Natrag   Forum.hr > Lifestyle > Zdravlje

Zdravlje Najvažnija stvar na svijetu
Podforumi: Žensko zdravlje, Stomatologija i oralna higijena

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 19.02.2010., 13:54   #81
Talking ZA SVE KOJI SU U DEPRI I BOLESNI....

http://www.youtube.com/watch?v=ZTuuSpCdoYc

Evo valjda sam vam malo uljepšao dan
Znam da nekima u njihovoj bolesti nije do smijeha ali možda nekima pomogne ...
DinamoBBB is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.02.2010., 23:01   #82
koko pomoći osobi koja je u depresiji???svi oko nje vidimo da se čudno ponaša ,odbija svačiji pristup,ne želi komunicirati ,ne želi ikakvu pomoć...rekli smo joj da idemo kod nekog stručnjaka da joj da savjete onako na vrlo fin način..ali uzaludno nema pomaka..svakodnevno je situacija sve lošjija jednostavno neče da sluša nikoga, mi joj želimo silno pomoći a ali neznamo kako??? blagi smo prema njoj jer je mlađe dobi i svi smo po njoj u krivu,stalno nam govori da je ostavimo na miru i da joj je dobro a vidi se iz svakojakih simptoma da je skrhana ...i slomlena ,tužna. ima averziju prema svima..sa nikim neće da razgovara

što činiti???'tužna prijateljica
luci is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.03.2010., 11:16   #83
Quote:
luci kaže: Pogledaj post
što činiti???'tužna prijateljica
Po ovome kako sve odbija, rekao bi neka vrste tuge. Lijek bi bio izvesti je van na zrak i pogotovo sunce. Po meni to bi bio jezičac na vagi koji bi je mogao pokrenuti. Druga terapija bi bilo pisanje, jer pisanje oslobađa.

Živi i veseli bili
__________________
Maknuti suzu s nečijeg lica, često znači staviti osmijeh na svoje lice.
Pero Gmaz is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.03.2010., 20:18   #84
Quote:
luci kaže: Pogledaj post
koko pomoći osobi koja je u depresiji???svi oko nje vidimo da se čudno ponaša ,odbija svačiji pristup,ne želi komunicirati ,ne želi ikakvu pomoć...rekli smo joj da idemo kod nekog stručnjaka da joj da savjete onako na vrlo fin način..ali uzaludno nema pomaka..svakodnevno je situacija sve lošjija jednostavno neče da sluša nikoga, mi joj želimo silno pomoći a ali neznamo kako??? blagi smo prema njoj jer je mlađe dobi i svi smo po njoj u krivu,stalno nam govori da je ostavimo na miru i da joj je dobro a vidi se iz svakojakih simptoma da je skrhana ...i slomlena ,tužna. ima averziju prema svima..sa nikim neće da razgovara

što činiti???'tužna prijateljica

Pa ono što su meni napravili, a nikako mi se nije svidjelo je sljedeće. Kad sam bio takav, moji su ukućani shvatili to kao da se ja držim izvan obitelji, nekako da mi nije stalo do nikoga i ničega, da sam se zatvorio u sebe i da ih ne volim. Onda su napravili krivi potez koji se možda na dulje staze pokazao i pravim. Obavili su "ozbiljan" razgovor samnom o tome i dokazali mi da me uopće ne razumiju. Naljutili su me još duplo više nego što sam inače bio isfrustriran životom i svime oko sebe. Puko sam. Dobio živčani slom. I nakon toga je slijedio oporavak.

Ono što hoću reći je da nekad treba slomiti nešto do kraja, da bi se moglo sastaviti kako je bilo. Nekad takav pristup pali. Ne kažem da je u ovom slučaju ispravan; samo navodim svoj primjer. Meni je bilo grozno, užasno, ali na kraju mi je ipak pomoglo da dođem k sebi.
xerenity is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.03.2010., 17:08   #85
Edit...

