Žalopojke nezaposlenih vol. 2

[mentalny]

Moze li netko objasniti koja je fora da poslodavac ne daje platne liste? Evo imam potencijalni posao za radit, frend mi radi u toj firmi vec, posto je slucajno ista bransa koju sam zadnji posao radio, idem ja njega pitat "jel ti poslodavac daje platnu listu" a on kaze da nije. Mene iskreno boli briga, sve dok mi uredno tece placa i prijava. ALi jednog dana cu morat imat neke platne liste ,barem te zadnje za HZZ ili kojesta. Mislim ono, sad cak razmisljam da ne prihvatim posao samo radi toga al onda cu opet ispast trazitelj dlake u jajetu.

[J. Knoxville]

Na zahtjev će ti dati platne liste.
Mene više živcira što se kod mene šalju na službeni mail, a ne bi se smjelo.

[Osmi]

Ja sam od bivšeg poslodavca svaki mjesed dobio na privatan mail platnu listu..

[sinisaplatz]

J. Knoxville kaže:

Na zahtjev će ti dati platne liste.
Mene više živcira što se kod mene šalju na službeni mail, a ne bi se smjelo.

Moram pitati....zašto ti smeta što ti šalju na službeni mejl?
U čemu je razlika da ti recimo pošalju na privatni mejl?

[Aurora1]

Na sve više mjesta vidim da ne daju platne liste.
Nekad je sve ok, nekad se zna dogoditi da ti daju plaću koju si tu obećali, a zapravo si prijavljen na minimalac i ostalo stave kao dodatke i bonuse, pa jedino to može biti neki zajeb. ( ako kasnije primaš naknadu i ako ti je bitno zbog mirovinskog). Svakako, može se to provjeriti.
Za hzz ti nije problem, ako primaš naknadu, samo ti daju na papiru plaću od zadnja tri mjeseca.

[Aurora1]

Nego, ne znam jeli prava tema.
Zbunjuje me kod nekih ljudi da se žale kao da su svugdje male plaće i tako, a kad naiđu na priliku za dobru plaću, ne žele se ni javiti za taj posao, jer "sigurno će me zajebati, ne virujem da nude toliko".


Pretpostavljam da se takvima ni ne radi, ali sve više čujem te priče. Više nego prije.

[Aurora1]

KILLERDOG kaže:

A isto kako su žene popusile spisku s ravnopravnošću i da trebaju raditi da bi bile iste

O čemu ti pričaš?
Eto, baš se žene žale što jadne više nisu pod čizmom svog muža.
Svi plačemo.

Nije stvar rada, nego samostalnosti kakve takve.
Dok žene nisu radile, pogledaj postotak zlostavljanih žena. Nisu imale gdje ići, mogao si ih tući svaki dan, ona nema gdje.
I rastave su bile sramota.

Pa jeli znaš kako je došlo do toga da žene uzimaju muževo prezime?
Ok, sad je to neka tradicija koja ti ne mijenja ništa.
Ne znam u kojem stoljeću je to bilo, svakako gledala sam film nekakav o tome.
Žene i djeca su imali muževo prezime jer su upisani kao njihovo vlasništvo, kao što je tebi danas auto upisano na tvoje ime.
Mogao je s njima raditi što god hoće jer su njegovo vlasništvo.

Malo sam predaleko otišla, ali ne mogu vjerovati da i danas ima ljudi koji misle da žene ne bi trebale imati prava.

[J. Knoxville]

sinisaplatz kaže:

Moram pitati....zašto ti smeta što ti šalju na službeni mejl?
U čemu je razlika da ti recimo pošalju na privatni mejl?

A zašto bi ostale kolegice i kolege imali uvid u moje dogovorene uvjete?
Plaća je poslovna tajna.

[sinisaplatz]

J. Knoxville kaže:

A zašto bi ostale kolegice i kolege imali uvid u moje dogovorene uvjete?
Plaća je poslovna tajna.

Kako bilo tko ima uvid u tvoj mejl?

[J. Knoxville]

Zar nikad nisi radio u zajedničkim uredima? Ustaneš od stola, odeš u drugu prostoriju, izađeš na pauzu... Ne sjetim se uvijek zaključati komp. Nikad mi nije palo na pamet sjesti za nečije računalo, ali ima nas svakakvih.
Ljudi vole njuškati, pogotovo dok su financije u pitanju.

