Bukvar

[Plavo ljeto]

Vidjeh neki dan da je netko stavio svoj bukvar na internet ali nazalost iz sezdesetih godina,lijepo se svaka stranica moze pogledati. Zato vas molim, ako netko ima bukvar s kraja sedamdesetih ili pocetka osamdesetih da isto napravi ili da barem napise neke pjesmice ili pricice iz njega! Mislim da bi se mnogi koji su u to vrijeme isli u skolu u BiH rado podsjetili. Hvala!

[Shipuga_]

Plavo ljeto kaže:

Vidjeh neki dan da je netko stavio svoj bukvar na internet ali nazalost iz sezdesetih godina,lijepo se svaka stranica moze pogledati. Zato vas molim, ako netko ima bukvar s kraja sedamdesetih ili pocetka osamdesetih da isto napravi ili da barem napise neke pjesmice ili pricice iz njega! Mislim da bi se mnogi koji su u to vrijeme isli u skolu u BiH rado podsjetili. Hvala!

imas li ti kakav link za taj bukvar is 60tih da vidim kao to cudo izgleda?

[Plavo ljeto]

Hm,ipak su vise pedesete...I tek sad vidim da je srpski a ne iz BiH
http://web.tiscali.it/v.crnice/Bukvar.html

[Shipuga_]

moram pogledati u mojim stariiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiim knjigama mozda i nadjem jedan bukvar na latinici


ovaj na webu ti je na cirilici - ja sam u skoli ucio jeadn tjedan latinicu drugi tjedan cirilicu, tako da mogu citati - ali ne vjerujem da ti puno forumasa moze procitati ovaj bukvar na linku

[Plavo ljeto]

Moj je isto bio na cirilici,jer se te godine prvo ucila cirilica. Nema veze koje je pismo samo da vidim one slicice i pjesmice. Moze i citanka,priroda,ako imas bilo sto iz prvih razreda. A sto se tice forumasa sigurno svi oni koji su imali bukvar znaju i cirilicu jer su je morali uciti. A oni sto su isli u Hrvatsku u skolu nisu ni imali bukvar.

[FANCY]

Ja sam imao Bukvar na latinici, ali smo ucili jedan tjedan latinicu, drugi cirilicu i svi smo mrzili kad dode tjedan cirilice heheheh,,
Ja se sjecam jedne pjesmice i dan danas, koju sam recitovao u prvom razredu sa kolegicama(drugaricama) i kolegama(drugovima) u razredu, i svatko je morao po jedna stih da nauci, ja sam morao znati prvi dio..

Pjesmica se zvala.

RODJENDAN U SUMI


Velikom se radošću

cijela šuma ovila,

na paprati mekoj

srna lane rodila.



Uzbuđeni, ponosni,

zbog tog rođendana,

s poklonima stižu

gosti sa svih strana.



Pregršt sitnih Iješnika

vjeverica donijela;

kao prva susjeda

uz lane je sjela.



Repićem ga gladi,

njuškicom ga ljubi.

Kaže: "Evo, grickaće

kad mu niknu zubi."



Lija ide svečano,

nosi guščje krilo:

"Na poklon mu lepeza

i srećnomubilo!"



A slavuj mu spjevao

kratak nježan stih

kao poklon najljepši

i draži od svih.



Otac-jelen ponosno

splet rogova njiše,

a košuta blažena

krišom suze briše.



I dok sunce prosipa

sve dugine boje,

na paprati mekoj

ljubi lane svoje.


Na ovoj stranici ima ih jos mnogo..neki ce se sigurno sjetit..
http://www.icentar.com/showthread.php?page=2&t=2761

[Galeb Jonathan]

Ja se sjecam ove:
Sto je danas mala Nada
okitila tako stan?
Republika nasa mlada
slavi novi rodjendan!
Dodje baka pa je pita:
'Otkud Nado ti to znas?'
'Pioniri mi smo Tita
a Tito je bako nas!'

[FANCY]

Galeb Jonathan kaže:

Ja se sjecam ove:
Sto je danas mala Nada
okitila tako stan?
Republika nasa mlada
slavi novi rodjendan!
Dodje baka pa je pita:
'Otkud Nado ti ti znas?'
'Pioniri mi smo Tita
a Tito je bako nas!'

Tko se ove nebi sjecao...

[Una67]

Galeb Jonathan kaže:

Ja se sjecam ove:
Sto je danas mala Nada
okitila tako stan?
Republika nasa mlada
slavi novi rodjendan!
Dodje baka pa je pita:
'Otkud Nado ti to znas?'
'Pioniri mi smo Tita
a Tito je bako nas!'

sjecam se!!!!!!!!!!!!!

