Anksioznost

[Donata]

Ne radi se o nikakvoj antipatiji, jednostavno mi nije jasno zasto ti je bilo toliko vazno 3 puta quotati originalni post Astrice u 3 odvojena posta.

[trpimirka]

bok, nova sam ovdje. imam pitanje za vas koji imate iskustva sa tjeskobom i napadajima panike ... ja ima sve "simptome" tjeskobe, a napadaj panike me drži gotovo konstantno. ono na šta nisam naišla kod tipičnih siptoma je osjećaj koji mene prati u zadnje vrijeme ... naime, sve mi se čini nekako nestvarno, kao da između mene i ostatka svijeta stoji zid, a ja sve promatram u nekakvom snu. znam da ovo zvuči ludo, zato vas i pitam za vaša iskustva. hvala.

[Neli]

Astrice kaže:

Zanimljive su mi ovakve osobe. Možeš li reći nešto više o njima.

Moram se držati teme-anksioznost, pa ću ti odgovoriti ovako:
-kod nekih dijagnoza, koje spadaju u neuroze, ljudi misle da imaju fizičke probleme, npr- kad imaš 1. put napadaj panike, a prije toga nisi imao ni naznake, udara ti srce kao ludo, mokri dlanovi, treseš se,ne znaš što ti se događa, imaš osjećaj propadanja, da ćeš pasti u nesvijest,dobiti infarkt, umrijeti... jednostavno misliš da nešto nije u redu s fizičkom stranom-tražiš kardiologa, neurologa, tražiš specijalistu u zdravstvu
Ili- svaku noć u krevetu "čuješ" vlastito srce , otkucaje, misliš da ti treba otorinolaringolog, ili, kardiolog, opet specijalis u zdravstvu
Ili- preplavljuju te neopisive vrućine, bubnji ti u potiljku, kao da si u menopauzu ušla- opet misliš da ti treba zdravsveni specijalist

Uglavnom, to su najčešće situacije, kad ti se to 1. put događa-i kad nemaš "iskustva" s tim tipom problema.

Isto tako-nezadovoljsvo s poslom, obitelji...imaš stalni osjećaj kroničnog umora, pospanosti, ništa ti se ne da, nigdje ti se ne ide...sve ti je teško ( od pranja suđa nadalje) - sumnjaš na neko fizičko oboljenje, to ti prvo pada na pamet...

Općenito, psihosomatska medicina-bavi se polestima psihogenog porijekla ; uzrokovane ili pospješene psihičkim faktorima- strah, stres, napetost, zabrinutost itd.
Najčešće se radi o migrenama i drugim bolovima, povišenom tlaku, astmi, dermatitisu...

Bijeg u bolest-vrsta obrambenog mehanizma u frustraciji-pojavljivanje različitih bolesnih simptoma
; povraćanje, glavobolje, bolovi u različitim dijelovima tijela-a kod bolesnika se ne ustanove nikakva organska oštećenja
Ako se ti simptomi redovno pojavljuju u kriznim situacijama, npr. kad se nalazimo pred posebnim zadacima, poteškoćama, ispitima, javnim nastupima...a osjećamo se nedorasli onome što nam predstoji, tada govorimo o bijegu u bolest
često se javljaju konkretni bjegovi - izostanci s posla zbog "bolova", kod djece je npr. često povraćanje, ili bolovi u trbuhu, izostanci iz škole, ili dijete bude vraćeno iz škole zbog "zdravstvenih "problema-povraćanja,bolova u trbuhu, glavobolja, a u stvari je problem psih.naravi
konkretni bjegovi-nedolazak na posao,ili česti izostanci s posla
Bihevioralna medicina- interdisciplinarno područje /formalno osnovano 1977.g. na Yale-u/- u; istraživanje, obrazovanje i praxa unutar medicine uključuje znanja i tehnike psihologije, sociologije, biokemije i drugih znanosti-prikuplja saznanja o zdravlju i bolesti , i ubrzo izrasta psihologijska disciplina-zdravstvena psihologija

Sorry, brzo sam pisala, a i pokušavala ne odstupati od teme
Pozdrav

[Neli]

Donata kaže:

Ne radi se o nikakvoj antipatiji, jednostavno mi nije jasno zasto ti je bilo toliko vazno 3 puta quotati originalni post Astrice u 3 odvojena posta.