Gdje god sam radio kolege su užasno opterećene time za koliko drugi rade. To što radimo na istom radnom mjestu ne znači da jednako radimo.
Osobno imam više zaduženja jer znam neke stvari odraditi vezane uz drugo područje koje nitko u uredu ne zna i shodno tome sam ispregovarao plaću. Zašto da nekome besplatno dajem svoje znanje koje sam stekao učenjem i istraživanjem?

[Raphael Adolini]

pa jel nije moguce otici u kadrovsku i zatraziti da ti promjene mail na koju ti dolazi platna lista...

u svakoj normalnoj firmi ne bi bilo previse filozofije oko toga i platna bi trebala dolaziti na privatni mail (GDPR)

inace mene dolazi lista na privatni mail i pdf je pod lozinkom.

[J. Knoxville]

Jesam. I onda dva mjeseca dođe na privatan i treći mjesec opet na službeni.

[MMachéte]

Hoce ti poruciti da tuces preveliku placu za to radno mjesto, jel bi ti bilo ok da ti se nesto smanji placa ?

[J. Knoxville]

Ne razumijem tvoj upis.
Da li ide mene?

Što je konkretno prevelika plaća za radno mjesto i tko to određuje da je prevelika? Radne kolege?
Konkretno moje radno mjesto nema propisan nikakav koeficijent jer radim kod privatnika i ono što direktor traži je znanje i efikasnost.
Zašto bih imao istu plaću kao i kolega do mene koji odradi minimalno što se traži od njega i ne pokazuje nikakav interes za preuzimanjem inicijative?

Kod razgovora za posao su mi ponudili više posla u odnosu na opis samog radnog mjesta na temelju mog iskustva i poznavanja dodatnog područja naravno uz veću plaću.

Zašto da pristanem na manju plaću? Jer kolege imaju manju? How yes no. Nitko ih ne spriječava da proširuju svoje horizonte.

Ljudi se trebaju prestati zamarati tuđim financijama i samo gledati kako svoje poboljšati. Nitko ne pita što ti radiš za tu plaću nego zašto ja nemam kao i on.
Nemam problema da netko ima veću plaću od mene. Trenutno sam svojom zadovoljan ali ne znači da ne radim na sebi da si osiguram više. Možda ne sutra ili za mjesec dana, ali u doglednoj budućnosti svakako.

[mik]

J. Knoxville kaže:

A zašto bi ostale kolegice i kolege imali uvid u moje dogovorene uvjete?
Plaća je poslovna tajna.

Plaća je poslovna tajna ako to firma tako definira ili ako ste međusobno tako ugovorili. Ako niste, politika firme može biti da su svi bruto iznosi plaća javni tj. dostupni svim zaposlenicima. To je čak i trend u svijetu, za razliku od prijašnjih godina kad se nisu otkrivale plaće drugih zaposlenika. Ono što je zaštićeno GDPR-om su tvoji osobni podaci koji su ponekad vezani uz neto plaću (npr. djeca, uskrate na plaću i tako to i to firma ne smije otkrivati drugima).

A tvoj problem s mejlom mi baš nije jasan jer ako u uredu otvoriš i privatni mejl i ne zaključaš ekran kad se digneš od stola, netko tko sjedne za kompjuter može se naviriti i u taj mejl. To je druga vrsta problema ako netko sjeda za tuđi kompjuter i kopa po njemu bez pitanja (nevezano samo uz plaću).

Generalno mi je zanimljivo kako u klasičnim firmama ljudi ne znaju koliko je kome plaća. Sve se zna, ako ništa drugo procuri od onih koji obračunavaju.

[J. Knoxville]

Mislim da si u krivu. Po onome što sam imao prilike doživjeti, poslodavci ako nemaju kolektivni ugovor tretiraju plaću kao poslovnu tajnu jer ne žele pobunu u kokošinjcu što je meni ok.
Zašto bi netko morao znati za koliko radim? Mene tuđa primanja ne zanimaju i isto tako svoju plaću i uvjete smatram svojom privatnom stvari. Ipak sam se za svoje uvjete sam izborio na razgovoru.

Ne može mi nitko "pogledati" u privatan mail jer poslovno računalo ni pod razno ne koristim za privatne stvari. Uz pametne telefone ni nema potrebe za računalom na poslu da bi se pogledao privatan mail.

Radio sam dvije godine u velikoj firmi u kojoj je bilo zaposleno nekoliko ljudi da samo po cijele dane nadziru zaposlenike. Zahvaljujući tom iskustvu prakticiram odvojenost privatnog od poslovnog.

