Razvoj govora kod djece

[Ivanafr]

Hvala Vam svima na odgovorima!
Deathblow imamo puno sličnosti. I mi imamo podosta kila, ali ih polako skidamo
Gugolina - koliko mala ima godina? Drago mi je zbog napredovanja.
A evo i naše priče:
Rođen uredno, gugutao prije nego je trebao, prohodao na vrijeme... Bio je jako privržen meni, kad kažem jako, mislim, nisam mogla mrdnuti od njega - stalno na sisi. I to od trena kad se rodio. I sada je jako mazan.
Do godinu- godinu i pol nikakvih problema, ali tada je intenzivno počeo s gledanjem crtića. I počeo pričati sve manje i manje. Nismo se sretali s puno vršnjaka pa nismo ni shvaćali da bi on zapravo trebao puno bolje pričati. S dvije i pol godine sam počela raditi frku, ali svi su me smirivali jer zaovine jetrve šogorov nećak isto dugo nije počeo pričati, a sada je sve u redu
S 3,3 g konačno sam se izborila s pedijatrom za uputnicu psihologu. U granicama za svoju dob (doljnjoj granici) i da ga naručim kod logopeda. Čeka se godinu dana pa ako do tada ne propriča da ga vodim logopedu. Imala sam osjećaj da nešto gadno ne štima i odvela ga logopedu (privatno). Nervozna baba vikala je i na njega i na mene. Nije normalna, ali potaknula me da poduzmem sve što mogu. Pročitala sam sve što sam našla na internetu. Ono što me mučilo jest to da se on isključi. Kao da ne čuje. Ali ako mu tiho kažem nešto što želi čuti, odmah reagira. Nakon toga otišli smo u Suvag (u Osijek) gdje je izrazito simpatična logopedinja (tada bila) ustanovila kašnjenje u ekspresivnom govoru te rekla da mu ne treba nikakva terapija nego da dolazimo kod nje svaka 3 mjeseca po savjete, a savjet je bio pričajte s njim i naučite ga brojati. Znao je on brojati do 20 na hrv i engl, ali rekla je da ga naučim brojati do 5 ali da razumije brojanje. U tome je napunio 4 godine i krenuo u vrtić. Na kontroli za 3 mjeseca bilo je pomaka, ali nije to ni blizu njegovim vršnjacima. Log na drugoj kontroli daje savjet: Pričajte s njim! Eto mi se u kući zavjetovali na šutnju! Tražila sam da nam da vježbe, kaže ne trebaju. Ne trebaju ili nemate vremena? Naći ću logopeda privatno? Kaže ne bacajte novce - NE TREBA. Pitam je hoće li sustići vršnjake, sliježe ramenima. Zvala sam sve logopede u široj okolici za koje sam čula, niko, osim one nervozne s početka, nema vremena i na kraju naletim na logopedinju iz gradskog vrtića. Kaže žena, itekako mu treba logoped, onaj tko je rekao da mu ne treba, samo mu se neda gnjaviti s vašim djetetom. Uputila me na neurofeedback (išli smo privatno da ne čekamo) i 2x tjedno logoped. Prošle smo godine bili u Suvagu još jednom, gospođa je zaključina da njemu više ne trebaju ni ti povremeni pregledi jer je on super? Pitala sam je što im znači kašnjenje u govoru jer o takvoj dijagnozi nisam našla ništa. Sa smiješkom mi je odgovorila da takvu dijagnozu daju kad sumnjaju na autizam. Pitala sam je zašto mi je rekla da mu ne treba logoped ako sumnja na autizam? Kaže: A ko da bi mu to pomoglo... vidite da je sve u redu... U Suvag više ne idemo! Ovih godinu dana strašno je napredovao, učlanili smo se u udrugu za djecu s teškoćama u razvoju gdje je prije dva tjedna krenuo na radnu terapiju i senzornu integraciju. U biti, čini mi se da mu to nije baš potrebno, ali on uživa u tome pa ga vodimo. A i tete se trude i sigurno će naučiti nešto novo. I dalje idemo logopedu. Čekamo neurofeedback i to bih predložila svakome tko ima priliku. Tu je bio ogroman skok u razvoju, smirio se, prestao je tući drugu djecu (nije se znao drukčije izraziti) , počeo je komentirati crtiće (iako ih ima jako jako ograničeno), prestali su tantrumi... Logopedinja kaže da će vjerovatno na vrijeme u školu ali će trebati asistenta jer ima problem sa socijalizacijom. Ne vidim točno kakav problem, jer čim vidi djecu trči im, upoznaje se, trudi se ostvariti kontakt. Ispituje zašto nešto ne može, nevoljko prepriča što je radio, osim na senzornoj jer je njome očaran, komentira, igra društvne igre, malo je bucmast, ali radimo na tome... Ja nemam više onaj osjećaj koji me izjedao. Vjerujem da će sve biti ok, a i sigurno je log lakše reći da ne vjeruje da će stići vršnjake pa ako stigne, niko se neće razočarati što bi bilo u obrnutom slučaju. Zadovoljna sam napretkom
Hvala vam svima na iskustvima, dale ste mi nadu

[gugolina]

Evo da se javim za one koji nas prate ili će nas pratiti ubuduće. Nakon godinu dana rane intervencije na Suvagu, testiranje je pokazalo da smo trenutno 10 mjeseci napredniji od vršnjaka u razumijevanju!
Otpuštaju nas.

[enigmatic]

Super, bravo!!!!

