Komunikacija s mrtvima

[delija]

Endimion17 kaže:

i mene straši pomisao na "nebeski" sabirni logor. I straši me pomisao na reinkarnaciju. ona je zapravo nelogična. što mi vrijedi hipoteza da sam već živio nekoliko života, kad ih nisam svjestan? pa to je posve jednako smrti. ako se više ne sjećaš, onda je prošli život, a i ti kao njegov otisak, mrtav i gotovo.
ako se "između rađanja" i sjećaš svega, to opet nisi ti, nego bućkuriš osoba.
ja sam ja, ovaj koji sad ovo piše i koji će se sjećati da je ovo pisao. ako taj "ja" nestane, onda umirem. bilo da je teška amnezija, moždani udar i sjebavanje mozga. tog dijela više nema i mrtav je, ne postoji.
i gotovo.

zato me ove stvari plaše. volim misliti da će se onaj "gore" za to pobrinuti.

Endi, nemoj da te straši pomisao na "nebeski" sabirni logor.
To ne postoji - već postoje Memorijska polja (Monade) gdje se ODLAŽU sva Tvoja životna zapažanja tokom života.
Da bih bio konkretniji evo slike.



Uostalom, napisao si:
ako se "između rađanja" i sjećaš svega, to opet nisi ti, nego bućkuriš osoba.
ja sam ja, ovaj koji sad ovo piše i koji će se sjećati da je ovo pisao. ako taj "ja" nestane, onda umirem. bilo da je teška amnezija, moždani udar i sjebavanje mozga. tog dijela više nema i mrtav je, ne postoji.
i gotovo.

Jest, gotovo će biti po gledištu stvorenog Tebe - ali zar ti nije jasno da će u arhivi Interneta ostati OVAJ Tvoj zapis.
I jednog dana, "kad deš"; "pa se ponovno vratiš" veoma je lako u to povjerovati da ćeš ponovno napisati ovaj isti tekst - ne shvaćajući da taj tekst postoji u nekoj memoriji Netwerka - odakle ga je tvoja Podsvijest kopirala.

A što se tiče Međukomunikacija između Spirita u Vantjelesnom prostoru - ista se ne može odvijati (u tom prostoru) ako se SPIRITI Ne nađu U ŽIVIM Materijalnim tijelima, te, kao živi stvorovi, komuniciraju u Materijalnom svijetu - na koji način Pobuđuju Memorije u Monadama.

[Endimion17]

delija kaže:

Endi, nemoj da te straši pomisao na "nebeski" sabirni logor.
To ne postoji - već postoje Memorijska polja (Monade) gdje se ODLAŽU sva Tvoja životna zapažanja tokom života.
Da bih bio konkretniji evo slike.



Uostalom, napisao si:
ako se "između rađanja" i sjećaš svega, to opet nisi ti, nego bućkuriš osoba.
ja sam ja, ovaj koji sad ovo piše i koji će se sjećati da je ovo pisao. ako taj "ja" nestane, onda umirem. bilo da je teška amnezija, moždani udar i sjebavanje mozga. tog dijela više nema i mrtav je, ne postoji.
i gotovo.

Jest, gotovo će biti po gledištu stvorenog Tebe - ali zar ti nije jasno da će u arhivi Interneta ostati OVAJ Tvoj zapis.
I jednog dana, "kad deš"; "pa se ponovno vratiš" veoma je lako u to povjerovati da ćeš ponovno napisati ovaj isti tekst - ne shvaćajući da taj tekst postoji u nekoj memoriji Netwerka - odakle ga je tvoja Podsvijest kopirala.

A što se tiče Međukomunikacija između Spirita u Vantjelesnom prostoru - ista se ne može odvijati (u tom prostoru) ako se SPIRITI Ne nađu U ŽIVIM Materijalnim tijelima, te, kao živi stvorovi, komuniciraju u Materijalnom svijetu - na koji način Pobuđuju Memorije u Monadama.

delija, kad bi izbacio pseudoznanost iz svojih izlaganja i kad bi se posvetio samo filozofiji, uvidio bi da se tvoje ideje ne razlikuju previše od platonizma.
uistinu, da nema tih "frekvencija" (čega, još uvijek ne znam), superstruna, "enerđije" i ostaloga, ta filozofija uopće ne bi bila netočna. meni osobno nije strana. preferiram ideje da se "nešto" odlaže "negdje". vjerujem u to, i nadam se da je tako, i pomisao na to me raduje.
to je nematerijalni svijet ideja i apsolutno se ne kosi sa znanošću.