[todaytonight]

mi to nismo imali

[todaytonight]

prve tri jos znam naizust, u pol noci ...



PAČIJA ŠKOLA

¨Jeste l' čuli, djeco,
- Verujte, bez šale -
Otvara se škola
Za pačiće male.¨

Tako je i bilo,
- Verujte, bez šale -
Otvorila s' škola
Za pačiće male.

Svi pačići došli,
Na skamijam' stoje;
Stari patak metno
Naočari svoje.

Sve ih je upiso
U katalog male,
Pa ih je prozivo,
- Verujte, bez šale.

Pa se onda šeto
S ozbiljnošću krutom;
Učio ih, učio
I knjigom i prutom.

Učio ih, učio
Od srede do petka,
Al' se nisu makli
Dalje od početka.

Nije bilo uspjeha
Učiteljskom trudu,
Cela muka njegova
Ostade zaludu.

Ništa više ne nauči
Pačurlija ta,
Nego što je i prije znala:
Ga, ga, gaga, ga!





KAKO ŽIVI ANTUNTUN

U desetom selu
Živi Antuntun.
U njega je malko
Neobičan um.

On posao svaki
Na svoj način radi:
Jaja za leženje
On u vrtu sadi.

Kad se jako smrači,
On mrak grabi loncem.
Razlupano jaje
On zašiva koncem.

Da l' je jelo slano,
On to uhom sluša.
A ribu da pjeva
Naučiti kuša.

Na livadu tjera
Bicikl da pase.
Da mu miše lovi,
On zatvori prase.

Guske sijenom hrani,
Snijegom soli ovce.
A nasadi kvočku
Da mu leže novce.

Kad kroz žito ide
On sjeda u čun.
Sasvim na svoj način
Živi Antutun.

GRIGOR VITEZ








DOHVATI MI, TATA, MJESEC

Dohvati mi, tata, Mjesec
Da kraj mene malo sja!
Dohvati mi, tata, Mjesec
Da ga rukom taknem ja.

Mjesec mora gore sjati
Ne smije se on skidati.
On mora kod zvijezda biti
Put zvijezdama svijetliti
Da zvjezdice kuci znaju
Kad se nebom naigraju.
I na zemlju mora sjati
Da zec vidi vecerati
Da jez vidi putovati
Da mis vidi trckarati
Da bi ptice mogle spati
I da tebi, moje dijete,
Mjesec lagan san isplete
Od srebrnih niti
Pa da snivas i ti.

BRANKO COPIC








LUDI DAN

Pijetao mi jutros rece
Kume dragi, dobro vece!
Jeli ovo san il' java?
S misevima macka spava
Krezub jarac pusi lulu
Siv magarac svira frulu
Za rep liju guska vuce
Saran leti iznad kuce
S punom torbom majmun stran
Cestita mi ludi dan!

Darova je puna torba
Od bunike u njoj corba
Posoljene tu su sljive
Na rostilju lude gljive
Od trnjina sljivovica
Od kopriva gibanica
Od paprike med u zdjeli
Od kukolja hljebac bijeli
Rep podvinu majmum tad:
Pij i jedi, bit ces mlad!

Gledam jadan sta se zbiva
Sjekira u vodi pliva
Koza vijenac mece na se
U pidzami zijeva prase
Potkovana zaba rza
Uz brijeg tece rijeka brza
Vjeverica pjesmu pise
U maramu mjesec kise
Jao, ljudi, sto je to?
U rog roden duva vo!

Obratih se tad na pijetla
Obraza ti, rekoh, svijetla
Kakve li su ovo stvari?
A meni ce kokot stari
Gle, u Mudroj knjizi pise
Carolija nema vise.
Tek istina jedna ziva
U ovoj se knjizi skriva
Da jos ima ludu car
Trideseti februar
Za kog ne zna kalendar!

GUSTAV KRKLEC




cirilicu smo poceli uciti u III razredu, i to od drugog polugodista, i od tada smo s vremena na vrijeme imali koje stivo na cirilici iz citanke; kad je uciteljica pitala da tko zeli citati, mnogi pognuli glavu, i jedna Ksenija se uvijek javljala, i ona je citala (i svi smo joj zavidjeli kako zna citati cirilicu)


inace, uciteljica mi bila drugarica Bojana, (skojevka i partizanka u mladosti) - najbolja uciteljica u gradu


skolske zadace smo u III i IV imali svaku 4. na cirilici, a od V raz za cirilicu vise nitko nije mario;

u V raz smo iz hrvatskog ucili povijest hrvatskog jezika (glagoljica > Cirilo i Metodije: h-s dijalekti, juznoslavenski jezici - komparativna gramatika h-s, mak, slovenskog), i to je to; iz knjizevnosti smo ucili humanizam i renesansu, prosvjetiteljstvo i preporod, romantizam (od vuka i iliricara lj gaja, stanka vraza, mazuranica, ivana kukuljevica, p preradovica, senoe, preko b radicevica, danicica, j sterija popovica, djure jaksica, j j zmaja do p p njegosa, franca preserna), modernu ...




