Djeca razvedenih roditelja

[deep in the sun]

stretch kaže:

kardinalno šupalj..

dobar izraz

[DrugaJa]

ja imam dvije mame i dva tate, svi me vole i baš mi je dobro biće da sam imala sreće da me zapadnu normalni rastavljeni roditelji...

[Enchantress]

pumpkin pie kaže:

Kako ste podnjeli razvod roditelja i sa kim živite?

Imala sam 5 godina i radovala sam se što ćemo mama i ja otići da živimo kod maminih roditelja, koje sam mnogo volela i koji su imali divan i skladan brak. Uz njih sam se osećala sigurnom i zaštićenom, a opet me nikad nisu gušili preteranim izlivima osećanja, što mi se nikad nije sviđalo. Što se mog oca tiče, on je psihički i fizički nasilnik (to je i bio razlog razvoda mojih roditelja - mama više nije htela da podnosi njegova maltretiranja i da gaji dete u takvim uslovima). Prema ocu nikad nisam ništa osećala. On je za mene bio poput nekog poznanika i dešavalo mi se čak da se jedva suzdržavam da mu ne persiram. Dok sam bila mala, mama mi nikad nije loše govorila o njemu i uvek se trudila da ostanemo u kontaktu. Objasnila mi je da su se mama i tata razveli, jer se nisu slagali i to je bio i očev odgovor. Interesantno je da su se moji roditelji vrlo civilizovano rastali, s obzirom na očevu užasnu narav i karakter. Međutim, meni je bilo veliko opterećenje da odlazim kod oca, kad sam bila mala, i jedva sam dočekala 11. godinu kad više nisam morala obavezno da se sa njim viđam. Užasavala me je atmosfera u očevoj kući - svađe, vika, scene, tuče (moj se otac ubrzo posle razvoda opet oženio) što je bilo nezamislivo u kući u kojoj smo živeli moji baka i deka, mama i ujak (dok se nije oženio). Svaki odlazak kod oca bio je trauma za sebe. On sam se - naravno - nikad nije trudio da održi naš kontakt, niti mu je bilo do mene stalo. No, on je takav čovek - njemu ni do koga nije stalo osim do sebe samoga. Način na koji se ophodio prema svojim roditeljima, bratu, toj drugoj ženi i deci koju je sa njom dobio je doslovno (bio) stravičan. Šta su moja polubraća i polusestra fizičkih i psihičkih maltretiranja od njega istrpeli i u kakve su osobe izrasli, to je više nego tužno. Kad sam bila malo starija i malo bolje shvatala celu situaciju bila sam prezahvalna mami što me je iz toga izvukla i omogućila mi da odrastem u - pre svega - normalnu osobu. Znam i koliko je truda i odricanja podnela da ne bih osetila da nemam oca.
Život je mog oca i mene u nekoliko navrata približavao i udaljavao - slučajno bismo se negde sreli, porazgovarali, ja bih otišla nekoliko puta kod njega na ručak i kafu, ali tad sam već bila starija i mogla sam izdržati nekoliko sati u istoj prostoriji sa njim. Mislim da je u redu da budemo u pristojnim odnosima, bez obzira na njegovu užasnu ličnost, jer smo ipak u krvnom srodstvu, ali više od toga naprosto nije moguće. Sa mojim ocem se ne može uspostaviti nikakav normalan ljudski odnos, a kamoli odnos između roditelja i deteta.

Mislite li da puno gubite u životu ako vaši roditelji ne žive zajedno?

Naravno da ne. Moj otac takav kakav jeste ne može nikom normalnom nedostajati.
Bilo je nekoliko situacija kada mi je nedostajao otac, ali ne moj, već otac u nekom opštem smislu, kada mi je bilo baš žao što nemam kompletnu porodicu, ali više iz praktičnih, materijalnih razloga, nego iz emotivnih. Činilo mi se da bi mi u životu bilo lakše da sam imala oca da se pobrine oko nekih stvari, da ne bismo preživeli nemaštinu kroz koju smo prošli u jednom periodu, da bih imala još na nekoga da se oslonim, osim mame... Inače, mama, ujak, baka i deka (i jedni i drugi) su me stvarno mnogo voleli i pružili mi jedno divno i srećno detinjstvo, tako da nedostatak očeve ljubavi nisam primetila.

Uglavnom,kako gledate na to sve skupa?