[Bob Morane]

delija kaže:

Endi, nemoj da te straši pomisao na "nebeski" sabirni logor.
To ne postoji - već postoje Memorijska polja (Monade) gdje se ODLAŽU sva Tvoja životna zapažanja tokom života.
Da bih bio konkretniji evo slike.



Uostalom, napisao si:ako se "između rađanja" i sjećaš svega, to opet nisi ti, nego bućkuriš osoba.
ja sam ja, ovaj koji sad ovo piše i koji će se sjećati da je ovo pisao. ako taj "ja" nestane, onda umirem. bilo da je teška amnezija, moždani udar i sjebavanje mozga. tog dijela više nema i mrtav je, ne postoji.
i gotovo.

Jest, gotovo će biti po gledištu stvorenog Tebe - ali zar ti nije jasno da će u arhivi Interneta ostati OVAJ Tvoj zapis.
I jednog dana, "kad deš"; "pa se ponovno vratiš" veoma je lako u to povjerovati da ćeš ponovno napisati ovaj isti tekst - ne shvaćajući da taj tekst postoji u nekoj memoriji Netwerka - odakle ga je tvoja Podsvijest kopirala.

No, postavlja se pitanje zašto bi nas bilo briga za sve to, kada mi (po tebi) kao svijest više nećemo postojati, nego samo neke memorije, te će zapravo netko drugi u "sljedećem životu" koristiti te memorije.
Taj drugi nismo mi, pa nas može biti briga za tog nekog drugog.

Po tvojoj slici stvari, život nema nikakvog smisla, jer nema nikakve nade ni u što. A to što se memorije o našem životu sačuvaju za nekog drugog, za nas nema važnosti, jer nas više nema.

A ti drugi "onostrani entiteti" koji su stvorili "netwerk" (zašto ne "network") za Homo Sapiensa - kako oni žive "onostrano"?
Kako oni imaju svijest?
Po čemu se razlikuju od nas koji nemamo svijesti onostrano, nego nestajemo, a ostaju samo memorije?

[deidre]

Sve što je u drugoj formi je zastrašujuće, ali ne znači da je pogubilo smisao. Također, ako u sadašnjici življenja postoji više manje jednolika forma razmišljanja, ne znači da se u drugoj dimenziji ne bi mogli privići i pronaći višu i također razumljivu razinu razmišljanja. Ja se ne mogu sjetiti svojih života, ali imam osjećaj nećeg preživljenog, ne u ovom vremenu..

[pizda]

Endimion17 kaže:

i mene straši pomisao na "nebeski" sabirni logor. I straši me pomisao na reinkarnaciju. ona je zapravo nelogična. što mi vrijedi hipoteza da sam već živio nekoliko života, kad ih nisam svjestan? pa to je posve jednako smrti. ako se više ne sjećaš, onda je prošli život, a i ti kao njegov otisak, mrtav i gotovo.
ako se "između rađanja" i sjećaš svega, to opet nisi ti, nego bućkuriš osoba.
ja sam ja, ovaj koji sad ovo piše i koji će se sjećati da je ovo pisao. ako taj "ja" nestane, onda umirem. bilo da je teška amnezija, moždani udar i sjebavanje mozga. tog dijela više nema i mrtav je, ne postoji.
i gotovo.
zato me ove stvari plaše. volim misliti da će se onaj "gore" za to pobrinuti.

Upravo tako, sto mi znaci ako neki dio mene i dalje zivi u nekoj drugoj karoseriji, kad toga nisam svijestan.
Ako sam nekad vec zivio, niti sam toga svijestan, niti mi sto znaci. Sve prije rodjenja mi je nistavilo.
Oni kratki flash backovi izmedju dva zivota, mi sigurno cijelu nebulozu ne bi osmislili. Sto mi znaci ako bi neko kratko vrijeme bio svijestan proslih zivota, kad bi uskoro sve zaboravio?
Uz to, zamisli opet sve nanovo, pelene, djecje bolesti, skola, pa opet skola, pa opet...ma pun mi je kurac i ovako a kamo li stalno nanovo...
To i nistavilo su isti kurac, drugo pakiranje...
Po meni, jedini happy end bi bio da se vracas u poznato okruzje, medju svoje, negdje gdje je sto puta ljepse nego li ovdje i gdje ti je sve cvrsce i stalnije nego li ovdje. Sve ostalo je gola kurcina...