Zadnje uređivanje ana25 : 31.03.2010. at 17:12. Reason: Pobrisala sam tekst
ana25 is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.04.2010., 10:39   #86
Quote:
luci kaže: Pogledaj post
što činiti???'tužna prijateljica
terapija pisanjem stvarno moze pomoci tvojoj prijateljici. na taj nacin ne mora ostvarivati s nikim kontakte jer to niti ne zeli, ne mora razgovarati... a oslobadjajuce je i covjek se dobro ocisti. koristan link:
http://www.poticaj.net/?section=7
fiume69 is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.04.2010., 11:15   #87
Nisam čitala stranice od prije, vjerovatno ste to spomenuli ....depresiji može biti uzrok i neka prikrivena bolest, disfunkcija u djelovanju organa ili žlijezda. Inače, depresija se u pravilu javi kad je nečega previše i to postane dominantno nad osnovnim motivom: ja sam smisao i cilj svojeg postojanja. Nema više motivacije. Možda u tom smislu nešto napraviti, pohvaliti, opaziti, nekako izvesti da je na "prvom mjestu", u pozitivnom smislu.
nan is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.04.2010., 11:53   #88
Quote:
ZarOpet kaže: Pogledaj post
POzdravček svima vama...prvi put sam ovdje i došla sam jer sam osoba kojoj mnogo pomaže razgovor. Inače,prije dvije godine,oboljela sam od paničnog poremećaja i depresije. Godinu i pol,pila sam Helexe i Zoloft. Prije jedno 4 mjeseca,odlučila sam prestati. Sve se činilo dobro,terapiju sam postepeno prekidala i nije bilo nikakvih nuspojava. Međutim,kako sam inače osjetljiva osoba (pretjerano emotivna),a kroz terapiju ovim ljekovima sam postala dosta hladna, počela sam nakon mjesec dana osjećati ponovno nekakve nervozice...prvo sam ih zanemarivala,a i prolazle su...no prije mjesec dana, jednostavno se stanje počelo pogoršavati...ne znam jeli uzrok tome sitni stres koji se pojavio u mom životu,ili prekratko vrijeme liječenja. Uglavnom,ponovno sam pala na dno...najgore od sveg je,što sam osoba kojoj sve ide kroz želudac...a inače sam slabašna,i ne podnosim dobro kad ne jedem kao što sam navikla... najviše od svega je što sam ponovno počela negativno razmišljat...u svemu vidim nešto loše...imam pregršt slobodnog vremena,i znam da je moj problem što to vrijeme provodim razmišljajući o stvarima kojima treba i kojima ne treba. Danas je vrhunac svega...pa sam odlučila ovjde sa svima vama podijeliti sve ovo. (i inače,već sam malo manje od mjesec dana ponovno na Zoloftu) Nemam nekih velikih problema u životu,ali ih sama stvaram...ne znam kao da prestanem razmišljat. Poslije posla znam biti umorna,što i stres dodatno uzrokuje,i najčešće spavam popodne...Molim nekog sa sličnim iskustvom da ga podijeli samnom! Postala sam "zarobljenik vlastitih misli"...
pročito sam jednu i pol stranicu.. nekako mi se nije dalo dalje.. a iz svega mogu reć samo da mislim da samo sport i neka kvalitetna tjelesna aktivnost gdje čovjek skroz zaboravi na sve oko sebe, usredotoči se isključivo na kvalitetnu bol.. jedino mislim da to izvlači iz glupih misli.. najbolje opet dolazi nakon nekog vremena i nakon rezultata koje postignete.. mislim da nijedan helex il te tablete koje ste naveli ne vrača samopouzdanje kao to.. gluposti.. ako ne možete spavat, popnite se na Sljeme koji put, uvjeravam da će san bit i više nego zakon.. nabavite si hobij, neku totalnu glupost.. slažite makete il takve stvari.. i svakako radite one male stvari koje VAMA isključivo uljepšavaju dane.. tipa, neko voli imat doručak vani, to ga čini nekako happy i to..napravi taj doručak po bilo koju cjenu.. smatram i da te sitnice zapravo uljepšavaju čovjeku život..
i ja znam ponekad imat tjeskobe u želudcu, glupo razmišljat i takve stvari..i čim se počnem bavit nekom aktivnošću, odma nestane sve, maknem se od svega na taj način, posvetim se tom nečemu.. mislim da svi imaju takva riješenja, samo je stvar da se čovijek mora potruditi..
ja sam imao situaciju di nisam mogo spavat prije godinu i nešto sitno, znojanja isto neka.. gluposti..kada sam krenuo baviti se sobom (više učiti, počeo trenirati, bavio se malo prehranom nekom, al ne u stilu proučavao, nego samo razmišljao o tome šta i kako jedem) odma su gluposti izašle iz glave.. a deprozel mi se gadilo gledat, to me još više zbedirat znalo..kao u guzicu, ja moram pit nekakve AD sa svoje 23 godine..pa kaj je ovo.. hah uglavnom, samo akcija u životu narode, natucite si dan da nema minute odmor i piči..
Yolee is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2010., 18:28   #89
Depresija

