Natrag   Forum.hr > Lifestyle > Zdravlje

Zdravlje Najvažnija stvar na svijetu
Podforumi: Žensko zdravlje, Stomatologija i oralna higijena

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 09.01.2008., 15:04   #81
Mozes kriviti mamu, ali ne mozes vratiti vrijeme tako da je bedasto zapravo time razbijati glavu.

Tvoj decko je cudan, on se vidim nije protiv niceg borio vec se prilagodio situaciji: "ah, moj tata je alkoholicar, moram se s time nositi". Idiotizam, ali ima takvih. Recimo tvoja mama se isto prilagodila.

Gdje je sada tata od decka?
__________________
Ptičica! :)
Ipanema is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.01.2008., 15:05   #82
Pa ako je i sam to prolazio,mogao bi pokazati malo više razumijevanja
Sigurno ti je jako teško i čitajući to, najrađe bi te odvukla nekamo na sigurno, u mir,gdje nema tog pakla jer nitko ne zaslužuje tako živit.
A alkosi su ti sebični ljudi,samo sebe vide i bocu...
mia_mia is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.01.2008., 15:08   #83
Ipanema-
tata od decka je normalno kuci jednostavno je sam odlucio da ne pije jedan dan i tako ne pije vec 5 godina, mislim da je to njemu bilo zbog zdravstvenih razloga. al moga oca nista ne moze da prestrasi, padne, razbije se, uhvati ga srce, gusi se, ne zeli doktoru ali sve prezivi i nekako kao da se lijeci alkoholom, mislim glupo to zvuci ali meni to nekad tako izgleda.
neka_mala is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.01.2008., 15:11   #84
Je.... se tvom decku, da prostis

