Bezuvjetna Ljubav

[tehuti]

yakuzza kaže:

Iluzija je tražiti stvarnost kroz čovekovu ličnu apstrakciju koju naziva svetom - čovek svakako živi samo u svojoj fikciji.

...A bogami ni mistične "spoznaje" koje su totalno subjektivnog predznaka te neće dovesti nikud dalje.

Ne treba ti psihoza da bi živeo u iluziji da je ovaj svet onakav kakav misliš da jeste (zato što si se ubedio da on jeste takav). Svet privremeno za nas postoji, no naše predstave o njemu su ti oblaci kojima sa podsmehom želiš reći nešto o tome kako neko drugi shvata pojavu tvojih oblaka.

Ne, nego mi privremeno postojimo za ovaj svijet. I ništa to neće promijeniti.

[tehuti]

Dragan kaže:

Nije mi jasno odakle vam ta sigurnost da je istina nesto do cega se moze doci samo razumom.
Kroz povijest je bilo dovoljno svedocanstava dozivljaja transcedencije, koji su ostavljali veliki trag na te osobe, a i mnoge oko njih.
Svrstati sve to u psihozu, iluziju, samozavaravanje mozga... mi se cini jos jeftinijim objasnjenjem od mistifikacije "vazdusastih dugovnjaka".
Ljubav na pr. ima svoju neporecivu "istinitos". Svrstati ju samo u domen hormona, gena... je po meni nedovoljno precizno.

To su sve subjektivni doživljaji. Stvarnost je nešto drugo. To što netko viđa lebdeće majmune ne znači da oni imaju ikakve veze sa stvarnošću kakva jest. Slažeš se? Ili trebamo u svakoj banalnoj halucinaciji ili tripu tražiti transcendentalni smisao?

[tehuti]

JA KOJI JESAM kaže:

Mozak... je dio projekcije. Projekcija nije Život. Stoga, Jastvo ne zavisi od projekcije ali dakako projekcija se projektuje iz Jastva.

A Jastvo... šta je to, kako jeste i kao se manifestuje?

Jastvo je Svijest, Duh apsoluta, cjelina Znanja kojim Biće potvrđuje da ono apsolutno jest, da postoji. Pri neposrednom doživljaju Sebe ono-koje-jeste, apsolut, Biće, Sebe doživljava Jastvom i svoje postojanje potvrđuje Znanjem-o-Sebi koje mu uvijek 'govori' JA JESAM. Taj govor nije zvučna manifestacija misli, već je to odraz apsolutnih kvaliteta u Sebi, u duhu istog (kvaliteta) koji se prema Biću (Sebi-postojanju, apsolutu) ispoljava kao Znanje-o-Sebi... ili jednostavno kao jedno JA koje je simultano i Jastvo.

Jastvo ne može da ode papa... ono što ode papa jeste pažnja, usmjerenje koncentracije i volje našeg Bića. No, iako usmjerenje koncentracije i volje našeg Bića ode 'papa' kao ti kažeš, Ja niti Jastvo ne nestaju pri tom, nestaje samo Svjesnost-o-ovom-Sebi, koji misli ... da jeste jedino dok može da misli.

Evo recimo primjer: H20 misli da je voda. Međutim, kada se stanje vode promijeni i kada se H2O rastvori u 2H i O onda Svjesnost o Sebi-vodi više ne postoji, ali dakako da postoji Svjesnost o Sebi H i H kao i Svjesnost o Sebi O.

Tako i Svjesnost-o-Sebi-čovjeku postoji sve dotle dok svi elementi koji čovjeka čine 'čovjekom' postoje u cjelini i obavljaju funkcije s ciljem da održe tu cjelinu (jednačinu), dok pri momentu 'papa' da, svakako, Svjesnost-o-Sebi-čovjeku nestaje ali nikako ne nestaje Svjesnost-o-Sebi kao svakom pojedinačnom elementu. Svi ti elementi još uvijek postoje kao izolovane uže Svjesnosti-o-sebi u projekciji.