[Điđe T.]

Cura (uskoro puni 3 godine) je odjednom pocela mucati.

Normalno je pricala, slagala recenice bez problema i prije 10-15 dana pocela zamuckivati.

Trenutno je odvikavamo od pelena (mucanje je pocelo prije toga), i bojim se da joj to samo povecava stres i mucanje.
Kad se ne priprema za reci nesto i kad treba "odbrusiti", ispali recenicu bez problema.
Ali recimo kad hoce negdje pozvati ("dodji", "na plazu" i sl.), onda pocne zamuckivati na prvom slogu i cesto ni ne zavrsi misao.

Je li tko imao slicnu situaciju?

Ja ju smirujem, kazem da mi otpjeva sto zeli reci, ili otpjevam misao umjesto nje.

Ne znam je li to neka prolazna/normalna faza u razvoju govora ili joj se sve skupilo pa utjecalo na govor (makar ponavljam da je mucanje pocelo malo prije odvikavanja).
A ni ne sjecam se da se necega poplasila, sto bi mogao biti okidac....

[gargamišamel]

ne mora nužno biti neki stres. često se žure, misli su im brže od jezika. kad počne zamuckivati probaj ju smiriti. reci joj da samo polako, bez žurbe. nemoj joj pokazivati da ti je to veliki problem i briga. samo ležerno.

[Vida36]

Ovo sto je napisala garga je i nama savjetovala logopedica.
U nasem slucaju su se izmjenjivale faze mucanja i normalnog govora, ali sada je sve ok.

[Điđe T.]

gargamišamel kaže:

ne mora nužno biti neki stres. često se žure, misli su im brže od jezika. kad počne zamuckivati probaj ju smiriti. reci joj da samo polako, bez žurbe. nemoj joj pokazivati da ti je to veliki problem i briga. samo ležerno.

Tnx, tako i radim. Smirujem ju i kazem da nema zurbe.

Ovo za pjevanje mi je rekla mama, jer je i sama u djetinjstvu imala problem s mucanjem pa je isla na vjezbe.

Vida36 kaže:

Ovo sto je napisala garga je i nama savjetovala logopedica.
U nasem slucaju su se izmjenjivale faze mucanja i normalnog govora, ali sada je sve ok.

Super,to je lijepo za procitati.

Hvala na odgovorima, stvarno mi je lakse

[Cepin40]

Djidje, to je tzv. fiziološko/razvojno mucanje i pojavljuje se u dobi izmedju druge i seste godine. I moj stariji je prosao ovu razvojnu fazu s cca. tri godine i trajalo je nekoliko mjeseci.

[Điđe T.]

Cepin40 kaže:

Djidje, to je tzv. fiziološko/razvojno mucanje i pojavljuje se u dobi izmedju druge i seste godine. I moj stariji je prosao ovu razvojnu fazu s cca. tri godine i trajalo je nekoliko mjeseci.

Hvala ti, idem malo prouciti o cemu se radi

[Jesen82]

Pozdrav svima...iako sam stara forumašica, ali baš na ovoj temi nisam pisala...sad mi je malo žao da mi je promaknula, ali da napišem svoje iskustvo. Možda nekome pomogne.

Probleme s govorom zapravo primjećujem s 2 godine. Što je zapravo i školski kada kreću jezične poteškoće. Što moja kćer i ima. Jezične poteškoće s povećanim rizikom za razvijanje disleksije (ima više od jednog parametra). Ima 6 i pol godina i školu smo odogodili, najviše zbog otežane analize i sinteze i još nekih stvari.

Dakle s 22 mjeseca se upisujemo u jaslice. Prije toga je zapavo imala uredan razvoj iako je trudnoća bila jako rizična, na kraju sam razvija i gestacijski dijabetes i IUGR (zastoj u rastu), tako da se rodila sitna. U terminu i s 2460g. Tada već je trebala biti tretirana kao neurorizično dijete, jer IUGR je indikacija za to. Nitko to nije niti spomenuo. još sam u bolnici ležala s debelom vezom, preko veze poslije uletila kod super iskusne pedijatrice. Šipak. Primila je i sva cjepiva redovno. Ono što je bilo najnaglašenije je kriminalno spavanje. Po danu 2 x 20min, po noći buđenjne svaki sat i pol. To se s smirilo, baš da spava tek nedavno. Sad spava ko top S 4 je krenulo biti lakše. Budila se "samo" 2 puta po noći.

Dakle u jaslicama imamo relativno tešku adaptaciju, ne želi ići, tamo se kad ja odem ajde smiri i bude ok, ali za ići doma izlijeće van iz vrtića kao raketa. Ne mogu reći da me ikada dočekala uplakana na vratima, ali vrtić nije bio nešto što je voljela, nego je odrađivala. Doma druga priča, šize, tantrumi, cijelu prvu godinu smo morali ići istim putem doma, i odmah doma poslije vrtića jer je šizila. U jednom trenu sam mislila da ću i ja skrenuti. Više nisam znala što joj je, ali mi instinkt govori da nešto nije ok.

Vrlo brzo u tih prvih par mjeseci primjećujem da ona priča i koristi puno manje riječi nego njezini vršnjaci, a cijela grupa je bila iste dobi, većina njih rođena unutar 4,5 mjeseci.