Mislila sam da misliš na drugu osobu.
Na prethodnoj stranici sam se ispričala, jer sam postala s vremenskim razmacima, ( objasnila sam ), a i nije mi se činilo isto - stres, hipohondrija; jednom sam odgovorila pa je bio nesporazum oko toga, zato sam ponovo objasnila hipohondriju
Ne kužim zakaj ti je to tako zasmetalo-jednostavno je bio nesporazum, krivo shvaćeno?!
Pozdrav

[dreamer~dreams]

Neli kaže:

Ili- svaku noć u krevetu "čuješ" vlastito srce , otkucaje, misliš da ti treba otorinolaringolog, ili, kardiolog, opet specijalis u zdravstvu

zašto bi, ako misliš da ti nešto nije u redu sa srcem, mislio da ti treba otorinac?

[Neli]

dreamer~of~dreams kaže:

zašto bi, ako misliš da ti nešto nije u redu sa srcem, mislio da ti treba otorinac?

Ajde pročitaj moj post još jednom, pa onda pitaj

Pozdrav, i uzmi naočale

[Donata]

trpimirka kaže:

... sve mi se čini nekako nestvarno, kao da između mene i ostatka svijeta stoji zid, a ja sve promatram u nekakvom snu. znam da ovo zvuči ludo...

Ne zvuci ludo, jednostavno i to je jedan od simptoma koji se moze razviti kao posljedica panicnih napadaja i opce anksioznosti nakon istih. Objasnjenje nije bas jednostavno, jer mehanizam koji dovodi do depersonalizacije i osjecaja nerealnosti ima svoju dinamiku. Pretpostavljam da je tvoj jedini problem napadaj panike, da nemas iskustva s drogama?
Za objasnjenje tog fenomena potrebno je malo vise prostora nego sto je uobicajeno za forumsko postanje, zato s nadom da razumijes engleski ostavljam ti link na kojem mozes procitati sve o depersonalizaciji, pri kraju teksta naci ces dio koji se odnosi bas na panicni poremecaj i anksioznost.

[Lali]

Imam pitanje.

Recimo da sam se stavila u jednu situaciju kojoj nisam dorasla a mislila sam da jesam. Mislim, to je neka vrsta izazova koju sam sama sebi postavila, a mislim i da ce prije ili kasnije biti potrebno da ju prodjem u svom psihickom razvoju, i da je to dosta znacajno, ali ocito 1. ili nisam jos spremna za to ili 2. nisam za to spremna pod tim uvjetima (jer sam si maksimalno moguce otezala). I eto - kad se nalazim u toj situaciji onda me hvata teska panika, a ja se pokusavam sto vise smiriti.

Sto je rezultiralo time da sam se danas probudila u 5 i da me odonda rokaju panicni napadaji blazeg tipa, al mi svejedno ne daju spavati. I ocito je da me ta cijela stvar stavlja u zesci stres. E sad, pitanje.

Da li da odem iz te situacije? Sto se meni osobno ne radi, jer istina da su uvjeti najtezi moguci, ALI - ako to napravim sad, napravit cu opet u sljedecoj, a radi se o situaciji koju ne mogu izjbegavati u svakodnevnom zivotu. Ili da pocnem piti lijekove neke lakse za anksioznost? Makar nisam sigurna da bi to funkcioniralo, posto ovih dana bas ne spavam previse radi toga, pa bi me vjerojatno ubilo ovako neispavanu...

Sto vi mislite o tome? Koji postoji najlaksi lijek za anksioznost? Mislim, s jedne strane mi je muka od pomisli da se radi toga stavljam na lijekove, al s druge strane mi je muka od ideje da zivim zivot tako da ne radim stvari koje zelim do 30te A ocito ovako bez icega ne mogu.

Stavih ovo pitanje na anksioznost radi panicnih napadaja iako je pitanje vjerojatno malo sireg tipa. Nazalost ne mogu specificirati o kakvoj se situaciji radi iz odredjenih razloga, al aj vi pomagajte kolko mozete...