Njegov tata je PRESTAO sam od sebe. Nema vece nagrade od te.
Naravno da je zaboravio brzo kroz sta je prolazio.
No mozda njemu uopce nije bilo kao tebi, a i moze biti totalno drugi tip osobe.
__________________
Ptičica! :)
Ipanema is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.01.2008., 15:11   #85
Da, dečko ti je stvarno čudan! i bježi od njega molim te dok još možeš. Imaš 22 godine, ženo, nemoj se zakopat kao što sam se ja! Moj savjet ti je da ih sve odjebeš, posvetiš se faksu i postaneš svoj čovjek...
sanchy is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.01.2008., 15:14   #86
..a usput se možeš i zaljubiti u nekoga (ili ne moraš, i to je ok...) Budi jaka tj. budi SVOJA!
sanchy is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.01.2008., 21:24   #87
Dečko nije u takvoj situaciji i ne može te razumjeti. Nitko tko nije imao oca alkoholičara ne shvaća kakav je to pakao. A očekivati od dečka da ti riješi probleme: pa to je preidealistično. Na žalost, ili na sreću, svoje probleme u životu ćeš morati rješavati sama, i morat ćeš biti jača nego tvoja mama.
Dakle, ostavimo tvoga dečka po strani, ja ti se obraćam kao osoba koja je to sve prošla i koja je bila u skoro istoj situaciji u kojoj si ti sada. Prošla sam sve: od vječite nesigurnosti jer nikad nisam znala kada će početi očev sljedeći nervozni ispad, pijana tirada, višesatni govori, kritiziranje svakog mog poteza...prošla sam svu mržnju prema njemu, maštanja da ga ubijam, trujem; mržnju prema majci jer me donijela na svijet u takvu obitelj, prema sestrama i bratu jer su otišli i ostavili me u takvoj obitelji.....Eto, ako ti nešto znači to da nisi sama u tome sveme, da nas ima još....
Sve to će na žalost prestati tek kad jednog dana odeš iz te kuće. Savjetujem ti da se što prije potpuno osamostališ. Tek kada budeš imala svoj novac i ne budeš finanacijski ovisila o ocu, moći ćeš mu reći u facu da se goni i početi graditi svoj život. Neće ti biti lako, jer nama, djeci alkoholičara, sve one stvari koje drugi ljudi uzimaju zdravo za gotovo, dolaze s puno više truda. Ali ako radiš na sebi i ne dopustiš da ti jedna slaba, sebična i bolesna osoba određuje život shvatit ćeš da si vrijedna ljubavi (iako te roditelji nisu voljeli) i naći ćeš i dečka koji će te voljeti kako zaslužuješ i napokon, moći ćeš sama voljeti sebe. Neće ti biti lako, vjeruj mi, ali želim ti puno sreće u budućem životu i stvarno, ako ti to išta znači, nisi sama, puno nas je to prošlo i bit će bolje. Uvijek će boljeti, ali će biti bolje.
Maslina is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.01.2008., 23:31   #88
Quote:
Maslina kaže: Pogledaj post
Dečko nije u takvoj situaciji i ne može te razumjeti. Nitko tko nije imao oca alkoholičara ne shvaća kakav je to pakao. A očekivati od dečka da ti riješi probleme: pa to je preidealistično. Na žalost, ili na sreću, svoje probleme u životu ćeš morati rješavati sama, i morat ćeš biti jača nego tvoja mama.
Dakle, ostavimo tvoga dečka po strani, ja ti se obraćam kao osoba koja je to sve prošla i koja je bila u skoro istoj situaciji u kojoj si ti sada. Prošla sam sve: od vječite nesigurnosti jer nikad nisam znala kada će početi očev sljedeći nervozni ispad, pijana tirada, višesatni govori, kritiziranje svakog mog poteza...prošla sam svu mržnju prema njemu, maštanja da ga ubijam, trujem; mržnju prema majci jer me donijela na svijet u takvu obitelj, prema sestrama i bratu jer su otišli i ostavili me u takvoj obitelji.....Eto, ako ti nešto znači to da nisi sama u tome sveme, da nas ima još....
Sve to će na žalost prestati tek kad jednog dana odeš iz te kuće. Savjetujem ti da se što prije potpuno osamostališ. Tek kada budeš imala svoj novac i ne budeš finanacijski ovisila o ocu, moći ćeš mu reći u facu da se goni i početi graditi svoj život. Neće ti biti lako, jer nama, djeci alkoholičara, sve one stvari koje drugi ljudi uzimaju zdravo za gotovo, dolaze s puno više truda. Ali ako radiš na sebi i ne dopustiš da ti jedna slaba, sebična i bolesna osoba određuje život shvatit ćeš da si vrijedna ljubavi (iako te roditelji nisu voljeli) i naći ćeš i dečka koji će te voljeti kako zaslužuješ i napokon, moći ćeš sama voljeti sebe. Neće ti biti lako, vjeruj mi, ali želim ti puno sreće u budućem životu i stvarno, ako ti to išta znači, nisi sama, puno nas je to prošlo i bit će bolje. Uvijek će boljeti, ali će biti bolje.
Koliko god grozno zvucalo nekako mi je lakse kad cujem da je neko izasao i prosao kroz to sve i izborio se za sebe. Tema jeste malo otisla na mog decka, to je nekako sve povezano, ja pokusavam biti dovoljno jaka i svjesna situacije ali isto tako znam da sama bez necije pomoci ne mogu otici od kuce dok ne zavrsim fax, i cak i kad bi htjela to moj otac bi pjan dosao po mene, trazio me i svasta bi bilo, zato sam nekako razmisljala da je mozda decko jedini koji me trenutno moze izvuci al i on je jos nesiguran u sebe i u zivot svoj a pogotovo moj. Evo i danas mi je tata pjan, ovaj put malo manje jer se prosli put slomio kad se napio, jako lose je izgledao krv na svakom mjestu pa je za cudo bozije sjedio u kuci 8 dana bez kapi alkohola jer ga je bilo sramota izaci takvom. Ali opet sve isto on je dovoljno svjestan svega samo sto je on covjek koji ne mari za druge pa tako ni za mene. Ja sam samo trazila mozda neku potporu ovdje, jer svi pa i ja znamo izlaz iz ovakve situacije koji moze biti trenutno nemoguc ali je ipak neki izlaz.