Ponekad se pitam dali sam uopće normalna. Mlada sam i ćesto sam u depresiji. Ne,to nije ona depresija kad dečko ostavi malu klinku kao ja,drugaćije. Boli me trbuh (onaj osjećaj kad vam se povraća i kad vas je strah,samo mix toga),tresem se,znojim,i povraća mi se. Jedno vrijeme sam sretna,a onda odjednom puf-plaćem...Imam mladjeg brata i stariju sestru. Obitelj mi je normalna,dobro zarađuje,nitko se ne svadja osim mene,kao da ne spadam u tu obitelj. Roditelji se ponašaju ne fer,nemojte misliti da sam razmažena,nego jednostavno je tako. Odu u shopping,mene ostave doma,kad se vrate svi dome nesto,ja ništa. Pitam zašto? Zato kažu oni. Braća mi rade što žele,ja ne smijem ništa...Uvijek je tako. Prije 4 mjeseca poćela sam se rezati. Od onda razmisljam samo o smrti,ali me previše strah. Roditelji oćekuju od mene svašta i tjeraju me da ućim i budem najpametnija,ali nikad nisu zadovoljni,uvijek mogu i bolje...Rekla sam im to,i poćeli su sa pričama da sam razmažena i da sam užasna osoba...probala sam s njima razgovarati o tome,nisu htjeli pa sam im rekla da želim psihijatru,naravno nedaju mi! Imam puno prijatelja koji mi pomažu da prođem kroz ovo razdoblje,ali jednostavno više neide,razmisljam da poćnem piti kakve antidepresive...ćesto sam mrzovoljna i negativna. Što da radim?
EndWillCome is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2010., 22:37   #90
Neznam koliko imaš godina al probaj se prebaciti na pdf psihologija, mislim da ćeš tamo prije dobiti konkretniji odgovor. Nisi napisala koliko godina imaš. Svi mi prolazimo ponekad kroz teško razdoblje i nije baš lijepo što obitelj nije baš uz tebe. Nemoj se prepustiti crnim mislima, proći će taj period, a nebi bilo ni loše potražiti stručnu pomoć
Ajujana is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2010., 22:47   #91
Mlada,12.
EndWillCome is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2010., 22:58   #92
Onda ti je to vjerojatno ubog ulaska u pubertet, imala sam i ja svakakvih crnih dana u tim godinama, al mogu reći da je sve prošlo samo od sebe s vremenom. Ne brini ništa, samo nemoj to držati u sebi, podijeli s nekime.
Ajujana is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2010., 23:00   #93
razgovaram s puno ljudi o tome,duze vrijeme,nema pomoci..
EndWillCome is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2010., 23:08   #94
sjećam se kad bih bio kod rođaka ljeti, mi smo se stalno zafrkavali a njegova sestra (moja rodica) se tu i tamo zafrkavala sa prijateljicama iz kvarta ali uvijek je bila slična kao ti, ljuta ovo ona...ne znam tvoju situaciju pa ti ne želim pametovati ali činjenica je da si jako mlada, uglavnom danas 4-5 godina kasnije ona ide u srednju i totalno je opuštenija i sretna je (barem kad je vidim), sada smo svi stariji pa imamo druge brige i nije nam do druženja (premda bismo to željeli), i da, ne drogira se i ne puši ako netko misli zafrkavati...svi imamo loše dane, i ja se trenutno osjećam kao ti, zapravo već 2 godine, živim u selendri nemam novca ni posla, roditelji su "seljaci" u smisliu da u mozgu nemaju ništa, jer da imaju živjeli bismo u gradu, nismo baš siromašni ali oni jednostavno nemaju pojma ni o čemu tako da me jednostavno ne shvaćaju...