[pizda]

To neko pospremanje sjecanja u neku univerzalnu arhivu mi takodjer nista ne znaci.
Gledano sa ovozemaljskog aspekta, to je isto ko i cinjenica da ce tvoji podaci biti vjekovima pohranjeni u maticnim knjigama. Ta cinjenica me nece uciniti nista zivljim nego li neki miljokaz na kom pise "15 km do Rijeke"...

[Ri3]

To ti je isti kurac koda si napravio auto i ti krepas a netko ga drugi vozi. Jebote o cemu vi sada tu raspravljate.
Mrtav si i netko ti vozi auto

[pizda]

deidre kaže:

Sve što je u drugoj formi je zastrašujuće, ali ne znači da je pogubilo smisao. Također, ako u sadašnjici življenja postoji više manje jednolika forma razmišljanja, ne znači da se u drugoj dimenziji ne bi mogli privići i pronaći višu i također razumljivu razinu razmišljanja. Ja se ne mogu sjetiti svojih života, ali imam osjećaj nećeg preživljenog, ne u ovom vremenu..

Ne opterecujem se ja previse smislom, smisla nema ni sad niti ce ga ikad biti.
Bitno je da postojis i da ti je lijepo.
Sto se tice privikavanja...a zasto bi se trebali privikavati?
Sto nije totalna glupost i zajeb na kraju krajeva, da se u ovom zivotu lijepo sredis, lijepo zivis i onda, voljom visih sila, riknes i moras se navikavat na logorski tip zivota nalik ruskim kolhozima?
Nisam od naivaca koji ocekuju kaznu i nagradu ali, ako nesto postoji onda ipak ocekujem nesto znatno bolje nego li je sad. Bilo bi nelogicno da idemo unazad...

[pizda]

Rie kaže:

To ti je isti kurac koda si napravio auto i ti krepas a netko ga drugi vozi. Jebote o cemu vi sada tu raspravljate.
Mrtav si i netko ti vozi auto

Bas tako, ili je moj bubreg u necijem drugom tijelu. To bi mi stvarno puno znacilo...
Ili pak, neki se tjese rjecima "lijepo sam zivio, imao krasan zivot, srecu, bogatstvo, ljubav itd. itd. i sad mi nije zao umrijet" (???)
Ili, "imam djecu, ostavio sam nesto iza sebe..."
Pa sta ti to sve skupa znaci ako ides u nistavilo i nisi svijestan ni proslog zivota, niti djece, nicega? Jebote koja satisfakcija...

[pizda]

Inace, vezano uz Delijin post, kod nas pizdarije nazivamo monadama...

[Ri3]

monada. hehe, mona = pizda je tako?

[pizda]

Rie kaže:

monada. hehe, mona = pizda je tako?

Je...bas ko i ta ideja da se memorija pohranjuje a nas ko jebe...

[deidre]

pizda kaže:

Ne opterecujem se ja previse smislom, smisla nema ni sad niti ce ga ikad biti.
Bitno je da postojis i da ti je lijepo.
Sto se tice privikavanja...a zasto bi se trebali privikavati?
Sto nije totalna glupost i zajeb na kraju krajeva, da se u ovom zivotu lijepo sredis, lijepo zivis i onda, voljom visih sila, riknes i moras se navikavat na logorski tip zivota nalik ruskim kolhozima?
Nisam od naivaca koji ocekuju kaznu i nagradu ali, ako nesto postoji onda ipak ocekujem nesto znatno bolje nego li je sad. Bilo bi nelogicno da idemo unazad...