neka_mala is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.01.2008., 19:28   #89
Eto, ja sam isto izdržala cijeli faks s mojim ocem. Je li živiš stalno s njima ili ideš na praznike doma? Uvijek te može tješiti činjenica da će jednog dana to ipak sve proći. Kada završiš faks i pođeš sama zarađivati, moći ćeš pomoći sebi i mami. Pokušajte oca staviti u bolnicu. Kada se tako razbije, pokušajte razgovarati s liječnikom da ga hospitalizira bar na tjedan, dva da se odmorite. Ne možeš gledati na to da njemu nije stalo do tebe. On je bolestan i stalo mu je samo do njegove bolest, tj. alkohola. Što prije se pomiriš s tim bit će ti lakše. Aj, drž se, javi se slobodno na p.m. ako nekad zatrebaš podršku.
Maslina is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.01.2008., 20:19   #90
Quote:
Maslina kaže: Pogledaj post
Eto, ja sam isto izdržala cijeli faks s mojim ocem. Je li živiš stalno s njima ili ideš na praznike doma? Uvijek te može tješiti činjenica da će jednog dana to ipak sve proći. Kada završiš faks i pođeš sama zarađivati, moći ćeš pomoći sebi i mami. Pokušajte oca staviti u bolnicu. Kada se tako razbije, pokušajte razgovarati s liječnikom da ga hospitalizira bar na tjedan, dva da se odmorite. Ne možeš gledati na to da njemu nije stalo do tebe. On je bolestan i stalo mu je samo do njegove bolest, tj. alkohola. Što prije se pomiriš s tim bit će ti lakše. Aj, drž se, javi se slobodno na p.m. ako nekad zatrebaš podršku.
Hvala na podrzci, zivim nazalost s njima cijelo vrijeme, fax mi je u istom gradu. Najveci cilj u zivotu mi je zavrsiti fax i izvuci i sebe i mamu iz ovog. Nazalost tatu nigdje ne mozemo staviti, ni kad se razbije jer on ne zeli nikako doktoru, nikako! To je bas nemoguca misija. Ako su neke vece svadje ne smijemo zvati policiju jer oni ga mogu odvesti na noc da se otrijezni al problem je sto ce on opet da se napije i bude gori nego sto je bio. Tako da ono tu nemamo nekog izbora, al mi jako puno znaci sto sam naisla na nekog tu ko je imao isti problem. Ljudi nekako nece da pricaju o tome, i u mojoj okolini sam sigurna da ima jos ljudi s takvim problemom ali se to nekako sve unutar obitelji "zataskava".
neka_mala is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.01.2008., 22:57   #91
Pa ni ja ne pričam o tome s ljudima koje znam. Ovako na netu ti je sve lakše, imaš i par stranica o tome, nisu loše, pomalo su u djelovima i pesimistične, ali dosta objašnjavaju, evo ti linkovi:
http://www.moravek.net/kla/38-002.html
http://www.poliklinika-harni.hr/teme...koholicari.asp
Tamo ti fino piše da smo mi sjebani i da ne volimo s drugim ljudima pričati o tome. Ja želim vjerovati da ću jednoga dana to moći normalno reći ljudima, ovako sam to u životu priznala samo dvjema jako bliskim osobama.
Maslina is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2008., 01:11   #92
ja sam do prije 2 godine isto tako sutala, nikom nisam nista govorila ali onda se prelomilo nesto u meni, jednostavno sam morala nekom reci i htjela sam da ljudi znaju kakav je moj otac covjek u biti. to je prvi i glavni razlog zasto sam ja o tome pocela pricati.
neka_mala is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2008., 18:02   #93
hej...........sasvim te kuzim kako ti je. moja majka je alkoholicarka odkad znam za sebe a sada mi je 24 godine. svasta sam dozivjela. ............. zlostavljana i fizicki i psihicki... ona je jedna jako pametna i inteligentna osoba ali eto ima jednu veliku manu i slabosti ; voli piti. kada sam se udala dobila sam alkica za svekra s kojim i zivim. taj je svaki dan popio po 4-5 litara vina. vjecno ubijen, sve dok ga nismo moj tata, muz i ja nismo odvezli u popovacu na ljecenje. bio je 4 mjeseci tamo i sada ima godinu i pol kako ne pije. malo je spaljen ali ne pije i to je velika stavar i za meni veliki uspijeh.
uz sve to, osnovao je nedavno klub ljecenih akoholicara, pa mozda ti mogu nekako pomoci jer znam puno ljudi s kojim bih malo vise mogla popricati sto napraviti.
mama pije anatbuse i antidepresive i bolje joj je, ali zna nekada popiti sto nas sve jako zaboli. najvise je izdrzala bez alkohola 2 mjeseca ali mi se nedamo i trudimo se svi dalje da joj pomognemo....njima treba velika podrska jer to je jako jako teska ovisnost i bolest....
ariel23 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2008., 18:14   #94
[QUOTE=mia_mia;12073943]
Quote:
Ipanema kaže: Pogledaj post
Decko ti je stvarno "biser"
On i ti bi se trebali dogovoriti da tvog starog zaskocite kada nije pijan i da mu zavezete ruke i noge, ugurate ga u auto i na silu odvezete u bolnicu na razgovor pa da vidite kako ce to izgledati Trebao bi jedan dobar psiholog koji ce ga izdevetati pitanjima i mrcvariti dok ne pocne plakat
QUOTE]

