Bitka za Vukovar (nastavak rasprave)

[toljaga22]

Jel ovo Sireta na slici br.1 sa kapicom?

[CRO-Power]

https://www.youtube.com/watch?v=tIWdHpRjGs4

Počeci otvorene agresije na grad Vukovar

[helgor]

https://www.youtube.com/watch?v=Acw8xWXMOZk

na 3:37 , jel netko može prepoznati koje je ovo dijete i vojnik?

[Dionichar]

JEANA NIJE MUČIO ‘NEKI KEMO’ VEĆ KEMAL ĐOĐIĆ IZ VUKOVARA!

Evo što smo doznali o Kemi koji je gotovo do smrti pretukao Jean Michel Nicoliera…

Nesretna sudbina francuskog dragovoljca HOS-a, Jeana Michel Nicoliera, kojeg je na Ovčari premlaćivao “neki Kemo”, a čije tijelo još nije pronađeno, sve se više aktualizira.

Iako je Nicolier većini medija i publike do prošle godine bio gotovo nezanimljiv, dokumentarni film “Sve je bio dobar san”, kao i redoviti članci našeg portala, našli su put do šire publike iako je krajnji cilj – doći do institucija koje bi se malo snažnije angažirale oko pronalaska ostataka mladog Francuza i kažnjavanja počinitelja.

Od rijetkih svjedoka koji su preživjeli Ovčaru moglo se doznati kako je Jean u hangaru strašno pretučen od “izvjesnog Keme” kojem je u batinjanju pomagao i sam tadašnji vukovarski gradonačelnik. Doznali smo, također, da je mladi HOS-ovac hrabro podnio udarce iako je znao da mu slijedi smrt. No, ono što je možda najzanimljivije, doznali smo tko je “neki izvjesni Kemo” koji Jeana nije niti malo štedio:

– Želio bih da demistificiramo Kemu koji se od strane svjedoka spominje kao Jeanov mučitelj, a za kojeg je rečeno da je prije nekoliko godina umro u selu blizu Vukovara. Riječ je o Kemalu Đođiću – Kemi, oženjenim Hrvaticom s kojom ima dvoje djece. On je nakon tih zločina ostao u blizini Ovčare, na poljoprivrednom imanju Jakobovac gdje je i živio. No, kad je vidio da je teren siguran i da ga vlasti ne traže, najnormalnije se vratio u Vukovar u svoj stan koji je bio na Slaviji. Riječ je o vupikovom stanu, a Kemal Đođić je aktivno igrao i nogomet za Vupik – Jakobovac. Umro je u miru i netaknut 2008. godine u Vukovaru – kazao nem je Antun Ivanković, predsjednik Udruge Ante Starčević iz Tovarnika koji se bavi istraživanjem ratnog zločina na predjelu Vukovarsko – srijemske županije, a koji je sve provjerio u matici umrlih.

http://www.priznajem.hr/izdvojeno/ot...c-iz-vukovara/

[izvanredni]

Pričalo se da je Štuka ubio Jeana.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Perilica88]

Pozdrav svima!

Gledao sam par dokumentaraca o zadnjim danima prije "oslobodjenja" Vukovara,snimke pokazuju kako komsije prokazuju pojedine branitelje i placu kako su tesko zivjeli pod ustasama.predstavljaju se imenom i prezimenom,

Da li neki od njih jos zive u Vukovaru?

[zulualpha]

Perilica88 kaže:

Pozdrav svima!

Gledao sam par dokumentaraca o zadnjim danima prije "oslobodjenja" Vukovara,snimke pokazuju kako komsije prokazuju pojedine branitelje i placu kako su tesko zivjeli pod ustasama.predstavljaju se imenom i prezimenom,

Da li neki od njih jos zive u Vukovaru?

Da, neki od njih zive u Vukovaru.

[Danube wind]

žaccko kaže:

Vilim navodi da je dječak tada, imao oko 14 god. i mjesto starijega brata ,svjesno kročio u smrt.Ludilo....

Nije imao 14 vec 20 godina

žaccko kaže:

Miaslim da je tkzv Dule promijenio ime - Radivoj Jakovljevič - ali savjest ,promijeniniti ne možeš nikada. Zalužio je barem četiri smrtne kazne , u slučaju kada bi barem imao toliko života , taj nit jednoga ne bi zaslužio , dakako da nije jedini ,čudi me da ih podosta bauljaju po Rumi. Ka da se ništa desilo nije. Eto, taj Belgija , ( ne onaj pok. grobar navijač ..) je takođe navijač i hodočasti na tekme Partizana , imao sam čast, da ga čak i jedared vidjeh na slici . Ne znam ,il se varam, ali mnogi kažu da je tako nešto kod Dalmoša nemoguče (npr. da žrtva i egzekutor ,žive u istoj ulici).. ili bi se zadesilo,jedno oli drugo , ugl. kako čujem nebi im se jednostavno dozvolilo za taki suživot, u biti kaki je to život ,i da li je uopče ?

