Besramni dnevnik

[Vera Pavladoljska]

Kele, a da odes chatat nekam drugam?

Ili da mi oprostis vise to sto ne obracah pozornost dovoljno?

Nego, nije s egom - povezan je sa natinom neprincipijelnoscu.



On topic !

Danas sam s jednom soobom zakljucila po stoti put da ce mi dobro doci micanje od kompa odnosno to sto me ima puno manje uz komp u posljednje vrijeme.

Oke, Rl nije mjesto gdje cvjetaju ruzhe, ali Rl je ono sto nosim na kozi,zivim i udisem svakodmevno, a nekako sam prestala primjecivat' boje, slusati ljude oko sebe,preselila sam se djelomice u svijet koji je stvaran, ali je i virtualan.

Mi ovdje postojimo, a ne postojimo, đizs.

Boli me grlo, a idem na put, onako, malo me bolucka pa ludujem jer ne smijem se razboljeti - ne- smi- jem.

Onaj zagrljaj je dom.

[jimmy jazz]

kamencici su se poceli kotrljati, i ko da sam se probudio iz kamena;
struje su zhivnule, deca ponoci su se osjetila, its so hard when you think bout it, its so easy when you start doing it, Zen i umjetnost odrzavanja motorbicikla, ponovo sam jedan od njih, on the road - again )))))

igra raznobojnim klikerima u ljeto, kraj zida; kraj sjena, istih koje su me neki dan tak fino elegantno oborile, zanijele, prekopitnule, okrznule, odahnule, smjestile



what you look for is what is looking for us

gladen sem zove me jesti.

[hana]

Uspjela sam... molim vas zapljescite, znam da ne znate cemu pljescete ali ja znam i pljescem sama sebi... ipak razgovor nije dosegao vrhunac a jos manje kraj... bili smo prekinuti... ali nastavit cemo ga... moramo... mozda mi je Bog htio dat jos malo vremena da skupim hrabrosti ili sto mi vec treba pa da mu uspijem rec koliko mi je stalo do njega... on je nekako izgubljen, ili zeli isto sta i ja ali ga nesto muci ili mu je bed rec mi da ne zeli... ali morat ce mi rec... jednostavno hoce... a popila sam samo 3 stock-cole i rekla sam mu, situacija je bila savrsena i onda prekid... cemu? zasto? gledala sam u pod, razmisljala koliko ga volim i koliko mu to ne mogu rec... razmisljala sam kako cu prezivit kad napokon cujem "nema sanse za nas"... razmisljala sam primjecuje li kako sam se srihtala za njega... razmisljala sam ne znam ni ja o cemu, on se premjestao s noge na nogu, zujao pogledom i nije znao sta reci, pravio se bedast, spominjao je sve i svakoga a ja sam ga htjela, tako sam ga htjela... i jos ga zelim...

[hana]

pa zar nitko nema nista za postat
cudom se cudim...
dobro, ja cu opet (ako bas moram )
zarobljena sam u zrakopraznom prostoru, negdje izmedu, kao da sam jednom nogom tamo a drugom jos uvijek ovdje... rastrgana skroz na skroz...


osjecam se beskrajno smuseno, osjecam se kao da sam na vrtuljku...i to nekom prilicno brzom. vrtuljku na kojem mi je cas slabo, cas prekrasno. ima trenutaka kad zaista uzivam u zivotu, u necijem drustvu, u picu, u jelu, u forumu, u bilo cemu ali taj trenutak tako neopisivo brzo smijeni osjecaj nabijanja u glavi da samo cekam tren u kojem cu se raspast na tisucu i jedan sastavno rastavni djelic. primjerice jucer, pijem ja svoju pivicu, plesem u ritmu jedne od najdrazih pjesama sa jednom jako dobrom prijateljicom i zivot je ruzicast i onda PAF samo jedna jedina sitnica koju primjetim povlaci sjecanje na moju bolnu tocku i stanje prelazi u alarmantno, vrtuljak gubi ritam i vrti se bez prestanka...nema kontrole...