[misery-]

Lali kaže:

Koji postoji najlaksi lijek za anksioznost?

preventivno: vježbe disanja i društvo . ozbiljno, vježbama disanja možeš se dovesti u red kad osjetiš da si počela pliće i brže disati (prvi znak nadolaska napada), a u ležernom društvu u kojem se ugodno osjećaš zaboraviš da si anksiozna. onako, baš odglumiš da je sve oke i da se ništa izvanredno ne događa. uglavnom uspijeva.

meni pomaže i kad se isplačem prije same stresne situacije pa tek onda u društvo odem glumit da je sve u redu (i da nisam podbuhla ni išta slično). but well, ja sam patološka plačljivka

[Lali]

misery- kaže:

preventivno: vježbe disanja i društvo . ozbiljno, vježbama disanja možeš se dovesti u red kad osjetiš da si počela pliće i brže disati (prvi znak nadolaska napada), a u ležernom društvu u kojem se ugodno osjećaš zaboraviš da si anksiozna. onako, baš odglumiš da je sve oke i da se ništa izvanredno ne događa. uglavnom uspijeva.

meni pomaže i kad se isplačem prije same stresne situacije pa tek onda u društvo odem glumit da je sve u redu (i da nisam podbuhla ni išta slično). but well, ja sam patološka plačljivka

Probala sam vjezbe disanja, vjeruj mi, sve sam probala. Al nema sanse,jucer je bilo bolje nekih sat vremena al nakon toga me stres ubije i pocne sve po starom, paranoja, lupanje srca, znojenje, stres, ono, uzas.

Vidim da nece ici bez da kazem o kakvoj se situaciji radi Konkretno, rijec je o poslu. Na kojem sam nova. I na kojem su uvjeti koji me malo (malo?) paranoiziraju. Di recimo da zato jer sam nova moram radit neke stvari koje mi se ne rade, nimalo, stovise,neke koje inace ne bi radila ni mrtva. A nemam izbora. A to valjda zato jer sam nova, kad sam pitala ocu li to i inace radit, rekose mi da ne. Teoretski, pa zato mislim da bi trebala ostati i vidjeti jer je mozda stvar u tome kaj trenutno radim. Ma ne znam.

A ja sam isto tak glumila da sam ok, al ocito me sad dohvatilo to kolko nisam. A to tamo sigurno meni ne predstavlja lezerno drustvo u kojem se dobro osjecam po ni jednoj kategorizaciji

[trpimirka]

Donata kaže:

Ne zvuci ludo, jednostavno i to je jedan od simptoma koji se moze razviti kao posljedica panicnih napadaja i opce anksioznosti nakon istih. Objasnjenje nije bas jednostavno, jer mehanizam koji dovodi do depersonalizacije i osjecaja nerealnosti ima svoju dinamiku. Pretpostavljam da je tvoj jedini problem napadaj panike, da nemas iskustva s drogama?
Za objasnjenje tog fenomena potrebno je malo vise prostora nego sto je uobicajeno za forumsko postanje, zato s nadom da razumijes engleski ostavljam ti link na kojem mozes procitati sve o depersonalizaciji, pri kraju teksta naci ces dio koji se odnosi bas na panicni poremecaj i anksioznost.

Hvla na linku iako radi puno stručnih izraza nisam razumjela što mi je činiti (ako to uopće tamo piše). Mene osobno zanima da li je moguće da, osim što imam tjeskobu i napadaje panike, zbog ovih osjećaja nestvarnosti svijeta oko sebe bolujem od nekakve teže psihoze, shizofrenije ili sl.? To mi stvarno ne bi trebalo. Napominjem da nikad nisam uzimala nikakve droge, pa taj osjećaj ne mogu prepisat tome.