Poslušaj Ajujana-u, i nemoj se rezati...
Z_interactive is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.05.2010., 01:26   #95
Sedam godina pijem Zolft (prvo 1 a kasnije i dvije tablete) popratna pojava pojačano znojenje, povremeno pijem helex. Pokušao dva puta se skidati s zolofta, ali uvijek nakon par mjeseci postaje neizdrživo! Prvo se javlja ekstremna razdražljivost i strah! Sada ga opet pijem po dvije tablete dnevno i ne pada mi na pamet odustati (unatoč nezgodim popratnim pojavama). Kada sam prvi put bio kod psihijatra 2001.g., odmah mi je rekao da će terapija morat dugo trejati, s obzirom na ono što sam mu ispričao!
javašluk is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.10.2010., 19:59   #96
Ja sam u tvojim godinama i još nekoliko godina kasnije vukla depresiju..
I ja sam se rezala i imala takvu sličnu situaciju kao i ti.. Mogla bih se donekle staviti u tvoje cipele.. Međutim ja sam u depresiju padala sve dublje jer me bilo sram razgovarati s bilo kim o tome.. Jer sam se bojala da me ljudi ne osude kako sam razmažena i u pubertetu, a ne depresivna.. međutim, stvarno sam imala najcrnje misli u glavi.. nitko to nije uzeo za ozbiljno dok se nisam htjela ubiti i završila na reanimaciji...
Nisam imala podršku roditelja.. mlatili su me ko vola, pa sam zbog toga odbijala razgovarati s njima.. nekad su mi osim batinama i htjeli pomoći.. međutim ja ih nikada nisam mogla pogledati i stalno sam gledala u pod jer su mi uvijek ostale u glavi batine..
Obratila sam se prvo liječnici opće prakse.. dobila uputnicu za psihologa.. Od straha jedva rekla roditeljima...
kod njega išla skoro pa 2 godine na razgovore.. pomogao bi mi kad bih mu ja to dozvolila.. Na kraju sam završila na Prozacu i Xanaxu.. Bila sam sretna jer radim farmakoterapijom na sebi.. međutim u mojoj glavi je sve bilo stalo.. Trebalo je raditi i psihoterapijom i farmakoterapijom na sebi..
Nekako se ni ne sjećam kako sam se riješila te depresije.. jednostavno sam se promjenila, neke odluke u svom životu, u svojoj glavi napravila veliku generalku.. iz dana u dan sve mi je više sunce sijalo a onda sam se sretno zaljubila, upoznala najbolju prijateljicu, i depresija je polako nestala..
Ali nije bilo lako.. najcrnji period u mom životu.. Preporučujem ti razgovor s nekim.. za početak.. razmisli i o školskom psihologu.. znaju biti korisni
Želim ti svu sreću! I da.. nemoj se rezati.. bit će ti žao za 10 godina.. kao što je meni sad žao.. jer imam ožiljke po nogama i rukama...
I ja sam se rezala i to mi je godilo, međutim, pokušaj tu svoju (negativnu) energiju usmjeriti u nešto pozitivno!
Nadam se da će ti moj post i moje iskustvo bar malo koristiti! Držim fige!
__________________
Mislim.. dakle, navukla sam se ;) forum.hr
Diva_88 is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.12.2011., 18:16   #97
zanima me kako i kome se obratiti? imam nekih neriješenih stvari sama sa sobom i trebam stručnu pomoć. dakle kako? kod dr opće prakse tražiti uputnicu? za koga ili što - psihijatar/psiholog/psihoterapeut? imam kontakte za jednu privatnu doktoricu ali bi htjela u okviru hzzo-a riješiti stvar..
theorema is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.03.2013., 14:27   #98
Smile

