoce li se procuti za koga su glasali pa ce im netko prebiti djecu, unistiti imovinu, dati otkaz na poslu i sl. Tajno glasanje nije standard u svim demokratskim zemljama iz zajebancije.

I ne mozes imati jedan centralni sustav. Trebao bi svim zainteresiranim stranama distribuirati bazu da mogu neovisnim sustavima provjeriti ispravnost prebrojanih glasova. Inace svi mogu samo vjerovati slijepo u ispravnost tog centralnog sustava. Da ne spominjemo da je i takav sustav na vise mjesta ranjiv na man in the middle napade i da bi u smislu pouzdanosti svaki gradanin posebno trebao dobiti na uvid tu bazu kako bi svojim vlastitim softverom provjerio valjanost svog glasa. Uglavnom, nemoguce komplicirano rjesenje necega sto ovako funkcionira prilicno dobro.

Kao što rekoh tajnost glasovanja elektroničkim putem se također može osigurati. Praktično to sve može odraditi softver na zaštičenom serveru kojemu se može pristupiti samo komisijski, dakle više članova iz svih stranaka koje sudjeluju na izborima. Podaci sa glasačkog elektronskog listića se mogu kriptirati i mogu se otključati samo na tom serveru. Tako da se veza između glasača i onoga što je popunio na listiću može jedino na tom serveru uspostaviti i nigdje drugdje. Bilo kakav ulazak na server i sam sistem se bilježi tako da se točno zna tko i kada je pristupao sistemu. No i to nije potrebno da bi se provjerila vjerodostojnost glasovanja. Statistička provjera ispravnosti se prvodi preko hashtaga poruke koja je jedinstvena i ne može biti jedna na serveru a druga kod korisnika na uređaju sa kojeg je upućena.

thortwins kaže:

Apsolutno se slažem da je elektroničko glasovanje stravično loša ideja.

U slučaju elektroničkog glasovanja, jedan član obitelji mogao bi vrlo lako zloupotrebljavati povjerenje i glasovati za druge članove ako ima njihove podatke za pristup glasovanju.

Baš si razmišljam koliko bi baka i dedova koji inače desetljećima tradicionalno glasuju za SDP , HDZ, IDS ili HSS iznenada počelo glasovati za Pernara i Sinčića. (ili po volji uzmite kombinaciju, roditelji bi glasovali u ime politički nezainteresiranih punoljetnih teenagera).

Da ne pričamo o onima koji ne glasuju uopće.
Valjda je jasno da bi u mnogo slučajeva drugi zluporabili njihov glas.


2. sustav fizičkog glasovanja omogućuje i vjerodostojnu naknadnu kontrolu. Listići su fizički pospremljeni, i mogu se i naknadno prebrojati.

3. Uvijek je moguće da grupa članova izborne komisije ubaci nekoliko dodatnih listića i zaokruži nekoliko ljudi koji nisu pristigli na glasačko mjesto. Ali i to je teško i postoji rizik da se takav prethodno na listi 'zaokruženi' ipak pojavi. Svaka veća muljaža predstavljala bi značajno statističko odsupanje u broju glasova za jednu opciju ili u pogledu izlaznosti, pa bi privukla kontrolu.

4. Svaki organizirani pokušaj manipulacije je izoliran na pojedino glasačko mjesto, ne postoji mogućnost da se sa par klikova na računalu izmjene podatci i više ne može dokazati koji je bio stvarni rezultat izbora.
U slučaju bilo kakvog hackiranja trebalo bi ponoviti cijele izbore.
Ako pak dođe do manipulacije na pojedinom fizičkom biračkom mjestu, uticaj na ukupni rezultat je zanemariv.

Zašto bi član obitelji zloupotrbljavao taj način, ako glasač mora svoj glas potvrditi otiskom prsta.