Međutim, kada se Pažnja Bića (apsoluta) iz projekcije životnih iskustava u potpunosti okrene prema Sebi, dakle prema onom Ja oko kojega se i stvorila Svjesnost-o-postajućem-Sebi-čovjeku, onda se dešava nešto svojstveno tom odnosu sa Sobom; čitavo Jastvo se tad otkriva u Sebi, kao JEDNO, u tom Sopstvu, u JA, kao njegov nerazdvojivi sadržaj. Istovremeno i to Ja je podjednako i simultano sadržano u svakom drugom Ja koje sadrži u Sebi. Ja je apsolutno, nestvorivo, neuništivo. Ja JESTE Jastvo. Jastvo JESTE Ja.

Jastvo je dakle osnova Svijesti. Svijest je duh apsoluta. Apsolut jeste... postojanje... Biće-KOJE-JESMO. 'Svjesnost-o-Sebi-čovjeku stoga, može da ode 'papa', da, ali JA nikada. JA JESAM.

Bez mozga nema ni tvoje osobnosti ili osjećaja "ja". Jedino što ti možeš vjerovati da postoji neka apstraktna kopija tebe tamo negdje u vakuumu ili da prožima sve što postoji. Prvo, to je u najmanju ruku krajnje egoistično, ako ne i patološki narcisoidno. Drugo, istina je kategorija do koje se dolazi na objektivan a ne na subjektivan način. Svako osobno iskustvo je u domeni vjere.

A ovo što ti pričaš ja ne razlikujem od teologije. Samo što je tu minimum mitologije a maksimum kvazi-filozofskih laprdanja o apstrakcijama koje su produkt knjiga i akumulirane kulture. Baza svih tih uvjerenja se svodi na isto: ljudi jednostavno žele vjerovati. To je default pozicija. Ljudski mozak/um nema vremena niti procesorske snage (evolucijski gledano) većinu vremena tražiti istinu i objektivnost već se uvijek priklanja ugodnijim uvjerenjima i emotivno utješnim deluzijama.

Taj tvoj osjećaj "JA JESAM" nestaje prestankom rada mozga. Sve što si bio je nestalo. Budući da ljudsko biće ne može zamisliti vlastito nepostojanje, neminovno vjeruje u vlastito beskrajno postojanje. Iza toga nije samo psihološka motivacija (osjećaj sigurnosti) već i evolucijska, prirodna. Priroda nas je napravila takvima da ne možemo pravilno percipirati našu ograničenost i da ju uvijek izbjegavamo jer je ona stresna za naš osjećaj identiteta kakvu smo si stvorili ili razvili.

[JA KOJI JESAM]

tehuti kaže:

Drugo, istina je kategorija do koje se dolazi na objektivan a ne na subjektivan način. Svako osobno iskustvo je u domeni vjere.

Aha, zadržat' ću se samo na ovome ... za sad.

Dakle do istine na 'objektivan' način... A kako ćeš ti, koja si subjekat, i koja sve što doživljavaš u ovoj realnosti kao subjekat doći do objektivne 'slike' svijeta, do istine koja će biti, ni manje ni više do 'objektivna???

Zar ne shvataš apsurd?

Ti, kao Biće koje sebe smatraš 'čovjekom' jesi subjekat ove realnosti, što znači da sve što ti doživljavaš u ovom svijetu, pa i 'objektivnost' pristupa ka istini o sebi i svijetu, uistinu jeste tvoja subjektivna predstava... stoga, taj objektivni način, kako ga ti nazivaš, nije ništa drugo do subjektivna predstava nekakve iluzorne objektivnosti. Ta 'objektivnost' je fiksna ideja u tvojoj Svjesnosti, u Svjesnosti subjekta.
Objektivnost je dakle, iluzorna predstava u Svjesnosti Subjekta. Stoga, totalno je apsurdna pomisao da postoji objektivna istina.