Dragi ljudi, imam pitanje...

a mali uvod o meni: Već neko vrijeme, odnosno od kad je došla zadnja financijska kriza u naše živote razmišljam o tome što I kako dalje, vise i bolje raditi.... nakon promišljanja o sebi i o ljudima oko sebe, zaključila sam: Hajmo na posao, na posao gdje ima puno ljudi jer je doba timskog rada i timskim pobjeda ... ali nakon tog saznanja, srela sam se sa sobom i novim problemom: Jer.. da , ljudi su mi postali važni, jako jako važni, ali kako doći do ljudi? ...

Eto, krenula sam u svoju novu avanturu ... želim sebe nadograđivati, učiti, biti uronjena u istraživanje sebe i svih odgovora na pitanja koja život postavlja pred mene. Uostalom, kako ja odgovaram na životne barijere? Ranije je to bilo sa dosta ukočenosti i straha.... a danas učim i kroz učenje napredujem!!! Vjerojatno me voli vise ljudi nego ja to znam ali naši odnosi to ne pokazuju, znači sljedeće polje rada su medjuljudski odnosi..to je cilj koji me jako nadahnjuje a put do njega zbunjuje i gura me iznad mojih ograničenja kako bih otkrila moj puni putencijal ...

ukoliko se pitate koje je moje pitanje, ono je sljedece: ja se zelim približiti ljudima ali kao da ljudi mene ne žele... pa me zanima da li sam ja to u samosabotaži ili su to samo ljudi sa kojima ja neznam kako bih? Eto, neki dan, u razgovoru koji je trebao biti sa moje strane informativan susjedi, ona se počela na ulici derati na mene, a ja brzo, prebrzo možda odem u samookrivljavanje da sam nešto krivo napravila, i počela sam se opravdavati i osjećati krivicu, odnosno strah, a ona je divljala na cesti, da sam trebala nesto bolje i brze to rijesiti.

Kad sam je pitala da li ona ima problema koje treba rijesiti kod nje doma u stanu? Odgovorila je da ne sada, nego je to imala pred par godina. I ja se pitam, čemu onda dernjava ako je imala preobleme pred par godina??!! I shvatila sam da su to vjerojatno neke suptilne prisile... jer ona je progutala to da sad nema problema ali se odmah bacila na kritiku mene na drugom polju, gdje sam ja ovaj čas neiskusna pa i ne napravim sve savršeno.

Uz to, napominjem da sam za sve susjede oko sebe postigla neke stvari koje oni ne bi dostigli dosta brzo a i sami su ih skuhali... U svakom slučaju, naučila sam da svi dogadjaji govore o više o meni, a ljudi oko mene su oni koji mene nečemu uče!!! No, pitam se, što sam ja tu trebala naučiti?? Ostati mirna i ne se uplitati u takve rasprave... ali moj osjećaj krivnje (koji je pretjeran) i strah koji postane velik, dovedu me do stanjj da i ja počnem govoriti višljim tonom !!!

Kako se obraniti od takvih nekontroliranih ljudi?? Kako da ne posustanem i povučem se? Jer, ja ostanem u svom kutu i dalje bjesnim, jer znam da ti isti nisu sposobniji ali su glasniji, i ja se uplasim tog visokog nasilnog nastupa i glasa!!! Znači u svakom slučaju, takvo divlje i nasilno ponašanje, (koje nije novost u mom zivotu, tu je i otac a i drugi ...) podsvjesno odbijaju druge ljude od mene, a to se manifestira kroz ovakve surove a i manje surove dogadjaje?? Kako dalje? Kako se vi nosite sa time?? Hvala.

Zadnje uređivanje tanveer : 26.03.2013. at 14:30. Reason: press enter za čitljivost
Barbi Qu is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 04:16.