2. To isto omogućuje i listić u elektronskom obliku.

3. Ista stvar je i sa elektroničkim glasovanjem, dapače ovdje je nemoguće ubaciti lisitiće ako glasač treba svoj glas potvrditi otiskom prsta, dobiti povratnu poruku koja sadrži i njegov glasački listić i jedinstveni kod.

4. Nije to baš tako. Jer listić koji si poslao imaš kod sebe i dobiješ ga natrag nakon prijema u potvrdnoj poruci, također ima jedinstveni kod i stvar se može vrlo lako prekontrolirati a opet bez toga da se poveže glasač sa rezultatom onoga što je upisao na listić. I da izbori se vrlo lako mogu i ponoviti uz jako male troškove, jer je cijena zanemariva, a broj ljudi koji su za to plaćeni je sveden na minimum za razliku kao dosada gdje hrpa ljudi naplaćuje dnevnice za rad u izbornim komisijama. Ako imate zatvoreni sistem u kojem se nakon početnih postavki ne dozvoljava naknadna intervencija onda nije moguće naknadno mijenjati jednim klikom ništa pa tako ni rezultate izbora. Provjera se može napraviti za svaki listić pojedinačno i na obje strane moraju štimati unešeni podaci i kodovi. Kome nije jasno kako to ide počnite malo čitati o javnim i privatnim ključevima kod šifriranja i ostalim stvarima iz tog područja, načinima statističke kontrole pouzdanosti dobivenih podataka i sličnim stvarima pa će vam biti jasno da to nije onako kako mislite da se to radi jednim klikom i stvari se promjene. Pa ista stvar vam se može onda danas već dogoditi sa vašim liječničkim nalazima koji su u elektronskom obliku a nalaze se na jako slabo zaštičenim serverima i samom sistemu koj ima sigurnost nula.


Prednost je da se mogu napraviti izborne jedinice sa jednakim brojem glasača. Trenutni rezultati izbora. Treba uvesti obavezno glasanje. Naravno jedna od opcija na listiću je i suzdržan. Nema šaranja i pisanja gluposti po listićima, nema neispravnih listića jer se može na njih upisati samo ono što je zadano, građani se uče odgovornosti da sami odlučuju o svojoj sudbini.

[Ego]

krekre kaže:

Kao što rekoh tajnost glasovanja elektroničkim putem se također može osigurati. Praktično to sve može odraditi softver na zaštičenom serveru kojemu se može pristupiti samo komisijski, dakle više članova iz svih stranaka koje sudjeluju na izborima. Podaci sa glasačkog elektronskog listića se mogu kriptirati i mogu se otključati samo na tom serveru. Tako da se veza između glasača i onoga što je popunio na listiću može jedino na tom serveru uspostaviti i nigdje drugdje. Bilo kakav ulazak na server i sam sistem se bilježi tako da se točno zna tko i kada je pristupao sistemu. No i to nije potrebno da bi se provjerila vjerodostojnost glasovanja. Statistička provjera ispravnosti se prvodi preko hashtaga poruke koja je jedinstvena i ne može biti jedna na serveru a druga kod korisnika na uređaju sa kojeg je upućena.

A ispravnost i sigurnost tog softvera kojem moze pristupiti samo nekoliko ljudi u kontroliranim uvjetima bi se garantirala tocno kako? Tko bi i kako garantirao da softver koji biljezi glasove biljezi ispravno ako nitko ne moze doci do identiteta biraca?

[Adelholzener]

tastatura zg kaže:

A koja je kvalitetna implementacija? Čovjek je u videu nabrojao sve mogućnosti i lijepo objasnio zašto svaka od njih ne valja

Vrlo iritantan lik s letecom kosom nije nabrojao nista, nego na svoj kretenski nacin govori kako kod elektronskog glasanja njemu izgleda problematicno to sto treba vjerovati tijelu drzave koje organizira glasanje da je upogonilo pravi software i da se tu moze varati, a po njemu razlika je da se u slucaju uspjesne prevare na centralnom serveru lako pokrade milione glasova, za razliku od recimo zamjene kutije s glasackim listicima, gdje ih je manje.

