Naši stihovi

[Kesten]

NA MORU

Volim živjeti u svjetlu
Pod suncem koje grije
Drveće svježih grana

Valovi na plaži
Zov galebova i dječji skokovi
Brujanje dalekog čamca

Spuštam se sa crvenog zemljanog puta
u more, među ježeve i školjke
Gledam žurne ribe, a potom površinu
Odbljesak sunca na zrcalnom nebu

Izlazim vani, otežao i nespretan
Sneno liježem na kamenje
Tvrdi obluci mi se utapaju u kožu
Povjetarac mi otpuhuje majicu s lica

Među ljudima
Jedni drugima mažu leđa
Sunčane naočale i voće
Spavam

[Akinetoh blues]

No. 1


volim svoje stihove ponekad volim i tuđe
ali moji stihovi se ne vole
možda volim svoju kivu percepciju strofe
volim ponekad staviti zarez
mada mi nitko ne može objasniti što je to zarez
ne volim zareze u svom životu
mada mi kažu da sam poseban zbog toga
volim u stihu ponekad staviti upitnk
tek onda kada ne pita mene
mrzim točku mada neprestano mislim o njoj
kada popijem pet šest pivi volim ih u trotočki
jednom me doktorica pitala u centru za prevenciju ovisnosti
zašto volim tu i tu kombinaciju
rekao sam joj da sam tada najbolje namješten
tada volim sve


hvala ti kestene, što s otvorio ovaj topic, jebeš mu mater ako sad neću pisat o svemu što volim i ne volim, ako bog da vrimena.

[Vera Pavladoljska]

Uhvacena za izraz
kao za najshturiji komentar
lokalnog glasnika
obescjenjujem riječi
kojima ne mogu
ne znam
ne uspijevam
objasniti anti strah ili strah
ili možda
kupanje u tjeskobi
više ne znam ni kako
ni hoće li
krenuti svjetlost s istoka
ne razaznajem se od
njih i njih od sebe
dajte mi zrak vikala je
da ponovo
barem na tren
dam izrazu da dishe
da se okrene
da se obnovi
pa ponovo tamnica
ona najgora
ona od tebe samoga
od tvoje biti
ona od koje ne možeš
nikuda od kuda
jer si uhvaćen.
Za izraz.

[magic_tree]

strah u prah !

[Akinetoh blues]

No.2

da ja volim prah volim ulični sijaj
ugao nas dvoje i folija od srebra
žuto svijetlo nas zaobilazi
dijeca lutaju i motaju bacaju loptu daleko u zrak
smijeh ih ne zaobilazi
volim brzu vožnju razbijen jedan far volim prah nas nekoliko par
volim prah zbijen zgusnut i jedan znak
bio da bio ja volim prah malu vagu kao nož i saharu
bio da bio volim prvu pomoč jer volim prah pakovan zbijen i dozvoljen
volim prah zbijen zgusnut i jedan znak
crvena zvijezda la rossa stella amsterdam
i kip slobode naša produkcija tko to zna
volim zore i zlatne folije nas je i previše
volim stjuardese koje dolaze po nas odvode nas u saharu
volm autopilota koji ne pilotira za nas
volim strah u prahu zbijen zgusnut i jedan padobran
da me sleti u oazu pokraj biblije u pakao

[el_mariachi]