Privikli smo se na fizičku prisutnost i način razmišljana u ovoj dimenziji i trenutno je teško naći smisao živjeti u drugom tijelom ne sječajući se prošlog života. Ali, zašto bi jedino zadovoljstvo življenja bilo imati nadu u nečemu u sadašnjosti i zatvarati neke druge moguće opcije? Ako su te opcije strane, ne znači da ne postoje. Ja pretpostavljam da osobe koje imaju više "životnog iskustva" mogu intenzivnije osjećati ispunjenje u sebi i lakše si pronalaziti smisao paralelnih, inih svijetova. Kada bih vukla paralelu s ovom tematikom, bilo bi mi isto kao kad bi me neko uvjeravao da osjećaj ne postoji, da misao ne postoji...

[Ri3]

Meni nije jasno da li je istina ono, kada acovjek dozivi klinicku smrt, pa se gleda odozgo, koda izadje iz tjela i vidi sebe i doktore koji ga pokusavaju ozivjeti. Je li to istina, ili je izmisljeno?????

[Endimion17]

pizda, mislim na "pospremanje u matične knjige" ovog života, da bi onda "tamo" mogli živjeti kao "hrpa podataka", ako me kužiš...
reinkarnacija mi je besmislena kao i tebi, no vjerujem da smo kao osobe smrtni.
naravno, to ne mogu znati. da mogu znati, onda ne bi bila vjera.

Meni nije jasno da li je istina ono, kada acovjek dozivi klinicku smrt, pa se gleda odozgo, koda izadje iz tjela i vidi sebe i doktore koji ga pokusavaju ozivjeti. Je li to istina, ili je izmisljeno?????

nikad nisam čuo za niti jedan dokazani slučaj, te priče se vuku kao urbani mitovi, i to zapravo i jesu.
istina je da osobe kojima je prestala cirkulacija i oksigenizacija doživljavaju nekakve fenomene. tunel, svjetlo, osobe, to je to.

[pizda]

Endimion17 kaže:

pizda, mislim na "pospremanje u matične knjige" ovog života, da bi onda "tamo" mogli živjeti kao "hrpa podataka", ako me kužiš...
reinkarnacija mi je besmislena kao i tebi, no vjerujem da smo kao osobe smrtni.
naravno, to ne mogu znati. da mogu znati, onda ne bi bila vjera.

Znam ali me ni ta hrpa podataka bas ne odusevljava. Ko direktorij u nekom kompu...
Pa kao osobe smo svakako smrtni, to je nedvojbeno.
Opet, uzdas se u neke paralelne svijetove, dimenzije.
Ljudi koji su opisivali klinicku smrt, navodili su da mogu svoje tijelo vidjeti i opipati. Znaci, nista prozirno i prozracno...Cak se svi vracaju u svoje najoptimalnije godine sto se uzgleda tice.
To mi izgleda pomalo romansirana verzija ali opet, ima neke logike.
Procitao sam brdo literature te tematike (i nisam nista pametniji). Jednom sam procitao da ljudi vecinom i ne skuze odmah da su mrtvi. I dalje jednako zive, rade, okruzeni su istim ljudima, zive u istom gradu...
E sad, kako to objasniti stvarno mi nije jasno. Kako mrtav covjek moze biti okruzen istim ljudima koji su zivi? Jedino ako paralelno zivimo u vise dimenzija, isti zivot. Samo, koji smisao bi to imalo, da zivimo potpuno jednako u vise verzija???

[zlicica]

A što ako priča ide nekako ovako... onda reinkarnacija Endimione i Rie (i za sve ostale sličnog stava) nebi izgledala tako besmisleno:

Ako prihvatiš to da si ti zapravo duša (energija, svijest, entitet... nazovi to bilokako) koja u suštini postoji "tamo negdje" , skupa sa svima ostalima i u nekom "početku" smo svi bili jedno, (npr svi smo bili jedno s "Bogom" ili kako To već god želiš zvati) ... nakon toga (nakon "jedninstva") uslijed nekog procesa i zakonitosti došlo je do razdvajanja, odvajanja u svrhu nadograđivanja i usavršavanja kako bi se na poslijetku opet spojili u "jedno" koje će biti još potpunije i još savršenije od onoga "početnoga" od koga smo nastali...