... i nismo imali bukvar, vec citanku ;


bukvar: a [az], b [buki], v ... (azbuka) = srpsko-hrvatski
abeceda: a, b, c, ... = hrvatsko-srpski

[todaytonight]

JEZEVA KUCICA

SLAVNI LOVAC

Po šumi, širom, bez staze, puta
Ježurka Ježić povazdan luta.
Lovom se bavi često ga vide,
s trista kopalja na juriš ide.

I vuk i medo, pa čak i - ovca,
poznaju ježa, slavnoga lovca.
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka po svu noć sanja.
Pred njim dan hoda, širi se strava,
njegovim tragom putuje slava.


LIJINO PISMO

Jednoga dana, vidjeli nismo,
Ježić je, kažu, dobio pismo.
Medeno pismo, pričao meca,
stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova k'o jaja:
"Za druga Ježa
Na kraju gaja".

U pismu piše:
"Ježurka, brate, sanjam te često i
mislim na te.
Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom.
Divno li šara!
Dodji na ručak u moju logu, požuri samo,
ne žali nogu.
Sa punim loncem i masnim brkom
čekat ću na te, požuri trkom.
Nježno te grli medena lica
i pozdrav šalje lisica Mica"

Jež se veseli: - Na gozbu, veli,
tu šale nema, hajd da se sprema.
Ježurka Ježić lukavo škilji,
pregleda bodlje i svaku šilji.
- Ako bi usput došlo do boja,
nek bude spremna obrana moja.

KOD LIJINE KUĆE

Sunčani krug se u zenit dig'o
kad je Ježurka do lije stig'o.
Pred kućom-logom, kamenog zida,
Ježurka Ježić svoj šešir skida,
klanja se, smješka, kavalir pravi,
biranom frazom lisicu zdravi:
-Dobar dan, lijo, vrlino čista,
klanjam se tebi, sa bodlja trista.
Nek perje pijetla krasi tvoj dom,
kokoš nek sjedi u loncu tvom!
Guskino krilo lepeza tvoja,
a jastuk meki patkica koja.

Živjela vječno u miru, sreći,
nikada lavež ne čula pseći.
I još ti ovo na kraju velim:
ja sam za ručak trbuhom cijelim!

Otpoče ručak čaroban, bajni.
I jež i lija od masti sjajni.
Jelo za jelom samo se niže,
Ježurka često zdravicu diže:
u zdravlje lije i njene kuće,
za pogibiju lovčeva Žuće.
Niže se ručak četverosatni,
zategnu trbuh k'o bubanj ratni.

NOĆ

Evo i noći, nad šumom cijelom
nadvi se suton sa modrim velom
Promakne samo leptirić koji
i vjetar noćnik listove broji.
Utihnu šuma, nestade graje,
mačaka divljih oči se sjaje.
Skitnica svitac svjetiljku pali,
čarobnim sjajem putanju žali.
A sova huknu svoj ratni zov:
-Drž'te se, ptice, počinje lov!

RASTANAK

Ježić se diže, njuškicu briše.
-Ja moram kući, dosta je više.
Dobro je bilo, na stranu šala,
lisice draga, e, baš ti hvala.

-Moja je kuća čvrsta k'o grad,
prenoći u njoj - Kuda ćeš sad?
Tako ga lija na konak sladi
a jež se brani, šta da se radi:
-Zahvaljujem se pozivu tvom,
al' mi je draži moj skromni dom!
-Ostani kume, lija sve guče,
moli ga, zove, za ruku vuče.
Al' jež tvrdoglav, osta pri svom
-Draži je meni moj skromni dom!
Šušteći šumom jež mjeri put,
kroz granje mjesec svijetli mu put.
Ide jež, gunđa, dok zvijezde sjaju:
-Kućico moja, najljepši raju!

POTJERA

Ostade lija, misli se: - Vraga,
sto mu je kuća toliko draga?
Kad ježić tako žudi za njom,
bit' će to, bogme, bogati dom.
Još ima možda od perja pod,
pečene ševe krase mu svod.
Ta kuća, vjerujem obiljem sja.
Poći ću, kradom da vidim ja.

VUK

Požuri lija, nečujna sjena,
paperje meko noga je njena.
Dok juri tako uz grobni muk,
pred njom na stazi, stvori se vuk.
-Grrr, kuda žuriš, kaži-der lovcu;
možda si negdje pronašla ovcu?
-Idem da doznam - lija sve duva -
zašto jež kuću toliko čuva.
-Eh, kuća, trice! - veli vuk zao.
-Ta ja bih svoju za jagnje dao!
Poći cu s tobom jer volim šalu,
hoću da vidim ježa - budalu!