Pitam tete što misle, i ova starija me upućuje na vrtičku logopedicu. Koja inače ne testira uopće djecu ispod 3 godine, ali pošto je na zahtjev roditelja onda to napravi. Test pokaže da kasni i ima odstupanja, ali kao dati ćemo joj fore do 3 pa vidjeti (znači nekih 6 mjeseci). Pričajte puno s njom, širite vokabular, itd.

S 3 nas testira opet i upućuje u Suvag. 7 mjeseci smo čekali, do tada ju je ona pratila. Uočila je da se u kolektivu povlači, igra sama, ne sudjeluje u zajedničkim aktivnostima. Buka je jako smeta. Logopedica šalje treću tetu u grupu koja je tada radila kao asistent djeci s poteškoćama i imala vremena jer djeca nisu bila puno radno vrijeme u vrtiću. To jako puno pomaže, ona joj čita, drži blizu sebe, pomaže u socijalizaciji, kada joj je preglasno izvede je van, pa uvede ponovno unutra. Ipak ta buka joj je bila koma i jako ju je iscrpljivala. Zato mi je vječno bila umorna i cendrava.

Kad smo napokon obavili pregled u Suvagu test kod logopedice je pokazao značajno odstupanje razumijevanja za dob, loš vokabular i tako to. Obavili smo kompletno testiranje i neuropedijatar i psiholog i to je bilo uredno. Dobili smo preporuku za mjesto u centru za ranu intervenciju, dva puta tjedno. I tu smo proveli skoro cijelu školsku godinu. Od njezine 4 do skoro 5 godine.Jako jako je napredovala i dobili smo sve pohvale za napredak. Nakon toga je dobila preporuku za daljnju logopedsku terapiju i otpustili su nas iz centra.

Moram reći da ja sa Suvagom imam isključivo pozitivna iskustva. Jako. Samo tamo logopedi koji rade procjene se uvelike razlikuju od onih koji provode terapiju. Ovi prvi su po meni "hladniji", pretpostavljam jer moraju biti krajnje objektivni u svojoj procjeni. Jer mene je to prvo testiranje kompletno ubediralo.

Na logopedsku terapiju smo čekali 18 mjeseci. Jer smo i suprug i ja mogli samo popodne. Naravno to svi žele, pa se i duže čeka. S obzirom kako su mi svi govorili da imamo mi još fore do škole i da ona lijepo napreduje, godinu dana je bila bez terapije, a 6 mjeseci je išla privatno. I tu smo napravili grešku. Jer ona kada je izvan terapije ne napreduje, skoro pa ništa, minimalno. Djeca s jezičinim poteškoćama ne napreduju sama, ne mogu. To što i usvoje, usvoje krivo. Naravno ja to sad znam nakon što sam isčitala puno literature.

Proteklu školsku godinu smo proveli cijelu 2 x tjedno u Suvagu. Premjestili smo je i u Montessori grupu i to je bila najbolja odluka. Tamo ih je 15 i žao mi je kao psu što to nismo napravli prije. Jer ona se utapala u velikoj grupi.

I tako je došlo vrijeme za testiranje za školu. Ja sam znala da nije spremna, naime bile su joj teške vremenskeodrednice, uopće nije mogla razlikovati jučer, danas, sutra..da ne kažemo ujutro, popodne, analiza i sinteza nula bodova, čula je rimu (nakon dosta vježbanja) i prvo slovo. Isto nakon dosta vježbanja, imala je i dosta nepravilnosti u govoru, prepričavanje joj je bilo gotovo nemoguće. Općenito ona na standardiziranim testovima postiže ispodprosječne rezultate, osm u vizualnoj percepciji gdje je iznad prosjeka.

Odluku o odgodi smo dobili i sada radimo dalje. Slovkanje nam je i dalje na razini tri glasa. Zadnji glas joj je najteže za čuti i tu zapravo od svega smo se najduže zadržali i najsporije ide napredak. također ako ima dva samoglasnika ne čuje oba. Nije stvar sluha nego fonološke svjesnosti. Uz to sve kako je veća, a i pametno dijete, počele su frustracije i povlačenje u sebe, pa sad idemo redovito i kod psihologa. Inače je vrlo veselo i otvoreno dijete, mali pozitivac, jako dobrog srca, ali izuzetno krhkog samopouzdanja. Cilj nam je da je ojačamo da je sustav ne pregazi.

Naš jedini cilj ove godine je da kompletno svladamo te predčitalačke vještine da može čitati. Predmatematičke idu bolje, ali sve skupa njezine je poteškoče za sada dosta koče.

Napredka ima, ogromnog, i miljama smo naprijed gdje smo bili, ali sve je to ok dok ne dođete do škole. Onda nema više ma imate vremena, nemate.

Moj savjet vam je, ako vam dijete ima jezičnih poteškoća, prvenstveno razumijevanje (mi smo od tuda krenuli pa završili na teškoćama jezičnog izražavanja) budite oprezni jer to nisu baš poteškoće koje nestaju preko noći.

Ja tek sad vidim puni razmjer njenih poteškoća, a to nije uopće nešto što se na prvu vidi. Nego kada krenete strukturirano raditi. Što ona ne voli, jer joj nije lako, ali ajde sad voli puno više stvari nego prije Najveći otpor je na zadnjem slovu, pa i ide sporije jer se ona koprca i neće ni posluštati. Kad se koncentrira ide super, ali je pažnja i dalje lelujava. I jedino doma i radi otpor, svima drugima uredno sve odrađuje što je najvažnije

Probajte se educirati koliko možete, jer na kraju, jako puno će ovisiti o vama. Sustav je prilagođen prosjeku.