Mislim da razvod roditelja uvek na neki način utiče na decu. Na mene nije uticao u onom smislu u kome sam videla da utiče na osobe oko mene. Nisam se osećala ni nevoljenom, ni nesigurnom, ni neprilagođenom, nisam u odnosima sa muškarcima tražila neku kompenzaciju za nepostojeći odnos sa ocem, ali mislim da je moja odluka da nikad nemam dece dobrim delom proizašla iz cele te situacije. Na primeru moje mame znam kako izgleda biti samohrana majka i svesna sam toga da nikad to ne bih mogla biti, a mislim da žena koja se odluči za decu mora biti svesna da joj se može dogoditi da ostane sama i da otac koji je žarko želeo dete i nagovarao svoju ženu da ga rodi (primer mojih roditelja) može u jednom trenutku prestati ili kad se dete rodi čak nikad ne postati (!) otac. A možda sam i genetski od oca nasledila potpuno odsustvo roditeljskog instinkta, što nije nimalo isključeno.
U svakom slučaju, mislim da je za dete uvek bolje da ima kompletnu porodicu, ali normalnu i srećnu porodicu. Ne podržavam stav da žena treba da rodi dete 'sebi' sa nekim nebitnim muškarcem, koji toj deci neće nikad biti otac, jer tako od samog početka uskraćuje detetu jednog roditelja. Ja u mom ocu nisam imala oca, ali on je ipak dosta ekstreman primer, većina ljudi ima kakav-takav odnos sa oba roditelja, a to ipak mnogo znači.
Mislim da je danas razvod postao sve popularniji i da ljudi sve manje stavljaju zajednicu i porodicu ispred sebe i svojih želja i interesa. Ljudi se razvode i zbog sitnica. Kaže se da je dobar razvod bolji nego loš brak i ja se sa tim slažem, ali ipak treba imati na umu da većina dece voli i želi oba roditelja kraj sebe. Kad se ljudi razvode svoju decu treba da stave na prvo mesto, da ih zaštite i učine sve što mogu da ona što bezbolnije kroz to prođu. U mom slučaju razvod mojih roditelja bio je blagoslov.

M@3X kaže:

Djeca nisu glupa,nisu!!!
Ona osjete svaku napetost izmedju roditelja,a o gorim stvarima od napetosti da i ne ogvorim.
Djeca su izgovor za one koji nemaju volje,snage ili ko zna cega promijeniti nesto u svom zivotu.
A djeca bi bas trebala biti razlog vise za tu promjenu.

Kako da budem siguran da me vlastito dijete nece mrziti narocito ako vec sad sumnjam da bi joj/mu mogao neko "puniti" glavu?

[xanas]

Ja sam djete razvedenih roditelja i sama imam djete iz prvog braka. Moji su se razveli kad sam bila jako mala, tako da oca skoro i ne pamtim kao oca. Do neke 15 jako mi je falio, poslije sam to prebolila, sad mi je stranac. Nisam imala neke traume, jer smo oduvijek bile ja i moja majka. Ona se teže nosila sa tim nego ja.
Ja sam se razvela kad je moja kćer imala 8,5 godina, i ispočetka je dobro prihvatila razvod, ali ju je zdrmalo kad je ušla u pubertet i još je drma. Nesigurna, sa samopouzdanjem u tragovima, silno se želi dopasti, nametnuti , toliko da gubi svaku granicu u tome i ne može sama sebe naći.
Svi smo različiti, ali mislim da je za djete puno lakše ako se to desi kad je još jako malo. Onda zna za život sa jednim roditeljem i ne zna za drugo. Čim je djete veće, veći su i problemi.

[Accacia]