Da li znas, i ja sam nekada imao grad, ulice...
draga lica u dvoristu... pod kestenom stol...
nekada...
prasnjava slika i cesta od sna... curice...
drugova pjesma... u dusi se budi djetinjstvo...
zamisli... mirise lipa.... i ljeto je tu...
kasnije snijegovi...
pramen sam magle pod neonskim svijetlom u zimu...
pricam ti... imao sam druga ko brata ja...
sada pustinja...
ceznjiva pisma... Pacifik od tuge i sjecanja...
kazu sudbina...
ta kurva bol ime mora imati... i razlozi...
milion prica, al' svaka vodi samo do pustosi...
pitam da li znas...
a znam da ne znas niti ces ikada shvatiti...
a i zasto bi...
oprosti, to gorka tecnost iz mene gluposti govori...
nije nostalgija...
ta je romanticno, nevino cedo, spram ovih stanja...
necu da spominjem, rat i uzase,
politiku, i slicna sranja...
necu da ponavljam... pravda ne postoji...
ta to je jasno bar...
hocu da dopustim suzu ljubavi,
sa njom sam divan par.
kasno je, znam... curi noc...
svaka je mala vjecnost za mene.
da, znam, moras poc,
o kako nervira kad zadnji autobusi se izgube...
pitam, ...da li znas i jam nekada imao grad, ulice...
draga lica u dvoristu... pod kestenom stol...
ah, vec sam ti pricao to.

[Zgembo Adislich]

To si vece mirisala na oblutke sa jedne plaze moga djetinstva,
I cemprese uz magistralu davnog Prvog Maja.
Jednog predobrog dana.
Na vreli vjetar sto je puhao s mora,
Donosio miris lavande
I brodeta sa ribarskih brodica.
Upetljala si se u slankasto sjecanje na drugacije vrijeme.
Moje je culo uhvatilo trenutak
I utrpalo ga u biblioteku uspomena.
Smijala si se kada si izasla na svijetlo.
Gledali smo se u oci,
Nekoliko sekundi ili nekoliko minuta.
Bice da je nekoliko sekundi!
Pitala si me jesam li dobro.
"Jesam, naravno da sam dobro!"
Poljubio sam te to uvjek cinim.
Tvoj je miris igrao u mojim nosnicama,
Gurajuci me iz vremena u vrijeme.
"Poison" kazes "Hypotic!"
Na klupi blizu nas neki su djecaci
Gledali zvijezde sto su upravo izasle,
svirali gitaru,
Pjevali
Sto je napisao neko,
Pre samo par godina za nas.
Na drugoj klupi je klosar jeo pitu umacuci je u jogurt.
Vazduh je bio mlak,
Lijepo vece s pocetka jeseni.
Dlanovi su nam se zagrlili,
Povukli smo korake niz ulicu.

[Akinetoh blues]

el_mariachi, ne znam zašto baš mi se sviđa tvoja pjesma, rjetko to kome kažem iskreno kada mi nešto pokaže, tako da sam i ja zaćuđen.

[Akinetoh blues]

No.3

volim bijednu bocu koju moj slijepi pajdaš zna da čita
loše vino i strašni logotipovi
sa svime time volim poslati sve to tamo gdje se bog sastaje
izgleda da strašno volim tu svoju kuću bez veziva i pusti kamenjar
društvo pati od velike demokracije
i njihovu povijest klasificira da nam kontekst postane jasan
volim njima sa dahom jakog postotka
reći da je moja bogom dana
da sam feudalac i kmet i jedno i drugo
ej stari bradati ućeni prvi put čuo za ptolomeja ala neka mislimo isto
požuri kada već stojiš tu reci još jedno ime misliću isto ako je ti čejif
ala idi ili
stavi kamen sivac težak da ti puknu oči, vidiš da mi prokišnjava tavan
pa onda ajde s menom na brdo laži ne boj se poskoka
još malo i voliti ćeš njihova dva zubata
volimo ispod murve sunce koje se okreče oko nas
čitaj prstima da je bogom dana nepovratna boca
slijepi moj pajdašu

[Akinetoh blues]