MEDO

Dok jure dalje brzo k'o strijela,
srete ih medo, prijatelj pčela.
-Sumnjiva žurba -medo ih gleda -
možda ste nasli jezero meda?
-Ne, nego maštu golica moju,
zašto jež voli kućicu svoju.
-Kućica, glupost! Moje mi njuške,
svoju bih dao za gnjile kruške.
Za satić meda dat' ću je svakom!
govori medo na jelo lakom.
-Poći cu s vama, jer volim šalu,
hoću da vidim ježa - budalu!

DIVLJA SVINJA

Sve troje jure k'o divlja rijeka,
odjednom-evo-kaljuga neka.
Divlja se svinja u njojzi banja,
pospano škilji i - jelo sanja.
-Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,
negdje se, valjda bogovski krka?!
-Poskoči svinja, uz mnogo graje,
a vuk joj na to odgovor daje:
-Tražimo razlog, blatnjava zvijezdo,
zašto jež voli rođeno gnijezdo!
-Rođeno gnijezdo! Tako mi sala,
za pola ručka ja bih ga dala!
Poći ću s vama jer volim šalu,
hoću da vidim ježa-budalu!

PRED JEŽEVOM KUĆICOM

Svi jure složno ka cilju svom,
kuda god prođu-prasak i lom!
Pristigli ježa, glede: on stade
kraj neke stare bukove klade.
Pod kladom rupa, tamna i gluha,
prostirka u njoj od lišća suha.
TU Ježić uđe, pliva u sreći,
šušti i pipa gdje li će leći.
Namjesti krevet, od pedlja duži,
zijevnu, pa leže i noge pruži.
Sav blažen, sretan, niže bez broja:
-Kućico draga, slobodo moja!
Palato divna, drvenog svoda,
kolijevko meka, lisnatog poda,
uvijek ću vjeran ostati tebi,
nizašto ja te mijenjao ne bi'!
U tebi živim bez brige, straha
i branit ću te do zadnjega daha!

TRI GALAMDŽIJE

Medvjed i svinja i s njima vuja
grmnuše gromko prava oluja:
-Budalo ježu, bodljivi soju,
zar tako cijeniš straćaru svoju?!
Koliba tvoja prava je baba,
krov ti je truo, prostirka slaba.
Štenara to je, tijesna i gluha,
sigurno u njoj imaš i buha!
Kućicu takvu, hvališo mali,
za ručak dobar svakom bi dali!
Rekoše tako, njih troje, ljuti,
dok mudra lija po strani šuti.

JEŽEV ODGOVOR

Diže se Ježić, oči mu sjaje,
gostima čudnim odgovor daje:
-Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,
za ručak daju svoj rodni prag!
Zbog toga samo, lude vas troje
čestite kuće nemate svoje.
Živite, čujem, od skitnje, pljačke
i svršit ćete - naopačke!
To sluša lija, pa sudi zdravo:
-Sad vidim i ja, jež ima pravo!
To reće, klisnu jednom cuviku,
a ono troje digoše viku:
-Jež nema pravo, nastranu šala:
a i ti, lijo, baš si - budala!

KRAJ

Šta dalje bješe, kakav je kraj?
Pričaću i to, potanko, znaj.
Krvnika vuka, jadna mu majka
umlati brzo seljačka hajka.
Trapavog medu, oh, kuku, lele,
do same smrti izbole pčele
I divlja svinja pade k'o kruška,
smače je zimus lovačka puška.
Po šumi danas, bez staze, puta
Ježurka Ježić lovi i luta.
Vještak i majstor u poslu svom,
radi i čuva rođeni dom.

BRANKO COPIC

[todaytonight]

tko se ne sjeca ove epske pjesme

ajme, ucenja napamet! a moglo se naucit! drugarica morala malo pomoci s podsjetnilom ... al se znalo cijelu pjesmu!