Mi hvala Bogu ostajemo u Suvagu, ali razmišljamo i o radionicama predčitalačkih vještina privatno da dostignemo sve što još možemo.

Ono što je upitno je da li ćemo uspjeti izbjeći dijagnozu disleksije ili ne. To ćemo vidjeti na kraju ove godine.

Glede neurofeedbacka, išli smo na testiranje, i kandidati smo jer se vidi usporeni radi lijeve polutke za koji se smatra da je odgovoran za govor,ali nismo se još upustili u to. To uvijek stignemo.

Eto, ako mogu još s nečime pomoći, voljela bih to jako. Pogotovo ako ima tu predškolaraca, tu sam sad prekaljeni ratnik i napokon se tu osječam kao kompetentan roditelj po pitanju rada s njom.

[bela-12]

Jesen82 kaže:

Pozdrav svima...iako sam stara forumašica, ali baš na ovoj temi nisam pisala...sad mi je malo žao da mi je promaknula, ali da napišem svoje iskustvo. Možda nekome pomogne.

Probleme s govorom zapravo primjećujem s 2 godine. Što je zapravo i školski kada kreću jezične poteškoće. Što moja kćer i ima. Jezične poteškoće s povećanim rizikom za razvijanje disleksije (ima više od jednog parametra). Ima 6 i pol godina i školu smo odogodili, najviše zbog otežane analize i sinteze i još nekih stvari.

Dakle s 22 mjeseca se upisujemo u jaslice. Prije toga je zapavo imala uredan razvoj iako je trudnoća bila jako rizična, na kraju sam razvija i gestacijski dijabetes i IUGR (zastoj u rastu), tako da se rodila sitna. U terminu i s 2460g. Tada već je trebala biti tretirana kao neurorizično dijete, jer IUGR je indikacija za to. Nitko to nije niti spomenuo. još sam u bolnici ležala s debelom vezom, preko veze poslije uletila kod super iskusne pedijatrice. Šipak. Primila je i sva cjepiva redovno. Ono što je bilo najnaglašenije je kriminalno spavanje. Po danu 2 x 20min, po noći buđenjne svaki sat i pol. To se s smirilo, baš da spava tek nedavno. Sad spava ko top S 4 je krenulo biti lakše. Budila se "samo" 2 puta po noći.

Dakle u jaslicama imamo relativno tešku adaptaciju, ne želi ići, tamo se kad ja odem ajde smiri i bude ok, ali za ići doma izlijeće van iz vrtića kao raketa. Ne mogu reći da me ikada dočekala uplakana na vratima, ali vrtić nije bio nešto što je voljela, nego je odrađivala. Doma druga priča, šize, tantrumi, cijelu prvu godinu smo morali ići istim putem doma, i odmah doma poslije vrtića jer je šizila. U jednom trenu sam mislila da ću i ja skrenuti. Više nisam znala što joj je, ali mi instinkt govori da nešto nije ok.

Vrlo brzo u tih prvih par mjeseci primjećujem da ona priča i koristi puno manje riječi nego njezini vršnjaci, a cijela grupa je bila iste dobi, većina njih rođena unutar 4,5 mjeseci.

Pitam tete što misle, i ova starija me upućuje na vrtičku logopedicu. Koja inače ne testira uopće djecu ispod 3 godine, ali pošto je na zahtjev roditelja onda to napravi. Test pokaže da kasni i ima odstupanja, ali kao dati ćemo joj fore do 3 pa vidjeti (znači nekih 6 mjeseci). Pričajte puno s njom, širite vokabular, itd.

S 3 nas testira opet i upućuje u Suvag. 7 mjeseci smo čekali, do tada ju je ona pratila. Uočila je da se u kolektivu povlači, igra sama, ne sudjeluje u zajedničkim aktivnostima. Buka je jako smeta. Logopedica šalje treću tetu u grupu koja je tada radila kao asistent djeci s poteškoćama i imala vremena jer djeca nisu bila puno radno vrijeme u vrtiću. To jako puno pomaže, ona joj čita, drži blizu sebe, pomaže u socijalizaciji, kada joj je preglasno izvede je van, pa uvede ponovno unutra. Ipak ta buka joj je bila koma i jako ju je iscrpljivala. Zato mi je vječno bila umorna i cendrava.

Kad smo napokon obavili pregled u Suvagu test kod logopedice je pokazao značajno odstupanje razumijevanja za dob, loš vokabular i tako to. Obavili smo kompletno testiranje i neuropedijatar i psiholog i to je bilo uredno. Dobili smo preporuku za mjesto u centru za ranu intervenciju, dva puta tjedno. I tu smo proveli skoro cijelu školsku godinu. Od njezine 4 do skoro 5 godine.Jako jako je napredovala i dobili smo sve pohvale za napredak. Nakon toga je dobila preporuku za daljnju logopedsku terapiju i otpustili su nas iz centra.

Moram reći da ja sa Suvagom imam isključivo pozitivna iskustva. Jako. Samo tamo logopedi koji rade procjene se uvelike razlikuju od onih koji provode terapiju. Ovi prvi su po meni "hladniji", pretpostavljam jer moraju biti krajnje objektivni u svojoj procjeni. Jer mene je to prvo testiranje kompletno ubediralo.