No.4

volimo velike i male arkane došle mi u ruke ravno iz srbije
đoni šetać i ja dvije kocke leda da nam šetnja slikama bude jašta lakša
gdje spališe bruna stanari se žale na buku
pa polako uz red pijanih turista đoni šetać, kartonska kutija i ja dašta da ošli
naći neku novu blic ostavštinu da nam vrag miješa neke nove fatalnosti
što ne bi bile muguče da se dese ko da svijećom tražiš sebe
volimo tragati i pjevati foneme transtevere đoni šetać i ja
volimo naše čaćipe i ljudi što romengo dijeca što klošari
što na za kas prate jer batale za baje što bajam i ja
loša nam je para i to košta i to je čaćipa kako bi se sama stjerala da je dobra para
bacio posljednji cener za propalog mornara iz genove
jer mi svaki dan njegova usta na asfatu potok što ističe zakorači put
vazda je plašt kada procuri đep zato samo ruž đoni baciti ću na makedan
ludi cirkus za polaroide
vidiš đoni ostali mi u aktovci avon za las vegas
viva las vegas do jutra.

[Mikilegendo!care!]

Necu tozla!
Postar nosi dop
"Mobilna stanica nije dostupna"
100 maraka=50 eura

[carica]

nedjeljni tromb u duši
usporava krv dok
šapat vlastiti guši
ne da se srcu
ne da se meni
gurati kamen
baš uvijek
s punim pravom
mućkam tvrdom glavom
mislim si ponekad
nek' bude što bude
samo...muči me nekad
zašto sam prosula ljude
nespretno kao kad rasturiš šećer po podu
pa on kristalno kvrcka još dugo nakon toga
vidjet ću i ja sebi tog svoga Boga
pucketaju i ti ljudi što mi dolaze u nedjelje
stvaraju trombove
od kojih se srcu ne da
pumpati krv po navici
disati po sjećanju
pa me pukne ona stara
čemu sve to:
pa ja za ovo nemam dara
nisam talenat za život
ali sam marljivo stvorenje
može me se naučiti sve
osim što je to strpljenje
nemam muda
i nisam za nekakva čuda
samo ponekad nedjeljom budem nam luda

.
.
.
.
.
.





a ti me zagrliš
i sve prođe
svi Sokrati, Jungovi, sve kabale
i konjunkcije
logaritamske funkcije,
baze podataka,
inflacije izdataka,
kućna prašina i alergija na život
sve filozofije
drevne i drvene
sve tim jednim jedinim pokretom nestane
gumicom mi obrišeš sjenu
s tijela
i od raspolovljene
ja opet postajem cijela

[Akinetoh blues]

No.5

ja zaista ne znam o čemu se radi mogu samo nagađati
vodili smo ljubav ispod masine pogrešnog tipkanja
volio sam tu ljubav jer samo par slova je bilo dostatno da ukaže ništa
to je bila maslina u daljini more i obala pod ljetnim suncem
voliš da kolaž radi kolaž da slika radi sliku a pjesma pjesmu
udariti ću ovom očaprljanom rukom o hrastov stol i možda ništa ne ćuh
neka ćuh radi ćuh da bude da bi
volim udarati ovom rukom u zid što ga postavio naš akt
sijećaš se vodili smo ljubav ispod masine pogrešnog tipkanja
volim da znaš jer znao sam i ja da ispod nas nije bila maslina
koješta obala koješta more svijetliš u mene kao u prvog piuna kojim otvaraš šah
ne mogu ti obećati da ću doći do kraja
volim stremiti i kretaiti u bitku otvaram se dobro i ako predaju shvačaš kao poraz
dovraga poražujem se dojmljivo

[Kesten]

SLOBODU TREBA ODRŽAVATI

Evo, taj naslov mi je pravilo večeri.
Dovoljno je dobar za pjesmu,
štogod sloboda zapravo bila.

Ovih dana na umu su mi:
1) Budućnost
2) Žene
3) Apstinencija
4) Nuklearne rakete

Koliko je to povezano, nek raskopavaju kritičari.

Osjećam se kao vražja kaša,
no dok hodam naprijed prihvatljivo je.
Bit ću finiji za neko vrijeme.
Volim celer, te kruh i med.