Marko Kraljević i Musa kesedžija

Vino pije Musa Arbanasa
U Stambolu u krčmi bijeloj;
Kad se Musa nakitio vina,
Onda poče pijan besjediti:
Evo ima devet godinica
Kako dvorim cara u Stambolu,
Ni izdvorih konja ni oružja,
Ni dolame nove ni polovne;
Al' tako mi moje vjere tvrde!
Odvrć' ću se u ravno primorje,
Zatvoriću skele oko mora
I drumove okolo primorja,
Načiniću kulu u primorju,
Oko kule gvozdene čengele,
Vješaću mu hodže i hadžije.
Što gođ Ture pjano govorilo,
To trijezno bješe učinilo:
Odvrže se u primorje ravno,
Pozatvora skele oko mora,
I drumove okolo primorja,
Kud prolazi carevina blago,
Na godinu po trista tovara,
Sve je Musa sebe ustavio:
U primorju kulu načinio,
Oko kule gvozdene čengele,
Vješa caru hodže i hadžije.
Kada paru tužbe dodijaše,
Posla nanjga Ćuprilić-vezira
I sa njime tri hiljade vojske:
Kad dođoše u ravno primorje,
Sve polomi Musa po primorju,
I uvati Ćuprilić-vezira,
Saveza mu ruke naopako,
Pa ga posla caru u Stambola.
Stade care mejdandžije tražit',
Obećava nebrojeno blago,
Tko pogubi Musu kesedžiju;
Kako koji tamo odlazaše,
Već Stambolu on ne dolazaše.
To se care ljuto zabrinuo;
Al' mu veli hodža Ćupriliću:
Gospodine, care od Stambola!
Da je sada Kraljeviću Marko,
Zgubio bi Musu kesedžiju.
Pogleda ga care poprijeko,
Pa on proli suze od očiju:
Prođi me se, hodža Ćupriliću!
Jer pominješ Kraljevića Marka?
I kosti su njemu istrunule;
Ima puno tri godine dana
Kako sam ga vrg'o u tavnicu,
Nijesam je više otvorio.
Veli njemu hodža Ćuprilijću:
Na milosti, care gospodine!
Šta bi dao onome junaku,
Koji bi ti živa kaz'o Marka?
Veli njemu care gospodine:
Dao bih mu na Bosni vezirstvo
Bez promjene na devet godina
Da ne tražim pare ni dinara.
Skoči hodža na noge lagane,
Te otvori na tavnici vrata,
I izvede Kraljevića Marka,
Izvede ga pred cara čestitog;
Kosa mu je do zemljice crne,
Polu stere, polom se pokriva;
Nokti su mu orati bi mog'o;
Ubila ga memla od kamena,
Pocrnio, kao kamen sinji.
Veli care Kraljeviću Marku:
Jesi l' đegođ u životu, Marko?-
Jesam, care, ali u rđavu.
Sjede care kazivati Marku,
Što je njemu Musa počinio;
Pa on pita Kraljevića Marka:
Možeš li se, Marko, pouzdati,
Da otideš u primorje ravno,
Da pogubiš Musu kesedžiju?
Daću blaga, koliko ti drago.
Veli njemu Kraljeviću Marko:
Aja, Bogme, care gospodine!
Ubila me memla od kamena,
Ja ne mogu ni očima gledat',
Kamo l' s Musom mejdan dijeliti!
Namjesti me đegođ u mehanu,
Primakni mi vina i rakije
I debela mesa ovnujskoga,
I beškota ljeba bijeloga;
Da posjedim nekoliko dana,
Kazaću ti, kad sam za mejdana.
Car dobavi tri berbera mlada:
Jedan mije, drugi Marka brije,
A treći mu nokte sarezuje;
Namjesti ga u novu mehanu,
Primače mu vina i rakije
I debela mesa ovnujskoga,
I beškota ljeba bijeloga.
Sjede Marko tri mjeseca dana,
Dok je život malo povratio;
Pita care Kraljevića Marka:
Možeš li se veće pouzdati?
Dosadi mi ljuta sirotinja
Sve tužeći na Musu prokletog.
Veli Marko caru čestitome:
Donesi mi suve drenovine
Sa tavana od devet godina,
Da ogledam, može li što biti,
Doneše mu suvu drenovinu,
Steže Marko u desnicu ruku,
Pršte drvo na dvoje na troje;
Al' iz njega voda ne udari:
Bogme, care, jošte nije vreme.
Tako stade jošte mesec dana,
Dok se Marko malo ponačini;
Kada viđe, da je za mejdana,
Onda ište suvu drenovinu.
Donesoše drenovinu Marku;
Kad je steže u desnicu ruku,
Pršte pusta na dvoje na troje,
I dv'je kaplje vode iskočiše.
Tada Marko caru progovara:
Prilika je, care, od mejdana.
Pa on ode Novaku kovaču:
Kuj mi sablju, Novače kovaču!
Kakvu nisi prije sakovao.
Dade njemu trideset dukata,
Pa on ode u novu mehanu,
Pije vino tri:četiri dana,
Pak pošeta opet do Novaka:
Jesi l', Novo, sablju sakovao?
Iznese mu sablju sakovanu.
Veli njemu Kraljeviću Marko:
Jeli dobra, Novače kovaču?
Novak Marku tiho govorio:
Eto sablje, a eto nakovnja,
Ti ogledaj sablju kakva ti je.
Manu sabljom i desnicom rukom
I udari po nakovnju Marko,
Nakovnja je pola presjekao,
Pa on pita Novaka kovača:
Oj Boga ti, Novače kovaču,
Jesi l' i kad bolju sakovao?
Veli njemu Novače kovaču:
Oj Boga mi, Kraljeviću Marko!
Jesam jednu bolju sakovao,
Bolju sablju, a boljem junaku:
Kad s' odvrže Musa u primorje,
Što sam njemu sablju sakovao,
Kad udari njome po nakovnju,
Ni trupina zdrava ne ostade.
Ražljuti se Kraljeviću Marko,
Pa govori Novaku kovaču:
Pruži ruku, Novače kovaču!
Pruži ruku, da ti sablju platim.
Prevari se, ujede ga guja,
Prevari se, pruži desnu ruku,
Manu sabljom Kraljeviću Marko,
Ods'ječe mu ruku do ramena:
Eto sada, Novače kovaču!
Da ne kuješ ni bolje ai gore;
A naj tebe stotinu dukata,
Te se rani za života tvoga.
Dade njemu stotinu dukata,
Pak posjede Šarca od mejdana,
Ode pravo u primorje ravno,
Sve se skita, a za Musu pita.
Jedno jutro bješe poranio
Uz Klisuru tvrda Kačanika,
Al' eto ti Muse kesedžije,
Na vrančiću noge prekrstio,
Topuzinu baca u oblake,
Dočekuje u bijele ruke.
Kad se jedan drugom prikučiše,
Reče Marko Musi kesedžiji:
Deli Musa, uklon' mi se s puta,
Il' s' ukloni, il' mi se pokloni.
Al' govori Musa Arbanasa:
Prođi, Marko, ne zameći kavge,
Il' odjaši, da pijemo vino;
A ja ti se ukloniti ne ću
Ako t' i jest rodila kraljica
Na čardaku na meku dušeku,
U čistu te svilu zavijala,
A zlaćenom žicom povijala,
Odranila medom i šećerom;
A mene je ljuta Arnautka
Kod ovaca na ploči studenoj,
U crnu me struku zavijala,
A kupinom lozom povijala,
Odranila skrobom ovsenljem;
I još me je često zaklinjala,
Da se nikom ne uklonjam s puta.
Kad to začu od Prilipa Marko,
On tad' pušća svoje bojno koplje
Svome Šarcu između ušiju
Deli-Musi u prsi junačke,
Na topuz ga Musa dočekao,
Preko sebe koplje preturio,
Pak poteže svoje bojno koplje,
Da udari Kraljevića Marka,
Na topuz ga Marko dočekao,
Prebio ga na tri polovine.
Potegoše sablje okovane,
Jedan drugom juriš učiniše:
Manu sabljom Kraljeviću Marko,
Deli Musa buzdovan podbaci,
Prebi mu je u tri polovine,
Pak poteže svoju sablju naglo,
Da udari Marka Kraljevića,
Al' podbaci topuzinu Marko,
I izbi mu sablju iz balčaka.
Potegoše perne buzdovane,
Stadoše se njima udarati;
Buzdovan'ma pera oblomiše,
Baciše ih u zelenu travu,
Od dobrijeh konja odskočiše,
Ščepaše se u kosti junačke
I pognaše po zelenoj travi.
Namjeri se junak na junaka,
Deli Musa na Kraljića Marka;
Niti može da obori Marka,
Nit' se dade Musa oboriti.
Nosiše se ljetni dan do podne;
Musu b'jela pjena popadnula,
Kraljevića b'jela i krvava.
Progovara Musa kesedžija:
Mani, Marko, jali da omanem.
Omahuje Kraljeviću Marko,
Al' ne može ništa da učini,
Tad' omanu Musa kesedžija,
Ud'ri Marka u zelenu travu,
Pak mu sjeda na prsi junačke.
Al' procvilje Kraljeviću Marko:
Đe si danas, posestrimo vilo?
Đe si danas? niđe te ne bilo!
Eda si se krivo zaklinjala,
Đegođ mene do nevolje bude,
Da ćeš mene biti u nevolji?
Javi mu se iz oblaka vila:
Za što brate, Kraljeviću Marko!
Jesam li ti, bolan, govorila,
Da ne činiš u neđelju kavge?
Sramota je dvome na jednoga;
Đe su tebe guje iz potaje?
Gleda u Musa brdu i oblaku,
Otkud ono vila progovara;
Mače Marko nože iz potaje,
Te raspori Musu kesedžiju
Od učkura do bijela grla;
Mrtav Musa pritisnuo Marka,
I jedva se iskopao Marko.
A kad stade Marko premetati,
Al' u Musi tri srca junačka,
Troja rebra jedna po drugijem;
Jedno mu se srce umorilo,
A drugo se jako razigralo,
Na trećemu ljuta guja spava;
Kada se je guja probudila,
Mrtav Musa po ledini skače,
Još je Marku guja govorila:
Moli Boga, Kraljeviću Marko!
Đe se nisam probudila bila
Dok je Musa u životu bio,
Od tebe bi trista jada bilo.
Kad to viđe Kraljeviću Marko,
Proli suze niz bijelo lice:
Jaoh mene do Boga miloga!
Đe pogubih od sebe boljega.
Pa on Musi odsiječe glavu,
I baci je Šarcu u zobnicu,
Odnese je bijelu Stambolu;
Kad je baci pred cara čestitog,
Car je od stra' na noge skočio,
Veli njemu Kraljeviću Marko:
Ne boj mi se, care gospodine!
Kako bi ga živa dočekao,
Kad od mrtve glave poigravaš?
Car mu dade tri tovara blaga.
Ode Marko bijelu Prilipu,
Osta Musa uvrh Kačanika.