Moji su se razveli kad sam imala 5, bukvalno su me dali dosta starijoj kumi, koja je zivjela sama. Otac je navracao da me vidi ponekad, ponovo se ozenio i dobio sina , a mati je valjda kako kazu otisla s ljubavnikom ko zna gdje i tako lutala po bijelom svijetu. Sad ima djete sa nekim od njih, ali zivi sama s djetetom. teta se trudila da zavrsim skolu, i sad zavrsavam fakultet, i u tom smislu ona mi je zaista jedina pomogla; druga je stvar sto nikada nista sa njom nisam pricala, ona je bila jedan poseban tip namcoraste osobe, pomalo histericne i katkad se sjetim kako sam potajno zeljela ili da pobjegnem ili da se ubijem ili da ona umre, smatrala sam da bi mi sve nekako lakse bilo da sam sama. Cesto me znala tjerati iz kuce, tuci po glavi i te takve stvari..ali nisam imala drugog izbora. Tata o tome nista nije znao, on je navracao ponekad, i bolilo me strasno kad bi doveo svoju novu porodicu da me vide, oni dosli s mora ili oni isli na skijanje. Bili smo potpuni stranci, ali naravno, i on je trazio od mene da budem najbolja u skoli. Jednom me pretukao na mrtvo ime zato sto se histericna teta zalila da ja do 3 sata navece ucim i pobogu tako joj ne dam spavati.
Moja najveca sreca je sto sam imala momka kome sam bila strasno privrzena, znao je situaciju i trudio se da mi pomogne...on mi je zaista bio sve, i nisam nista drugo htjela, samo njega, ali otisao je jer kao ja ne znam sta je ljubav, nisam mu znala pokloniti dovoljno paznje..
Na kraju vise nisam proklinjala razvod, nego sam htjela da kad ih vec nema, da ih nema nikako. Tetu sam zaista mrzila, i stalno zamisljala kako ce biti dobro kad pocnem zivjeti sama.
Mamu sam najmanje vidjala. Iz ne znam kojeg razloga, lagala sam tati i teti da ja nju ne volim nikako i da mi je cak odvratna. Znala sam da ce oni ako im ja tako kazem, biti sretni i zadovoljni. Mamu zapravo nisu voljeli oni.
Meni je bila najdraza. Zeljela sam da me zove da zivim s njom, da prespavam kod nje..nisam to nikada docekala, al je bila jedina s kojom sam popricala o sebi. Jedino nju je interesovalo kako izgleda moje drustvo, kako se snalazim u drustvu, da li pusim, drogiram se i te takve stvari. Uvijek sam osjecala da je najbolja bez obzira na sve i da je imala veliki razlog za svoje ponasanje. I ona je dijete razvedenih roditelja. Voljela sam kako licimo, potajno navijala za nju sto je otisla sa ljubavnikom i ostavila tatu. Tata je bio nasilan.
I tako..to su njihove male price a ja sam se snalazila kako sam znam i umijem..i drago mi je sto sve to polako prolazi..

[PiaLolla]

Ja sam dijete rastavljenih roditelja (rastavljeni od treche godine - otac kasnije poginuo kad sam imala 12)......i nekih obiteljskih tragedija (dogodile se kad sam vech bila odrasla i ticale su se moje majke...a naravno i mene - chim se to dogadja mojoj mami).

I nikada nisam imala traume zbog toga niti patila....niti cmizdrila kao svi na Oprah Show-u, jer jadna nemam tate....a mogla sam.....ali sam se odluchila borit i izach iz toga bez posljedice....a chisto sumnjam da bi ih i imala, jer moja majka nichim nije pokazivala na neki nedostatak u nashoj obitelji. Uvijek je sve bilo normalno......malo sam shizila u pubertetu, ali ne zbog neimanja oca, nego jednostavno svi tad polude

Chak i kad su moju majku zadesile te tragedije.....nismo previshe patili, jer je ona jedna pozitivna osoba koja nikada zbog nechega ne bi odluchila pasti u bed (pocheti piti ljekove ili alkohol zbog grozne sudbine).......Mozda sma sve nasljedila na nju, pa mi to shto nemam oca ne pada teshko!

I samo da napomenem....nisam razmazenka....mi smo oduvijek bili prosjechna obitelj....i pochela sam radit od svoje 16god.....Tako da me to shto sam dijete samohrane majke samo nauchilo dosta toga...Tko zna shto bi bilo u suprotnom

A i josh sve te prichice - tata ti je u Njemachkoj...ima drugu zenu...i djecu....Nikada me ni nisu previshe dirale (nisam zbog toga shizila, odluchila potraziti polubrachu/sestre)......nekako sam u srcu znala da je to tako....i meni bi svkak drugachija situacija bila vecha trauma nego shto samo nas dvije bile same!

[Polihimnija]

Vidim da su pojedincima roditelji razvodeni.
Moji su meni i sestri jučer prijavili da žele razvod i to je i meni i njoj jako teško palo, ali meni još i gore.
Dogovorili smo se da živimo odvojeno, ja ću ostati sa ocem.
Ono što mi najgore pada je to što se nikada nisu svađali, i znam da bi mogli još biti zajedno.
Mama kaže da tu više nema ljubavi ali sumnjam u to.
Ljudi, šta da radim? Čak ni ne znam nekoga čiji roditelji su razvedeni, pa ni s kim ne mogu o tome pričati.