Na logopedsku terapiju smo čekali 18 mjeseci. Jer smo i suprug i ja mogli samo popodne. Naravno to svi žele, pa se i duže čeka. S obzirom kako su mi svi govorili da imamo mi još fore do škole i da ona lijepo napreduje, godinu dana je bila bez terapije, a 6 mjeseci je išla privatno. I tu smo napravili grešku. Jer ona kada je izvan terapije ne napreduje, skoro pa ništa, minimalno. Djeca s jezičinim poteškoćama ne napreduju sama, ne mogu. To što i usvoje, usvoje krivo. Naravno ja to sad znam nakon što sam isčitala puno literature.

Proteklu školsku godinu smo proveli cijelu 2 x tjedno u Suvagu. Premjestili smo je i u Montessori grupu i to je bila najbolja odluka. Tamo ih je 15 i žao mi je kao psu što to nismo napravli prije. Jer ona se utapala u velikoj grupi.

I tako je došlo vrijeme za testiranje za školu. Ja sam znala da nije spremna, naime bile su joj teške vremenskeodrednice, uopće nije mogla razlikovati jučer, danas, sutra..da ne kažemo ujutro, popodne, analiza i sinteza nula bodova, čula je rimu (nakon dosta vježbanja) i prvo slovo. Isto nakon dosta vježbanja, imala je i dosta nepravilnosti u govoru, prepričavanje joj je bilo gotovo nemoguće. Općenito ona na standardiziranim testovima postiže ispodprosječne rezultate, osm u vizualnoj percepciji gdje je iznad prosjeka.

Odluku o odgodi smo dobili i sada radimo dalje. Slovkanje nam je i dalje na razini tri glasa. Zadnji glas joj je najteže za čuti i tu zapravo od svega smo se najduže zadržali i najsporije ide napredak. također ako ima dva samoglasnika ne čuje oba. Nije stvar sluha nego fonološke svjesnosti. Uz to sve kako je veća, a i pametno dijete, počele su frustracije i povlačenje u sebe, pa sad idemo redovito i kod psihologa. Inače je vrlo veselo i otvoreno dijete, mali pozitivac, jako dobrog srca, ali izuzetno krhkog samopouzdanja. Cilj nam je da je ojačamo da je sustav ne pregazi.

Naš jedini cilj ove godine je da kompletno svladamo te predčitalačke vještine da može čitati. Predmatematičke idu bolje, ali sve skupa njezine je poteškoče za sada dosta koče.

Napredka ima, ogromnog, i miljama smo naprijed gdje smo bili, ali sve je to ok dok ne dođete do škole. Onda nema više ma imate vremena, nemate.

Moj savjet vam je, ako vam dijete ima jezičnih poteškoća, prvenstveno razumijevanje (mi smo od tuda krenuli pa završili na teškoćama jezičnog izražavanja) budite oprezni jer to nisu baš poteškoće koje nestaju preko noći.

Ja tek sad vidim puni razmjer njenih poteškoća, a to nije uopće nešto što se na prvu vidi. Nego kada krenete strukturirano raditi. Što ona ne voli, jer joj nije lako, ali ajde sad voli puno više stvari nego prije Najveći otpor je na zadnjem slovu, pa i ide sporije jer se ona koprca i neće ni posluštati. Kad se koncentrira ide super, ali je pažnja i dalje lelujava. I jedino doma i radi otpor, svima drugima uredno sve odrađuje što je najvažnije

Probajte se educirati koliko možete, jer na kraju, jako puno će ovisiti o vama. Sustav je prilagođen prosjeku.

Mi hvala Bogu ostajemo u Suvagu, ali razmišljamo i o radionicama predčitalačkih vještina privatno da dostignemo sve što još možemo.

Ono što je upitno je da li ćemo uspjeti izbjeći dijagnozu disleksije ili ne. To ćemo vidjeti na kraju ove godine.

Glede neurofeedbacka, išli smo na testiranje, i kandidati smo jer se vidi usporeni radi lijeve polutke za koji se smatra da je odgovoran za govor,ali nismo se još upustili u to. To uvijek stignemo.

Eto, ako mogu još s nečime pomoći, voljela bih to jako. Pogotovo ako ima tu predškolaraca, tu sam sad prekaljeni ratnik i napokon se tu osječam kao kompetentan roditelj po pitanju rada s njom.

Drago mi je procitati pozitivna iskustva jer svi mi znamo koliki je to problem kada dijete ne priča, a i znam kakav je to osjećaj kada znaš da nešto nije kako treba...
Može smo info gdje ste radili testiranje za neurofeedback i ako je privatno koliko košta?
Znam da ima u Runjaninovoj, ali tamo nikako da nadjem koga pitati kako se naručiti.

[imata]

Jesen82 kaže:

I tako je došlo vrijeme za testiranje za školu. Ja sam znala da nije spremna, naime bile su joj teške vremenskeodrednice, uopće nije mogla razlikovati jučer, danas, sutra..da ne kažemo ujutro, popodne, analiza i sinteza nula bodova, čula je rimu (nakon dosta vježbanja) i prvo slovo. Isto nakon dosta vježbanja, imala je i dosta nepravilnosti u govoru, prepričavanje joj je bilo gotovo nemoguće. Općenito ona na standardiziranim testovima postiže ispodprosječne rezultate, osm u vizualnoj percepciji gdje je iznad prosjeka.