Evo video od tog Jakovljevica, zanimljivi komentari ispod

https://www.youtube.com/watch?v=gn3z_PmdDTw

[quadzilla]

Danube wind kaže:

Nije imao 14 vec 20 godina

Zacko misli na situaciju kojoj je Vilim svjedočio, kada su četnici u jednom od hangara(velepromet nisam siguran), htjeli na mučenje odvesti starijeg brata, a onda je mlađi skočio i rekao da ga ne vode, i nakon toga su četnici rekli ajde nećemo, i pustili starijeg, nakon toga su rekli ajde sada ti mali, i mlađi brat se digao i otišao s njima, stariji je slušao krikove kako mu muče i na kraju ubijaju brata.

Najpotresnija priča u cijeloj Vilimovoj knjizi.


ulomak koji opisuje taj dio u knjizi

Krvnici iza vrata nastavljaju svoje veselje i pijanku, zadovoljni svime što su učinili. Glad i žeđ za hrvatskom krvi ne prestaje, na vratima se pojavljuje Dule (Radivoje Jakovljević) s nožem u ruci:

– Ima koji dobrovoljac? Ha, jel’ ima? Postavlja pitanje kao da je uvjeren da će mu se netko javiti.

– ‘Ajde, bre! Nek se ne’ko javi! Nek bude junačina!
Dok uživa u svojoj moći i našem strahu, sam odabire nekoga iza mene pokazujući nožem.

– Ti, ‘ajde napolje! – govori.

– Nemojte! Nemojte! Molim vas! – govori dječak čiji je brat odabran.

Stariji brat pokušava krenuti, ali mu se mlađi objesio za nogu i ne pušta ga. Brat ga pokušava maknuti pomiren s time da mora poći, ali dječak plače i moli da ga ne vode. Događa se na trenutak da Dule popušta:

– ‘Ajde dobro! Sedi dole! – ali odmah zatim i novi šok. Bez obzira na svu okrutnost i zvjerstva koja sam vidio, ne mogu vjerovati da u tim ljudima nema ni mrvice ljudskosti.

– ‘Ajde ti, mali, napolje! – govori dječaku i kroz smijeh nastavlja:

– Spasi burazeru dupe! ‘Ajde, bre, napolje!
Svi smo u šoku i nevjerici , ali i u velikom strahu, pa šutimo, i tako proživljavamo ovu agoniju. Sada zapomaže stariji brat, plače i govori:

– Pa nemojte njega! Molim vas! Ima 14 godina, molim vas, nemojte! Vodite mene, nemojte njega! Nemojte…!

– Sedi, bre, dole! Ajde, mali, ajde! Šta se čeka! – nastavlja četnik svoju ceremoniju.

Njihove posljednje zagrljaje i rastanak za sva vremena ovozemaljskog života grubo prekida poziv krvnika:

– ‘Ajde, mali! Il’ će i burazer s nama!

Čuje se kako Dule nekoliko puta ponavlja dječaku da skine gaće. On je ipak još dijete pa ga osim straha tišti i nelagoda što mora biti gol pred krvnicima. Izvode ga van nakon što su ga natjerali da skine sve sa sebe, i odvode ga na mjesto odakle su stizali svi urlici i rafali.Dijete prolazi iste muke kao i svi prije njega, plačemo s njim svi, uz njegove krikove i bratovo ridanje.

– Boli me jako! Nemoj, čiko! Majko moja, majčice!

Osim iživljavanja koje traje na djetetu, čuju se i pojedinačni pucnji praćeni vriskom, kao da ga pogađaju tako da ne umre jer i dalje zapomaže. Muka jadnog djeteta predugo traje, dulje od svih dosad.Dok se mislima želim ponovno vratiti Bogu nakon upravo doživljenog još jednog šoka, vraćaju se četnici i glasno prepričavaju detalje i ovog mučenja. Kao da nismo dovoljno čuli pa žele da čujemo svaki detalj dok Dule sve glasno prepričava vodniku cerekajući se cijelo vrijeme. Monstruozni krvnici smiju se dok govore što su mu sve učinili noževima i kako su mu na kraju propucali kosti prije završnog pucnja.(Ulomak iz knjige Vilima Karlovića prežvio sam Vukovar i Ovčaru)

[dekameron2009]

quadzilla kaže:

Zacko misli na situaciju kojoj je Vilim svjedočio, kada su četnici u jednom od hangara(velepromet nisam siguran), htjeli na mučenje odvesti starijeg brata, a onda je mlađi skočio i rekao da ga ne vode, i nakon toga su četnici rekli ajde nećemo, i pustili starijeg, nakon toga su rekli ajde sada ti mali, i mlađi brat se digao i otišao s njima, stariji je slušao krikove kako mu muče i na kraju ubijaju brata.