Drugo, istina nije kategorija. Istina je istost Znanja, dakle apsolutna izjednačenost i izravnanje svih nejednakosti, povratak pažnje i volje Bića iz svih pozicija i svih predstava u JEDNO, u ISTO.

[yeeeah]

Istina je subjektivna. Svatko je doživljava na svoj način. Pa neko može očito čak misliti da ne postoji više od materijalnog i tako će biti sve dok ne promjeni mišljenje. Ili netko vjeruje u ovo i ono. Ja ne znam šta je istina, Ja jesam i to je šta znam trenutno. Šta će biti ne znam, ne mogu predvidjeti, iako sam imao simbolične snove koji su se ostvarili.

Šta se tiće bezuvjetne ljubavi. Mogu zamisliti nekoga tko dođe na stupanj da mu je sve ljubav i onda vidi ljubav u svemu svakome i to je bezuvjetna ljubav. Ali npr. ima ljudi koji su bili iskorišteni od ljudi koji su im prodavali maglu bezuvjetne ljubavi. Tko je tu naivan? Tko je falio? Jedno drugom su služili, privlačili se. Ali da li je to prava bezuvjetna ljubav. Doći nekom ubojici i reći volim te, a ovaj ti uzme svu lovu i upuca te, ili je to romantizacija bezuvjetne ljubavi.

Dakle, šta bi po opisu bila savršena bezuvjetna ljubav između dvoje ljudi? Da li netko može zamisliti uopće neki takav scenarij?

[angrif]

Abaddon0100 kaže:

Volis li sladoled od cokolade (umetni okus koji volis, ako vec ne volis cokoladu)? Zasto ga volis?

Pa i okus koji volimo je najvjerojatnije stvar instinkta ili dovoljno dobro pogođene kemije u tvornici. No radije reci što želiš reći.

Moj post se odnosio na to da ako netko kaže da se kod životinja sve svodi na instinkt a ne na osjećaje, taj se isti argument može primijeniti i na ljude.

[angrif]

yeeeah kaže:

Istina je subjektivna. Svatko je doživljava na svoj način. Pa neko može očito čak misliti da ne postoji više od materijalnog i tako će biti sve dok ne promjeni mišljenje. Ili netko vjeruje u ovo i ono. Ja ne znam šta je istina, Ja jesam i to je šta znam trenutno. Šta će biti ne znam, ne mogu predvidjeti, iako sam imao simbolične snove koji su se ostvarili.

Šta se tiće bezuvjetne ljubavi. Mogu zamisliti nekoga tko dođe na stupanj da mu je sve ljubav i onda vidi ljubav u svemu svakome i to je bezuvjetna ljubav. Ali npr. ima ljudi koji su bili iskorišteni od ljudi koji su im prodavali maglu bezuvjetne ljubavi. Tko je tu naivan? Tko je falio? Jedno drugom su služili, privlačili se. Ali da li je to prava bezuvjetna ljubav. Doći nekom ubojici i reći volim te, a ovaj ti uzme svu lovu i upuca te, ili je to romantizacija bezuvjetne ljubavi.

Dakle, šta bi po opisu bila savršena bezuvjetna ljubav između dvoje ljudi? Da li netko može zamisliti uopće neki takav scenarij?

Bezuvjetna ljubav može biti samo dobrota prema nepoznatoj osobi, u kršćanskom (ali ne samo kršćanskom) smislu-kada nekome pomažeš iz ljubavi prema Bogu, bez želje za nagradom..na način kako je to rekao Muhamed, da ti jedna ruka ne zna što radi druga. To znači bez predumišljaja, očekivanja, predrasuda i sl. Dakle samo želiš nekome pomoći jer je to dio tvoje prirode.

Privlačnost i ljubav u romantičnom smislu riječi nije bezuvjetna ljubav, jer očekujemo nešto od te druge osobe. Sreću, uzvraćenu ljubav itd.

Doći nekom ubojici i dati mu ljubav a on te upuca-to nije ljubav, već glupost.Ljubav ne bi smjela biti slijepo davanje, već davanje nečega nekome tko ima istinsku potrebu za time što daješ. Bilo da je to lijepa riječ, novac, pomoć u nekom drugom smislu te riječi.