Upravo tako Skoro pa tako se alkoholičari transportiraju na liječenje.
gle ako maltretira svoju obitelj treba nazvati najprije popovacu i s njima porazgovarati i onda nazvati policiju koja ce doci po njega i odvesti ga tamo. on moze tada izaci i bolnice tek onda kada zena potpise.
ja sam bila u par navrata u popovaci kada sam isla u posjet svekru i imala sam sto vidjeti. inace ne pijem i nikada u zivotu nisam se popila a kamoli se napila jer alkohol ne mogu smisliti, ali da pijem mislim da bih isti tren stala, kada sam vidjela te nakaze od ljudi.... sto alkohol zna napraviti od covjeka to je nesto strasno. nedaj boze nikome.......
ako mogu bilo kako pomoci slobodno reci........
ariel23 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2008., 22:07   #95
Bok

evo da se i ja malo nadovežem na ovo

imam 26 godina i moj tata je alkoholičar, od 1.1.2008. je u bolnici na liječenju od alkohola.
ne, nije to bila novogodišnja odluka, nego je tamo završio nakon što je dobio alkoholnu padavicu iliti epilepsiju.
cijeli život pije, ali nismo ga prepoznali kao alkoholičara jer je stalno lagao "ne, ne pijem puno", "svi piju", "umoran sam", uz to sve uredno je išao na posao i nije bio nasilan u fizičkom smislu.
Verbalno je druga priča.......vrijeđao bi non stop....a ja sam dosta "zapaljiva" pa bi u meni imao uvijek dobrog "partnera" za svađu......
i tako na Staru godinu smo se jako posvađali, pale su i ružne riječi, i otišla sam dečku........drugi dan završio je u bolnici, proživio je Delirijum tremens ili alkoholno ludilo, imao temperaturu i jedva se izvukao.......sad mu situacija hvala Bogu ide nekako na bolje, doduše sporo.
kad sam postala svjesna da bi mogao umrijeti, postala sam svjesna i toga koliko smo mi tome svemu pridonjeli, nesvjesno naravno.

njegov tata je bio pijanac i moj tata je gledao situaciju doma, a inače je dosta osječajan i osjetjiv, prividno svi funkcioniramo normalno, no prestali smo slušati jedni druge.......

doktor u bolnici je rekao "za njegovo pijanstvo kriv je on i moja mama, jedan 49% drugi 51%, no nezna se na kojoj je strani onaj jedan postotak"...

pomisao da više nemam tatu a da smo se taj dan rastali posvađani duboko me potresla.....provodili smo mi puno lijepih dana zajedno.....išli pecati ribu, brati gljive.....ipak ja svog tatu jako volim......i stoga jedva čekam da se nakon tih par mjeseci vrati doma i da počnemo sretniji život.......i mami jako fali, premda su stalno ratovali......

pitam ja mamu "jeste se vi kaj seksali ovak kad ste stariji", a mama veli "da baš i ne, jer ona nije raspoložena" ...........naravno da nije kad joj je seks obaveza a ne izraz ljubavi........učili su ju tako doma........
da li ste se kad poljubili u usta.....ogdovor je isto takav.

a uvijek je bila prema njemu dobra, kuhala, prala, .......ali možda je on želio malo više ljubavi......da ga netko uvaži.......

eto toliko, razloga je mnogo, i sad tek vidim da se isplati boriti, a ne prepustiti stanje vremenu pa dokle ide.......
kikikiki is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2008., 00:03   #96
[QUOTE=ariel23;12146176]
Quote:
mia_mia kaže: Pogledaj post
gle ako maltretira svoju obitelj treba nazvati najprije popovacu i s njima porazgovarati i onda nazvati policiju koja ce doci po njega i odvesti ga tamo. on moze tada izaci i bolnice tek onda kada zena potpise.
.
Konačno najkonkretniji savjet. Upravo tako, nazovi Popovaču ili još bolje ako možeš dogovori s nekim od njih razgovor. Dogovori se sa braćom da i oni učestvuju u tome ako žele (trebali bi). U slučaju da ih se to tiče kao lanjski snijeg onda ih o konkretnim stvarima nemoj više obavještavati. Mama bi naravno trebala biti upoznta i 100% na tvojoj strani. Dečka ne miješaj. Netko od obavještenih i odgovornih dati će ti uputstva što i kako učiniti. I bez milosti. Ovo je prije svega razuman čin, koji će u konačnici i njemu pomoći.