[carica]

joj...pa...znaš...
ja sve moram reći
zagalamiti
stati za govornicu
rasprostrti srce kao svečani stoljnjak
imam potrebu neku
pomalo nastranu
stajati uz oponente
pokrštavati tužne
spasiti svijet jednako kao štenca
ili ciganu dati 2 kune

[aplauz + ironija= ?]

a zapravo
taj pljesak je šamar
životu
ili?

svjetla su varljiva
i ne gode biću
samo ponekad paše narasti
a što ako se nazad smanjiti ne uspije?

puna mi je kapa
pa i cipela
nakapanog
straha u jednoj jedinoj riječi
f u t u r
je to, ljudi moji,
ma dobro je dok se galami
pms spašava u zadnji čas
savršen alibi za zao glas

ljubavi moja,
priđi bliže
šapnut ću ti na uho:
p r e z e n t
s tobom osjećam
a ni perfekt mi ne bi bio mrzak

kada bih mogla birati
s tobom bih se završila

[Kalista]

HRABROST

O hrabrosti luda, teret mi bivaš
ponovno me zasljepljuješ svojim dražima,
a kako da odolim...za to treba hrabrosti

I opet ću napraviti smjelu glupost,
punu hrabrosti i prkosa
Gledaj, bosa po travnjaku skakućem,
a kiša na mom tijelu domaćin biva, nepozvana

Kažeš mi: "Ne čini to!"
Taj zapovjedni način u meni novu hrabrost budi
i opet nemam hrabrosti da ne učinim

I uvijek iznova teret mi bivaš,
moja hrabrosti luda

[Kesten]

Posljednji život


Da je ovo posljednji život
Sa spasenjem ili u osudi
S poviješću, budućnošću ili bez ičega

Jedan jedini treptaj svjetla
Točka u tami
S paljenjem, trajanjem i krajem

Bi li on išta vrijedio?
S postignućem ili bez promjene
S uspjehom, srećom, napretkom ili bez ičega

Taj posljednji, jedini život
S naslijeđem ili u progonu
U nadi ili u ništavilu

Što bi mogli reći za taj konačni život?

Da je imao smisla takav kakav je?
Ili da je bio dobra borba, sve do završnice?
Ili gubitak vremena, kao posljednja cigareta?
Ili možda dobitak?

Što da čovjek kaže za taj posljednji, jedini život?

[Akinetoh blues]

stari od kada te znam svaki put bio sam poražen
ali nikada nisam sebi glavu prosvirao metkom
ne ne nisam nikada rezao vene ne volim ljude koje vape
ali se suosijećam s njima pa kada su i po treći put gutali table...

ja sam svoje prosvirao na svoj način
čak si toliko smiješan da ni u matu ne shvačaš da sam napokon dobio što sam htio

[Akinetoh blues]

Lijepa pjesma kestene, zaista.

Ali mi carica u svom traženju izrićaja na nekim koridorima valova prednjaći u očima.

El mariachi - to je već gotov pjesnik, dobar - loš, nije bitno, našao se.

[lebowski]

the secret of my endurance

I still get letters in the mail, mostly from cracked-up
men in tiny rooms with factory jobs or no jobs who are
living with whores or no women at all, no hope, just
booze and madness.
Most of their letters are on lined paper
written with an unsharpened pencil
or in ink
in tiny handwriting that slants to the
left
and the paper is often torn
usually halfway up the middle
and they say they like my stuff,
I've written from where it's at, and
they recognize that. truly, I've given them a second
chance, some recognition of where they're at.
it's true, I was there, worse off than most
of them.
but I wonder if they realize where their letters
arrive?
well, they are dropped into a box
behind a six-foot hedge with a long driveway leading
to a two car garage, rose garden, fruit trees,
animals, a beautiful woman, mortgage about half
paid after a year, a new car,
fireplace and a green rug two-inches thick
with a young boy to write my stuff now,
I keep him in a ten-foot cage with a
typewriter, feed him whiskey and raw whores,
belt him pretty good three or four times
a week.
I'm 59 years old now and the critics say
my stuff is getting better than ever.