Pojednostavljeno govoreći-dati novac kockaru da bi dalje kockao je loša stvar, dati novac djetetu koje nije tvoje za školovanje, to je velikodušnost...i da, forma ljubavi prema bližnjemu. Ako je namjera iza toga ispravna.

[Abaddon0100]

angrif kaže:

Pa i okus koji volimo je najvjerojatnije stvar instinkta ili dovoljno dobro pogođene kemije u tvornici. No radije reci što želiš reći.

Moj post se odnosio na to da ako netko kaže da se kod životinja sve svodi na instinkt a ne na osjećaje, taj se isti argument može primijeniti i na ljude.

Znam na sto se odnosio i slazem se.

Primjetih da si pred kraj posta iskazao nesigurnost izrazavajuci nadu u drugacije stanje stvari, stoga sam te odlucio pitati banalno pitanje koje bi ti moglo pomoci da si potvrdis ono sto si u ostatku posta i rekao.

Osobno bih takoder volio vjerovati da se iza svega sto radimo krije i nesto vise od samog koda, ali ne mislim da je tako. Ali znas sto, iako je nase ponasanje uvjetovano raznim nagonima i urodenim karakteristikama to ne znaci da emocije i osjecaji nisu stvarni i iskreni.

Uvjetovanost nasih emocija i osjecaja ne mora biti nesto lose, naprotiv. Upravo nam ta uvjetovanost omogucava vezivanje za konkretne objekte/subjekte. Bez uvjetovanosti bili bi potpuno ravnodusni, ako me razumijes? Sve bi nam bilo jednobojno, upravo zbog nepostojanja uvjeta.

[tehuti]

Abaddon0100 kaže:

Znam na sto se odnosio i slazem se.

Primjetih da si pred kraj posta iskazao nesigurnost izrazavajuci nadu u drugacije stanje stvari, stoga sam te odlucio pitati banalno pitanje koje bi ti moglo pomoci da si potvrdis ono sto si u ostatku posta i rekao.

Osobno bih takoder volio vjerovati da se iza svega sto radimo krije i nesto vise od samog koda, ali ne mislim da je tako. Ali znas sto, iako je nase ponasanje uvjetovano raznim nagonima i urodenim karakteristikama to ne znaci da emocije i osjecaji nisu stvarni i iskreni.

Uvjetovanost nasih emocija i osjecaja ne mora biti nesto lose, naprotiv. Upravo nam ta uvjetovanost omogucava vezivanje za konkretne objekte/subjekte. Bez uvjetovanosti bili bi potpuno ravnodusni, ako me razumijes? Sve bi nam bilo jednobojno, upravo zbog nepostojanja uvjeta.

Tako je. Cijelo vrijeme pokušavam reći nešto slično, no preduhitrio si me. Iako istina o prirodi stvarnosti može izgledati redukcionistička, kao da oduzima "magiju" od življenja, to ne znači da osoba ne može uživati i patiti kao bilo koja druga osoba koja ima emocije. Ništa to ne mijenja značajno ovo "banalno" postojanje koje svi dijelimo. Promjena perspektive može implicirati beznađe ili melankoliju, pasivnost, no to uopće ne mora biti tako, najčešće i nije, već je samo privremeno stanje prilagodbe na promjenjenu egzistencijalnu perspektivu. Došli smo do dna i do ruba samo-zavaravanja i dolazimo do neugodne istine. Pod a) ili si dopustimo da nas to odvede u pojačanje vlastite patnje (samim time i patnje drugih oko nas) ili b) želji, volji i ideji (eventualno samodisciplini) da poželimo smanjiti vlastitu patnju pravilnim shvaćanjem egzistencijalnog vakuuma i prilagođenjem vlastitih očekivanja stvarnosti kakva jest, bez potrebe da se opiremo ili da se borimo sa onim što ne želimo prihvatiti. Postoji i treća opcija koju nikako ne zagovaram osobno, ali shvaćam ako ljudi tome teže, c) izbjegavanje neugodne istine i odgovornosti bježanjem u svijet mašte, visokih idealističkih postignuća (iako ni osnovne stvari u svakodnevnom životu nisu sređene), kojekakva mistična uvjerenja koja samo hrane osobnu narcisoidnost, unutarnje gladno i emotivno nezrelo dijete u nama koje sve ravna po sebi, jer ne može razumijeti da stvarnost nije na njegovu/njezinu sliku i priliku već obrnuto.