Ako plan A ne uspije onda odmah prijeđi na plan B.
Koliko ti je još ostalo godina do završetka studija?

Punoljetna si i tvoj otac nema više ama baš nikakvih prava upravljati tvojim životom. Pri tom mislim da odeš od kuće on nema nikakva prava da te vraća kući. Ne bi imao pravo čak ni saznati gdje živiš ako ti ne bi htjela. (znam za slučaj kad je netom, tek navršena osamnaestgodišnjakinja otišla od kuće; tražili su je putem interpola, nađena je ali nije htjela da se to nikome kaže, pa niti njenim roditeljima).
Dakle, u krajnjem slučaju mogla bi se zaposlii i tako uzdržavati, pa i faks završiti uz rad. Dapače, roditelji su dužni uzdržavati djecu do završetka redovnog školovanja. O tome bi se mogla interesirati na nekom Centru za socijalnu skrb.

To što voliš mamu i želiš joj pomoći nema nikakve veze s planom B.
Zašto?
pa jednostavno odgovori si na pitanje: ''Hoćeš li nakon završenog faksa nastaviti živjeti s roditeljima?''

Gdje bi u svemu tome bio tvoj sadašnji dečko?
Zavisno od toga koliko bi se htio prilagoditi tvom naumu (osobito plan B). Ako ti nije na pomoć, onda si trebaš postaviti pitanje treba li ti za balast (nepotrebni teret).

Ako odlučiš stati na kraj tome paklu u kojem živiš , onda ćeš i stati. Pitanje je samo na koji način.
ZEUSICA is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2008., 04:19   #97
najikrenije mislim da boljeg rijesenja nema. znam,nije lako to napravit nekom svom kojeg volis i do kojeg ti je stalo, ali nazalost nema druge. ja te jako dobro razumijem i borim se stalno protiv toga. hvala Bogu imam predobrog muza koji me razumije ( a i on je svasta prozivio) pa nemam problema s tim u braku.
ti ljudi jednostavno nisu svijesni koliko drugim ljudima zagorcavaju zivot. mene je to ubijalo, ludila sam gotova svaki dan. zbog toga sam ja posjecivala psihologa. to je jedna odvratna bolestina, jedan uzasan problem....opet kazem , nedaj Boze nikome
ariel23 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2008., 12:45   #98
Quote:
ariel23 kaže: Pogledaj post
hej...........sasvim te kuzim kako ti je. moja majka je alkoholicarka odkad znam za sebe a sada mi je 24 godine. svasta sam dozivjela. ............. zlostavljana i fizicki i psihicki... ona je jedna jako pametna i inteligentna osoba ali eto ima jednu veliku manu i slabosti ; voli piti. kada sam se udala dobila sam alkica za svekra s kojim i zivim. taj je svaki dan popio po 4-5 litara vina. vjecno ubijen, sve dok ga nismo moj tata, muz i ja nismo odvezli u popovacu na ljecenje. bio je 4 mjeseci tamo i sada ima godinu i pol kako ne pije. malo je spaljen ali ne pije i to je velika stavar i za meni veliki uspijeh.
uz sve to, osnovao je nedavno klub ljecenih akoholicara, pa mozda ti mogu nekako pomoci jer znam puno ljudi s kojim bih malo vise mogla popricati sto napraviti.
mama pije anatbuse i antidepresive i bolje joj je, ali zna nekada popiti sto nas sve jako zaboli. najvise je izdrzala bez alkohola 2 mjeseca ali mi se nedamo i trudimo se svi dalje da joj pomognemo....njima treba velika podrska jer to je jako jako teska ovisnost i bolest....
mislim da je meni teze odvesti ga u Popovacu jer mi nismo iz Hrvatske...i kod nas nema nekog slicnog lijecilista. Al u svakom slucaju hvala na podrsci i pomoci, mislim da bi ga u jednom od onih trenutaka kad je pijan mogla ubiti a kamol strpat tako negdje onda kad se otrijezni uzima me neki osjecaj krivnje i zalosti, uzas stvarno....
neka_mala is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2008., 12:49   #99
[QUOTE=ZEUSICA;12153009]
Quote:
ariel23 kaže: Pogledaj post