Dalje krele pretpostavlja da je masina samo zamjena za listic, kao dolazis na biracko mjesto i tamo umjesto olovkom na papiru glasas izborom na ekranu.

To nije jedina opcija. Ako bi sve osobne iskaznice imale nacin da se covijek identificira (ili ako bi svatko imao username i password i recimo nekakav token, kao za ebanking) ljudi bi lako mogli glasati online. Naravno da ce se identificirati pa ce u sistemu pisati da je Mr XY glasao za stranku Z, gdje XY niti ne mora biti human readable ide nego neki umjetni ID pridruzen osobi, njegova IP adresa, vrijeme i sl, ali do tih podataka pristup smije imati samo audit, koji provjerava da je sve proslo regularno (to krele odbacuje, dok u isto vrijeme vjeruje izbornim komisijama da ce ispravno ocitati papire). Sam glas ide dalje anonimno. Uz upotrebu nekakve enkripcije sve je i dalje poprilicno sigurno, kao i ebanking, koji koliko vidim ljudi i dalje uspjesno koriste i sve bude u redu.

[Adelholzener]

Ego kaže:

A ispravnost i sigurnost tog softvera kojem moze pristupiti samo nekoliko ljudi u kontroliranim uvjetima bi se garantirala tocno kako? Tko bi i kako garantirao da softver koji biljezi glasove biljezi ispravno ako nitko ne moze doci do identiteta biraca?

Software (bez podataka) je u javnoj domeni i dostupan na uvid svima koji su zainteresirani. Komisije mogu kod izbora provjeravati da je software identican onome koji su provjerili na taj nacin da donesu provjereni (recimo na USB-u), na drzavnom hardware-u ga spoje na podatke od glasanja i ovaj ocita rezultate koje usporede sa sluzbenima. Nakon toga ide server wipe i sljedeci clan komisije.

[Adelholzener]

thortwins kaže:

Baš si razmišljam koliko bi baka i dedova ...
Valjda je jasno da bi u mnogo slučajeva drugi zluporabili njihov glas.

Realno takvi likovi sada su talog demokracije i glasaju bez da ista razumiju. Glasanje u tudje ime se proglasi krivicnim djelom, vise od toga ne mozes.

thortwins kaže:

2. sustav fizičkog glasovanja omogućuje i vjerodostojnu naknadnu kontrolu. Listići su fizički pospremljeni, i mogu se i naknadno prebrojati.

Isto tako moze se listice krivo izbrojati i da ne dodje do nikakve kontrole, moze se baciti kutija s listicima i staviti druga s ispunjenim listicima.

thortwins kaže:

Svaka veća muljaža predstavljala bi značajno statističko odsupanje u broju glasova za jednu opciju ili u pogledu izlaznosti, pa bi privukla kontrolu.

Svasta. Pa bacis kutiju s pravim glasovima i stavis svoju u kojoj tvoja stranka nosi 60% glasova a ostali pomalo, nesto nevazecih. Sanse da dodje do ikakve kontrole su minimalne i sta ce onda kontrola? Vidjeti da su glasovi tocno izbrojani. Nema nacina da znas da su listici popunjeni u prevari.

thortwins kaže:

4. Svaki organizirani pokušaj manipulacije je izoliran na pojedino glasačko mjesto, ne postoji mogućnost da se sa par klikova na računalu izmjene podatci i više ne može dokazati koji je bio stvarni rezultat izbora.

S par klikova ne moze se napraviti nista. Sistem mora biti robustan, da ne dozvoljava hakiranje, ali tehnicki to je izvedivo bez ikakvih problema.

thortwins kaže:

U slučaju bilo kakvog hackiranja trebalo bi ponoviti cijele izbore.

I? Ako ljudi glasaju online cijena izbora je otprilike nula.

thortwins kaže:

Ako pak dođe do manipulacije na pojedinom fizičkom biračkom mjestu, uticaj na ukupni rezultat je zanemariv.