[yakuzza]

tehuti kaže:

...A bogami ni mistične "spoznaje" koje su totalno subjektivnog predznaka te neće dovesti nikud dalje.

Istina oslobađa, ona harmoniše, isceljuje, razvija, prosvetljuje kako god se okrenulo - taj koji nije na tragu Istine teško može da je potvrdi pa ni da nešto o tome posebno govori sem kroz ograničeni intelekt koji sebi stvara imaginaciju odnosno fikciju o tome šta bi nešto trebalo da bude - jer je to samo misao koja nema nikakvu konzistentnost.

Izvor toga nije ni važan, izvor nije misao koja želi da dokuči drugu misao, kao što nije poznat ni konkretan univerzalni metod spoznavanja - jer zavisi od dubine vezanosti za impresije koja je jedina subjektivna osnova u tome, niti intelektu svakako izvor nije spoznatljiv jer on raspolaže isključivo svojim produktom a to je misao koju svest posmatra gubeći celinu iz vida. Duhovni život se živi punoćom, ne otrgnutim meditativnim trenucima ili praznim ritualima, ili pak intelektualnim naporima, niti mislima. Život u uobičajenom smislu je skup normi koje grubim naslagama izoliraju psihu i svest, dok se umišljena ličnost batrga da ostane u iluzornom balansu.

tehuti kaže:

Ne, nego mi privremeno postojimo za ovaj svijet. I ništa to neće promijeniti.

Sve što postoji za nas jeste iluzija koju držimo uza se, nema tu ni sveta niti nas zapravo, to što čovek zna i vidi, drži da Jeste - e, upravo je to sve što Nije.

[- nya -]

Istina je subjektivna. Svatko je doživljava na svoj način...

Ja mislim da je Istina objektivna. I samo jedna. Naravno da ce se pokusati opisati i poetskim i znanstvenim i glazbenim i inim jezikom, ali je jedna i ista i ako je netko 'vidi' i/li 'osjeca' i/li naslucuje, vidi je kroz sve te jezike. A to sto svatko sada ima svoju subjektivnu, to je zato sto ne vidi Jednu objektivnu.

[Ironrage]

Ja iskreno ne znam o čemu vi govorite kada govorite o "Istini".. zaista ne znam. Jebao vas taj duhovnjački žargon. Kada je u pitanju istina "o životu, svemiru, i svemu" svatko ima svoju istinu, da. Očito. Zahvalite to vašoj subjektivnoj metodologiji, i prirodi vaših pitanja.

No kakve veze ovo ima sa bezuvjetnom ljubavi.. pa zapravo nikakve, ali kada smo več odgovorili na temu zašto je ne ukrasti i pretvoriti u raspravu o svemu i svačemu, do sada je ta tehnika uvijek funkcionirala, jel.

ps. ispričavam se, mislim da sada znam. Vi zapravo govorite o aspektima vašeg svjetonazora.

[- nya -]

Pa u tzv. duhovnjackom zargonu bezuvjetna Ljubav je i Istina.

[yakuzza]

Ironrage kaže:

Ja iskreno ne znam o čemu vi govorite kada govorite o "Istini".. zaista ne znam. Jebao vas taj duhovnjački žargon. Kada je u pitanju istina "o životu, svemiru, i svemu" svatko ima svoju istinu, da. Očito. Zahvalite to vašoj subjektivnoj metodologiji, i prirodi vaših pitanja.