Najpotresnija priča u cijeloj Vilimovoj knjizi.


ulomak koji opisuje taj dio u knjizi

http://vilimbook.com/edi-djecak-s-veleprometa/

– Da li ti nešto znači moje ime, sjećaš li me se?
– Pa…kako se ne bih…sjećao…Vilime, aaa…joj – govorio je čovjek s druge strane, vrlo smirenog i ugodnoga glasa, ali vidljivo uzbuđen i iznenađen.
– Da, bili smo zajedno na Veleprometu, u stolariji. – dodajem mu kako bih ga potaknuo da sam nešto kaže o svom bratu što on i čini.
– Meni su tamo mlađeg brata ubili Vilime…- skroz potiho izgovara, zastaje u razgovoru te teško uzdahnu.
– Znam prijatelju, bilo je grozno! Eto, nažalost što se tiče naše braće imamo istu priču jer i mog mlađeg brata su zarobljenog ubili kod Petrinje. – pokušavam mu se približiti djeleći s njim iste osjećaje i patnje jer smo obojica izgubili mlađu braću.
– Ozbiljno? – pita me iznenađeno i suosjećajno.
– Pa da, bio je teško ranjen i ostao je kod jedne ograde koju nije mogao prijeći. Zarobljen je i gubio mu se svaki trag do 2012. godine kada je pronađen u masovnoj grobnici. – odgovaram mu.
– Koliko je imao godina? – pita me.
– 19. – odgovaram i odmah nastavljam s pitanjem njemu:
– Koliko je tvome mlađem bratu bilo godina, ja se sjećam 14…
– A nije, nije…stariji je on bio…on je 71. godište.
– Ali ja sam bio siguran da je 14. Sjećam se da si govorio onom četniku s crnogorskom kapom, kada su ga izvodili, da ga ne vode jer ima samo 14 godina. – pokušavam ga podsjetiti jer me malo iznenadilo to što je dječak kojega sam opisao na Veleprometu bio tek koji mjesec mlađi od mene. Đaković, Miljković i Hornjak, svjedoci događanja na Veleprometu, s kojima sam nedavno razgovarao također pamte dječaka otprilike tih godina.
Potom nastavljam s razgovorom:
– Sjećam se da je bio niskog rasta.
– Da je…je… Mi smo obojica niskog rasta, ali on je bio još niži od mene!
– Jesi li ga možda tako htio zaštititi govoreći im da ima samo 14 godina?
– Pa moguće da jesam! Svašta sam im govorio i molio ih da ga ne vode van!
– Ma sjećam se dobro, kako ne. Prvo su tebe odabrali pa te mali nije dao, a onda izabrali njega!
– Da, još mu je rekao: „Ajde ti mali šiptar!“ Valjda kako smo crni pa je mislio da smo Albanci.
– Ti ga nisi dao, molio si da ga ne vode, da je dijete.
– Da, ma užas…nije ništa pomoglo, ne mogu to nikada zaboraviti! – tužno i plaho mi je odgovorio.
– Ne mogu ni ja, to je u meni živo kao da se jučer dogodilo. – odgovorio sam iskreno i s jednim grčem u želucu.

[CRO-Power]

VINKO BUDIMIR Slon

https://www.youtube.com/watch?v=PSgDi3_PLTQ

[žaccko]

Danube W- Ja sam, se referirao na pročitanu knjigu ,koju i tebi toplo preporučujem , nevjerojatno koliko jedna knjiga ,može da obiluje emocijama i prevratima, u zadnji moment. I kaj ti je život ,nakon ovoga pročitanoga>?

[MatejR]

Zna li netko o kojem se ratnom foto-reporteru radi ? Nije Ron Haviv.

Prije nekih tjedan dana sam na internetu gledao fotografije iz razrušenog Vukovara koje su radili strani fotoreporteri. Uglavnom naišao sam na jednog i odlučio provjeriti koje je još ratove pokrio međutim iznenadio sam se pročitavši da je poginuo sad nedavno, ubijen od strane ISIL-a. Imena mu se ne mogu sjetit, nema šanse. Jedino u što sam siguran je to da je iz Europe.