Često se dogodi da u radnom vremenu nemam vremena ni na WC otići, a kamoli raditi nešto drugo mimo posla pa svejdno privatan mobitel ne želim spojiti na WiFi na poslu.
Opis posla je takav da se u 8h radi punom parom kad je sve vezano uz raspored, ali zato dok završi radni dan, onda je uistinu i završio. Nitko me neće gnjaviti izvan radnog vremena niti zivkati što mi je uz plaću jako bitno. Na svu sreću mogu se pohvaliti da trenutni poslodavac privatno vrijeme zaposlenika poštuje.
Eventualno će te nazvati samo ako je nešto jako jako hitno, sve ostalo može pričekati sutra.
Prije ću ja zvati direktora nego on mene.

[KILLERDOG]

Aurora1 kaže:

O čemu ti pričaš?
Eto, baš se žene žale što jadne više nisu pod čizmom svog muža.
Svi plačemo.

Nije stvar rada, nego samostalnosti kakve takve.
Dok žene nisu radile, pogledaj postotak zlostavljanih žena. Nisu imale gdje ići, mogao si ih tući svaki dan, ona nema gdje.
I rastave su bile sramota.

Pa jeli znaš kako je došlo do toga da žene uzimaju muževo prezime?
Ok, sad je to neka tradicija koja ti ne mijenja ništa.
Ne znam u kojem stoljeću je to bilo, svakako gledala sam film nekakav o tome.
Žene i djeca su imali muževo prezime jer su upisani kao njihovo vlasništvo, kao što je tebi danas auto upisano na tvoje ime.
Mogao je s njima raditi što god hoće jer su njegovo vlasništvo.

Malo sam predaleko otišla, ali ne mogu vjerovati da i danas ima ljudi koji misle da žene ne bi trebale imati prava.

Misliš,dok su muškarci isto bili vlasništvo vlastelina ? Pa je isti s njima mogao raditi kako je htio?

Je,sve super, poslodavci sretni jer ima duplo više radnika pa mogu dati manje love

I gdje to imaju točne statistike žena koje su zlostavljane tamo prije 1940tih na hr područjima?


I sad nađi u mom postu di sam ja rekao da žene ne bi trebale imati prava, gdje sam to napisao ?

[Aurora1]

KILLERDOG kaže:

A isto kako su žene popusile spisku s ravnopravnošću i da trebaju raditi da bi bile iste

Evo ovdje si rekao.

Prema definiciji ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata.

Evo ako ti se triba sve crtat.
Ili po tebi ravnopravnost i pravo izbora nemaju veze s vezom?
Ako ti je toliko bitno. Ok, tebi je smiješno što su žene ravnopravne sa muškarcima?
I još neko izrugivanje da smo " popušile spiku".

[mik]

J. Knoxville kaže:

Mislim da si u krivu. Po onome što sam imao prilike doživjeti, poslodavci ako nemaju kolektivni ugovor tretiraju plaću kao poslovnu tajnu jer ne žele pobunu u kokošinjcu što je meni ok.
Zašto bi netko morao znati za koliko radim? Mene tuđa primanja ne zanimaju i isto tako svoju plaću i uvjete smatram svojom privatnom stvari. Ipak sam se za svoje uvjete sam izborio na razgovoru.
...

Ja sam se osvrnula na tvoje "plaća je poslovna tajna" pa djeluje ko da je to neko pravilo. To stvarno ovisi o poslodavcu, nije neko generalno pravilo. Dugo godina se u praksi išlo striktno u tom smjeru da su plaće povjerljive, da se o tome ne razgovara i sl. Trend se u svijetu stvarno mijenja i sve više velikih firmi ide u otvorenost podataka o plaćama (kod nas to baš još nije slučaj).

Jer sve ima svoje pozitivne i negativne strane.

Ako su plaće javne, možeš imati kako ti kažeš "pobunu u kokošinjcu". S druge strane, novi trend je da s javnim plaćama naznačiš da, bar u teoriji, tko više i bolje radi, ima veću plaću. Naravno, to funkcionira u normalnom okruženju, ne u firmama gdi je zaposlen mali od susjeda da sjedi i gleda u zid.

I naravno da i u tim velikim svjetskim firmama gdje plaće postaju javne menadžeri će otkriti svoje plaće, ali će zadržati za sebe razne dodatke, bonuse i sl.