No kakve veze ovo ima sa bezuvjetnom ljubavi.. pa zapravo nikakve, ali kada smo več odgovorili na temu zašto je ne ukrasti i pretvoriti u raspravu o svemu i svačemu, do sada je ta tehnika uvijek funkcionirala, jel.

ps. ispričavam se, mislim da sada znam. Vi zapravo govorite o aspektima vašeg svjetonazora.

Bezuslovna ili božanska Ljubav dolazi samo sa sve dubljim spoznavanjem Istine, ona je ujedno i ispoljavanje iste.

Istina je samo jedna i celovita, nema ničeg izvana, nema dve Istine, niti "subjektivne Istine" postoji samo subjektivno neznanje o kojem se ovde ljudi kose po vasceli dan.

[Ironrage]

Nisam tebe pitao al ajde..

Za mene je ta istina laž. Svemir u kojem ja živim ne pokazuje nikakve znakove bezuvjetne ljubavi, več više bezuvjetne ravnodušnosti. I ovdje ustvari i moram malo projicirati emocije na svemir.

[yakuzza]

Ironrage kaže:

Nisam tebe pitao al ajde..

Za mene je ta istina laž. Svemir u kojem ja živim ne pokazuje nikakve znakove bezuvjetne ljubavi, več više bezuvjetne ravnodušnosti.

To za tebe, i ja to razumem.

[arna]

tehuti kaže:

Pa ako umre od te iste ozljede, onda doslovno ništa.

Ali kad ne umre, kao npr. netko tko je doživio tešku traumu mozga i vegetira mjesecima ležeći u krevetu- niti svjestan sebe, niti ičega oko sebe...a opet živi- diše, hrane ga, inkontinentan je, čak stalno otvorenih očiju...
Uostalom, kad spavamo isto nismo svijesni ničega oko sebe, a probudimo se još uvijek živi...tako da ipak mora postojati neko jastvo koje omogućava življenje, a nije nužno vezano za mozak, um, svijesnost.

Btw, slažem se da je Istina jedna i jedina, moglo bi se onda čak reći da je "objektivna", no kako je ipak svatko na ovom svijetu doživljava na svoj osobni, subjektivni način, kako je moguće utvrditi tko je uistinu bliži njenoj objektivnosti?

[Ironrage]

Zašto autonomni živčani sustav nazivaš 'jastvo'? mislim da zbilja nema potrebe za time.

[arna]

Ironrage kaže:

Zašto autonomni živčani sustav nazivaš 'jastvo'? mislim da zbilja nema potrebe za time.

Interesantno ha, u našim tijelima postoji nešto autonomno, nešto na što ne možemo svjesno djelovati, a bez čega ne možemo živjeti...pitam se pod čijim je to nadzorom, tko to regulira u nama... a mi pojma nemamo, no stvar uzimamo zdravo za gotovo. Pa čak i tek rođene bebe to imaju, iako im se ni mozak nije sasvim razvio, a svijesti još ni traga.

Zamišljam fensi bemvejac- servisiran, natankiran, s novim gumama, čak komforno opran ( uključen vosak, a i kemijsko čišćenje aktivnim kisikom po potrebi )- sam po sebi sasvim spreman za jurnjavu, no stoji u garaži jer ga nema tko voziti.
E pa vozač ti njemu dođe nešto kao jastvo, jer bez obzira što upaljenom autiću motor fino bruji i sve je spremno funkcionirati (poput AŽS), tek je vozač taj koji sve to pokreće, nadzire i u konačnici se autom služi.

[Ironrage]

arna kaže:

Interesantno ha, u našim tijelima postoji nešto autonomno, nešto na što ne možemo svjesno djelovati, a bez čega ne možemo živjeti...pitam se pod čijim je to nadzorom, tko to regulira u nama... a mi pojma nemamo,

Hipotalamus, i nitko u smislu što to ne funkcionira onako kako si ti to misliš. Ali dobro, ima ljudi koji vjeruju u još čudnije stvari..