Ali bi svejedno trebalo ponoviti izbore na tom birackom mjestu.

Pravi razlog negativnosti je da stranke ne zele direktnu demokraciju od strane gradjana, pa im bolje odgovara da su izbori rjetki, dugi, komplicirani, skupi i da ih ima sto manje.

[Ego]

Adelholzener kaže:

Software (bez podataka) je u javnoj domeni i dostupan na uvid svima koji su zainteresirani. Komisije mogu kod izbora provjeravati da je software identican onome koji su provjerili na taj nacin da donesu provjereni (recimo na USB-u), na drzavnom hardware-u ga spoje na podatke od glasanja i ovaj ocita rezultate koje usporede sa sluzbenima. Nakon toga ide server wipe i sljedeci clan komisije.

Pa ne, ne mozes bas provjeriti sigurnost softvera tako da ubacis USB u neprovjereni komad hardvera. Morao bi svakome dati da provjeri neovisno bazu na svojoj aplikaciji i svom hardveru.

I dalje nisi odgovorio, kako bi se provjerilo da sama baza nije potpuno falsificirana, ili da dio masina za glasanje nije namjesten da pogresno registrira glasove.

[krekre]

Ego kaže:

Pa ne, ne mozes bas provjeriti sigurnost softvera tako da ubacis USB u neprovjereni komad hardvera. Morao bi svakome dati da provjeri neovisno bazu na svojoj aplikaciji i svom hardveru.

I dalje nisi odgovorio, kako bi se provjerilo da sama baza nije potpuno falsificirana, ili da dio masina za glasanje nije namjesten da pogresno registrira glasove.

Vrlo lako objaviš izvorni kod softwera javno, što opet ne znači da njegov rad možeš zato hakirati. Pa neka onda svatko provjerava što i kako radi taj softwer.

Baza koju stvara je jedna pa onda ne možeš imati više baza kojima bi manipulirao. Za svaki upis u bazu (elektronički glasački listić koji je kriptiran, ali ima svoj hashtag) postoji isti takav kod samog glasača i usporedbom kontrlonih kodova potvrđuje se autentičnost upisa u bazu, to se radi kod statističke provjere. A svaki glasač može provjeriti u svakom trenutku dali je njegov poslani glasački listić i koji je upisan u bazu jednak onome koji je poslao i na kojemu je dao svoj glas ili se suzdržao od davanja glasova. Statističkom provjerom odnosno uzorkovanjem kod glasača može se pokazati pouzdanost sistema i samog glasovanja.

Glavna poanta u svemu je razraditi koncepcijski cijeli sistem, pojedine dijelove kriptirati i zaštititi kontrolnim jedinstvenim i jednokratnim neponovljivim kodovima, statističkim uzorkovanjem provjeriti nakon svakog glasovanja pouzdanost, i pustiti da sistem radi autonomno po zadanom programu a kojeg je kod poznat. Nema tu onda hakiranja jer se točno zna što i kako kod radi. Pristup bazi ima svaki pojedinac za svoje podatke, a nitko ne za sve one koji su u bazi, analizu podataka radi sam sistem i izbacuje rezultate.

Nema i nesmije biti nikavog dodatnog koda niti skrivenih opcija u softweru kao što je to npr kod Windowsa i ostalog softwera..

[tastatura zg]

krekre kaže:

Vrlo lako objaviš izvorni kod softwera javno, što opet ne znači da njegov rad možeš zato hakirati. Pa neka onda svatko provjerava što i kako radi taj softwer.

Baza koju stvara je jedna pa onda ne možeš imati više baza kojima bi manipulirao. Za svaki upis u bazu (elektronički glasački listić koji je kriptiran, ali ima svoj hashtag) postoji isti takav kod samog glasača i usporedbom kontrlonih kodova potvrđuje se autentičnost upisa u bazu, to se radi kod statističke provjere. A svaki glasač može provjeriti u svakom trenutku dali je njegov poslani glasački listić i koji je upisan u bazu jednak onome koji je poslao i na kojemu je dao svoj glas ili se suzdržao od davanja glasova. Statističkom provjerom odnosno uzorkovanjem kod glasača može se pokazati pouzdanost sistema i samog glasovanja.