[Corrs]

Koji popisan vikend! Pa gdje su te suncane nedjelje, sunce i nedjelja, nedjelja sa suncem ??? Trajala je cijelu vjecnost, pokusala sam se ohrabriti…ma kako izdrzati!? Kako se uopce svladati? Jesam, ali nisam jutros ponosna jer sam uspjela, osjecam se iscrpljeno. Opet se sve ponavlja…sto treba uradti? Sjecam se prijasnjih odluka koje su uvijek stupale na snagu od ponedjeljka hahaha.Pa niti ti ponedjeljci vise nisu isti, sad znam da niti oni ne donose pocetak, ali nisu ti ponedjeljci nestali, oni jos uvijek dolaze, rugaju mi se u lice! Cijelu vjecnost traju ti sapati … nesto kao: treba zivjeti!? Ali sapuce tako glasno, taj sapat zvuci vise kao prijetnja!? Ma kazem da se trudim, trudim s u pm!!! A zelim reci da se to ne govori, to se ne govori nekome… ma zelim reci samo da niko nista ne govori! Pa se napunim snagom odrzati predavanja, ocitati bukvicu, reci kako se treba ponasati ali what a fuck!?? Pricam ali niko ne cuje, ne vidi, ne zeli…izgleda da sam u ovome zivotu slusac, neko to odredio!!!
A htjela bih da si jedno jutro uhvatim odraz u ogledalu…i vidim da je stvaran!? Ali bojim se, sto ako nije?!

[Arash's friend]

Kako se nocas dobro spavalo to je tesko opisati, jedino sto se jutros nikako nisam mogao razbuditi. Jutros sam tri puta morao startati servere jer sam snen prva dva puta nesto zbrckao. Biti ce da je to zbog kise od jucer, vec navecer se nekako sve cudno malo stisalo (koliko se Zagreb ikad stisa).

Proteklih dana mi se dogodilo da za redom naletim na dva covjeka s kojima se vidim samo povremeno, ali su dovoljno iskreni da mi vjerno ispricaju neke stvari. Ne mogu reci da smo prijatelji, ali su definitivno vise od poznanika. I sad oba su mi ispricala po jednu crticu iz mog zivota, vidjenu njihovim ocima. Oba dogadjaja su nekako bili zapamceni i u mojoj glavi, ali ipak kroz druge naocale. Malo se covjek zacudi samim sobom, slika koju imamo o sebi je uvijek nesto fals. Ne mogu reci da je ovo sto su mi oni ispricali nuzno losije, u necem je losije u necem je i bolje, ali definitivno malo drugacije. Sada kada mi se sve sleglo, i neke druge stvari (kako su neki ljudi postupili u drugim stvarima) imaju jasniji smisao. U svakom slucaju, hvala im sto su to zapamtili i ispricali.

Za oca i djeda,

[Corrs]

…You dont know my name….na radiju slusam … the diary of A.Keys.
Treba mi malo takve muze za pisanje! Onako da sam ludo zagrijana za nekoga, zbog njega lakiram nokte, depiliram noge, sanjam lijepe snove… bas mi fali te zanesenosti, onako da tiho patim jer sam zaljubljena… ma ne znam fali mi malo proljeca i boja u mojoj dusi, da me obasja iznutra, ponese, da letim, da me zabljesne bjelilo osjecaja…da ovaj dnevnik dobije nalicje, trecu dimenziju…
Da osjecam…da osjeti….

[Plik]

Psmtr, znal sam da nisam trebal nist pisat! Obuzmu me odmah neka nostalgija, sjecanja.. na vrijeme ljubavi i siromaštva..! Ipak, "meni je uvijeg naajdraži početak..
Slušam ovog trena, pogleda zamagljenog uspomenama.. Evo, dijelim s tobnom, vjerni moj dnevniče..
"Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar, čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam kao usput, ko da sanjam, kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
I tebe sad ljubim po navici, dijete, zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato, usput, ko što palim cigarete, govorim i šapćem zaljubljene riječi.
"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću", a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću, istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.
Zato moja duša ne zna što je jeza odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo, stvorena i za me i za mnoge druge.
Ali, ako tražeć neku srodnu dušu. Vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim, nikad neću tebe grditi ni kleti.

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar, čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam, kao mnoge druge na toj zemlji."

(Ta Šerbedžijina interpretacija me ubijek trone!)
Uf, moram pod hitno na more.. Osigurači su mi, očito, pregrijani!

[Corrs]

Ajoj tako mi se ... .. ...kuci, krevte, jastuk...ma jojjjj koji mi je

[Marakana]

A tako sam ,htio biti, heroj ulice......
Živim u vrijeme, u kojem heroji, čak i ulice, gube....
Tako nas je mnogo...ma kome i trebamo....

I da znam, bili znao, tajnu...koja me vuče ,duboko, u ponore života...sve bi dao ,da znam ...tajnu....

Tražim....

Dani moji, di ste sad.....
Pratim vas...
Umirem ,zajedno s vama....
Šapnite mi, značenje minulih dana, oborite me s nogu, oprostit ću vam..Suzama..

Razvalite me Istinom!!

[hana]

Marakana kaže:



Razvalite me Istinom!!

moze i mene plizzzzzz....

bolje gorka istina nego sugavo neznanje...

[Marakana]

mrlje...