Da pojasnim malo bolje svoju situaciju ... Prije par godina sam imala jednaku krizu iz koje sam se teškom mukom uspjela izvuć bez ikakve stručne pomoći i lijekova, nakon toga sam se "vratila" normalnom životu, nisam osjećala nikave posljedice, jednostavno sam bila ona stara ja, čak mi je bilo smiješno kako sam se uopće dovela u onakvu nirvanu, Prije tri godine sam ponovno počela osjećat simptome kroničnog umora, depresije, ali zbog konkretnih razloga, ništa nisam radila glede toga, pa zadnje vrijeme konstanto osjećam tjeskobu i sve češće imam napadaje panike. Ono što me najviše brine je upravo taj osjećaj nerealnosti koji me odjednom uhvatio i ne pušta nikako. Trenutno živim po "sjećanju" kako sam živjela dok sam bila "normalna", pa se trudim tako i ponašati jer da se ponašam ovako kako se osjećam trčala bi po svijetu vrišteći iz petnih žila.

[andreina]

ja sam takoder u tvojoj situaciji no ja sam do prije godinu,dvije imala neku prolaznu psihozu te mi ja dana zyprexa (5mg).to je u takvim situacijama (panični napadi,tjeskoba,anksioznost,agorafobija,soc fobija) lako moguće imati psihozu.
to ne znači da si luda niti da imaš šizofreniju nego jednostavno psihoza je kod nekih u takvim situacijama normalno stanje.to će proći.koristi terapiju,izlazi van,a taj osjećaj nestvarnosti prati i mene konstantno,točnije navečer jer tada pijem terapiju pa je to posljedica toga.
nemoj glavu razbijati time.ne boluješ od šizofrenije.samo si sad u razdoblju života koji treba progurati i izdržati i proći će.samo polako.
porazgovaraj sa doktorom;možda treba promjeniti terapiju,životne navike.....ne znam.
ali samo se nemoj plašiti da je neka "teška" bolest u pitanju.takvo razbijanje glave sa glupostima ti ne treba

[trpimirka]

Hvala, Andreina. Ipak, nije se lako utješiti kad mi čak i ovi postovi djeluju nestvarno. Iskreno se nadam da je moguće izaći iz ovog stanja jer mi je svakim trenom sve teže i teže nositi se sa vlastitim mislima.

Što mi je onda činiti? Odmah otići kod kliničkog psihijatra da mi postavi dijagnozu ili što?

[Donata]

trpimirka kaže:

. Mene osobno zanima da li je moguće da, osim što imam tjeskobu i napadaje panike, zbog ovih osjećaja nestvarnosti svijeta oko sebe bolujem od nekakve teže psihoze, shizofrenije ili sl.?

Ne radi se o nikakvom tezem psihickom oboljenju, ali strah od toga je tipican za osjecaj depersonalizacije i nerealnosti.
Pokusaj si odgovoriti na pitanje da li si najprije osjetila depersonalizaciju radi koje te poslije dohvatila panika i anksioznost ili si najprije dozivjela panicni napadaj, a tek poslije je kao jedan od simptoma dosao i osjecaj depersonalizacije?
Znam da je osobama koje imaju osjecaj nerealnosti vrlo tesko rijecima opisati ono sto dozivljavaju, pa se uglavnom hvataju za simptome koji su opce poznati, kao tjeskoba, anksioznost, panika i sl., dijelom i zato sto se boje da je u pitanju teza bolest ili da idu prema ludilu.

[trpimirka]

Donata kaže:

Pokusaj si odgovoriti na pitanje da li si najprije osjetila depersonalizaciju radi koje te poslije dohvatila panika i anksioznost ili si najprije dozivjela panicni napadaj, a tek poslije je kao jedan od simptoma dosao i osjecaj depersonalizacije?

Mislim da sam prvo osjetila napadaj panike, ali iskreno, za mene je to pitanje a la ono "što je prvo, kokoš ili jaje?". Ono što znam je da me već duuuže vrijeme drži depresija i kronični umor (u kombinaciji), prije cca mjesec dana sam imala blaži napadaj panike koji je nastao iz čista mira, nekakav nerealan strah, a nakon što sam te napadaje imala sve češće i češće počeo me hvatat taj osjećaj nerealnosti i sad mi je jako teško normalno funkcionirat i razmišljat. Zapravo, najviše me je strah zbog toga jer ovo nije prvi put da se tako osjećam, kako sam već napisala isti osjećaj me je držao prije nekoliko godina. Tada je također nastupio odnikud, a držao me je prilično dugo i to sve radi jednog jedinog napadaja panike koji sam tada imala sa realno dobrim razlogom.