Glavna poanta u svemu je razraditi koncepcijski cijeli sistem, pojedine dijelove kriptirati i zaštititi kontrolnim jedinstvenim i jednokratnim neponovljivim kodovima, statističkim uzorkovanjem provjeriti nakon svakog glasovanja pouzdanost, i pustiti da sistem radi autonomno po zadanom programu a kojeg je kod poznat. Nema tu onda hakiranja jer se točno zna što i kako kod radi. Pristup bazi ima svaki pojedinac za svoje podatke, a nitko ne za sve one koji su u bazi, analizu podataka radi sam sistem i izbacuje rezultate.

Nema i nesmije biti nikavog dodatnog koda niti skrivenih opcija u softweru kao što je to npr kod Windowsa i ostalog softwera..

Ja neznam kak ne kužiš da se NE SMIJE moći povezati čovjeka i njegov glas.

I kaj ti znači zadnja rečenica? Ko će to ustvrditi? Ko to može garantirati?

Sent from my ONEPLUS A3003 using Tapatalk

[krekre]

tastatura zg kaže:

Ja neznam kak ne kužiš da se NE SMIJE moći povezati čovjeka i njegov glas.

I kaj ti znači zadnja rečenica? Ko će to ustvrditi? Ko to može garantirati?

Sent from my ONEPLUS A3003 using Tapatalk

Ako javno objaviš softwerski kod onda nema skrivenih djelova i zna se točno kako softwer radi, jedino učiniš nedostupnom bazu koja povezuje glasača i listič, baza je javno dostupna svakom glasaču i samo on može provjeriti svoje podatke i glasovanje, sve ostalo je kriptirano i podložno provjeri samo preko generiranih kontrolnih kodova koji su vezani na listić, što opet garantira da su podaci točni ako se usporede kontrolni kodovi glasača i ono što je spremljeno u bazi. Svaki lisitć se može od strane komisije pregledati u elektronskom obliku ali samo će vidjeti za koga je glasano i kontrolni kod ali ne i tko je glasao, jer to sistem drži kriptirano i nedostupno, ali svi znamo kako to radi jer imamo javno objavljen izvorni softwer. Naravno da se svaki kontrolni kod može uvijek razbiti, ali ako se odabere dovoljno veliki ključ u realnom vremenu i za života glasača to se može učiniti nemogućim, a kasnije ionako nije važno. A ti podaci koji povezuju glasača i listić ionako nakon idućih izbora nisu više nikome važni. Tako da dužina kljuća se može prilagoditi trenutnim tehničkim mogućnostima koje mogu razbiti kod u realnom vremenu ili nekom razumnom roku od cca 4 godine koliko traje jedan ciklus izbora, odnosno ne treba ti kod koji nikada neće biti razbijen, već da bude neprobojan određeni vremnski rok.

Dapače postoji i sistem dvostrukih kontrolnih kodova izvorni listić ima jedan, a u sistemu se taj zamjenjuje drugim koji se ne može ni na koji način povezati sa izvornim kontrolnim kodom glasačkog jer je to slučajno generiran broj. Program ne mijenja sadržaj listića, dakle glas glasača, već samo radi dvostruke kodove kako bi sačuvao anonimnost glasača. Glasač može uvijek vidjeti svoj listić i prekontrolirati sadržakj kako je glasao, a svi ostali mogu vidjeti taj listić ali sa drugim kontrolnim kodom.