[emaus78]

Poštovani branitelji i ostali,

našao sam jako zanimljiv video materijal. Tu se nalaze sve snimke priloga Radio televizije Beograd iz doba pada Vukovara.
Ima snimaka koje sam već viđao ali ima i onih do kojih je teško doći.
Nadam se da će nekome pomoći vidjeti nekog poznatog a onim mlađima otvoriti oči kad vide koliku su žrtvu podnjeli naši sugrađani kako bi imali samostalnu državu.

Datoteka s filmovima nalazi se na adresi:

https://mega.nz/#!Z6JCUZAY!dYA9DUsqx8awQYLoOVEGyELxsLWiihhjcNpO_UDqIik

a šifra kojom otvarate datoteku s videima je:

warezhr.org

Ovo je službeni opis materijala (napominjem da se među videima nalazi puno više od ovog slučaja lažnog izvještavanja o pobijenih 40oro djece)

Srpski mediji bili su skoro u potpunosti orijentirani na mobilizaciju srpske javnosti za podršku rata izazivanjem negativnih emocija kao što su strah i mržnja. Nimalo se nije brinulo o činjenicama, pa čak i tehničkim detaljima koji bi mogli kompromitirati takvu djelatnost. Smatra se da su srpski mediji odigrali ključnu ulogu u pripremi za rat i da bez njihovog sudjelovanja ne bi mogli biti počinjeni masovni ratni zločini koji su se dogodili na prostoru bivše SFRJ.
Ovo se razdoblje smatra "najmračnijim i najsramotnijim poglavljem u povijesti novinarstva u Srbiji". Glavni predvodnici ratnohuškačke propagande su bili novinari i urednici Radio televizije Srbije, dnevnih listova Politika, Politika express i Večernje novosti. Mnogi novinari koji su sudjelovali u kreiranju ratne propagande su i dalje na nekim položajima u medijima.

"40 zaklanih beba u Vukovaru"
Jedna od propagandnih izmišljotina koja je ostavila najdublji trag bila je ona o "40 zaklanih beba iz Vukovara". Ova laž je puštena u javnost završetkom bitke za Vukovar. Dan uoči pokolja 264 hrvatskih zarobljenika i civila na Ovčari, srpski su mediji objavili da je u jednom podrumu nađeno 40 ubijene i „iskasapljene“ srpske dece.
Udarni naslov Večernjih novosti, 21.studenog 1991, „Pokolj pre predaje”, donio je svjedočenje o navodnom pokolju 41 djeteta u vrtiću u vukovarskom predgrađu Borovo naselje, prema kom su članovi hrvatske nacionalne garde „sjekli grkljane djeci između pet i sedam godina i bacali ih u podrum”. Dr. Vesna Bosanac, ravnateljica vukovarske bolnice iz koje su hrvatski zarobljenici i civili odvedeni na pogubljenje, vjeruje da je vijest o zaklanoj djeci namjerno puštena da bi izazvala gnjev i potakla Srbe na ubijanje Hrvata. Za leševe iza vukovarske bolnice je u prilogu na RTS-u rečeno da su oni bili „srpski ili uglavnom srpski“, dok je za preživjele civile unutar bolnice rečeno da su „ustaše preobučene u civile“. Iako nitko nije vidio ubijenu srpski djecu, mediji su nekoliko dana na naslovnim stranama donosili priče o "strahotama koje su ustaše počinile nad srpskom nejači, s bizarnim detaljima, raznim svjedočenjima o strašnim zločinima i komentarima redakcije" o neljudskosti druge strane. Kada je vijest o pokolju 40 srpskih beba u blizini Vukovara javno opovrgnuta na RTB-u, nakon što su stručnjaci za sudsku medicinu iz Beograda utvrdili da je reč o izmišljotini, šteta je već bila nepopravljiva. U istom prilogu je nakon isprike komentatora RTB, puštena priča dobrovoljaca koji odlaze na ratište „kad vide šta se radi srpskoj deci.“ Dnevni list Politika koja je donosila velike naslove o zaklanoj djeci
preko čitave naslovne strane, demanti je objavila na trećoj strani, u dnu, na samo tri reda.



**********Ukoliko video nestane sa neta javite se na PM**********

[Hollow Point]

MatejR kaže:

Zna li netko o kojem se ratnom foto-reporteru radi ? Nije Ron Haviv.

Prije nekih tjedan dana sam na internetu gledao fotografije iz razrušenog Vukovara koje su radili strani fotoreporteri. Uglavnom naišao sam na jednog i odlučio provjeriti koje je još ratove pokrio međutim iznenadio sam se pročitavši da je poginuo sad nedavno, ubijen od strane ISIL-a. Imena mu se ne mogu sjetit, nema šanse. Jedino u što sam siguran je to da je iz Europe.