Odluku o odgodi smo dobili i sada radimo dalje. Slovkanje nam je i dalje na razini tri glasa. Zadnji glas joj je najteže za čuti i tu zapravo od svega smo se najduže zadržali i najsporije ide napredak. također ako ima dva samoglasnika ne čuje oba. Nije stvar sluha nego fonološke svjesnosti. Uz to sve kako je veća, a i pametno dijete, počele su frustracije i povlačenje u sebe, pa sad idemo redovito i kod psihologa. Inače je vrlo veselo i otvoreno dijete, mali pozitivac, jako dobrog srca, ali izuzetno krhkog samopouzdanja. Cilj nam je da je ojačamo da je sustav ne pregazi.

Naš jedini cilj ove godine je da kompletno svladamo te predčitalačke vještine da može čitati.

prvo puno hvala na postu, prepoznah naseg malca u nekim stvarima

ako imas bilo kakvu preporuku u smislu literature/vjezbenica ili slicno, bila bi jako zahvalna.

[Jesen82]

Glede neurofeedbacka išli smo u UMO igraonica. Ima ih na FB. Prva procjena se ne naplaćuje. Jedno stvarno vrlo pozitivno iskustvo i psihologica kod koje smo išli i koja radi testiranje je super.

Glede priručnika, sad sam pročitala od Mira Čudina Obradović - Čitanje prije škole. Imate u ŠK za 52kn kupiti, ali imate i po knjižnicama. Toplo bih preporučila svim roditeljima predškolaraca, ali i općenito roditeljima klinaca s jezičnim poteškoćama. Jer smo do pred školu samo fokusirani na govor, a onda to postane zahtjevnije je shvatite da je njima čitanje vrlo kompleksna vještina za usvojiti i na što obratiti pozornost. Ista autorica ima i priručnik Matematika prije škole o predmatematičkim vještinama koje dijete treba imati svladano da mi moglo uspjećno pratiti program u školi.

Od aktivnosti: ovisno što su vašepo teškoće, ali svakako naglasak na čitanje. Puno čitajte i prepričavajte klincima. Neka oni vama prepričaju, tu će te odmah vidjeti koliko razumiju, kako im to ide, je li im lagano ili teško.

Čitajte priče u rimi, ali ih i pitajte npr što se rimuje sa stolica, ako na prvu ne ide tako onda pitajte da li se rimuje stolica - polica ili stolica - mačka. Tu isto vidite kao ide rima, jel je razumiju.

Slovkajte - prvo riječi od 3 glasa, pa spojiti nazad u rije, a onda dalje 4, 5 glasova.

Provjerite da li čuju prvi i zadnji glas u riječi.

Rastavljajte riječi na slogove pa neka oni spoje nazad u riječ, ako to ide neka sami rastavljaju.

Dakle ovo sve što vam pišem je za predškolarce, ako dijete od 5 ne može, nema veze. Ima fore, ali dijete od 6, 6 i pol prema Suvagu bi sve ovo moralo imati usvojeno.

Od materijala: imate hrpu vježbenica za predškolarce po knjižarama, manje više se sve vrlo slične. Imate i materijale za printati po stranicama tipa Artrea, Mali genijalci i slično. Na pinteresu se isto može nači čudesa.

Mislim da je to to što se mogu sada sjetiti, ako imate još kakvih pitanja pucajte..može i na pp. Jer svi govore treba raditi, ali nitko nema savjeta kako raditi s djetetom koje to ne voli, koje bježi od toga, pa sam stvarno svašta probala i dalje pokušavam

[dixx]

Cepin40 kaže:

Djidje, to je tzv. fiziološko/razvojno mucanje i pojavljuje se u dobi izmedju druge i seste godine. I moj stariji je prosao ovu razvojnu fazu s cca. tri godine i trajalo je nekoliko mjeseci.

I moja je tako. Super prica i odjednom mucanje. Mislim da je sad proslo ima 3.5 g.

[Blakey]

Điđe T. kaže:

Cura (uskoro puni 3 godine) je odjednom pocela mucati.

Normalno je pricala, slagala recenice bez problema i prije 10-15 dana pocela zamuckivati.

Trenutno je odvikavamo od pelena (mucanje je pocelo prije toga), i bojim se da joj to samo povecava stres i mucanje.
Kad se ne priprema za reci nesto i kad treba "odbrusiti", ispali recenicu bez problema.
Ali recimo kad hoce negdje pozvati ("dodji", "na plazu" i sl.), onda pocne zamuckivati na prvom slogu i cesto ni ne zavrsi misao.

Je li tko imao slicnu situaciju?

Ja ju smirujem, kazem da mi otpjeva sto zeli reci, ili otpjevam misao umjesto nje.

Ne znam je li to neka prolazna/normalna faza u razvoju govora ili joj se sve skupilo pa utjecalo na govor (makar ponavljam da je mucanje pocelo malo prije odvikavanja).
A ni ne sjecam se da se necega poplasila, sto bi mogao biti okidac....

To je vjerojatno fiziološko mucanje. Moj malac je isto tako počeo odjednom mucati sa 3 godine, pa sam išla pitati logopedicu za savjet. Rekla je da ako nije doživio baš neku tešku traumu (a nije), da će proći samo od sebe. Moj je baš odjednom propričao između 2,5 i 3 godine, pa mu se nisu jos "uskladili" mozak i tijelo u pogledu pričanja. Uglavnom, za nekih dva - tri tjedna je prošlo i nije se više ponovilo.

[Deathblow]

Jesen82 kaže:

Glede neurofeedbacka išli smo u UMO igraonica. Ima ih na FB. Prva procjena se ne naplaćuje. Jedno stvarno vrlo pozitivno iskustvo i psihologica kod koje smo išli i koja radi testiranje je super.