Dakle u bazi postoje parovi listića koji imaju jednak sadržaj, ali izvorni kontrolni kod služi glasačima da provjere dali je njihov listić zaprimljen onako kako su glasali, a isti takav listić sa novim kontrolnim kodom ali jednakog sadržaja je dostupan javno svima. Glasači kontroliraju unos, a komisija rezultat. Parovi glasačkih listića moraju biti jednaki osim u kontrolnim kodovima. Ne postoji veza između kodova koji su dani glasačima i generiranih kodova koji su dostupni komisiji.

Zanimljivo je koliko su ljudi nepovjerljivi prema nečemu ovakvome samo zato što nemaju znanja, a političari uz to što nemaju znanja imaju i strah od toga jer im se smanjuje mogućnost manipulacije kod glasovanja.

[tastatura zg]

krekre kaže:

Ako javno objaviš softwerski kod onda nema skrivenih djelova i zna se točno kako softwer radi, jedino učiniš nedostupnom bazu koja povezuje glasača i listič, baza je javno dostupna svakom glasaču i samo on može provjeriti svoje podatke i glasovanje, sve ostalo je kriptirano i podložno provjeri samo preko generiranih kontrolnih kodova koji su vezani na listić, što opet garantira da su podaci točni ako se usporede kontrolni kodovi glasača i ono što je spremljeno u bazi. Svaki lisitć se može od strane komisije pregledati u elektronskom obliku ali samo će vidjeti za koga je glasano i kontrolni kod ali ne i tko je glasao, jer to sistem drži kriptirano i nedostupno, ali svi znamo kako to radi jer imamo javno objavljen izvorni softwer. Naravno da se svaki kontrolni kod može uvijek razbiti, ali ako se odabere dovoljno veliki ključ u realnom vremenu i za života glasača to se može učiniti nemogućim, a kasnije ionako nije važno. A ti podaci koji povezuju glasača i listić ionako nakon idućih izbora nisu više nikome važni. Tako da dužina kljuća se može prilagoditi trenutnim tehničkim mogućnostima koje mogu razbiti kod u realnom vremenu ili nekom razumnom roku od cca 4 godine koliko traje jedan ciklus izbora, odnosno ne treba ti kod koji nikada neće biti razbijen, već da bude neprobojan određeni vremnski rok.

Dapače postoji i sistem dvostrukih kontrolnih kodova izvorni listić ima jedan, a u sistemu se taj zamjenjuje drugim koji se ne može ni na koji način povezati sa izvornim kontrolnim kodom glasačkog jer je to slučajno generiran broj. Program ne mijenja sadržaj listića, dakle glas glasača, već samo radi dvostruke kodove kako bi sačuvao anonimnost glasača. Glasač može uvijek vidjeti svoj listić i prekontrolirati sadržakj kako je glasao, a svi ostali mogu vidjeti taj listić ali sa drugim kontrolnim kodom.

Dakle u bazi postoje parovi listića koji imaju jednak sadržaj, ali izvorni kontrolni kod služi glasačima da provjere dali je njihov listić zaprimljen onako kako su glasali, a isti takav listić sa novim kontrolnim kodom ali jednakog sadržaja je dostupan javno svima. Glasači kontroliraju unos, a komisija rezultat. Parovi glasačkih listića moraju biti jednaki osim u kontrolnim kodovima. Ne postoji veza između kodova koji su dani glasačima i generiranih kodova koji su dostupni komisiji.

Zanimljivo je koliko su ljudi nepovjerljivi prema nečemu ovakvome samo zato što nemaju znanja, a političari uz to što nemaju znanja imaju i strah od toga jer im se smanjuje mogućnost manipulacije kod glasovanja.

2 stvari

Kako znaš da se baš taj kod izvršava?

Nasmije postojati način na koji se može povezati covjeka i njegov glas. Zvao ti to kontrolni kod ili kako god želiš, ako se može provjeriti moj glas onda sustav ne valja.

Sadašnji sustav je testiran i pouzdan, napad na papiriće se ne skalira, treba ti tisuće ljudi i još više papir da laziras izbore na papiru + koliko još promatrača i svega moraš kupiti.

Puno pišeš, al opet padas na osnovama glasanja