[Donata]

Po tvom opisu, mislim da se zaista ne trebas bojati psihoze, a shizofrenije jos manje.
Nakon napadaja panike, ostao ti je strah od straha koji ti sada prozima svakodnevni zivot. Kako ces izaci ovisi o tebi, tvom mentalnom sklopu, mogucnostima, cak i gradu u kojem zivis, jer ako nemas mogucnosti za psihoterapiju u mjestu u kojem zivis, badave ti savjeti da trazis strucnu pomoc. Mozes otici i lijecniku, najprije opce prakse, objasniti o cemu se radi i dobiti ili neki anksiolitik koji ces uzimati po potrebi, ili uputnicu za pregled kod psihijatra, koji ce ti vjerojatno preporuciti terapiju antidepresivima i anksioliticima u kombinaciji koju smatra najuspjesnijom.
Najmanje popularna varijanta je shvatiti da panicni napadaji nisu nista drugo nego pogresno naucena reakcija naseg mozga, koji reagira mehanizmom obrane "bori se ili bjezi" u situacijama u kojima nema realne opasnosti. Prihvatiti da nam napadaje izazivaju vlastite misli, da treba mijenjati nacin pogleda na svijet i na vlastitu osobu i jednostavno dozvoliti da nas preplavi taj osjecaj straha uz kontrolu disanja, tako da nas mozak konacno vidi da nema potrebe za panicnom reakcijom na misli i bezopasne okolnosti.

[trpimirka]

Hvala, malo mi je lakše nakon ovog posta. Najgore mi je to što zbog prirode svog posla moram savršeno normalno funkcionirat, a to sa metežom kojeg nosim u glavi nije lako izvedivo. Živim u sredini gdje nema niti jednog psihijatra ili psihologa koji drži terapiju, tj. imamo jednog koji radi "kao na traci" - uđeš, kažeš što ti je, on ti nešto propiše, izađeš. Nije to za mene iako mi se trenutno čini da su možda baš ljekovi jedino rješenje mog problema. Ono što me tješi je to što znam kako oduvijek burno reagiram, pa vjerojatno ni ovo nije toliko strašno koliko se meni čini.

Još jedno pitanje, ne razumijem se baš u tu struku, ali me zanima bi li bilo bolje da prvo odem kod nekog kliničkog psihijatra koji će mi dati testove ličnosti i odrediti dijagnozu ili da krenem sa terapijom razgovorima. Vjerojatno se nisam dobro izrazila, ali valjda netko razumije što sam htjela pitati.

[Donata]

Sa testovima licnosti rade klinicki psiholozi i na kraju ne daju dijagnozu, vec strucno misljenje na osnovi dobivenih rezultata. Ako postoji mogucnost psihoterapije, individualne ili grupne, kreni, nemas sto izgubiti, a vjerojatno ces nauciti kako se nositi s panikom i strahom.

[trpimirka]

Donata kaže:

nemas sto izgubiti, a vjerojatno ces nauciti kako se nositi s panikom i strahom.

a što je sa ovim osjećajem nerealnosti? kako se toga riješiti? ili je dovoljno da se riješim aknsioznosti, pa da i to nestane?

sorry što ovoliko gnjavim, ali nije mi lako.

[Donata]

trpimirka kaže:

a što je sa ovim osjećajem nerealnosti? kako se toga riješiti? ili je dovoljno da se riješim aknsioznosti, pa da i to nestane?

Naravno da nestaje kad nestane i anksioznost, taj osjecaj te i sada pici uglavnom kada pocnes o njemu razmisljati, kao uostalom i svi ostali fizicki simptomi ... netko je sklon somatizacijama, netko depersonalizaciji ... zato je toliko tesko i prihvatiti da su u korijenu svega misli, misli kojima svakodnevno maltretiras svoj ionako napaceni mozak, koji vjeruje da si u stalnoj opasnosti i cini sve moguce da ti odrzi stupanj pripravnosti za reakciju na najvecem mogucem nivou... i onda dodje dan kada jednostavno vise nije moguce odrzavati toliko veliki nivo pripravnosti i mozak se pocne ponasati poput procesora kojeg je odalamio preveliki napon. Funkcionira, ali neki od fajlova nisu dostupni.