Je li popularno biti robot?

[The Maystor]

Nisam jos konkretizirao ciljeve, ali znam da su mi velike zelje cim vise biti komunikativniji, cim vise biti u prirodi i cim vise biti drustveniji i opusteniji

Za realiziciju vecine ideja imam sposobnosti , samo sto neke ideje trebam bolje pripremiti (
{uz veci vlastiti angazman i podrsku ljudi}

Vjerojatno je da ih ostvarim, nema smisla da si dajem neko vremensko ogranicavanje, vec radje u hodu {dan po dan} gledam da nadjem ono sto mi je potrebno.

Moja realizicija...hm, moja realizacija i moje reakcije u vecini slucajeva ne bi naskodike nikome {osim mozda meni samome ako bih osjecao preveliku iscrpljenost}

Vjerojatno cu trebati neke financije, zasada radim posao s redovnom placom, tako da sto se toga tice, nisam previse zabrinut.

[Carpe Diem!!!]

Sva ova objasnjenja i racionalizacija padaju u vodu kada je u pozadini svega strah. Najjaca emocija. Ne samo kod tebe. Kod mnogih. I onda kako bismo kamuflirali to sto se nismo usudili navodimo masu, nazovi, prepreka.

Neko se usudi. Neko ne. U tome je sva sustina.

[The Maystor]

Netko se ponekad i usudi, ali ga pretpostavke i ranija iskustva upute na to da ipak za neke stvari jos nije vrijeme, da neke odluke trebaju biti bolje pripremljene {jer steta je patiti zbog brzopletosti}

[Carpe Diem!!!]

Usuditi se i pretpostavke ne idu jedno s drugim.

[descender]

The Maystor kaže:

Netko se ponekad i usudi, ali ga pretpostavke i ranija iskustva upute na to da ipak za neke stvari jos nije vrijeme, da neke odluke trebaju biti bolje pripremljene {jer steta je patiti zbog brzopletosti}

A s druge strane.. "počesto se desi.. da određene, mnogobrojne, kvalitetne situacije, budu propuštene zbog previše razmišljanja baziranog na negativnom iskustvu.. te po lagu između kontemplacije i djelovanja, načina djelovanja.. premalo djelovanja.". Da postoji nekakvo natjecanje u mentalnom ping-pongu; maystore, bio bi vjerojatno (u slučaju da po kontemplaciji oko ne/mogućnosti, ne/potrebnosti, ne/željenosti sudjelovanja, ne zakasniš na prijavu) šampion.

[Nightb1rd]

Hmmm. Čovjek i jest automat u jednoj mjeri... meni se čini da je Carpe najbliže odgovoru riječ je o strahu u osnovi kao i o navici (što je opet strah od promjene).

[The Maystor]

Navike i strahovi? Eh, sad, mozda je to i genetski, mozda je to zato sto je samopouzdanje pocelo padati zbog jako cestih prepreke, samim time prepreke su , logicki, uzrok novih tegoba {i povratak na starije tegobe}

Sto vrijedi {pri/po}vremena zona komfora kad je i takav komfor veoma robotiziran i u njemu je teze naci rjesenja za suocavanja s preprekama?

Kako ne biti zabrinut ako se vidi da ono sto je prije bilo blizu, da se i to udaljuje?

Pronaci pravu dozu energije, pravo ssmopouzdanje, eh to bi bilo veoma poticajno, to bi unijelo vise dinamicnosti kroz zivot. Puno je zelja, naizgled puno je i vremena, a mozda, eh mozda je i vrijeme nametnuta iluzija koja je oppet prisutna zato sto tako {nadpolovicna} vecina kaze da je to potrebno, da je to logicno.

[kikakm]

The Maystor kaže:

Navike i strahovi? Eh, sad, mozda je to i genetski, mozda je to zato sto je samopouzdanje pocelo padati zbog jako cestih prepreke, samim time prepreke su , logicki, uzrok novih tegoba {i povratak na starije tegobe}

Sto vrijedi {pri/po}vremena zona komfora kad je i takav komfor veoma robotiziran i u njemu je teze naci rjesenja za suocavanja s preprekama?

Kako ne biti zabrinut ako se vidi da ono sto je prije bilo blizu, da se i to udaljuje?