Konačno najkonkretniji savjet. Upravo tako, nazovi Popovaču ili još bolje ako možeš dogovori s nekim od njih razgovor. Dogovori se sa braćom da i oni učestvuju u tome ako žele (trebali bi). U slučaju da ih se to tiče kao lanjski snijeg onda ih o konkretnim stvarima nemoj više obavještavati. Mama bi naravno trebala biti upoznta i 100% na tvojoj strani. Dečka ne miješaj. Netko od obavještenih i odgovornih dati će ti uputstva što i kako učiniti. I bez milosti. Ovo je prije svega razuman čin, koji će u konačnici i njemu pomoći.

Ako plan A ne uspije onda odmah prijeđi na plan B.
Koliko ti je još ostalo godina do završetka studija?

Punoljetna si i tvoj otac nema više ama baš nikakvih prava upravljati tvojim životom. Pri tom mislim da odeš od kuće on nema nikakva prava da te vraća kući. Ne bi imao pravo čak ni saznati gdje živiš ako ti ne bi htjela. (znam za slučaj kad je netom, tek navršena osamnaestgodišnjakinja otišla od kuće; tražili su je putem interpola, nađena je ali nije htjela da se to nikome kaže, pa niti njenim roditeljima).
Dakle, u krajnjem slučaju mogla bi se zaposlii i tako uzdržavati, pa i faks završiti uz rad. Dapače, roditelji su dužni uzdržavati djecu do završetka redovnog školovanja. O tome bi se mogla interesirati na nekom Centru za socijalnu skrb.

To što voliš mamu i želiš joj pomoći nema nikakve veze s planom B.
Zašto?
pa jednostavno odgovori si na pitanje: ''Hoćeš li nakon završenog faksa nastaviti živjeti s roditeljima?''

Gdje bi u svemu tome bio tvoj sadašnji dečko?
Zavisno od toga koliko bi se htio prilagoditi tvom naumu (osobito plan B). Ako ti nije na pomoć, onda si trebaš postaviti pitanje treba li ti za balast (nepotrebni teret).

Ako odlučiš stati na kraj tome paklu u kojem živiš , onda ćeš i stati. Pitanje je samo na koji način.

Do kraja studija su mi ostale jos dvije godine, ali onda tek trebam da trazim zaposlenje, praksa i slicne stvari. Ja sam u biti toliko zbunjena izmedju tih njegovih trenutaka pijanstva i trenutaka kad je trijezan da je to nesto nevjerovatno i nikom ne bih pozeljela. Ponekad pomislim izdrzat cu to sve, zasto da sebi kompliciram zivot jer u biti mislim kad bi imala sansu da ga prijavim u neko lijeciliste alkoholicara da bi se on vratio i ostao isti ili jos gori, cak mislim da je u stanju da glumi da se izlijecio pa da se vrati da mi se osveti za sve...
neka_mala is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2008., 15:56   #100
Čuj to što nisi iz Hrvatske mijenja taktički pristup. Trebalo bi saznati kakva pravila (formalna) važe tamo gdje si ti. Naravno da Popovača onda ne dolazi u obzir, a i pitanje je kako je kod vas organizirano odvikavanje alkoholičara..... Inače, mislim da baš ne bi mogao glumiti (bar u Popovači) da je prestao piti. Isto tako mislim da bi mu bilo najvjerojatnije drago što se riješio poroka. Možda bi jedino veliki sram osjećao. Ali najveći problem nastao bi povratkom u staru sredinu koja bi ga potakla da opet pije.

Ako ti je lakše već tim što si našla podršku tu na forumu onda to koristi što češće. Možda će ti to pomoći da se nekako isključiš iz prečesto mučnih trenutaka u vlastitom domu.

Što drugo reći osim da si izabrala pasivan stav u svemu. Možda ti se čini tako najlakše ali ako već ostaješ tu gdje jesi onda ti jedino ostaju mehanizmi ''isključivanja'' iz čitave situacije. Nađi neke načine kako da si olakšaš život u roditeljskoj kući bar još te dvije godine dok ne završiš faks.
U svakom slučaju vjerujem da ti je strašno, ali nadam se da ćeš sve prebroditi. Čuvaj se.
ZEUSICA is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 17:15.