Sada kada smo "razdvojeni" i kada postojimo "individualno" sada slijedi rješavanje problema kako da se "nadograđujemo i usavršujemo"....
Znači naše kompletno biće postoji tamo negdje "gore" ali tamo gore nemamo mnogo mogućnosti napredovanja i obogaćivanja iz tko zna kojeg razloga (zapravo ja mislim da znam koji bi to razlog mogao biti ali ga ne mogu opisati riječima, predugo bi trajalo i vjerovatno bi se skroz zaplela u objašnjavanju.)
Iz tog razloga smo "poslani" u neko materijalno tijelo, kako bi sa skroz ograničenim "resursima" usavršavali i nadograđivali ono esencijalno u nama...

Usporedite to s ovime: (iako je usporedba puna rupa ali ne mogu se trenutno sjetiti bolje)
Zamislite da ste sudionici natječaja (iako ovo o čemu govorim nije niti malo natječaj već rad za zajedničku dobrobit ali eto...)
I u tom natječaju zadatak je napraviti najbolji i najfiniji kolač, imate sve moguće sastojke na raspolaganju, i svu moguću aparaturu, i sve moguće recepte i sve moguće sposobnosti... naravno da neće biti uopće problem napraviti vrhunski superfini kolač...
Ali ako vam oduzmu sve, i ako se bacite na posao samo s onim najosnovnijim, poput brašna jaja šećera i još kojeg samo sastojka, s jednom najprimitivnijom pećnicom i jednom žlicom, bez vage, bez recepta, samo vaše ruke vaša kreativnost i osjećaj... e u tom slučaju će biti teže napraviti super fini savršeni kolač...

Zato smo poslani u materijalno tijelo bez sjećanja, bez znanja, bez... tako da bi s ograničenim "resursima" razvijali i nadograđivali ono esencijalno u nama od čega smo stvoreni... i zato se reinkarniramo kako bi se svaki puta nadograđivali još više i više, zato je uvriježeno mišljenje da postoje stare i mlade duše, tj one koje su se uspile bolje ili slabije usavršiti...
A tamo "gore" , a tako bi trebali i ovdje "dolje", svi pazimo jedni na druge i svi se potičemo međusobno i volimo jer smo ipak svi Jedno, nastali od Jednoga i k Jednom svi težimo i svi ćemo se s Jednim na kraju stopiti, a to Jedno je Bog (ili kako ga god želite zvati)

Pa ne kaže se bezveze da smo svi "djeca Božja" i od njega nastali i da prema Njemu težimo...

Ovo je definitivno priča da bi ju i malo dijete razumjelo, jako jako pojednostavljena verzija, i očito da u ovom stanju postojanja niti ne možemo sve znati i razumjeti...
I ne kažem da je ovo točno, zato sam rekla "što ako priča ide nekako ovako..."
Ali meni je tako nešto skroz logično i mogla bi vjerovati u to i ne može nitko reći da je takvo vjerovanje pogrešno i da vodi u nešto loše.

Možda da se suzdržite malo od razmišljanja Ja Ja i samo Ja kao individua i razmislite o stvarima iz malo drugačije perspektive možda bi vam tada neke stvari izgledale smislenije.

[pizda]

Rie kaže:

Meni nije jasno da li je istina ono, kada acovjek dozivi klinicku smrt, pa se gleda odozgo, koda izadje iz tjela i vidi sebe i doktore koji ga pokusavaju ozivjeti. Je li to istina, ili je izmisljeno?????

Istina je, masu slucajeva je i objavilo knjige o tome sa dokazima.
Kad ti covjek koji je klinicki mrtav opise sto su radili ljudi u sobi ili pak njegova obitelj i to se ispostavi potpuno tocnim, onda to ne mozes pripisati izmisljanju ili nekoj senzaciji mozga. A kome i je do izmisljanja u takvim momentima...

[Ri3]

zlicica kaže:

A što ako priča ide nekako ovako... onda reinkarnacija Endimione i Rie (i za sve ostale sličnog stava) nebi izgledala tako besmisleno:

Ako prihvatiš to da si ti zapravo duša (energija, svijest, entitet... nazovi to bilokako) koja u suštini postoji "tamo negdje" , skupa sa svima ostalima i u nekom "početku" smo svi bili jedno, (npr svi smo bili jedno s "Bogom"...

Tu sam stao citati.