Pronaci pravu dozu energije, pravo ssmopouzdanje, eh to bi bilo veoma poticajno, to bi unijelo vise dinamicnosti kroz zivot. Puno je zelja, naizgled puno je i vremena, a mozda, eh mozda je i vrijeme nametnuta iluzija koja je oppet prisutna zato sto tako {nadpolovicna} vecina kaze da je to potrebno, da je to logicno.

Strahovi o kojima ti pričaš nisu genetske prirode. Evolucijski imamo uvjetovanje strahove, one osnovne za preživljavanje.
Probaj malo logičnije, objektivnije sagledati stvari.
Kad dođeš do faze da budeš prisiljen raditi promjene, onda nećeš imati izbora. Niti ćeš imati vremena misliti na strahove, a oni će i s vremenom ispariti.
U čemu ti nedostaje samopouzdanja?
Kažeš nešto bilo prije, sad se udaljuje...pa to je normalan dio života, nema za ništa garancije, kontrole, pravila i sl.
Danas se svašta prodaje, može sjest na trg i prodavati duboke filozofske misli zainteresiranim prolaznicima. Upakiraš to u nešto kreativno, vidljivo, da privučeš pažnju i voila.

[The Maystor]

Zasto bi bio prisiljen radit promjene? I tko kaze da ne bih imao izbora?

Samopouzdanje mi nedostaje u medjuljudskim odnosima, novim poznanstvima, nekako vidim da kolko god da se trudim, vecina ljudi iz okoline me ne razumije, vecina ljudi ima potrebu za cestim kritikama, a pohvale su rijetke.

[Carpe Diem!!!]

To sve tako vidiš jer podsvjesno ovisiš o njihovom mišljenju.

I time si konstantno u začaranom krugu onog što su oni a ne onog što si ti.

[The Maystor]

A to je vjerojatno zato sto mi se cesto dogadjalo to da mi je do uspjeha, do ostvarivanja nekih zelja, da mi je falilo vrlo malo, i onda samim time kada veca kolicina prilika pobjegne, a moglo je biti tako blizu, tada eto, vise tih manjih neuspjeha, ono kad 1 % u prosjeku fali, i kada veca kolicina tih 1 po 1 % se zbroji, tada dodje do toga da se previse skuplja pod tepih, i onda me povremeno napusti optimizam, napusti me dobro raspolozenje koje smatram prirodnim, aki koje izgleda previse forsiram.

[descender]

Vračanje na razboritost. Logiku barem. Koliko je falilo ili ne, moguće bi bilo znati jedino "ostvarenjem". "Prelaženjem margine". Retrospektivna kontemplacije, ruminacija.. (samo) kao maštalačka teza obojena tonom sive, zavisno, pozitivne ili negativne potrebe, manipulativne samokritike. Self-correcting, moguće, loše pisani algo, unutar moguće, tin-man samodostatne kutije u službi (funkciji, smislu, definiciji) zaokruženih uvjetovanja.. promatranja (ne kao promatrač) "self-correcting" razvoja ili entropije algoritama.
1% + 1% nije 2%?

..vežba iz motorike
može da te pokrene
vežba iz motorike
može da, može da, može da
može da te pokrene
igra i ne prestaje
preko svake granice
dobro je, dobro je, dobro je
dobro naelektrisan
precizne konstrukcije
tajne tehnologije
seti se, seti se, seti se
seti se instrukcije
vežba iz motorike
slobodan si robote
robote, robote, robote..

[The Maystor]

Ova juźina je kaos, toliko ćesta pospanost uz koju je veoma tesko funkcionirat. Lezim tako sinoc i scucurim se, pozelim opet zimu, pozelim bas hladnu zimu, pustim laganu muziku i imam neki polusan, ali u kojem sam na trenutak osjetio potpunu nezainteresiranost za aktualni zivot, potpuno neki sjetno nostalgicni osjecaj.

Cini mi se da sam u tom polusnu najvise mislio o tome kako je lijepo spavati, kako mi se uopce neda neke dodatne aktivnosti, radnim danima posao i spavanje, vikendom jos vise spavanja, jos vise sanjarenja, jednostavno u snovima je ljepse, u snovima osjecam priblizavanje prirodi, osjecam srdacnost i kreativnost, osjecam sjaj, osjecam bolje puteve.