Glede priručnika, sad sam pročitala od Mira Čudina Obradović - Čitanje prije škole. Imate u ŠK za 52kn kupiti, ali imate i po knjižnicama. Toplo bih preporučila svim roditeljima predškolaraca, ali i općenito roditeljima klinaca s jezičnim poteškoćama. Jer smo do pred školu samo fokusirani na govor, a onda to postane zahtjevnije je shvatite da je njima čitanje vrlo kompleksna vještina za usvojiti i na što obratiti pozornost. Ista autorica ima i priručnik Matematika prije škole o predmatematičkim vještinama koje dijete treba imati svladano da mi moglo uspjećno pratiti program u školi.

Od aktivnosti: ovisno što su vašepo teškoće, ali svakako naglasak na čitanje. Puno čitajte i prepričavajte klincima. Neka oni vama prepričaju, tu će te odmah vidjeti koliko razumiju, kako im to ide, je li im lagano ili teško.

Čitajte priče u rimi, ali ih i pitajte npr što se rimuje sa stolica, ako na prvu ne ide tako onda pitajte da li se rimuje stolica - polica ili stolica - mačka. Tu isto vidite kao ide rima, jel je razumiju.

Slovkajte - prvo riječi od 3 glasa, pa spojiti nazad u rije, a onda dalje 4, 5 glasova.

Provjerite da li čuju prvi i zadnji glas u riječi.

Rastavljajte riječi na slogove pa neka oni spoje nazad u riječ, ako to ide neka sami rastavljaju.

Dakle ovo sve što vam pišem je za predškolarce, ako dijete od 5 ne može, nema veze. Ima fore, ali dijete od 6, 6 i pol prema Suvagu bi sve ovo moralo imati usvojeno.

Od materijala: imate hrpu vježbenica za predškolarce po knjižarama, manje više se sve vrlo slične. Imate i materijale za printati po stranicama tipa Artrea, Mali genijalci i slično. Na pinteresu se isto može nači čudesa.

Mislim da je to to što se mogu sada sjetiti, ako imate još kakvih pitanja pucajte..može i na pp. Jer svi govore treba raditi, ali nitko nema savjeta kako raditi s djetetom koje to ne voli, koje bježi od toga, pa sam stvarno svašta probala i dalje pokušavam

Bok
U istoj smo kasi. Moj je isto dobio odgodu, nastavljamo sa Suvagovim vrticem od jeseni i sad se sve dize na visu razinu. Vec smo duze na moru pa sad imam foru da plivamo do trampulina, popnemo se gore i desetak minuta vjezbamo rijeci - prvo i zadnje slovo. Prvo napokon ide kak spada, na zadnjem se pnekad zblesira.
Bas to sto kazes, mi smo se toliko fokusirali na to pricanje da kad sam se napokon primila citanja prije par mjeseci, ostala sam neugodno iznenadjena. Slova cita vec cca tri godine, ali spojiti sva slova u rijec, ne ide pa ne ide.
E sad kupujemo vjezbenice (one zabavne, s juricima i mikijima i slicno ), vjezbamo prva i zadnja slova, rima i slogovi su zacudo ok i to su ga u Suvagu brzo naucili.
Negdje duboko u sebi smo se nadali da ce ipak svemu tome doci kraj, dostic ce vrsnjake (napredak je dobar i konstantan pa je bilo logicno tako razmisljati).
Sad znam da ce vjerojatno uvijek biti ekstra posla, ekstra truda od svih nas. Vise objasnjavanja zasto mu je netko nesto ruzno rekao i zasto to ne smije uzimat srcu i agresivno reagirati. Ma toliko je toga.
Znate sto sam ovo ljeto osvjestila? On je stvarno dobar. Zvuci bedasto, al kak je s njim teze nego s drugom djecom, vise ga toga smeta, aktivniji je i glasniji i naporniji od drugih, nekako mi je to proslo ispod radara.
Skinuo se sa svog luftica jer sam se primila za njega i rekla da mi je tako lakse. Rekao je da moze on sam, a da ga ja uzmem. Pomaze manjim kikicima jer ne moze ih gledat da placu. Ponudio je stricu svoj krevet kad je bio u posjeti, a da ce on na kaucu. Osjeti kad sam tuzna i dodje me tjesiti. Samoinicijativno mi dodje i kaze da me voli “190 tisuca”.
Mozda nije sve idealno, ali dosta sam sigurna da odgajamo empaticno dijete.
Ponekad mi tako dobro dodje i ta perspektiva, povremeno se izgubim u silnoj zelji da mu pomognem i da postane najbolji sto moze biti da ne uzivam dovoljno u onome sto on jest.