Yves Debay, poginuo 2013. godine u Siriji.

[MatejR]

@Hollow Point Hvala.



Zna li netko koji je bio datum održavanja onog "humanitarnog" koncerta u Vukovaru na kojem su nastupale folk zvijezde iz Srbije ? Studeni ili prosinac 1991.

[AnotherDay]

MatejR kaže:

@Hollow Point Hvala.



Zna li netko koji je bio datum održavanja onog "humanitarnog" koncerta u Vukovaru na kojem su nastupale folk zvijezde iz Srbije ? Studeni ili prosinac 1991.

22.11.1991.,to je održano u najvećem radnom prostoru bivšeg Vuteksa....usporedno s tim trajalo je čišćenje grada od leševa ,to je većinom JNA obavljala da bi grad u barem tom smislu bio čišći.Možemo zamisliti koliko je dugo ovo trajalo A masovnije je započelo tog dana. Sam koncert je bio velik događaj,očekivano velika masa ljudi i ne samo iz vojne oblasti

[Eric Prydz]

Gledam različite fotografije vukovarskih branitelja, njihovu (ne)opremljenost i slično pa me zanima s obzirom da je većina njih u civilnoj odjeći, kako su se naši i njihovi raspoznavali tijekom bitke za Vukovar? Nisu svi imali recimo žute čizme iz Borova za koje sam čuo da su bile jedan od znakova raspoznavanja, kako je to u stvarnosti funkcioniralo?

[Millennium]

Eric Prydz kaže:

Gledam različite fotografije vukovarskih branitelja, njihovu (ne)opremljenost i slično pa me zanima s obzirom da je većina njih u civilnoj odjeći, kako su se naši i njihovi raspoznavali tijekom bitke za Vukovar? Nisu svi imali recimo žute čizme iz Borova za koje sam čuo da su bile jedan od znakova raspoznavanja, kako je to u stvarnosti funkcioniralo?

Bilo je svačega.U nekim (nekad i mnogim ) momentima ti više ne bi znao ko je ko,posebno u onakvim borbama ,kuća za kuću i klasičnim čišćenjima.Vidio si npr.da su pripadnici srpskih snaga bili većinom u uniformama JNA,e sad,npr ,'klasična ' JNA je bilo u 'normalnoj' uniformi,onda si imao razne pripadnike jedinica u uniforma JNA ali sa onim zavezanim trakama na ramenu pa su se tako raspoznavali.Arkanovci su većinom bili u specifičnim uniformama ,i dio belih orlova isto,s tim da je isto tako dio Belih orlova bio obučen 'jna-ovski' ali su umjesto petokrake da šljemu imali dvoglavog orla.
S vremena na vrijeme i neki iz JNA bi 'skinuli' petokraku i kao i pripadnici raznih formacija nešto pisali po šljemu (zavisi od čega ili ako bi se prebacili u neku od tih jedinica'.

Aludiraš međutim na to da su neki ,s bilo koje strane,bili odjeveni u 'civilnu' robu,to je bilo u samom početku,prije formalnog početka bitke 24.08,i to kad su Mjesni odbori organizirali tkz. Straže,poslije toga puno manje,ali je bilo takvih slučajeva.

[Eric Prydz]

Millennium kaže:

Bilo je svačega.U nekim (nekad i mnogim ) momentima ti više ne bi znao ko je ko,posebno u onakvim borbama ,kuća za kuću i klasičnim čišćenjima.

Upravo tako, uz to danas postoje i sredstva komunikacije koja tada nisu postojala, a borba je bila vođena nerijetko prsa o prsa, s male udaljenosti. Uz sve to, odoru možeš i skinuti s mrtvog vojnika, a traku na ramenu ili čizme na nogama u tako bliskoj borbi možda nećeš iz različitih razloga moći primijetiti.
Srbi su tu mogli imati prednost bolje koordiniranosti i komunicirati kakvu akciju i kretanje vojnika među različitim frakcijama.

Aludiraš međutim na to da su neki ,s bilo koje strane,bili odjeveni u 'civilnu' robu,to je bilo u samom početku,prije formalnog početka bitke 24.08,i to kad su Mjesni odbori organizirali tkz. Straže,poslije toga puno manje,ali je bilo takvih slučajeva.

Pa da, na srpsko pobunjeno stanovništvo prije nego li se vojska JNA aktivno uključila u napad na grad, ali kao što sam napisao, to je mogao i profesionalni vojnik obučen u civilnu odjeću.