[todaytonight]

a ova balada

macji kasalj za naucit napamet!!!



HASANAGINICA

Što se bjeli u gori zelenoj?
Al' su snjezi, al' su labudovi?
Da su snjezi, već bi okopnuli,
labudovi, već bi poletjeli;
nit' su snjezi, nit' su labudovi,
nego šator age Hasan-age:
on boluje u ranami ljutim.
Oblazi ga mater i sestrica,
a ljubovca od stida ne mogla.

Kad li mu je ranam' bolje bilo,
ter poruča vjernoj ljubi svojoj:
"Ne čekaj me u dvoru b'jelomu,
ni u dvoru, ni u rodu momu!"
Kad kaduna r'ječ razumjela,
još je jadna u toj misli stala,
jeka stade konja oko dvora,
i pobježe Hasanaginica,
da vrat lomi kuli niz pendžere.
Za njom trču dvi ćeri djevojke:
"Vrati nam se, mila majko naša,
nije ovo babo Hasan-aga,
već daidža, Pintorović beže!"

I vrati se Hasanaginica,
ter se vješa bratu oko vrata.
"Da, moj brate, velike sramote,
gdi me šalje od petero dice!"
Beže muči, ne govori ništa,
već se maša u džepe svione,
i vadi njoj knjigu oprošćenja,
da uzimlje potpuno vjenčanje,
da gre s njime majci uzatrage.
Kad kaduna knjigu proučila,
dva je sina u čelo ljubila,
a dv'je ćeri u rumena lica:
a s malahnim u bešici sinkom,
od'jeliti nikako se ne mogla,
već je bratac za ruke uzeo,
i jedva je sinkom rastavio,
ter je meće k sebi na konjica,
s njome grede dvoru bijelomu.

U rodu je malo vr'jeme stala,
malo vr'jeme, ni nedjelju dana,
dobra kada i od roda dobra,
dobru kadu prose sa svih strana,
da najveće imotski kadija.
Kaduna se bratu svomu moli:
"Ah, tako te ne želila, braco!
Nemoj mene davat za nikoga,
da ne puca jadno srce moje,
gledajući sirotice svoje!"
Ali beže ne hajaše ništa,
već nju daje imotskom kadiji.
Još kaduna bratu se moljaše,


da njoj piše listak, b'jele knjige,
da je šalje imotskom kadiji:
"Djevojka te l'jepo pozdravljaše,
a u knjizi l'jepo te moljaše,
kad pokupiš gospodu svatove,
dug polduvak nosi na djevojku,
kada bude agi mimo dvor,
nek' ne vidi sirotice svoje!"
Kad kadiji b'jela knjiga dođe,
gospodu je svate pokupio,
svate kupi, grede po djevojku.
Dobro svati došli po djevojke,
i zdravo se povratili s njome.

A kad bili agi mimo dvora,
dvi je ćerce s pendžera gledahu,
a dva sina prid nju izhođahu:
tere svojoj majci govorahu:
"Svrati nam se, mila majko naša,
da mi tebi užinati damo!"
Kad to čula Hasanaginica,
starišini svatov' govorila:
"Bogom brate, svatov' starišina,
ustavi mi konje uza dvora,
da darujem sirotice moje!"
Ustaviše konje uza dvora.
Svoju dicu l'jepo darovala:
svakom sinku nazve pozlaćene,
svakoj ćeri čohu do poljane;
a malomu u bešici sinku,
njemu šalje u bošči haljine.