[Sub Rosa]

moji su se rastavili kad sam imala 7...moram reci da me ta situacija jos uvijek puno košta,jer je daleko od idealne...tuzno je reci da je nekad samohranim majkama pametnije da se odmaknu sto dalje od tog starog života nego da to djeca moraju gledat...

[Top_secret_1]

Moja sestra će se najvjerojatnije rastat. Razlog nije bitan, ali je takav da razvod nije moguće izbjeć, pitanje je samo vremena.
Imaju dvoje male djece, 4 godine i 9 mjeseci.
Zanima me, kako kao teta mogu pomoći djeci.
I ne samo nakon rastave veći sada, kada odnosi u njihovom braku očigledno nisu dobro, kad djeca vide da netko od roditelja plače, da se zatvara u sobu, da je situacija napeta, kad ih se utušava.
Molim za konkretne savjete.
Znam da bi mogla porazgovarat sa ovim starijim djetetom, ali što reći?

[Jona Vark]

Top_secret_1 kaže:

Moja sestra će se najvjerojatnije rastat. Razlog nije bitan, ali je takav da razvod nije moguće izbjeć, pitanje je samo vremena.
Imaju dvoje male djece, 4 godine i 9 mjeseci.
Zanima me, kako kao teta mogu pomoći djeci.
I ne samo nakon rastave veći sada, kada odnosi u njihovom braku očigledno nisu dobro, kad djeca vide da netko od roditelja plače, da se zatvara u sobu, da je situacija napeta, kad ih se utušava.
Molim za konkretne savjete.
Znam da bi mogla porazgovarat sa ovim starijim djetetom, ali što reći?

Pokusaj zagrliti starijeg i objasniti mu, djetetu primjerenim rijecima naravno, da to sto se mama placuci zatvara u sobu nema veze s njim niti je on za to ista kriv i da tata ne odlazi jer on ima nesto s tim, ili obrnuto, kako je vec kod tvoje sestre i njenog muza, da je normalno da je i njemu zbog toga tesko i da je zbunjen, uglavnom probaj mu objasniti da ga oni i dalje vole i da zele najbolje za njega i da ce i nadalje biti njegovi tata i mama.

[Depeche E.]

Mogu ti ponešto reći iz vlastita iskustva Nadam se da će pomoći

Bratu i meni su teta, strina, stric, tetak (i bake i djed, no oni trenutno nisu tema) zaista puno pomogli.
Razgovorom Bili su tamo za nas. Zagrljaj ..nešto što ti pokazuje da te shvaćaju i da nisi sam
BEZ okrivljavanja ijednog od roditelja. To je bitno!

Znači, vi ne biste trebali biti oni koji će držati moralne prodike o tome što je, a što nije trebalo biti učinjeno nego biste toj djeci jednostavno trebali pružiti sigurnost koju su trenutno izgubila Igrajte s njima društvene igre, odvedite ih na kolač, u kino ..ali da budu okruženi ljudima i što boljom atmosferom jer od očajavanja i konstantnog plakanja nema ništa. A kada suze krenu, nemojte ih ušutkavati nego im dajte da se isplaču pa makar vam plakali i u krilu. Plač će prestati, a to će im puno značiti


Bratu i meni je to neizmjerno pomoglo Sretno!

[Lyanna Stark]

Potpisujem Depeche i savjetujem da ne razgovaras s djecom bez dopustenja mame. Mozda mama misli da se ti ne bi smjela mjesati.

[Monstera]

Top_secret_1 kaže:

Moja sestra će se najvjerojatnije rastat. Razlog nije bitan, ali je takav da razvod nije moguće izbjeć, pitanje je samo vremena.
Imaju dvoje male djece, 4 godine i 9 mjeseci.
Zanima me, kako kao teta mogu pomoći djeci.
I ne samo nakon rastave veći sada, kada odnosi u njihovom braku očigledno nisu dobro, kad djeca vide da netko od roditelja plače, da se zatvara u sobu, da je situacija napeta, kad ih se utušava.
Molim za konkretne savjete.
Znam da bi mogla porazgovarat sa ovim starijim djetetom, ali što reći?

obzirom da roditeljima treba neko vrijeme za njih same, najvise sto mozes napraviti je da budes sa djecom.
odvedi ih u park, setnju, igraj se sa njima
ovoj mladjoj bebi treba jos jako puno dodira, nosanja, ako mozes uskociti, super

sa starijim se mozes igrati, citati slikovnice, raditi sto bi ionako radila, samo mozda cesce...

budi tetka i uzivaj sa djecom

ja bez dozvole roditelja, ne bih uopce otvarala temu razvoda.
a i onda, tek na poticaj djeteta (tj kad me dijete pita) i to vrlo sturo.
to je zaista posao roditalja i dijete to mora cuti od roditelja.
od tebe moze dobiti samo utjehu.