[Jesen82]

Deathblow kaže:

Bok
U istoj smo kasi. Moj je isto dobio odgodu, nastavljamo sa Suvagovim vrticem od jeseni i sad se sve dize na visu razinu. Vec smo duze na moru pa sad imam foru da plivamo do trampulina, popnemo se gore i desetak minuta vjezbamo rijeci - prvo i zadnje slovo. Prvo napokon ide kak spada, na zadnjem se pnekad zblesira.
Bas to sto kazes, mi smo se toliko fokusirali na to pricanje da kad sam se napokon primila citanja prije par mjeseci, ostala sam neugodno iznenadjena. Slova cita vec cca tri godine, ali spojiti sva slova u rijec, ne ide pa ne ide.
E sad kupujemo vjezbenice (one zabavne, s juricima i mikijima i slicno ), vjezbamo prva i zadnja slova, rima i slogovi su zacudo ok i to su ga u Suvagu brzo naucili.
Negdje duboko u sebi smo se nadali da ce ipak svemu tome doci kraj, dostic ce vrsnjake (napredak je dobar i konstantan pa je bilo logicno tako razmisljati).
Sad znam da ce vjerojatno uvijek biti ekstra posla, ekstra truda od svih nas. Vise objasnjavanja zasto mu je netko nesto ruzno rekao i zasto to ne smije uzimat srcu i agresivno reagirati. Ma toliko je toga.
Znate sto sam ovo ljeto osvjestila? On je stvarno dobar. Zvuci bedasto, al kak je s njim teze nego s drugom djecom, vise ga toga smeta, aktivniji je i glasniji i naporniji od drugih, nekako mi je to proslo ispod radara.
Skinuo se sa svog luftica jer sam se primila za njega i rekla da mi je tako lakse. Rekao je da moze on sam, a da ga ja uzmem. Pomaze manjim kikicima jer ne moze ih gledat da placu. Ponudio je stricu svoj krevet kad je bio u posjeti, a da ce on na kaucu. Osjeti kad sam tuzna i dodje me tjesiti. Samoinicijativno mi dodje i kaze da me voli “190 tisuca”.
Mozda nije sve idealno, ali dosta sam sigurna da odgajamo empaticno dijete.
Ponekad mi tako dobro dodje i ta perspektiva, povremeno se izgubim u silnoj zelji da mu pomognem i da postane najbolji sto moze biti da ne uzivam dovoljno u onome sto on jest.

rima i slogovi su im puno lakši za svladati, zadnji glas im je puno teži... mojoj to isto zapinje još uvijek dosta...

što se tiče nje kao djeteta, ona je jako dobro dijete, empatično, ovo ljeto se jako osamostalila, kompletno glede higijene (tuširanje, pranje kose), radi si sama doručak (jedino ne reže kruh), toči si mlijeko, stavi ga grijati, ma ono sve. Naučila je vezati tenisice. Postavlja stol, makne iza sebe, hrani mačke i psa, pazi da nisu žedni. To je sve utjecaj bake i što mene nema

I isto je kao tvoj mali glasna, to mi još uvijek najteže pada

Prema svim ostalim parametrima mi je prava školarka, ali eto...drugačije je ispalo.

Nadam se da će nam ova godina biti uspješna i da ćemo uspjeti doći u fazu da će čitanje ići s minimalnim poteškoćama.

[Jesen82]

Deathblow nama nisu nikada preporučili Suvagov vrtić, tj nitko nikada nije rekao da bi ona tamo trebala ići niti da je kandidat...kako ste vi tamo završil? tj kako je išao taj put?

Znam da je logistički to jako veliki zahvat..pa me baš zanima kako se snalazite (ako nisam preznatiželjna)

i poslala sam ti pp

[gugolina]

Deathblow, koliko je staro tvoje dijete? Moja postaje školski obveznik s 7,5g pa se pitam je li moguće dobiti odgodu da krene s 8,5g?

[Deathblow]

Mi smo u “sustavu” vec jako dugo, prvo smo s dve i pol godine isli privatno na pregled, a od trece je na terapijama, prvo smo isli privatno dok nismo Suvag docekali, a od cetvrte k njima. Njegova logopedica iz Suvaga je s pet godina zakljucila da se to ne razvija dovoljno brzo i da je skola iza ugla i tako smo postali prioritet. Predlozila ga je njihovom timu za vrtic i izvijecali su da krece. Nismo imali vezu nikakvu. Ispalo je super i jer zivimo nasuprot Suvaga, bar nas je to islo.
Cinjenica da vas nisu tamo bacili je vjerojatno dobra jer misle da ce mala sve stici i kroz terapije.
Inace, imala sam ovu godinu prilike promatrati kako funkcioniraju. Neka djeca su bila samo par mjeseci pa su ih slali dalje. Ne znam koji su razlozi kod svih jer nisam se gurala da ljude bas to pitam, al jedna mama mi je sama rekla da mali ne suradjuje, ne zeli pratiti ni uciti i nakon tri mjeseca su ga slali dalje. S tim da njemu nije pricanje bio primarni problem kao nasim klincima nego vise socijalna interakcija, barem je ona to tako meni prezentirala.
Ja sam mislila da tamo idu samo djeca koja ili ne cuju ili ne govore, a zapravo je to miks dijagnoza. Na klincima iz njegove grupe nema sanse da biste primijetili na prvu, ma i na desetu, da imaju neke probleme. Dosta njih prica sasvim normalno.
Navala im je velika i bas paze da uzmu one kojima je stvarno potrebno, kamo srece da svi mogu.
I ovako idu u dvije smjene sto je koma (ova popodnevna) i budu tamo niti pet sati pa se cijela obitelj mora organizirati, ali na kraju se isplati.

Sto se odgode tice, on je rodjen u ozujku i od jeseni bi trebao krenuti (sad ima 6 i pol). Dobio je preporuku za odgodu, a i u skoli su vidjeli sami da nije to to pa nisu pravili nikakve probleme, jedino sto smo se navlacili i kod zubara, doktora, psihologa unatoc preporuci Suvaga. Iduce godine sve opet.
Kada sam citala o tome, mislim da sam negdje nasla da se moze i na osam godina odgoditi, ali stvarno treba to provjeriti.