A to gleda junak Hasan-aga,
ter dozivlje do dva sina svoja:
"Hod'te amo, sirotice moje,
kad se neće smilovati na vas,
majka vaša srca arđaskoga!"

Kad to čula Hasanaginica,
b'jelim licem u zemlju udrila,
usput se je s dušom rastavila,
od žalosti, gledajuć' sirota!

[todaytonight]

ĐACKI RASTANAK

Oj, Karlovci, mjesto moje drago

Oj, Karlovci, mjesto moje drago,
K'o djetence došao sam amo,
Igra bješe jedino mi blago,
Slatko zvah ja med i smokvu samo.
Djete malo-golušavo tiče,
Dođe tiče, pa se tu naviče,
Ovdje, ovdje, gdje krioce malo
Prvi put je sretno ogledalo,
Ispočetka od grane do grane,
Od drveta jednog do drugoga,
Dok je smjelo sjetiti se strane,
Sjetiti se neba visokoga,
Dok je moglo krila svoja laka
Nebu dići, tamo pod oblaka.

Pod nebo se dig'o ptić i sada,
Al' veseo nije k'o nekada;

Gleda dole, reku, vrelo, luga,
Drva, žbune, gore i vrleti,
Pa mu s'čine do toliko druga,
Do toliko uspomena sveti',
S kime dane prelepo probavi,
Pa ih sada mora da ostavi.
Teško mu se, teško rastaviti,
Ali šta će kada mora biti!
Za njih srce njemu mlado tuče,
Ali nešto na daleko vuče,
On ne može odoleti,
Pa se vine i u svet poleti.

Oj, Karlovci, lijepo l' živjeh tude,
Al' šta mora biti - neka bude,
Ta i mene nešto dalje vuče,
Evo, pružam svoga raja ključe.
Pa kada bih im'o kaku želju,
Jednu b' im'o samo, ali velju;
Kad bi tako smanjio se tudi
Da te mogu pritisnut' na grudi,
Ta na grudi i na svoja usta
Oh, željice, alaj si mi pusta!

BRANKO RADICEVIC

[todaytonight]

............................................
............................................
............................................


Tambur, tambur, sitna tamburice -
Udri, pobro, u sicane zice!
Danas ima, a sutra nas nema,
Hajd' u kolo, ko ce tu da drijema...
Kolo, kolo,
Naokolo,
Vilovito,
Plahovito,
Napleteno,
Navezeno,
Okiceno,
Zacinjeno -
Brze, braco, amo, amo,
Da se skupa poigramo!
Srbijance, ognju zivi,
Ko se tebi jos ne divi!
Hrvacane, ne od lane,
Od uvjek si ti bez mane!
Oj Bosance, stara slavo,
Tvrdo srce, tvrda glavo,
Tvrd si kao kremen kamen
Gdje stanuje zivi plamen!
Ao, Ero, tvrda vjero,
Ko je tebe joste tjer'o?
Ti si ka'no hitra munja,
sto nikada ne pokunja.
Ao, Srjemce, gujo ljuta,
Svaki junak po sto puta!
Crnogorce, care mali,
Ko te ovdje jos ne hvali?
Macem bijes, macem sjeces,
Macem sebi blago teces:
Blago - Turska glava suva,
Kroz nju vjetar gorski duva!
Oj sokole Dalmatince,
Divna mora divni since!
Oj ti krasni Dubrovcane,
Nas i danas bijeli dane,
Ta se pjesma iz starine,
Puna slave i miline!
Oj Slavonce tanani!
Banacane lagani!
Oj Bacvani zdravo, zdravo,
Ko j'u pesmi veci djavo!
I vi drugi duz Dunava,
I vi drugi gde je Drava,
I vi drugi, tamo, amo,
Amo da se poigramo!
Hvatite se kola toga,
Od visnjega je ono Boga!

BRANKO RADICEVIC

[DjipaloJunuz]

Aaa belaja, pa ti imas kompjuter u glavi

[todaytonight]

MINI KARADZIC
U SPOMENICU

Pjevam danju, pjevam nocu,
Pjevam sele sto god ocu,
I sto ocu, to i mogu,
Samo jedno jos ne mogu:
Da zapjevam glasovito,
Glasovito silovito,
Da te dignem sa zemljice,
Da te metnem medj zvjezdice.
Kad si zvjezda, sele moja,
Da si medju zvjezdicama,
Medju svojim, sele moja,
Milim sestricama.

BRANKO RADICEVIC

[DjipaloJunuz]

Meni su uvijek govorili da mi je bukva(r) u glavi

[DjipaloJunuz]

A zato se ja sjecam silovanja pjesmicom iz vrtica u kojoj se rahmetli Saban zaglavio na nekoj planini i ne moze dalje ic.
valjda jos uvijek tamo stoji zaglavljen