[lee anabell]

ha..moj necak je roden izvan braka i cijeli zivot zivi s ocem..

od pocetka mene dozivljava kao tjesitelja.. i imao je ogromnu fazu punu svada u kojoh je trazi svoju mamu.. onda sam ja vise vremena provodila uz njega, igrala se, svaki dan ga vodila sa sobom ili na pice ili u ducan i tu fazu je prebrodio..

pokusaj tako i ti, posveti im vrijeme da neslusaju kad se svadaju.. da ih ti cuvas igras se.

poitaj ga kroz igru kako se osjeca sto bi on volio da se desi.

moj necak je jednom reka "ja nebih volio upoznat svoju mamu" i gotovo to je bilo dovoljno.. dalje smo nastavili s igrom
i budi tu kad te trebaju, samo da se pomazite..

i ja sam dijete rastavljenih i puno mi je pomagao razgovilor s ujakom i tetom a znam da je i braci, onako neobavezan.. a znam da su se i oni trudili..

[Hopinka]

Dešava li se još nekome, od rastavljenih, da drugi roditelj nakuplja i odjeću i igračke i školski pribor, i ništa ne šalje djeci da ponesu sa sobom iako su kod njega malo i realno su im te stvari korisnije, kao tipa termo hlače usred zime, onih deset dana dok su kod majke, nego ta dva dana kod oca. Nema mi logike ili on misli da djeca nisu njegova dok nisu s njim ili da će mi silno nauditi ako ću morati apsolutno sve sama kupovati. Djeca mi kažu stvari tipa imaju četiri jakne kod njega, svako, jer on i njegovi dobiju i nakupe stvari od drugih ljudi koji u najboljoj namjeri misle da će djeca to koristiti.

[tiluriumm]

Pa jesi iskomunicirala s drugom stranom da ti je dijete reklo da ima u drugom ormaru super jaknu/hlače i može li je stalno nositi dok ne preraste? I ako ima viška i sezonske odjeće koju će prerasti da ti je ok da djeca ponesu sa sobom i koriste, da ćeš oprati i da će ponovno ponijeti sa sobom kad budu išli opet u drugi stan?
Nisam ni dijete razvedenih niti razvedena, ali imam poznatih i većinom imaju doslovno 2 ormara svega svi jer se jednostavno tako poslože stvari i nitko ne šalje dijete onom drugom s par kufera stvari. Niti vikendaši niti oni koji su se uspili podijeliti tjedan tjedan ili 2/2. Svi su svjesni da djeca ionako svaki broj prerastu u 3 mjeseca, ako izdrže cijelu sezonu super. Čisto sumnjam da ide na taj način zagorčavati život, vjerojatno ne računa da im treba.

[Hopinka]

Mislim da je jasno da ako ima hrpe odjeće kod sebe koju je nakupio odkojekud da ima veće koristi ako je djeca nose dok su kod mene, nego da tamo stoji dok je ne prerastu, ili za samo ta dva kratka dana. Ne treba biti master mind da shvati da bi bilo dobro im dati da ponesu dobre termo tajice sa sobom.

[bejo]

Pa jesi ga pitala?

[tiluriumm]

Da, ali isto tako ne bi bilo koristi ni da pošalje kod tebe, a ti ne spremiš djeci kad dolaze kod njega i onda oni ta dva dana ne mogu u park, na igralište, na snijeg, na klizanje ili gdje god jer eto, nemaju dobre termo hlače
Ništa nije jasno ako se ne razgovara i kaže, a vjerojatno da ste znali razgovarati ikako ne bi ni bili bivši pa ono... Umjesto da promišljaš je li on to radi iz pakosti radije reci ocu, slušaj, strpaj im u torbu to, to i to kad ih budeš dovozio da nose da ne kupujem duplo, ionako će za dva mjeseca prerasti.
Ako kaže neću, plaćam ti alimentaciju da im kupiš onda znaš da je onakav kakvim ga smatraš, ako pošalje, onda se možda sjetiš da je samo muško.