[pizda]

zlicica kaže:

A što ako priča ide nekako ovako... onda reinkarnacija Endimione i Rie (i za sve ostale sličnog stava) nebi izgledala tako besmisleno:

Ako prihvatiš to da si ti zapravo duša (energija, svijest, entitet... nazovi to bilokako) koja u suštini postoji "tamo negdje" , skupa sa svima ostalima i u nekom "početku" smo svi bili jedno, (npr svi smo bili jedno s "Bogom" ili kako To već god želiš zvati) ... nakon toga (nakon "jedninstva") uslijed nekog procesa i zakonitosti došlo je do razdvajanja, odvajanja u svrhu nadograđivanja i usavršavanja kako bi se na poslijetku opet spojili u "jedno" koje će biti još potpunije i još savršenije od onoga "početnoga" od koga smo nastali...

Sada kada smo "razdvojeni" i kada postojimo "individualno" sada slijedi rješavanje problema kako da se "nadograđujemo i usavršujemo"....
Znači naše kompletno biće postoji tamo negdje "gore" ali tamo gore nemamo mnogo mogućnosti napredovanja i obogaćivanja iz tko zna kojeg razloga (zapravo ja mislim da znam koji bi to razlog mogao biti ali ga ne mogu opisati riječima, predugo bi trajalo i vjerovatno bi se skroz zaplela u objašnjavanju.)
Iz tog razloga smo "poslani" u neko materijalno tijelo, kako bi sa skroz ograničenim "resursima" usavršavali i nadograđivali ono esencijalno u nama...

Usporedite to s ovime: (iako je usporedba puna rupa ali ne mogu se trenutno sjetiti bolje)
Zamislite da ste sudionici natječaja (iako ovo o čemu govorim nije niti malo natječaj već rad za zajedničku dobrobit ali eto...)
I u tom natječaju zadatak je napraviti najbolji i najfiniji kolač, imate sve moguće sastojke na raspolaganju, i svu moguću aparaturu, i sve moguće recepte i sve moguće sposobnosti... naravno da neće biti uopće problem napraviti vrhunski superfini kolač...
Ali ako vam oduzmu sve, i ako se bacite na posao samo s onim najosnovnijim, poput brašna jaja šećera i još kojeg samo sastojka, s jednom najprimitivnijom pećnicom i jednom žlicom, bez vage, bez recepta, samo vaše ruke vaša kreativnost i osjećaj... e u tom slučaju će biti teže napraviti super fini savršeni kolač...

Zato smo poslani u materijalno tijelo bez sjećanja, bez znanja, bez... tako da bi s ograničenim "resursima" razvijali i nadograđivali ono esencijalno u nama od čega smo stvoreni... i zato se reinkarniramo kako bi se svaki puta nadograđivali još više i više, zato je uvriježeno mišljenje da postoje stare i mlade duše, tj one koje su se uspile bolje ili slabije usavršiti...
A tamo "gore" , a tako bi trebali i ovdje "dolje", svi pazimo jedni na druge i svi se potičemo međusobno i volimo jer smo ipak svi Jedno, nastali od Jednoga i k Jednom svi težimo i svi ćemo se s Jednim na kraju stopiti, a to Jedno je Bog (ili kako ga god želite zvati)

Pa ne kaže se bezveze da smo svi "djeca Božja" i od njega nastali i da prema Njemu težimo...

Ovo je definitivno priča da bi ju i malo dijete razumjelo, jako jako pojednostavljena verzija, i očito da u ovom stanju postojanja niti ne možemo sve znati i razumjeti...
I ne kažem da je ovo točno, zato sam rekla "što ako priča ide nekako ovako..."
Ali meni je tako nešto skroz logično i mogla bi vjerovati u to i ne može nitko reći da je takvo vjerovanje pogrešno i da vodi u nešto loše.

Možda da se suzdržite malo od razmišljanja Ja Ja i samo Ja kao individua i razmislite o stvarima iz malo drugačije perspektive možda bi vam tada neke stvari izgledale smislenije.

To i je najcesce objasnjenje o logici reinkarnacije. Medjutim, to te ne cini nista mirnijim.
Ti si ova/ovaj koji jesi sad i takav zelis i ostati. Skupa sa svim sjecanjima, mogucnostima itd. itd.
Bjesomucno sibanje iz tijela u tijelo u beskrajnom nizu, je jednako nistavilu...