[Kesten]

Hmm, sad po preporuci USovaca tražim novi identitet. Gdje se to bere?

[Arash's friend]

Jutro
putem kojim idem sad je sve puno grmova ruza, i ima 3 grma sa zutim ruzama. Bas me drzi me zelja da uberem jednu i dam ju. Sad je vrijeme kad se mogu ubrati, ali nije trenutak kad ju mogu dati kako treba. Za svo troje bi bilo sljuka, njoj jer bi joj to sad bilo vise nego sto moze primiti od mene, meni jer je bez veze ispalo, a ruzi jer se nasla niti kriva niti duzna medju nama. Nije vrijeme.

Vecer
vracam se od sister, jako je umorna. Dalazim u kvart i ima pivnica koja je jos otvorena, radi do ponoci. Pijem svoju pivu, nutra su jos samo konobari i na drugom kraju 3 stara kita iz kvarta. Ne poznajem ih ali lica im vidjam godinama. Jedan ima problema s nekom djevojkom (potencijalnom), zesce raspravljaju i gestikuliraju, padaju najrazlicitije teorije, zanimlivo, ali kao i uvjek tesko primjenjivo. Blizi se vrijeme zatvaranja, idem van, konobar ima "nemres bilivit" izraz lica, velim kak je sve to za ljude

Radim jos jedan krug po kvartu prije spavanja, dolazim blizu njezine kuce. Mrak je na prozoru, jos nije dosla s posla. Kako prolazim blize, vidim svjetlo u vezi, i jos krajicak nekog poznatog pokreta. Naslonim se sad na zidic, cekam da se ugasi svjetlo na stubistu. Brojim do 15-20, kada se svjetlo na stubistu opet pali, jos malo pricekam i na njezinom prozoru se vidi svjetlo. Malo vrtim mob u rukama, ali ga vracam u djep. Jos malo stojim na zidicu, zelim joj laku noc. Dok idem doma, opet mi L.C. radi drustvo i vrti mi se u glavi:

I'm turning tricks, I'm getting fixed,
I'm back on the Boogie Street.
I guess they won't exchange the gifts
That you were ment to keep.
And the quiet is the thought of you
The file on you complete,
Except what we forgot to do,
A Thousand Kisses Deep.

[Corrs]

Sanjam snove, sanjam stvari, pojmove ali rijetko kada ljude…sanjam vrata, od stare njene kuce! Dolazim joj, onako s vrecicom punom igracaka, s osmjehom, s velikim srcem. Ma ona je samo jedna , znam kako ce me docekati: u stilu ++cka ti materina opet si dosla, a u kutu ce joj zaigrati osmjeh, ma drago joj je ali nece da pokaze osjecaje, cuva se, za neke bolje dane. U snovima prilazim vratima, cesto to sanjam…osjetim pod rukom ljepljiva su, zapinju, ma boze cime ih sve nije mazala…svim onim mastima koja « kao» cuvaju drvo!! Tesko se ta vrata otvraju, kao da su se od silnog mazanja slijepila uz stokove…Ne udjem nikada, ne usnovima, ali zakoracim svaki put kada nakon sna progledam! Volim ta stara vrata, volim tezak miris kojeg prostorija iza njih nosi, volim ljut njen nos…volim, voljela, voljet cu…

[Hana_]

sretna sam i sve mi je super

zasto su sad rokovi ....... zbog ovog super raspolozenja nikak da se skoncentriram na ucenje

a nis, cijelo popodne i vecer provest uz knjigu, nema mi druge, kad sve ovo naucim dolazi ljeto i bit ce mi zakon , zato treba ovo rjesit .........tjesim se

[milk]

aah...

[hana]

milk kaže:
aah...

podijeli svoju srecu s nama

dan je bas obican osim sta ja lako planem... ne znam sta mi je ali sitnice me izbace iz takta... popila kavu sa starim prijeteljem i psihicki pripremala na ucenje.. mislim da je vrijeme za krenut...

[Kesten]

Ovih dana sam nešto boležljiv...

i imam osjećaj da što mi je lošije, to su ljudi oko mene bolje raspoloženi i poslovi mi bolje idu

Ludnica.

A slušaju mi se plemenski ritmovi...

[NoWa]

dragi sanja da ga varama, ja sanjam ljude kako umiru, otkrivama da ptica nema hranu već danima..kuda ide ovaj svijet....
posljednjih tjedana zaobilazim forum, a obilazim svoj posao, razna kazalista, kina i ostala kulturna i nekulturna mjesta, kao i neka mjesta u inozemstvu gdje hrvati vole trosit pare..i to slucajno odoh tamo.
cudno. proljece. al bas je dobro